U rakijskom podrumu u Laktašima ugašen je NATO put Bosne i Hercegovine. Jer nema potrebe da lideri osmorke i Milorad Dodik proturječe jedni drugima, kada o NATO integracijama ne postoji konsenzus. Visok stepen razumijevanja postoji oko energetskih projekata. Gle čuda, onaj što se zove “istočna interkonekcija” ionako ovisnu Bosnu i Hercegovinu o ruskom plinu pravi još ovisnijom. Onaj projekat koji se zove “Buk Bijela”, energiju rijeke Drine daje Beogradu i Banja Luci. A protiv onog posljednjeg, aerodroma u Trebinju, godinama su bili službenici Ambasade SAD-a u Sarajevu, jer bi se taj aerodrom mogao nekad u budućnosti iskoritisti kao baza za ruske snage.
Nema, dakle, govora o NATO integracijma. Ali ima o jačanju srbijanskih i ruskih projekata u Bosni i Hercegovini.
I u zaključcima principijelne Naše stranke nema NATO inegracija. Jer nema potrebe, reći će prije nekoliko godina Sabina Ćudić, da se “prepiremo oko stvari oko kojih se ne možemo dogovorit”.
“Posebno me raduje”, ponovit će godinama kasnije Željka Cvijanović, “što se ne insistira na onome oko čega nemamo saglasnost”.
Oko čega to, onda, postoji “visok stepen suglasja”. Oko reforme pravosuđa koja će se provoditi po notama u Dodikovom rakijskom podrumu prisutnog Milana Tegeltije? Da. Oko smjene direktora Službe za poslove sa strancima i predaje te institucije Miloradu Dodiku? Da. Oko imenovanja Riste Zarića za zamjenika direktora OSA-e? Da. Oko postavljanja Nikole Špirića za člana Kolegija Doma naroda PS BiH? Da. Oko gradnje hidroelektrane na Drini koja će biti u vlasništvu Srbije i Republike Srpske? Da. Oko istočne interkonekcije kojom će dolaziti ruski plin? Da. Oko procesuiranja korumpiranih političara u Sarajevu? Djelimično. Oko prebacivanja Uprave za indirektno oporezivanje iz nadležnosti HDZ-a u nadležnost SNSD-a? Da.
A gdje su, onda, točke prijepora?
Slažu li se partneri oko NATO integracija? Ne. I zato niko iz osmorke, uključujući i Nermina Nikšića, i Sabinu Ćudić, i Elmedina Konakovića, više ne smije reći da će BiH nastaviti svoj NATO put. Slažu li se partneri iz Dodikovog rakijskog podruma oko kvalifikacije zločina u Srebrenici? Ne. I zato se neće insistirati na procesuiranju negatora genocida. Slažu li se partneri oko izdvajanja novca za materijalno-tehnička sredstva za Oružane snage BiH? Ne. I zato će novac biti izdvojen samo za povećanje plaća vojnicima, ali ne i za njihovo opremanje i naoružavanje. Slažu li se partneri oko pitanja Kosova? Ne. I zato se na tom pitanju više neće insistirati. Slažu li se partneri iz Laktaša oko karaktera rata u Ukrajini? Ne. I o Ukrajini se više neće govoriti. Slažu li se partneri oko karaktera rata u Bosni i Hercegovini? Ne. I zato Elmedin Konaković više ne insistira na reviziji presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije.
Lideri iz Dodikovog rakijskog podruma na rubu su slaganja i oko izmjena Izbornog zakona. Jer, nema smisla da “Bošnjaci biraju Hrvatima” Željka Komšića. Lideri iz rakijskog podruma su na rubu slaganja i oko izmjena Ustava BiH. U RS-u će se član Predsjedništva BiH birati direktno, a u Federaciji indirektno.
Nema drugog kruga ako je u prvom krugu jedanaest delegata predložilo kandidata za (pot)predsjednika Federacije. I još jednom – nema drugog kruga ako je u prvom krugu jedanaest delegata predložilo kandidata za potpredsjednika. Jer nije isto – nije predložen i nije izabran. Ako nije izabran – prvi krug se ponavlja. Ako nije predložen, broj potrebnih potpisa delegata se, u roku od trideset dana, spušta se sa jedanaest na sedam. Dakle, nema drugog kruga (spuštanja na sedam) za onaj klub konstitutivnih naroda u Domu naroda FBiH koji je u prvom krugu sa jedanaest potpisa predložio kandidata za (pot)predsjednika Federacije.
A znate li zbog čega je to tako napisano u Ustavu Federacije BiH? Pa, napisano je zbog toga što je Christian Schmidt namjeravao osigurati HDZ BiH i stranke okupljene oko HNS-a koje zagarantovano imaju 13 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. A kada one imaju trinaest, niko drugi nema jedanaest. Što znači da samo one mogu predložiti (pot)predsjednika FBiH iz reda hrvatskog naroda. Tim odredbama Christian Schmidt je osigurao HDZ. No, Marfijev zakon će reći da ako nešto može poći naopako, poći će naopako. I pošlo je. Učvršćujući HDZ BiH u vlasti, Schmidt je, nesvjesno, učvrstio i SDA. Stranka demokratske akcije je suvišna u koalicijskim projekcijama međunarodne zajednice. Međutim, favorizirana osmorka nema dovoljno ruku. Onih deset u Klubu Bošnjaka je nedovoljno za izbor (pot)predsjednika, a bez potpredsjednika nema ni imenovanja Vlade Federacije. Zato sada lideri osmorke prizivaju reakciju OHR-a. Visoki predstavnik je u realnim problemima. Evo šta može uraditi u i koje su posljedice tog nametanja.
