Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Na osnovu Interpolove potjernice zbog slučaja Escobar: Njemačka policija uhapsila Dinu Muzaferovića Cezara

    Piše:
    Redakcija
    -

    Dino Muzaferović zvani Cezar uhapšen je u Njemačkoj na osnovu Interpolove potjernice iz Bosne i Hercegovine, saznaje Istraga. Muzaferovića potražuje pravosuđe Unsko-sanskog kantona zbog sumnje da je bio organizator kriminalne grupe koja je u Velikoj Kladuši, u pograničnom dijelu između BiH i Hrvatske, proizvodila veće količine marihuane.

    Ko je Dino Muzaferović?

    Sjećate li se one akcije Granične policije BiH provedene u julu prošle godine kada su u nedjelju, na neradni dan, uhapšene četiri osobe koje su održavale plantažu marihuane smještenu u šumi, u blizini granice između BiH i Hrvatske? Kantonalno tužilaštvo iz Bihaća je tada planiralo hapšenje i Dine Muzaforovića koji je označen kao jedan od organizatora organizirane kriminalne grupe. No, državni tužilac Džermin Pašić je, u saradnji sa kasnije uhapšenim graničnim policajcem Reihanom Rakovićem, preduhitrio akciju bihaćkog tužilaštva. Iako je Muzaforovića označio kao vođu ove kriminalne grupe, tužilac Pašić ga nije uhapsio. Muzaferović je od tada bio slobodan čovjek. Nakon što je “oteo” predmet Escobar, tužilac Pašić je posljednjeg radnog dana prošle godine dostavio Sudu BiH optužnicu u ovom slučaju. Optužnicom je bilo obuhvaćeno šest osoba, ali Dine Muzaferovića nije bilo među njima. Sud BiH je odbio potvrditi ovu optužnicu.

    “Sud BiH oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje u krivičnom predmetu protiv osumnjičenih Darka Jovanovića, Murata Dizdarevića, Almira Pehlića, Armina Sefića, Nermina Balića i Eldina Ćerimovića”, piše u Rješenju Suda BiH donesenom 12. januara.

    Predmet je, potom, vraćen u Bihać i to sa optužnicom koju je podigao tužilac Pašić. Među šestoricom optuženih u tom slučaju bio je i Eldin Ćerimović koji je pristao, pred tužiocem Pašićem svjedočiti protiv Muzaferovića. Nekoliko mjeseci kasnije, u maju ove godine, Ćerimović je ubijen. Njegove ubice nikada nisu pronađene. Tužilac Pašić nije želio provoditi istragu u ovom slučaju, iako je ranije i službeno obaviješten da se pripremaju ubistva svjedoka u slučaju Escobar.

    “Zapljenom plantaže i opreme grupa je na gubitku oko 4 miliona KM. Navodno, Dino pokušava na sve načine doći do informacija ko ga je ocvikao, čak razmišlja raspisati nagradu za informaciju o tome i angažirati plaćenog ubicu da riješi par policajaca kako bi u budućnosti drugi razmislili prije nego bi se upustili u istraživanje njega i njegovih poslova”, navedeno je, pored ostalog, u informaciji dostavljenoj Graničnoj policiji BiH.

    Tužilac Pašić na ovo nije reagirao i ubrzo je, rekosmo, ubijen svjedok Eldin Ćerimović.

    Nakon što je predmet dostavljen Tužilaštvu USK, obnovljena je istraga protiv Muzaferovića. Na kraju je za njim raspisana i crvena Interpolova potjernica na osnovu koje je ove sedmice i uhapse u Njemačkoj.

    Navodne promjene retorike: Niti je Dodik postao dobar niti je ublažio retoriku već osmorka ne reaguje

    Piše:
    Amra Vrabac
    -

    Nijedna od osam stranaka osmorke (SDP BiH, NIP, Naša stranka, NES, Stranka za BiH, PDA, BHI Fuad Kasumović, Za nove generacije) nije se oglasila niti reagirala na najavu da će parada povodom neustavnog 9. januara i dana RS biti održana u Istočnom Sarajevu, kao ni na izjave Milorada Dodika, čelnika SNSD-a s kojim je potpisan koalicioni sporazum, u subotu u Beogradu da su Srbi okupljeni oko Srbije kao matične države i Republike Srpske kao države srpskog naroda na prostoru BiH.

    Muk, šutnja, ignorisanje od onih koji bi sa Dodikom da prave vlast. S druge strane tvrde da su patriote i da im to niko ne može osporiti, ali na Dodikovo ponižavanje i njih i države nemaju šta reći.

    Tezu o „pomirljivom Dodiku“ prvi je u javni prostor ubacio predsjednik SDP-a Nermin Nikšić koji je kazao da ga je Dodik u nedavnom razgovoru podsjetio na starog Dodika od prije 10-15 godina.

    I Nikšić je naprasno ostao bez teksta na najnovije Dodikove istupe.

    Komentar nema ni Elmedin Konaković koji svoj odlazak u Aleksandrovac na košarkašku utakmicu zajedno s Dodikom pokušava predstaviti kao normalnu stvar. I nije problem otići na utakmicu, problem je što se politika i sudbina države dogovara na parketu, a ne u državnim institucijama.

    Ni iz Naše stranke ni glasa o Dodikovom negiranju države. Iako su tvrdili kako s SNSD-om „neće ni u snu“ pa makar i ostali bez vlasti, čini se da je pozicija u Vijeću ministara BiH ipak važnija od principa.

    S obzirom na otvoren poziv vlasti Istočnog Sarajeva da im se na paradi 9. januara pridruže komšije iz Sarajeva, ne treba biti iznenađen ako zaista i vidimo neke od koalicionih partnera iza Dodikovih leđa. Ovog januara to su bili osuđeni ratni zločinci, a naredne ko zna.

    Dodikov negativni stav prema kandidatskom statusu koji je BiH odobren 15. decembra kada je i potpisan sporazum o formiranju državne vlasti, također nikome nije sporan.

    Predsjednik SNSD-a tvrdi kako Evropa želi ovladati suverenitetom BIH i da će to značiti odricanje od „svog identiteta“.

    A to što identitet Bošnjaka upravo on negira, svodi ih na vjersku skupinu i naziva muslimanima, čini sve da oslabi državu BiH, a jača entitet kojim upravlja, i to je za koalicione partnere uredu.

    I pored svega Nikšić, Konaković i saradnici-analitičari tvrde da je Dodik promijenio retoriku i da se vidi pozitivna promjena!