Prvo, da bi promijenio postojeće odredbe, Christian Schmidt mora donijeti novu odluku i izmjenama Ustava Federacije BiH. Mora, dakle, nametnuti nove odredbe Ustava FBiH. Ako želi da se riješi “blokade” SDA, Christian Schmidt bi morao promijeniti vlastiti Amandman CXX,odnosno tačku dva i tri u kojoj se drugi krug, smanjenjem broja potrebnih potpisa, aktivira samo u slučaju ako u prvom krugu kandidat NIJE PREDLOŽEN sa jedanaest potpisa. Visoki predstavnik bi, tako, morao navesti da se drugi krug aktivira u slučaju da u prvom krugu Predstavnički dom ili Dom naroda FBiH nisu izabrali kandidata koji ima jedanaest potpisa. Nametne li ove izmjene, OHR će se kratkoročno riješiti SDA, ali će dugoročno HDZ BiH nestati sa političke scene. U slučaju takvih izmjena, recimo, bilo bi dovoljno da prosta većina u oba doma Parlameta Federacije BiH obara HDZ-ovog kandidata za (pot)predsjednika Federacije BiH sve dok broj potrebnih potpisa ne bude spušten na četiri. A stranke sa sjedištem u Sarajevu uvijek će imati četiri Hrvata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. I to bi bilo sve što je potrebno. Jer HDZ BiH, s obzirom na izborne jedinice i “bošnjački demografski oportunizam”, u Predstavničkom domu FBiH, u najboljem slučaju može imati 20 od ukupno 98 zastupnika. Prosta većina je 50. HDZ BiH i stranke HNS-a više nikada ne bi bile nezaobilazne i uloga Doma naroda FBiH bi, prilikom formiranja Vlade FBiH, bila svedena na minimum. Dakle, ako OHR odluči da se drugi krug aktivira ako u prvom krugu ne izabere kandidat za (pot)predsjednika, onda je to potpuno razvlašćivanje Doma naroda FBiH, što bi, u konačnici, donijelo građanski uređenu Federaciju.
Druga varijanta za djelovanje Christiana Schmidta bi bilo to da ostavi na snazi odredbe Ustava FBiH koje se odnose na kandidiranje i izbor (pot)predsjednika FBiH, ali da nametne odluku prema kojoj je su imenovanje Vlade FBiH dovoljni potpisi predsjednika FBiH i jednog potpredsjednika. I to bi, kratkoročno, riješilo “blokadu” SDA, ali bi dugoročno najviše moglo koštati HDZ BiH. Evo i kako. Prvo svaki klub konstitutivnih naroda predlaže kandidata za (pot)predsnika. O toj trojici kandidata, potom, odlučuju oba doma Parlamenta Federacije, s tim da je dovoljno da dobiju podršku samo u Domu naroda FBiH. Kada se završi taj proces, formira se takozvano Predsjedništvo FBiH, kojeg čine po jedan Srbin, Bošnjak i Hrvat koji su prethodno izabrani za (pot)predsjednike. Njih trojica međusobno odlučuju ko će biti predsjednik Federacije BiH. Tako se, recimo, Bošnjak i Srbin iz građanskih partija mogu dogovoriti da predsjednik Federacije bude – Srbin. U tom slučaju Hrvat ostaje potpredsjednik. Ako bi Schmidt nametnuo odredbe prema kojem bi bio dovoljan potpis predsjednika i jednog potpredsjednika, Vlada FBiH bi mogla biti imenovana bez potpredsjednika iz reda hrvatskog naroda.
Postoji, realno, i treća mogućnost. Ona bi podrazumijevala da Christian Schmidt donese “ad hoc” odluku kojom bi on, umjesto mogućeg SDA-ovog (pot)predsjednika imenovao Vladu Federacije BiH bez SDA. No, to bi, u konačnici bila poruka da trinaest Bošnjaka u Domu naroda FBiH ne vrijedi onoliko koliko vrijedi trinaest Hrvata.
Russian President Vladimir Putin delivers a speech after a meeting as part of the 30th EU-Russia summit at EU headquarters in Brussels on December 21, 2012. Putin went into talks with the EU in feisty form, tackling a lengthy agenda of contentious issues, including human rights, Syria and trade ties. AFP PHOTO/JOHN THYS
Military failure in Ukraine is undermining the stability and survival of the Russian state. The Kremlin has tried to disguise its war losses to prevent negative domestic reactions, but the reality of failure is becoming increasingly clear, most recently in the retreat from Kherson soon after the region was illegally incorporated in the Russian Federation. Russia’s convulsions are evident in high-level criticisms of state policy, purges in the military, political, and economic structures, conflicts within the security institutions, public resistance to mobilization, and mounting regional unrest.
Russia’ s military lost the battles for Kyiv, Kharkhiv, and Kherson, and continues to lose ground in other occupied territories. Some military experts estimate that Donbas and even Crimea will be liberated over the coming months. Moscow’s war losses are enormous, with a conservative estimate of over 100,000 dead, incapacitated, or captured, together with several thousand destroyed or captured aircraft, tanks, and other heavy equipment. These staggering losses have seriously depleted Russia’s military capabilities and decimated elite units.
Internal Russian criticisms about the planning and conduct of the war have mushroomed despite strict state censorship. The Military Review website, which is close to the Russian Ministry of Defense, has published devastating attacks on the condition of Russia’s armed forces. Even senior former military commanders have lambasted the operation. Retired General Leonid Ivachov, a prestigious figure in the Soviet General Staff, has denounced the policy of deploying various private formations alongside the regular army. Ivashov even stated that “Russia will cease to exist” if it continues the war by becoming increasingly isolated and destitute.
Igor Girkin, the former “Minister of Defense” of the Moscow-created Donetsk People’s Republic in occupied Ukraine, has asserted that a classic revolutionary situation is brewing inside Russia. Moscow is waging an increasingly unpopular imperialist war, the battle front is collapsing, and the country’s leaders are disconnected from reality. According to Girkin, Putin is kept in power to prevent elite battles that would precipitate Russia’s disintegration. Such criticisms have been amplified by hardline military bloggers who openly attack Russian commanders for their mediocrity, ineptitude, and cowardice.
There is frequent reshuffling of the Russian command structure and a constant purge of senior officers blamed for a poorly designed war strategy. Alongside the military purges there has been a spate of suspicious deaths among oligarchs and critics of the Kremlin. At least a dozen Russian oligarchs have died in unexplained circumstances, leading to speculations whether they were opposed to the war and willing to support alternative leaders or whether they committed suicide because of economic losses due to international sanctions. They have included Ravil Maganov, chairman of the board of Russia’s largest private oil company Lukoil, one of a few Russian companies to criticize the invasion of Ukraine.
Disputes between security institutions have intensified. Yevgeniy Prigozhin, who controls the Wagner paramilitary group, has lambasted Russia’s military commanders and Defense Minister Sergei Shoygu and Chief of the General Staff Valery Gerasimov for their failures. Wagner has sustained significant losses in Ukraine and has recruited convicts in Russian prisons in return foramnesty. Chechen Republic leader and Putin loyalist Ramzan Kadyrov has also openly attacked Russia’s military leaders for incompetence and lack of commitment. Kadyrov’s and Prigozhin’s critiques indicate a deepening fragmentation among the pro-war leaders. Firefights between the regular military and private contractors have also erupted. In the midst of massive losses, logistical shortages, and retreats such internal conflicts can precipitate outright military mutinies. At the same time, underground resistance movements have become active inside Russia and engage in regular sabotage operations against recruitment centers and the military infrastructure.
Leonid Gozman, president of the all-Russian public movement Union of Right Forces, has warned that Russia’s regime faces collapse in which the country can descend into chaos and potential civil war. A rapid disintegration would result in clashes between various military formations including Kadyrovtsy, Wagnerites, ambitious generals, and regional governors. Gozman believes that the level of violence and bloodshed could become “apocalyptic.”
Russia’s first mass mobilization since World War Two has provoked widespread discontent. The Kremlin confronts a spreading anti-mobilization movement among families of citizens sent to Ukraine without sufficient military training or equipment. The Council of Mothers and Wives, a grassroots anti-war movement reminiscent of the popular movement during Russia’s war in Afghanistan, has claimed that Putin is too fearful to meet with them and is hiding from the public.
Almost a million men have fled the country to avoid mobilization, and several thousand were arrested at anti-war protests in more than fifty cities. Most of the protests were held in non-Russian areas and in poorer Russian regions. The largest flashpoints were recorded in the republics of Dagestan, Buryatia, and Sakha. Men who were enlisted have received minimal training, inadequate weapons, and little food or medical attention, and are led by corrupt commanders. Many have tried to desert and faced imprisonment or execution. The war will have an especially devastating effect on Russia’s regions whose funds are dwindling to pay for the war in Ukraine. The disproportionate mobilization and slaughter of non-Russians is aggravating a litany of grievances in numerous national republics and exploited regions.
Moscow-based opposition activists and exiled democrats are incapable of transforming the Russian empire into a democratic state. Their insistence on preserving Russia in its current borders is viewed with increasing suspicion among non-Russians and regionalists. This leaves the terrain open for alternative voices, particularly for nations and regions demanding independence, including the expanding Forum of Free Nations of Post-Russia. By assembling émigré activists from several nations and regions including the Middle Volga, Siberia, the North Caucasus, and Russia’s Northwest, they are giving voice to long-suppressed aspirations for national and social liberation. Vitriolic Kremlin attacks on such initiatives underscore its intense fear of spreading challenges to Moscow’s rule as Russia faces a grueling winter of defeat in Ukraine.
Pripadnik koosovske policije ranjen je protekle noći u blizini Zvečana, objavila je Policija Kosova.
“U selu Srbovac u opštini Zvečan večeras su pripadnike kosovske policije napala naoružana lica”, saopćila je u petak policija na Kosovu.
Navode da je do incidenta došlo oko 23.00 sata,u trenutku kada su policijske jedinice patrolirale u Srbovcu. Iz policije poručuju da su naoružane osobe dugim cijevima izvršile napad iz vozila marke Audi sa srbijanskim registarskim oznakama – Kosovska Mitrovica.
U saopštenju se navodi da je lakše povređen jedan policajac, a da je na policijskom automobilu pričinjena znatna materijalna šteta.