    Jedina promjena koja se na Dodiku vidi je zadovoljstvo jer je dobio sve što je tražio. Pitanja državne imovine, Ustavnog suda BiH, NATO-a stavljena su sa strane, a dobio je sagovornike za zajedničke energetske projekte, kadroviranje po želji počevši od OSA-e, smjenu CIK-a…

    Ono što je osmorka stavila sa strane za Dodika je i dalje aktuelno pa tako poručuje da će se NATO put BiH usklađivati sa Srbijom, insistira da se iz Ustavnog suda BiH uklone stranci kao i da se reformišu Sud BiH i Tužilaštvo BiH, zatvori OHR…

    Brzo je u zaborav pao Dodikov prijenos nadležnosti, prijetnje kasarnama Oružanih snaga da će im isključiti vodu i struju, osnivanje entitetske agencije za lijekove, entitetskog VSTV-a…

    Sve je to izgleda poravnao susret u Aleksandrovcu i Istočnom Sarajevu.

    (NAP)

    Akcija SIPA-e u Banjoj Luci: Izdat nalog nalog za hapšenje Jelene Majstorović, službenice UIO koja je godinama reketirala privatne poduzetnike

    Piše:
    Redakcija
    -

    Kada su pripadnici SIPA-e jutros došli na njenu banjalučku adresu, Jelene Majstorović nije bilo u stanu. Ova službenica UIO, saznaje Istraga.ba, trebala je biti uhapšena po nalogu Tužilaštva BiH zajedno sa još pet svojih kolega iz Grupe za sprječavanje krijumčarenja u Regionalnom centru Banja Luka Uprave za indirektno oporezivanje BiH. U stanu Jelene Majstorović bila je samo njena kćerka. Kćerka je rekla da se mama nalazi na terenu. Slična informacija je bila i na preostalih pet adresa na kojima je SIPA trebala uhapsiti službenike UIO osumnjičene za korupciju.

    Akcija SIPA-e započela je jutros na području Banja Luke, Velike Kladuše, Cazina. Meta su, rekosmo, službenici UIO koji su godinama reketirali privatne poduzetnike koji su bili u nadležnosti Regionalnog centra Banja Luka. Prema naredbi državnog tužioca trebali su biti uhapšeni Jelena Majstorović, Stevo Savić, Radenko Popović, Vladimir Puzić, Vladimir Đurđević i Elvis Džaferagić. Za sada je samo uhapšen Radenko Popović Pop, službenik UIO koji je blisko sarađivao sa Majstorovićevom.

    Jelena Majstorović je jedna od najmoćnijih osoba u UIO i blisko je povezana sa rukovodsvom Uprave. Ona je od 2020. godine šefica Grupe za sprječavanje krijumčarenja u Regionalnom centru Banja Luka kada ju je unaprijedio aktualni direktor UIO Miro Džakula. O njemom kriminalu pisali smo od februara 2019. godine (prvo na Žurnal.info, a potom na Istraga.ba).

    Prema dokumentima koji su u posjedu Istrage, ona u Prnjavoru posjeduje dva stana. Jedan je uknjižen na njenom surpugu i nalazi se na broju 10 na Trgu srpskih boraca. Površina stana je 74 kvadrata. Poreznoj upravi je prijavljeno da je plaćen 60 hiljada maraka, ali u imovinskom kartonu je navedeno da vrijedi 90 hiljada KM. Tri ulaza dalje, na broju 16, nalazi se drugi stan. Ovaj je u vlasništvu 1/2 i uknjižen je na Jelenu i njenog supruga Zorana Majstorovića. U Grčkoj ulici u Banja Luci šefica Grupe za krijumčarenje bi trebala imati stan od 95,5 kvadrata. Malo dalje, u banjalučkoj ulici Jevrejska, ona posjeduje stan od stotinu kvadrata. Tu su, u Banja Luci, kupljene i dvije garaže uknjižene na njeno ime. Osim toga, u Banja Luci, u ulici Jovana Dučića, posjeduje stan i garažu vrijednosti oko 238 hiljada maraka, stečen na osnovu Ugovora o poklonu.

    Prema dokumentu koji je u posjedu istražnih agencija, Jelena Majstorović je u aprilu prošle godine vozi Audi A6. Njena kćerka koju je zaposlila u UIO je prvo vozila Golf VI, a kasnije Mercedes. Na suprugu su bila prijavljena dva automobila, Ford i Golf.

    U februaru 2019. godine urednik Istrage je, radeći za žurnal.info, objavio priču o tome kako je Jelena Majstorović učestvovala u krađi 700 grama zlata prilikom jedne kontrole u Bihaću.

    Dvoje službenika Uprave za indirektno oporezivanje otišlo je 11. jula 2018. godine u kontrolu poslovanja zlatare „Atlantis“ u Bihaću. U svom notesu, službenica Jelena Majstorović, inače bliska rukovodstvu UIO, napisala je da su ona i njen kolega na teren izašli po prijavi protiv Husnije Kurtovića, vlasnika „SILVER SHOP ATLANTIS“.

    „U vrijeme kontrole, zaposlena radnica  je telefonom pozvala vlasnika, isti se javio na telefon i rekao da će doći. Na okolnosti iznošenja zlata kaže da to nije istina, da mu to radi konkurencija i da to nije istina, da su navodi pogrešni“, piše u rokovniku službenice  UIO Jelene Majstorović.

    Ispod teksta navedeni su brojevi koji označavaju masu „zaplijenjenog nakita“, a u konačnici piše da je pronađeno  „1645 grama zlata plus naušnice ne izvagane“, što na kraju iznosi 1733 grama.

    Majstorovićeva je, potom, zajedno sa kolegom Radenkom Popovićem sačinila Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta iz radnje Atlantis, te navodi da se oduzimaju predmeti „po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta“.

    „Potvrđuje se da su ovlašteni službenici UIO Odsjek za provođenje propisa RC Banja Luka izvršili privremeno oduzimanje predmeta od Kurtović Husnije“, navedeno je u dokumentu UIO.

    Prema tom aktu, iz ove radnje dvoje službenika UIO je izuzelo zlato težine „cirka 1012,8 grama“. Dakle, više od 700 grama zlata je nestalo na putu od rokovnika do službenog zapisnika. Da u rokovniku nije pisalo pogrešno, dokazuje i zbir svih stavki koje su zatečene, te izvagane prilikom kontrole.

    Nakon objave tih informacija, oštro je reagirala Uoprava za indirektno oporezivanje, stajući u zaštitu svoje kolegice Majstorović, inače službenice veoma bliske podzemlju u Banja Luci i rukovodstvu UIO.