Policija je u četvrtak pojačala svoje prisustvo u četiri općine u kojima dominiraju etnički Srbi na sjeveru države, gdje će 18. decembra biti održani prijevremeni izbori nakon što su predstavnici etničke srpske manjine napustili kosovske institucije.
Ranije ove sedmice, javlja AP, oštećena su neka izborna središta i čula se pucnjava u tim općinama na sjeveru Kosova.
Za sada nije poznato da li će uopće biti održani prijevremeni izbori, jer se njima protivi veći dio Srba koji žive u tim gradovima.
Podsjećamo, nakon odluke kosovske vlade da zabrani srbijanske registarske tablice, srpski zvaničnici sa sjevera Kosova su početkom novembra napustili kosovske institucije. Nešto kasnije je, uz posredovanje EU-a i izravnu pomoć SAD-a, Kosovo i Srbija postigli su dogovor da će Srbija prestati izdavati registarske pločice s nazivima kosovskih gradova, a Kosovo će prestati s daljnjim akcijama preregistracije vozila.
EU je upozorila Srbiju i Kosovo da su na rubu provalije i da moraju riješiti svoj spor ili se suočiti s mogućnošću povratka u prošlost.
Nekoliko sati prije pucnjave, jake policijske snage su raspoređene na sjeveru Kosova. Kosovski mediji javljaju da su, tokom policijskih patrola u općinama sa većinskim srpskim stanovništvomuočene maskirane osobe. U četvrtak navečer, ministar unutarnjih poslova Kosova Xelal Sveçla najavio je povećanje broja policajaca na sjeveru države.
Zbog pogubljene Bisere Turković, zbog bahate Sebije Izetbegović, zbog kriminala i višedecenijskog tolerisanja korupcije, zbog vođenja katastrofalne kadrovske i vanjske politike, SDA zaslužuje opoziciju. Zbog ona četiri Dodikova delegata u dolazećem sazivu Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, SDA ne zaslužuje biti u vlasti. I s tim će se složiti čak i neki (objektivni) kadrovi SDA koji su proteklih godina, više u sebi nego javno, negodovali zbog politike svoje stranke.
PROMJENE, SMJENE, IMENOVANJA…
Ali da li stranke osmorke zaslužuju vlast? Za razliku od SDA, one su mnogo transparentnije. Recimo, nijedan lider, a naročito Elmedin Konaković, ne libi se priznati da je došlo vrijeme da se HDZ-u BiH da sve što traži. Pa sad od svojih koalicijskih partnera traži da se HDZ-u BiH – pokloni četvrti delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine. Mnogo transparentnije od SDA lider SDP-a Nermin Nikšić će saopćiti javnosti da se HDZ mora uvesti i u Vladu Zeničko-dobojskog kantona, iako u tom kantonu ova partija nije – nezaobilazna.
Šta, zapravo, radi osmorka?
Za početak – mijenjat će članove Centralne izborne komisije BiH. Mnogo toga se ovom sazivu CIK-a može prigovoriti, ali im se, realno, ne može prigovoriti da su pod političkom kontrolom. Nabrajao sam više puta da nijedna stranka nije u CIK uspjela instalirati više od jednog člana. SDA je predložila Suada Arnautovića, HDZ Vladu Rogića, DF Željka Bakalara, SDS Vanju Bjelicu, PDP Jovana Kalabu, SDP Ahmeta Šantića, a nekad davno SDA i SNSD zajedno Irenu Hadžiabdić. Otkako je prije dvije godine, glasovima opozicije iz Republike Srpske (SDS-PDP) i Federacije BiH (SDP i NS), potpomognute SDA i DF-om, popunjen, CIK je bio na stalnom udaru Milorada Dodika i Dragana Čovića. No, kada su “puhnuli” novi vjetrovi, SDP je procijenio da CIK u kojem sjedi i njihov član nije baš tako dobar. I zato kažu – može bolje. Udružit će snage sa NiP-om, HDZ-om i SNSD-om kako bi izveli poduhvat – smjena članova CIK-a. SNSD će, kako to i priliči, dobiti svoja dva člana, HDZ dva svoja. Preostala tri su, svakako, nebitna, jer, da citiram Damira Arnauta, četiri nije isto što i tri. Sa četiri člana CIK-a kontrolišete kompletan izborni proces. Štampanje listića će se vratiti u Laktaše. Logično, jer “zbog budućnosti naše djece”, bitnije je da se izborni listići štampaju kod Dodika u Laktašima, nego u Semizovcu.
Šta je već uradila osmorka? Pa, postavili su Marinka Čavaru za člana Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. To što od početka neosnovano tvrde da je HDZ nezaobilazan partner, ne znači da je u navodno nezaobilaznom faktoru Marinko Čavara – neprikosnoven. Državni zastupnik Naše stranke Predrag Kojović će svoju sramotu zbog glasanja za Marinka Čavaru pokušati prebaciti na Ambasadu SAD-a u Sarajevu, tvrdeći da je imenovanje osobe sa crne američke liste usaglašeno sa američkim partnerima. Ambasada će to demantirati. No, sve i da je Kojović rekao istinu, to ga ne amnestira odgovornosti. Za Čavaru nije glasao niko iz Ambasade SAD-a, već državni zastupnik Predrag Kojović i još jedanaest zastupnika osmorke koji su podršku građana Federacije BiH tražili govoreći o tome kako je dosta crnolistaša Fadila Novalića i Asima Sarajlića.