    Jelena Majstorović radi u UIOBiH od februara 2013, a deset godina ranije otkaz je dobila u NLB banci u Prnjavoru koja je tužila zbog krivičnog djela za koje je 2005. osuđena uslovnom kaznom zatvora.

    Ta kazna je 2016. izbrisana iz evidencije, a ona je tada već tri godine radila po ugovoru za UIOBiH iako radnik u institucijama BiH ne može biti osuđen za krivično za koje je zaprijećena kazna zatvora od tri ili više godina, a državni službenik uopšte ne smije biti krivično osuđivan.
    Ubrzo nakon brisanja presude, u aprilu 2018. godine, primljena je kao državna službenica u Odsjek za poreze, a desetak dana kasnije direktor UIOBiH Miro Džakula internom odlukom vratio ju je u Grupu za suzbijanje krijumčarenja i prekršaje, gdje je radila dok je bila zaposlena po ugovorima.

    Kolumna Senada Avdića: Kako je saopćenje Naroda i pravde o nastavniku-pedofilu postalo važnije od suda, ministarstva, uprave škole, roditelja…

    Piše:
    Senad Avdić
    -

    Ono na šta računa i na šta se kao pouzdanog saveznika vazda oslanja svaka vlast jeste faktor kratkog pamćenja građana i javnosti. I u toj podlosti počesto je u pravu, najčešće imaju uspjeha stari političari kada se predstavljaju i legitimiraju u novom pakovanju. Ostavljajući poput zmije svoj kompriomitrajući, ljigavi svlak,  predstavljaju se kao neko novi, svježiji, čestitiji, neiskvareniji.

    Strategija zaborava

    No, ponekad se preračunaju, podcijene javnost ili precijene sopstvenu vještinu pretvaranja i tehnike proizvođenja zaborava. Neoprezno previde da postoje događaji koji su toliko „nezaboravni“ da se ne mogu olako, ponekad i nikako odgurnuti u stranu, što se ono kaže, u ropotarnicu povijesti. Događaji čije su su posljedice po pojedinca i urezale se u kolektivnu društvenu traumu.

    Takav jedan brutalan događaj od prije sedam godina za kojeg su njegovi akteri vjerovali da je zaboravljen i potisnut, ovih je dana ponovo izronio u svom još odvratnijem sadržaju i iritantnijoj formi.

    Nastavnik-pedofil iz osnovne škole u naselju Grbavica koji je nakon prijave jedne zlostavljane učenice u dugačkom sudskom procesu pravomoćno osuđen na godinu dana zatvora, ponovo se ovih dana vratio na svoje radno mjesto, odnosno na mjesto svog zločina, u istu školu, među neke nove djevojčice i dječake. Prethodno je novcem poništio, posušio svoju zatvorsku kaznu i iz cijelog skandala izašao kao zakonski čist, uzoran i moralan čovjek.

    U prvim komentarima za medije koji su ukazali na taj skandal uprava škole nije u tome vidjela ništa spornog. Tvrdili su da nisu pojma imali da je njihov novi-stari nastavnik imao ikakvog posla sa sudom i zakonom. A ukoliko i jeste, objasnili su, njegov povratak među djecu ne iskače iz zakonski normiranog okvira. Nadležna kantonalna ministricaNaida Hota-Muminović u prvom javnom očitovanju nije se udostojila da medijima i uznemirenoj javnosti ponudi bilo kakvo prihvatljivo objašnjenje, niti odgovor koji nije uvredljivo licemjeran. Možda bi ovaj užasni skandal vlast uspjela zataškati ili relativizirati, samo da se preko društvenih mreža nije oglasila zlostavljana djevojčica, danas već punoljetna djevojka, žrtva presuđenog pedofila. Ona je u potresnoj ispovijesti na društvenim mrežama podsjetila javnost na do sada nepoznati pakao kroz kojeg je prošla i hrabrost da o njemu odvažnim rizikom obavijesti tužilaštvo, da svjedoči i godinama čeka pravnu satisfakciju.

    Zaboli ga punac

    A onda se odgovorni više nisu mogli braniti šutnjom, morali su nekako reagirati. Pokazalo se da u cijelom ovom skandalu postoji jasna politička dimenzija, prepoznatljiva nit o kojoj je javnost i ranije ponešto znala. Nastavnik pedofil je, naime, zet Kemala Ademovića, jednog od čelnih, najutjecajnijih ljudi Naroda i pravde, vladajuće stranke u Kantonu Sarajevo, a uskoro i na svim drugim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini. Ta je stranka postavila ministricu obrazovanja Naidu Hota-Muminovića preko koje kontrolira obrazovni sistem u Sarajevu. Kada je nedavno jedan bivši političar, Stjepan Kljuić, neukusno prozvao ministricu Hota-Muminović, sva se javnost digla da je zaštiti od uvreda. Ona, međutim, uprkos sudskoj presudi koja je izrečena nastavniku, osobi, dakle, iz njene neposredne nadležnosti,  nije našla ni političke korektnosti niti ljudske, ili preciznije-ženske  solidarnosti da snažno stane uz zlostavljanu učenicu. Umjesto toga u sramotnom saopćenju kojeg je sročilo nekoliko sati nakon očitovanja zlostavljane učenice je trabunjala o lošim zakonskim rješenjima, registru pedofila, nezainteresirano  obećala „poduzimanje mjera i koraka“.

    Kao lojalna stranačka vojnikinja čuvala je ministrica obraz svog stranačkog  kolege. Kemal Ademović, bivši šef bošnjačke tajne policije u čije se vrijeme desilo niz nerazrješenih zločina, pokazao se do sada kao vrlo vješt i uspješan u zataškavanju skandala sa kojim ga se povezivalo. Nesuđeni ubica Edin Garaplija, bivši pripadnik AID-a, na sudu je svjedočio da je naredbe za kidnapiranje i likvidaciju Nedžada Herende, šefa terorističke jedinice „Ševe“ dobijao od svog pretpostavljenog Kemala Ademovića. Bivši direktor AID-a obuhvaćen je istragom oko mučke likvidacije svog zamjenika Nedžada Ugljena u ljeto 1996. godine. Kolika je bila Ademovićeva moć tih godina govori izjava koju je nešto kasnije policiji i tužiteljstvima dao Hasan Muratović, tadašnji predsjednik Vlade BiH. Nakon što se zainteresirao za istragu o ubistvu Ugljena, pisao je Muratović, posjetio ga je Kemal Ademović (zajedno sa još jednim utjecajnim SDA-ovcem generalom Fikretom Prevljakom) i poručio mu da se previše ne petlja i ne raspituje. Muratović je nakon toga, ispravno prepoznajući prijeteći karakter te posjete, tražio od Alije Izetbegovića da ga izmjesti iz zemlje i pošalje u ambasadu u Hrvatsku. Prije nekoliko godina iz Tužiteljstva BiH su stizale povjerljive informacije da je rasvjetljavanje atentata na Nedžada Ugljena pri kraju, međutim od tada se ništa nije pomjerilo, niti su podignute optužnice protiv odgovornih za taj zločin. Navodno su, tvrdi se,  počinitelje i nalogodavace tog zločina zaštitile i prigrlile službe jedne moćne zapadne zemlje prepoznavajući u njima zahvalne buduće partnere.