Šta dalje radi osmorka? Osvježava političku scenu. Za članove Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH imenuju Denisa Zvizdića, Nebojšu Radmanovića i Marinka Čavaru. U odnosu na prethodni saziv Kolegija, to osvježenje na političkoj sceni zove se Marinko Čavara. Radmanović i Zvizdić su Parlamentom rukovodili i protekle četiri godine. Osvježenje nam slijedi i u Vijeću ministara BiH i Vladi Federacije BiH. Borjana Krišto će donijeti “vjetrove promjene” na nivou Bosne i Hercegovine, a Nermin Nikšić će biti osvježenje na političkoj sceni Federacije BiH. I Obavještajno-sigurnosna agencija će se profesionalizirati vraćanjem iz penzije Dodikovog kadra Riste Zarića kojeg čeka funkcija zamjenika direktora OSA i šefa operacija u toj špijunskoj agenciji. S tim novim vjetrovima ćemo, napokon, biti lišeni retrogradne SDA. Pa će umjesto kadrova te stranke, funkcije popuniti bivši kadrovi te stranke koji su, u međuvremenu, prošli čistilište i nakon tridesetogodišnjeg angažmana u SDA napuštanjem stranke postali pošteni.
Prošlo je, evo, desetak dana od potpisivanja koalicijskog Sporazuma osmorke i HDZ-a BiH.
”Ljubav je obostrana”, reći će lider HDZ-a BiH Dragan Čović objavljujući službeno da će Borjana Krišto biti predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, a Nermin Nikšić federalni premijer.
OSVJEŽENJE NA BH. POLITIČKOJ SCENI(?!)
Nije baš tako davno Nermin Nikšić bio federalni premijer, nakon čijeg je mandata SDP 2014. godine doživio debakl. I tada su, sjetit će se mnogi, pokrenuti brojni reformski procesi. Usvojen je, recimo, Zakon o prebivalištu BiH koji je smanjio politički utjecaj Bošnjaka u Republici Srpskoj i ubrzao gubitak Srebrenice. Usvojen je Zakon o sukobu interesa kojim je, faktički, ukinut sukob interesa koji se do danas nije vratio u institucije Federacije BiH. Usvojen je Zakon o javnim nabavkama koji je unazadio proces javnih nabavki. Dva od tri navedena zakona su danas prepreka na evropskom putu BiH. I sada trebamo vjerovati da su oni koji su postavili te prepreke zapravo osvježenje na bh. političkoj sceni.
I da zaključim – od Bisere Turković teško ko može biti gori ministar vanjskih poslova BiH. I SDA treba platiti cijenu zbog nje i kadrova sličnih njoj. Ali Nermin Nikšić, Borjana Krišto i tuce bivših kadrova SDA presvučenih u dresove NES-a, NiP-a i SBiH nisu rješenje.
Bez podrške Osmorke, Dragan Čović ne može dobiti četvrtog delegata u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. A upravo je to jedan od zahtjeva lidera HDZ-a BiH. Za prikupljanje glasova za HDZ BiH zadužen je lider Naroda i Pravde Elmedin Konaković koji je proteklih dana, prema informacijama Istrage, pokušavao ubijediti pojedine lidere Osmorke da Čoviću “poklone četvrtog delegata”.
Nakon žrijeba u CIK-u, HDZ BiH je dobio još jednog delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Tako je HDZ BiH došao do četrnaestog delegata u Klubu Hrvata. S obzirom na to da su za jednog državnog delegata potrebne “četiri ruke” federalnih delegata, sa svojih četrnaest federalnih hrvatskih delegata Čović može računati na tri sigurna delegata u Klubu Hrvata Doma naroda PS BiH. Za četvrtog delegata potrebne su mu još dvije ruke i to mu mogu isporučiti samo stranke Osmorke. Evo odnosa snaga.
HDZ BiH, rekosmo, ima četrnaest delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Dobili su četiri delegata iz HNK, jednog iz Posavskog kantona, jednog iz ZDK, četiri iz ZHK, tri iz SBK i jednog iz Kantona 10. U istom klubu HDZ 1990 ima tri delegata (po jedan iz SBK, HNK i Kantona 10), a pratit će ih HN Pomak iz Livna koji također ima jednogh delegata. Dakle, HDZ 1990 u saradnji sa HNP-om ima četiri delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH i to im, ukoliko ne bude promjene dresova, garantira jednog delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Stranke Osmorke imaju četiri federalna delegata u Klubu Hrvata. U pitanju je jedna delegatkinja NES-a iz USK, jedan delegat SDP-a BiH iz ZDK, jedan delegat iz KS (Damir Marjanović), te jedna delegatkinja iz Tuzlanskog kantona (NiP). Osim ovo četvero, iz Goražda je prošla Berina Fejzić, koja se izjašnjava kao Hrvatica. U zbiru, stranke Osmorke, bez Berine Fejzić, imaju četiri ruke, što im je, u osnovi, dovoljno, da izaberu svog državnog delegata u Klubu Hrvata Doma naroda PS BiH. Prema trenutnom omjeru snaga, u Klubu Hrvata Doma naroda PS BiH bi sjedila tri delegata HDZ-a BiH, jedan delegat HDZ-a 1990 i jedan delegat Osmorke.