    Priznao samo sud partije

    No, ovoga puta zataškavanje i oslanjanja na faktor vremena/ zaborava Kemalu Ademoviću nije uspjelo. Morao se žrtvovati zet da bi se zadržala kontrola stranke Naroda i pravde nad cjelokupnim sistemom  obrazovanja u Kantonu Sarajevo, od Univerziteta i njegovog rektora Rifata Škrijelja pa do posljednjeg diplomiranog fiskulturnog nastavnika kojima su premrežili škole, fakultete, ministarstva. Morao je preko stranačkog saopćenja osuditi vraćanje presuđenog pedofila na posao u školi i usput otkriti da mu ovaj već pola godine nije zet.

    Ovakav neočekivan obrat na vjetrometini je ostavio predsjednika sidikata u sarajevskim osnovnim školama Saudina Sivru, jednu rijetko rigidnu, anahronu i štetočinsku u pojavu, koji je k'o razjareni sivonja izletio pred rudo i stao u zaštitu nastavnika pedofila za kojeg je rekao da ga poznaje kao časnog i uglednog nastavnika. Potom se posuo pepelom objasnivši da nije imao sve neophodne informacije, niti sudsku presudu protiv dojučerašnjeg štićenika-pedofila.

    Na kraju je, jučer poslijepodne, osramoćeni i presuđeni nastavnik   podnio ostavku. Nije se to desilo zato što je  zakonski, moralno i ljudski neodrživ njegov boravak među učenicima, nego zato što ga je jedna poltička stranka, spašavajući sebe i svog čelnika odlučila pustiti niz vodu. Čitav ovaj skandal je strašan i uznemirujući. Možda je  najgore od svega saznanje da je cijeli sistem podešen tako da postoji milion pravnih i proceduralnih okolnositi i pogodnosti koji idu na ruku počiniteljima zločina, a skoro nijedna koja bi štitila dostojanstvo žrtve. Pedofile i kriminalce, pod pritiskom javnosti, medija i roditelja na kraju je smijenila ista ona politika koja ih je tu i postavila i nekoliko godina štitila. Kada je sin Kemala Ademovića prije godinu-dvije postavljen na visoku funkciju u Gradskoj Upravi Sarajeva, lider Naroda i pravde Elmedin Konaković je kazao da je to logičan izbor jer je mladić genetski predodređen za velike poslove. Sve do jučer zlatni prah genetske predodređenosti i nedodirljivost štitio je i zeta-pedofila…

    (Slobodna Bosna)

    Srbija podržala osudu, BiH protiv: Staša Košarac odbio podržati zaključke kojim Energetska zajednica osuđuje rusku agresiju na Ukrajinu

    Piše:
    Redakcija
    -

    Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac odbio je podržati zaključke Energetske zajednice kojim je osuđena ruska agresija protiv Ukrajine. On je, naime, na sastanku Ministarskog vijeća energetske zajednice tražio da u zvaničnom dokumentu bude navedeno da Bosna i Hercegovina nije podržala dijelove zaključaka koji se odnose Rusku Federaciju.

    “Ministarsko vijeće, s izuzetkom Bosne i Hercegovine, oštro osuđuje ruski agresorski rat protiv Ukrajine, te korištenje resursa i energije za ucjenjivanje europskih gospodarstava i društava, uključujući ugovorne strane Energetske zajednice. Energetska zajednica nepokolebljivo se solidariše s Ukrajinom i drugim zemljama koje su izravno pogođene ovim ratom. Ministarsko vijeće izražava zahvalnost na podršci koju su iskazali javni i privatni donatori kako bi održali otpornost ukrajinskog energetskog sistema i pomogli ukrajinskom stanovništvu da prebrodi poteškoće tokom zime. Ministarsko vijeće zahvaljuje Sekretarijatu i Evropskoj komisiji na olakšavanju transporta donacija u Ukrajinu, na uspostavljanju i upravljanju Ukrajinskim fondom za energetsku podršku i Programom za spašavanje energije Moldavije, te na paketu energetske podrške za Zapadni Balkan. Ministarsko vijeće poziva  vlade širom Evrope i međunarodni partneri da doprinesu financijskim donacijama ovim mehanizmima u okviru svojih kapaciteta”, navedeno je na službenoj stranici Energetske zajednice.

    Podsjećamo, sjednica Ministarskog vijeća održana je 15. decembra, a njom je predsjedavao ministar energetike Ukrajine German Galušćenko. Bosnu i Hercegovinu je na ovom sastanku predstavljao SNSD-ov kadar i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac. Svog predstavnika je imala i Srbija koja se, za razliku od BiH, pridružila osudama ruske agresije.

    „Kada smo prošlog januara preuzeli predsjedanje Energetskom zajednicom, planirali smo se usredotočiti na ciljeve Evropskog zelenog dogovora, integraciju tržišta te energetsku sigurnost i solidarnost. Ruski rat i energetski teror protiv Ukrajine pokazali su da su ovi ciljevi još važniji nego ikad prije. Unatoč svim izazovima, mi smo kao Zajednica uspjeli napredovati na sva ta tri ključna prioriteta. Siguran sam da će ova godina ukrajinskog predsjedanja biti zapamćena kao godina u kojoj je Evropa postigla neovisnost od ruske energetske ucjene”, kazao je ukrajinski ministar German Galušćenko.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Evropska unija umjesto majčica Rusija

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Bosna i Hercegovina je (konačno!) dobila status kandidata za Evropsku uniju. I to je – opet, konačno! – jako dobra vijest, jer otvara procese koje toliko čekamo i kojima vlasti ove zemlje, na svim nivoima, uspješno odolijevaju već dosta dugo. U ovom času najmanje su važne jalove debate o tome ko kome više treba, BiH Evropi ili Evropa nama, srećom po sav normalan svijet, svi oni koji imaju ovu vrstu dilema davno su se deklarirali kao licemjerni zagovaratelji principa što gore, to (njima) bolje, a jednako su degutantne i samohvale k’o fol zaslužnih, ala Bisera Turković.

    Najveći doprinos

    Ovoj zemlji ministrica vanjskih poslova najviše će doprinijeti istekom mandata, što bi se – za divno čudo – trebalo dogoditi već početkom naredne godine, kada bi realno trebalo očekivati novo Vijeće ministara.

    U odnosu na ranije postizborne procese, ispraćaj družine Zorana Tegeltije, koju zaista niko po dobru neće upamtiti, doima se ekspeditivnim, a po svemu onome što se od budućih partnera u vlasti (izraz na kome insistira Milorad Dodik, negirajući koaliciju) može čuti, slična brzina svjetlosti trebala bi pratiti i entitete. U Republici Srpskoj sve se manje-više već zna, a procesi u Federaciji ovise o SDA, koja će dobiti priliku da na djelu pokaže je li joj zaista Bosna i Hercegovina važnija od uskostranačkih interesa.

    Lider ove partije Bakir Izetbegović prijeti blokadom, pa unaprijed krivcima proglašava osmorku kojoj zamjera ignoriranje biračke volje. Istina je da je SDA u oktobru izvojevala ubjedljivu izbornu pobjedu, a sam Izetbegović doživio još ubjedljiviji poraz, što je pomoglo osmorci da se i doslovno sabere i odvaži da preuzme odgovornost s obzirom na to da je Denis Bećirović, kao kandidat združene opozicije, ušao u Predsjedništvo BiH. Što, naravno, i dalje ne umanjuje biračku volju, odnosno stranačku opredijeljenost, no podvala je tvrditi kako su (združeni) birači osmorke manje vrijedni od glasača najmoćnije bošnjačke partije. Demokracija kao legalan (i legitiman) model podrazumijeva brojanje ruku u parlamentima, a osmorka – pokazalo se to i na izboru rukovodstva federalnog Zastupničkog doma – ima većinu. Tako se opet vraćamo na Dom naroda Federacije BiH, onaj oko kojeg se od prošlog ljeta lome koplja (i) zbog odluke visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta da poveća broj zastupnika u klubovima i tako provede odluku Ustavnog suda BiH iz slučaja Ljubić. Ogorčenost partija sa sjedištem u Sarajevu ovom Schmidtovom odlukom svodila se na objašnjenje kako je HDZ dobio doživotnu priliku da blokira Federaciju, a danas, zahvaljujući i ovim izmjenama, Izetbegović prijeti kako će to učiniti SDA?!

    Naravno, sad nam se otvara prilika da na djelu vidimo i učinkovitost izmjena u domenu deblokade Federacije i, kako rekoh, da izvagamo snagu probosanskog angažmana SDA. Ko gubi, ima pravo da se ljuti, ali ima i obavezu da se pogleda u ogledalo: u procesima postizbornog dogovaranja došla je na naplatu stranačka (ili Izetbegovićeva?) nespremnost za bilo kakvu suradnju i ispostavilo se da SDA ne samo da nema saveznika u strankama bošnjačke orijentacije nego nema ni minimum uvažavanja od onih s kojima je godinama vladala. Ovih dana se nemilice dijeli Dodikova fotka s pogledom u mobitel i potpisom “95 propuštenih poziva od Izetbegovića”. Iskreno, teško mi je povjerovati u tvrdnju lidera SNSD-a da ga je Izetbegović zvao, a on se kao nije htio javiti, javna je tajna, naime, da SDA nema ni pregovarački tim za razgovore o vlasti, ima samo najavu svog lidera kako se kani susresti sa Željkom Komšićem. Rezultate susreta, ako ga je bilo, nismo saznali. No, jesmo čuli Dragana Čovića kako u ime HDZ-a odustaje od jednog ministarskog mjesta u Vijeću ministara (do sada je važio princip 3+3+3+predsjedatelj) o kome će se dogovoriti SNSD i osmorka, dok će se HDZ zadovoljiti s predsjedateljem i dva ministra. I valjda niko nema dileme da je ovaj velikodušni Čovićev istup rezultat njegove namjere da upravo Izetbegoviću i SDA fakturiše i dosadašnju blokadu Federacije kojom je osobno dirigirao.

    Slično se ponaša i Dodik, koji posljednjih dana javno okrivljuje SDA što su zaustavljeni evropski projekti finansiranja na prostoru RS-a, pokušavajući na taj način sprati svoju krivicu bahatog kršenja Dejtonskog mira i Ustava BiH. No, da Dodik umije oprezno dijeliti odgovornost, pokazuje podatak da, recimo, o svojim dvostrukim američkim sankcijama mudro šuti, ne zato što mu niko neće povjerovati da mu ih je isposlovao Izetbegović, već zato što njegove poluge moći debelo osjete učinkovitost sankcija, pa ih ne želi dodatno iritirati. Zato Dodik jedno govori na presu povodom potpisivanja partnerstva sa Čovićem i osmorkom, a posve drugo u intervjuu za Sputnjik, osobno glasilo Vladimira Putina na Balkanu. No, koliko god on iritirao svojim izjavama, i dalje su važnija djela, poput onog jednoglasnog usvajanja ANP-a za narednu godinu, pardon programa reformi za put u NATO, koji “ide svojim tokom, iako se SNSD ne slaže sa HDZ-om i strankama osmorke da ga treba ubrzavati”. Naravno, za ovu zemlju i sve nas koji živimo u njoj bilo bi mnogo bolje da i SNSD nema koalicijske partnere kakvog Dodik nesumnjivo ima u Čoviću, ali u Dodikovoj nasušnoj potrebi da saučestvuje u državnoj vlasti valja prepoznati dvije jako važne činjenice: prva je da njegova moć rapidno slabi, što savršeno ilustrira podatak o količini izbornih prevara za kojima je morao posegnuti da bi pobijedio, u odnosu na sebe gotovo anonimnu protukandidatkinju. A druga je upravo ta njegova nasušna potreba da SNSD bude dio vlasti, za koju više i ne krije da je doživljava kao pitanje vlastitog opstanka. I upravo se na tome kani pogađati, vidljivo je i golim okom.