SDP-ovac iz Livna Jugoslav Brdar jedan je od kandidata za Dom naroda PS BiH kojeg bi podržale stranke Osmorke. No, prema informacijama Istrage, Nermin Nikšić je već saopćio Brdaru da “nemaju dovoljno ruku” da ga imenuju za delegata u Domu naroda PS BiH. Drugo ime koje se pominje u kontekstu Doma naroda PS BiH je Zlatko Miletić. Iako je ušao u Predstavnički dom PS BiH, Miletić bi, ukoliko dobije podršku koalicijskih partnera, odustao od zastupničkog mandata i postao delegat u Klubu Hrvata Doma naroda PS BiH. No, Elmedin Konaković se, kako saznajemo, protivi ovim rješenjima. On je, naime, obećao Draganu Čoviću da će Hrvati iz Osmorke podržati četvrtog HDZ-ovog delegata. U prilog tim informacijama ide i izvještaj o izboru delegata za Dom naroda FBiH i ZDK. Naime, najmanje dvojica zastupnika Osmorke koji se izjašnjavaju kao Hrvati podržalo je jednu od dvije liste HDZ-a BiH. Evo i kako.
U Skupštinu ZDK prvobitno je bilo izabrano deset zastupnika iz reda hrvatskog naroda. U međuvremenu je jedna SDP-ova zastupnica Vinka Aletović odustala od mantata, i broj zastupnika iz reda hrvatskog naroda je pao na devet.. HDZ BiH ima troje zastupnika, a probosanske stranke šest (BHI FK 2, SDP 1, SDA 1, NiP 1, DF 1). Prilikom izbora delegata, HDZ je imao dvije liste. JEdna je dobila tri glasa, a druga dva. Dakle, HDZ-ove liste su dobile ukupno pet glasova. Oduzmemo li glas SD-ove zastupnice koja nije bila na sjednici i glasala, dolazimo do zaključka da je najmanje dvoje zastupnika Osmorke podržalo listu HDZ-a BiH. Jedno od tih dvoje, prema informacijama Istrage, dolazi iz Naroda i Pravde. Upravo ova stranka sa Elmedinom Konakovićem na čelu je najveći zagovornik da se HDZ-u BiH da četvrti delegat.
Davanje četvrtog delegata HDZ-u BiH moglo bi imati nesagledive posljedice za funkcioniranje vlasti na nivou BiH. Ukoliko bi, naime, SNSD kroz žrijeb dobio četvrtog delegata u Klubu Srba, u zbiru sa HDZ-ova četiri delegata Milorad Dodik i Dragan Čović bi imali natpolovičnu većinu u Domu naroda PS BiH i bez njih nijedna odluka ne bi mogla biti donesena.
Pripadnici SIPA-e uhapsili su bivšeg direktora KCUS-a Farisa Gavrankapetanovića, saznaje Istraga. Osim Gavrankapetanovića uhapšena je i njegova bivša bliska saradnica sa KCUS-a Muvedeta Čedić Butmir (kasnije prijateljica i saradnica i aktualne direktorice Sebije Izetbegović). SIPA je u okviru iste akcije uhapsila i bivšeg premijera Kantona Sarajevo Fikreta Musića, te bivšeg ministra zdravstva KS Zlatka Vukovića. Akcija je provedena po nalogu.
Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), danas su, u sklopu operativne akcije “Magnet”, na području Sarajeva započeli pretrese stambenih i pomoćnih objekata i pokretnih stvari na više lokacija.
Navedene aktivnosti, kako su naveli iz SIPA-e, provode se zbog postojanja osnova sumnje da su počinjena krivična djela “Udruživanje radi činjenja krivičnih djela” i “Zlupotreba položaja ili ovlaštenja” propisana Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine.
“Pretresi se vrše po nalogu Kantonalnog suda u Sarajevu i pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo a u saradnji sa Federalnom upravom policije i Ministarstvom unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo”, dodali su iz SIPA-e.
Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Miloša Lučića, saznaje portal Istraga.ba.
On je uhapšen po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, a sumnjiči se sa zloupotrebu položaja.
Lučić je kadar Nenada Nešića i Demokratskog narodnog saveza.
Uhapšen je u teretani u Istočnom Sarajevu.
Prema informacijama Istrage, Lučić je osumnjičen da je službenu karticu koristio za plaćanje privatnih usluga. Također je osumnjičen za uzimanje novca za fiktivna putovanja, kao i korištenje službenog automobila u privatne svrhe.
U službenom automobilu Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, a koji je bio sastavni dio “eskorta” državnog ministra za ljudska prava i izbjeglice Miloša Lučića, preko međudržanih je granica krijumčarena droga. To su, ukratko, “operativna saznanja policijskih agencija prikupljena tokom višemjesečne istrage Tužilaštva BiH u okviru koje je, sredinom ove sedmice, uhapšen i pritvoren ministrov tjelohranitelj Miloš Nikolić.
“Tužilaštvo BiH provjerava operativna saznanja da je jedan od članova udruženja, osumnjičeni Miloš Nikolić, kao policijski službenik Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, pored ostalog, vršio transport opojne droge iz susjednih država u Bosnu i Hercegovinu, koristeći se tom prilikom službenim vozilima a koji je neposredno raspoređen da obezbjeđuje Miloša Lučića, ministra u Vijeću ministara BiH s kojim je u kumskim odnosima, te isti poznaje policijske službenike što mu omogućava prelaske državne granice bez kontrola”, navedeno je u prijedlogu za određivanje pritvora Milošu Nikoliću koji je u subotu prezentiran na Sudu Bosne i Hercegovine.