    Osmorki stoga nimalo neće biti lako. SDP, Narod i pravda, Naša stranka, Stranka za BiH, BH inicijativa – Fuad Kasumović, Pokret demokratske akcije, Narodni evropski savez i stranka Za nove generacije, šarolika su družina za koju nimalo nije nevažno da ih je čak pet nastalo odvajanjem iz SDA, pri čemu je jedan od pet – Mirsad Kukić, PDA – pod američkim sankcijama zbog zloupotrebe službenog položaja. No, ideološko razumijevanje među ovom petorkom nesumnjivo postoji. SDP je lider pa unaprijed ima opravdanja za ustupke ove vrste, ali baš zato treba razumjeti Našu stranku koja je već usamljena sa svojim stavovima o gender korektnoj kadrovskoj politici. Najteži zadatak će svakako biti doskočiti iskustvu starih lisaca i infrastrukturno vrlo organiziranih stranačkih mehanizama, kakvim raspolažu i Dodik i Čović. Na njihovoj su strani zapravo tek ambicija da donesu promjene, što je veliko, i potpisani sporazumi koji sve obavezuju na ispunjavanje zahtjeva Evropske komisije, za početak onih famoznih 14. Kako god, svi zajedno, a nove vlade prvenstveno, zaslužuju onih 100 dana da pokažu šta hoće i mogu učiniti. A građani BiH čestitke za kandidatski status, koji smo konačno i dobili. Pa i ako je Evropa malo progledala kroz prste našim vlastima, sad je zaista do nas.

    Wagnerovci pozvali “patriote iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske”: “Idemo da oslobodimo Jarinje”

    Piše:
    Redakcija
    -

    U novembru ove godine Srbin Damnjan Knežević je boravio u Wagner centru u Rusiji.

    “Meni je čast što sam ovdje”, govori Knežević na na snimku koji je objavljen 29. novembra povodom njegove posjete Wagner centru u Rusiji.

    Damnjan Knežević je jedan od vođa desničarske organizacije Narodna patrola iz Srbije. Na snimku iz Wagner centra pojavlju još i Zoran Lekić i Aleksandar Lisov, koji je početkom decembra predstavljen kao ideolog i voditelj  PMC Wagner centra – ANO Rusko-srpski kulturno-informativni centar prijateljstva i saradnje Orly u Beogradu.

    Nepuni mjesec nakon posjete Wagner centru, Damnjan Knežević je pozvao Srbe da krenu u oslobađanje Jarinja.

    “U ovom trenutku da vidimo koliko je ljudi spremno da ide na Jarinje i da probamo da oslobodimo  taj prolaz”, kazao je Knežević u audio poruci koju je objavio Agim Musliu, direktor Instituta za studije hibridnog ratovanja “HOBOTNICA” sa Kosova.

    Musliu za Istraga.ba kaže da je situacija na sjeveru Kosova veoma teška, dok saradnik Istrage Gynen Venhari kaže da bi određene grupacije povezane sa Ruskom Federacijom mogle organizirsati paljenje “graničnih prelaza” na Kosovu.

    Istraga.ba je u posjedu video na kojem se vidi nekoliko osoba sa automatskim oružjem. Snimak jem tvrde naši izvori, nastao na sjeveru Kosova.

    “Nedaleko od barikáda na kojima se nalaze civili, postoje i punktovi na kojima se nalaze naoružane osobe spremne da svakog trenutka zapucaju”, kazao je izvor Istrage za sjevera Kosova.

    Podsjećamo, 9. decembra ove godine na sjeveru Kosova nepoznate osobe su, pucajući iz automatskog oružja, ranile pripadnika kosovske policije. Prije sedam dana, također nepoznate osobe su bacile i šok bombu na vozilo EULEX-a koje je patroliralo na sjeveru Kosova. Sada se očekuju i veći incidenti. Za danas (nedjelja, 18. decembar) najavljeno je preuzimanje prijelaza Jarinje.

    “Srpski rodoljubi iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske pozivaju vas na zbor na Jarinju. Ne dozvolimo da braća i sestre ostanu sami u okruženju#, piše u pozivu objavljenom na društvenim mrežama desničarskih organizacija iz Srbije.

    Damnjan Knežević je, rekosmo, jedan od organizatora. On je, kako smo već naveli, krajem novembra boravio u Wagner centru u Rusiji, a nakon njegove posjete, objavljena je informacija da ce i u Beogradu biti otvoren Wagner centar.

    “Žurimo da vam predstavimo novog rezidenta PMC Wagner centra – ANO Rusko-srpski kulturno-informativni centar prijateljstva i saradnje Orly. Ideolog i voditelj Centra je Aleksander Lisov“, objavljeno je tada na platformi Telegram.

    Od 2017. godine Lisovu je zabranjen ulazak na Kosovo.

    Paralelna stvarnost: Kad logoraš iz Heliodroma navija protiv Hrvatske, on je nacionalist koji razgrađuje dobrosusjedske odnose

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Kada Milorad Dodik kaže da “Bošnjaci u Potočarima u zemlju spuštaju prazne tabute”, znajte da je za tu izjavu krivac Bakir Izetbegović. Jednostavno, nema drugog krivca.

    Kada Dragan Čović slavi Daria Kordića i ostale zločince iz udruženog poduhvata, to radi zbog toga što je Željko Komšić nelegitimni član Predsjedništva.

    Kada osmorka i formalno prekine NATO put BiH, nisu krivci oni. Krivica je, naravno, na SDA-u i DF-u koji su se proteklih godina “zamarali nepotrebnim pitanjima”.

    Kada u sarajevskoj školi na posao vrate presuđenog pedofila, nisu krivi Naša stranka, NiP i SDP koji upravljaju Kantonom Sarajevo i obrazovanjem u tom kantonu. Krivi su “SDA botovi” koji ne žele sistem.

    Kada bivši logoraš iz Heliodroma navija protiv Hrvatske, on postaje nacionalista koji prezire susjede. Jednostavno nacionalna obaveza Bošnjaka je da navijaju za Hrvatsku. Jer ipak u toj reprezentaciji igraju tri-četiri fudbalera koji su porijeklom iz BiH, a koji su odlučili da ne nastupaju za zemlju svog rođenja ili rođenja svojih roditelja. I oni su dali prednost susjednoj državi, jer je u Bosni i Hercegovini vladala SDA.

    Kada na izborima osvojite 270 hiljada glasova, onda od vas traže da na ulicu izvedete 100 hiljada ljudi.

    Kada odlučite dati rijeku Drinu na raspolaganje Srbiji i Republici Srpskoj, vi to radite jer ste okrenuti ka budućnosti. Jer se tako borite protiv SDA i DF-a.

    Kada najavite nova lica u politici, vi to najavite sjedeći sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem koji su na vlasti dvadeset godina.

    Kada želite postati državni ministar, onda saopćite da ste kompetentni za ministra vanjskih poslova, vanjske trgovine, sigurnosti, odbrane, civilnih poslova, pravde, finansija, ljudskih prava i izbjeglica i svega onoga o čemu učite putem Wikipedia-e.

    Kada vas optuže za korupciju, vi napustite SDA i postanete pošteni kadar NiP-a.

    Kada kažete da nećete u koaliciju sa SDA-om i SNSD-om, znajte da ćete na kraju, ipak, sa SNSD-om. Jer HDZ je svakako nezaobilazan. A HDZ insistira na SNSD-u. I, onda, ligično, ispadaju SDA i DF kao “najveći kočničari”.

    Kada vam Ustav Federacije ne omogućava formiranje vlasti po želji, vi angažujete Nedima Ademovića da vam ga prilagodi na televiziji.

    Kada vam zatreba opravdanje za gaženje vlastitih obećanja, onda aktivirate Ivanu Marić, Žarka Papića i svakodnevnog Kazaza.

    Kada Dodik i Čović negiraju državu, onda Papić, Marić i Kazaz za to optuže DF.

    Kada pričate o Udruženom zločinačkom poduhvatu sa službenim Zagrebom vi “rušite dobrosusjedske odnose”.

    Kada optužite Schmidta da je nametnuo ustav po kojem jedan hrvatski glas vrijed tri i po puta više od jednog bošnjačkog, onda ste “ruski čovjek”.

    Kada se veselite ispred zastave Herceg-Bosne u zgradi Državnog parlamenta, vi, onda, ustvrdite da je to radila i SDA, iako ste vi “drugačiji”.

    Kada vam smeta crna lista Fadila Novalića, onda vam ne smeta crna lista Mirsada Kukića. Kada likujete nad crnom listom Asima Sarajlića, onda glasate za crnu listu Marinka Čavare.

    Kada kažete da se BiH mora okrenuti zapadu, vi odustanete od NATO integracija. Jer Bisera Turković podržava Iran.

    Kada vam Vlada na čijem ste čelu imenuje brata, vi odete “na pišanje”, jer ne podržave nepotizam.

    Kada glasate za Zakon o prebivalištu, vi vjerujete u dobre namjere MUP-a Republike Srpske.

    Kada Milorad Dodik pravi parade u Istočnom Sarajevu, vi šutite, jer ne treba pričati o stvarima oko kojih se ne slažete. Ako se u ovom slučaju uopće i ne slažete.

    Kada ste Dodiku i Čoviću oteli CIK, vi odlučite da im vratite CIK.

    Kada najavite reformu pravosuđa, vi tu reformu usaglašavate sa Milanom Tegeltijom.

    Kada krećete u deblokadu institucija, vi na taj put krenete sa Marinkom Čavarom.

    Kada iznosite činjenice, postanete SDA bot.

    Kada širite laži, vi ste ugledni analitičar koji se bori protiv režima.

    Kada site novinar Faktora, NAP-a, Stava, Slobodne Bosne, Istrage, vijesti, Preporoda, Klixa, Politički.ba, Hayata, BIR-a i odnedavno FTV-a, vi niste novinar i ne zaslužujete zaštitu OSCE-a i drugih pravednih ambasada. I zato vas mogu vrijeđati na konferencijama za medije u živom TV prijenosu.

    Kada ne presudite kako od vas očekuju, vi postanete “sluga režima” kao Branko Perić.

    Kada kao advokatica radite svoj posao i branite one koji se ne sviđaju “širokim narodnim masama”, onda ste zaštitnik ubica i korumpiranih političara koji nema pravo ni da planira trudnoću.

    Kada govorite o nezavisnom pravosuđu, vi se odmah u TV emisiji pohvalite da ste sjedili s tužiocem i dogovarali buduće istrage.

    I kada, na kraju, potpišete sve ono što od vas očekuju Dodik i Čović, vi mora da ste Dritan Avazović.

    Šta nakon potpisivanja koalicijskog sporazuma: Crnogorski scenario u Bosni i Hercegovini

    Piše:
    Damir Rastoder
    -

    Prije nešto više od dvije godine, vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS) u Crnoj Gori izgubio je izbore od troglave koalicije koja je sastavljena, a naročito finansirana iz Moskve i Beograda. Čak 16 političkih partija se udružilo da bi svrgli sa vlasti Mila Đukanovića nakon tridesetogodišnje vladavine. Među njima je bilo i formalno građanskih i suverenističkih partija, zatim onih koje nisu “ni riba ni đevojka”, a najveći i najjači blok činile su prosrpske i otvoreno proruske stranke.

    I “kuso i repato”, i četnici i partizani, i oni koji su za NATO i oni koji su palili NATO zastave. Sklepana je matematička većina od svega jednog poslanika više (41:40) čiji je jedini zajednički imenitelj demontaža dotadašnjeg režima i mržnja prema Milu Đukanoviću, piše politicki.ba.

    Naravno, sve to uvijeno u svojevrsnu “šarenu lažu” da se ubrzaju evropske integracije i započne borba protiv korupcije i kriminala.

    A “naši zapadni partneri” su sa oduševljenjem dočekali “oslobodioce” koji će smanjiti višedecenijske podjele u crnogorskom društvu, sprovesti reforme i osnažiti demokratske institucije. I naprosto je teško utvrditi ko je prednjačio u svojoj naivnosti, neznanju, pokvarenosti… da ne upotrebimo još neku grublju riječ. Mrtva trka između američkih, britanskih i evropskih diplomata. Samo rijetki ambasadori, uglavnom iz regiona, kroz zube su izražavali svoju skeptičnost.

    Niko nije htio ili smio kvariti opću pobjedničku euforiju.

    Za zapad je to bio dokaz da je i na Balkanu moguća mirna smjena vlasti, ali i primjer da se nacionalisti i populisti mogu preobratiti u evropljane i demokrate kada budu dio izvršne vlasti.

    I šta je Crna Gora od svega ovoga dobila?

    Najveću institucionalnu, političku i društvenu krizu u novijoj historiji.

    Podjele nikad nisu bile veće, Evropa nikad dalja, Vlada sve manja, premijer sve luđi, a građanski sukobi sve bliži.

    Danas je veća mogućnost za takvu eskalaciju u Crnoj Gori nego na Kosovu, ma koliko ovo nerealno izgledalo.