Lideri ozloglašenih narkokartela i njihovi korumpirani zaštitnici
Prof. dr. Rešid Hafizović, inače na čelu Savjeta, nije krio uzbuđenje što su nauci i na ovaj način otvorena vrata u društvu čije su vrijednosti poprilično upitne, a još manje radost kada smo svi najvećim aplauzom ispratili studente nagrađene kao najupornije korisnike univerzitetskih biblioteka, njihovog knjižnog fonda i elektronskih baza podataka. Trebam li napominjati da političara nije bilo? Dužna sam, naravno, napomenuti da dr. Damira Marjanovića, također laureata, iako je izabran u Parlament Federacije, kao i većina ljudi, doživljavam kao izuzetak koji potvrđuje pravilo.
Istoga dana, čak i ne tako daleko, Transparency International BiH je imao konferenciju povodom 9. decembra, Međunarodnog dana borbe protiv korupcije, koji se obilježava od 2003. godine, kada je Generalna skupština UN-a posebnom rezolucijom ukazala na problem korupcije i potrebu svakodnevne borbe protiv nje. Gost govornik, američki ambasador u našoj zemlji Michael Murphy, upravo je tako i naslovio svoje obraćanje: “Svaki dan u Bosni i Hercegovini mora biti dan borbe protiv korupcije”. Potcrtavajući razloge zbog kojih je neophodno da naša zemlja počne stavljati tačku na korupciju, ambasador Murphy je prozvao političke lidere, dužnosnike tužilaštava i sudova, dakle sve one kojima je posao provedba zakona, zato što ne samo da ne nastoje riješiti problem već od njega imaju koristi ili su aktivni sudionici.
Oktobarski izbori dobar su primjer, rekao je Murphy, nabrajajući sve one koji su uočili neregularnosti i prevare, o čijim obimima još ne znamo sve, no usuđujem se ustvrditi – čak i po izvještajima Centralne izborne komisije – da su epskih razmjera. Ambasador se nije bavio ovakvim ocjenama, ali jeste ukazao na to da je na odgovornim institucijama – policiji, tužiteljstvima i sudovima ove zemlje – da brzo i u potpunosti istraže navode o izbornoj prevari i izreknu najstrožije zakonom predviđene kazne onima čija se krivica utvrdi. Kada bi se to zaista i dogodilo, ako bi se – kažem ako da ne bih podsjećala na ranija tužna iskustva – provela temeljita istraga i krivci uistinu najstrožije kaznili, to ne bi bio samo enorman doprinos demokraciji ovog društva već i tektonski poremećaj na ovdašnjoj političkoj sceni. Zato sam skeptik, mada od srca navijam da recimo dođe dan kada će akteri afere falsificiranih izbornih listića pronađenih u Šekovićima biti kažnjeni. I, naravno, ne samo oni. I nije ovdje riječ isključivo o Miloradu Dodiku, čije je ime zaokruženo na baš svim pronađenim inkriminiranim listićima, već i o cijeloj onoj kvazipravničkoj sceni oko njega koja je otkrivanje falsifikata proglasila udarom na ustavni poredak RS-a?!
U ovoj se zemlji, jako dugo, svako pominjanje upletenosti političara u bezočne krađe – od glasačkih listića do miliona, aviona i kamiona – brzinom svjetlosti prevodi u sferu ustavnih nadležnosti i još bezočnije običnom puku tumači kao neprikosnoveno pravo lidera da otimaju novce iz proračuna zarad vlastitih vila, stanova i firmi koje su privilegirane samo zato što su stranački podobne ili pak u vlasništvu rodbine i prijatelja. Govorio je ambasador Murphy i o takvim primjerima, o zapošljavanju i napredovanju na osnovu podobnosti, o 55.000 ljudi koji svake godine pobjegne iz BiH, no posebno upečatljiv je onaj dio koji se odnosi na istrage u Sky i Anom predmetima, “koji ukazuju na to da političari iz svih političkih sfera, uključujući i provedbu zakona i zaposlenike sigurnosnih službi i tužitelje, rade za organizovane kriminalne grupe, a ne za građane”. I kazao kako grupe poput kartela Tito, grupa Arnautović i Matković, narkokartela Keljmendi – iskorištavaju slabu državnu strukturu BiH i politički utjecaj u državnim i entitetskim institucijama za svoje kriminalne aktivnosti! Za one koji su zaboravili, riječ je o pranju novca, iznudi, reketarenju i trgovini narkoticima. Time se, dakle, bave kriminalci pod zaštitom političara! Zar nam zaista treba američki ambasador objašnjavati šta to znači za društvo? Pisala sam o užasu spoznaje da čak 2.000 ljudi iz ove zemlje koristi aplikacije Sky i Anom, dakle 2.000 je naših karika u lancu organiziranog kriminala najgore vrste, naši su građani lideri ozloglašenih narkokartela, a njihovi korumpirani zaštitnici su ono jato što ih čuva i brani. Neću reći da su gori od njih, ali hoću da su za društvo pogubniji.
Pomoć SAD-a i sankcije
Edin Gačanin Tito, potvrdio je EUROPOL, uhapšen je prošle sedmice u Dubaiju, sa još 49 sličnih likova diljem svijeta. Samozvanog Tita međunarodni istražitelji sumnjiče za kontrolu trećine kokainskog tržišta Evrope, no na domaćim je policijsko-sigurnosnim agencijama da – tragom Skya i Anoma – detektiraju njegove pomagače u našim mahalama i institucijama koji su mu asistirali na osvajanju kokainskog trona, a na pravosuđu da ih procesuira i najstrožije kazni. Treba očekivati da će i to biti svojevrstan politički zemljotres, ovaj put sarajevski. Do javnosti je došlo vrlo malo, ali i to je više no dovoljno da se shvati kako su vajni istražitelji – recimo – blokirali istrage poput one o atentatu na Mateja Živkovića, člana Komisije za vrijednosne papire FBiH. Istraga bi – ako ikada mrdne s mrtve tačke – morala otkriti čije je interese Živković trebao životom platiti. No, kao i u priči o ratnim zločin(c)ima, mnogo smo glasniji otkrivajući tuđe, svoje ne damo. Valjda u tu sferu spada i konstatacija ambasadora Murphyja kako je korupcijom zaražen cijeli zdravstveni sistem u BiH, a podrazumijeva daleko više od medicinskih radnika koji traže mito kako bi pružali svoje usluge. On je – po ko zna koji put – obećao pomoć SAD-a u borbi protiv korupcije, podsjetio i na sankcije svoje zemlje (odnedavno je na crnoj listi i državna tužiteljica Diana Kajmaković), ali i podršku svima koji su spremni pomoći ozdravljenju društva u BiH. Društva kome će nauka i razvoj biti prioritetniji od Tita i njegovih pobočnika.
Centralna izborna komisija BiH je odlučila. Listić kojeg je Izborna komisija Republike Srpske proglasila nevažećim je važeći. Peti delegat u Klubu Srba Doma naroda PS BiH bić će određen – žrijebanjem. CIK je ovu odluku donio sa pet glasova za i dva protiv. Protiv su bili Vlado Rogić i Irena Hadžiabdić.
“Uvidom u glasački listić utvrđeno je da listić nema elemente nevažećeg listića”, rekao je službenik CIK-a koji je predložio potvrđivanje ovog “spornog” listića.
Tokom rasprave, članica CIK-a Irena Hadžiabdić je rekla da je se protivi potvrđivanju ovog materijala.
“Ne mogu podržati ovu odluku. Ovdje se radi o jednom nejasnom glasu. Potpuno mi je jasno šta određuje član Izbornog zakona. Ovo nisu obični izbori za prosječne birače. Ovo su izbori za poslanike koji se provode po strogo propisanom postupku. Mogli smo vidjeti da je predjedavajući NSRS dao uputu kako se glasa”, rekla je članica Irena Hadžiabdić koja je glasala protiv odluke o potvrđivanju listića.
Irenu Hadžiabdić je podržao i član CIK-a Vlado Rogić koji je funkciju dobio na prijedlog HDZ-a BiH.
“Zbog implikacija koje bi mogle uslijediti, neću podržati ovu odluku. Ne može se ovakav listić tretirati važećim listićem”, rekao je Rogić, rekavši opet da su implikacije ove odluke velike.
No, za razliku od Rogića i Hadžiabdićeve, članovi CIK-a Vanja Bjelica, Ahmed Šantić, Jovan Kalaba, Suad Arnautović i Željko Bakalar su tokom rasprave podržali ovu odluku.
Podsjećamo, ybog ovoga je sada upitan mandat SNSD-ovke Snježane Novaković-Bursać koja je, prilikom prošlosedmičnog glasanja u NSRS dobila dvanaest glasova. Ona je, podsjećamo, prošla, jer je Izborna komisija koja je provodila izbore delegata za Dom naroda proglasila nevažećim jedan listić koji je bio u korist liste PDP-a koju je nosio Nenad Vuković. Nakon proglašavanja tog listića nevažećim, Vuković je ostao na jedanaest glasova, dok je Snježana Novaković-Bursać osvojila dvanaest glasova.
No, nakon što je CIK sada utvrdio da je ovaj listić važeći, omjer lista SNSD-a i PDP-a bit će 12:12. I to znači da će ovaj delegat biti izabran žrijebanjem u Centralnoj izbornoj komisiji BiH.
Ukoliko “sretni” dobitnik bude Nenad Vuković, to će značiti da Milorad Dodik i njegov SNSD gube kontrolni paket u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. U tom slučaju, naime, dva opoziciona delegata iz NSRS bi bila dovoljna za postojanje entitetske većine prilikom glasanja u Domu naroda BiH.
S obzirom na trenutno omjer snaga u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta Federacije, ni HDZ BiH Dragana Čovića neće imati šesnaest delegata koliko je potrebno za izbor četiri državna delegata. Presudi li žrijeb da Dodik nema četiri delegata, to će značiti da Milorad Dodik i Dragan Čović u Domu naroda PS BiH ostaju na šest, od ukupno petnaest delegata u tom Domu. Što, opet, znači da ova dvojica neće imati ni potrebnu prostu većinu, niti će moći blokirati donošenje odluka na nivou BiH, jer ne kontroliraju entitetske većine.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