    Međutim, na Kosovu, u vojnom smislu, imate KFOR, u političkom smislu, kosovska nezavisnost je ostvarena uz pomoć Zapada i teško da bi on mirno posmatrao da se to dovodi u pitanje.

    U Crnoj Gori imate dovoljno unutrašnjeg potencijala za krizu, polarizaciju koja može lako dovesti do sukoba, naročito ako se podgrijava spolja.

    Institucije su potpuno razorene. Vlada je izgubila podršku u parlamentu, ali nije pala. Dritan Abazović se ponaša kao Mao Tsetung, a njegova vlada ima podršku od svega 2.8% građana.

    Stranke vladajuće većine se međusobno mrze, ali zajedničko im je da ih ni puškom ne možete natjerati da idu na izbore.

    I šta za to vrijeme radi dobri i pomalo pošteni Zapad?

    Pa, poziva sve aktere na suzdržanost i dijalog. Kao i obično –  s…..

    A kakve ovo veze ima sa nama u BiH?

    Sličnost možda nije očigledna, ali ona ipak postoji.

    Na svu sreću, bez obzira na sve, u Bosni i Hercegovini ne postoji ništa što liči na Dritana Abazovića.

    Ma koliko se neki i trudili, to je ipak nemoguće.

    Izvjesno je međutim, da ćemo imati većinu sastavljenu od 21 političke stranke (HNS-8, koalicija oko SNSD-5 i plus Osmorka). Vjerovatno najbrojnija koalicija u Evropi koja je ikada sastavljena.

    U Srbiji je bila svojevremeno koalicija od 18 stranaka, Bugarskoj 12, Slovačkoj 11, u Crnoj Gori 16.

    Nijedna od tih vlada nije imala duži vijek trajanja. I sve su se koalicije raspale, ne zbog snage opozicije, već zbog unutrašnjih svađa oko podjele plijena.

    I nijedna stranka,koja je bila dio takve većine, iz vlasti nije izašla jača.

    Opet je ilustrativan primjer iz Crne Gore  gdje je novoformirana stranka Evropa sad osvojila više glasova na lokalnim izborima u Podgorici nego bilo koja stranka aktuelne vladajuće većine.

    Između SDA i Osmorke, Dodik i Čović su birali one koji su politički slabiji.

    Sasvim logično, sa njihovog stanovišta.

    Bolje sa osam relativno malih nego sa jednom velikom strankom.

    Zajedničko svima je demontaža SDA.

    Osmorka se nada da će iz toga izvući konkretnu političku korist, jer će preuzeti njihove birače, a Dodik i Čović će uživati u tom rastakanju.

    Pluralizam je dobar i još više pozeljan ako se dešava samo kod Bošnjaka, dok je za Srbe i Hrvate gotovo pa poguban.

    Nažalost, taj narativ kao da su preuzeli i “naši zapadni partneri”.

    Ova većina je njihovo političko čedo. Za njih je važno da se neka promjena u Bosni dogodila. Kao što je to bilo i u Crnoj Gori.

    Nešto se dakle kreće. Problem je što to kretanje može biti i u rikverc.  Crna Gora je bila lider u evropskim integracijama. Danas je bliža Otvorenom Balkanu nego Briselu.

    Niko ne sumnja u dobre i iskrene namjere većine članica Osmorke, ali njihov početak i servilan odnos prema Dodiku i Čoviću ne sluti na dobro.

    Jučerašnja konferencija za medije mogla je samo naslutiti “ko kosi a ko vodu nosi”. Nažalost, Nikšić je i za površnog posmatrača izgledao kao potpuni politički autsajder, u odnosu na drugu dvojicu sagovornika. Matematičke većine u politici su često nužne i to nije nikakav bosanski specifikum.

    Jedino oko čega se slaže 21 politička stranka je da SDA pošalje u političku penziju. Doduše, slažu se i da se oko ničega više ne slažu, ali da te teme neće otvarati. To nije dovoljno ni za normalno funkcioniranje, a kamoli za neki napredak.

    Dala baba dinar da uđe u kolo…

    Okupacija u 26 sekundi: Sumnjivo “N.N.” lice (izg)ubilo NATO i pristalo na provedbu presude Ljubić, uz ignorisanje presude Komšić

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Sedamnaest dana je trebalo  Nerminu Nikšiću, Elmedinu Konakoviću, Edinu Forti, Semiru Efendiću, Nerminu Ogreševiću, Elzini Pirić, Damiru Marjanoviću i Fuadu Kasumoviću da odustanu od NATO integracija Bosne i Hercegovine.

    “Jer sve ono”, objasnit će na konferenciji za medije predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić, “o čemu smo danima govorili sadrži priču euroatlantskih”.

    Uslijedila je kratka stanka. Iz usta Nermina Nikšića je izašao neartikulisani glas kojeg u arapskom jeziku zovu “hemze”. Onda je nastavio:”Evropskih integracija. Atlantske smo, evo, objasno je predsjednik Dodik”.

    To što je 29. novembra ove godine kazalo devet predsjednika (osmorka plus HDZ) više ne vrijedi. Jer samo je jedan “predsjednik Dodik”.

    Slika 1: Sporazum osmorke i HDZ-a

    “Smijernice, načela i ciljevi u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti za razdoblje 2022.-2026. godinu”, naslovljeno je prvo poglavlje Sporazuma kojeg su 29. novembra ove godine potpisali lideri stranaka osmorke i HDZ-a BiH.

    Tačka broj 1. je nazvana . “EUROATLANTSKE INTEGRACIJE”

    Sporazum osmorke i HDZ-a BiH, 29.11. 2022.

    Slika broj 2: Sporazum osmorke, HDZ-a i SNSD-a

    “Smjernice, načela i ciljevi u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na nivou BiH za period 2022.-2026. godinu”, glasi naslov prvog poglavlja Sporazuma kojeg su 15. decembra potpisali lideri Nermin Nikšić, Milorad Dodik i Dragan Čović.

    Tačka broj 1 je nazvana: EVROPSKE INTEGRACIJE

    Sporazum devetorke (osmorka plus HDZ) sa SNSD-om, 15.12.2022.

     

    Zbog čega su nestale “atlantske” integracije, Nermin Nikšić nije stigao objasniti. Samo je rekao – “objasnio je predsjednik Dodik”.

    Slika broj 3: Promjena Ustava BiH i FBiH

    “Potpisnici ovog sporazuma (devetorka i SNSD) opredjeljeni su za:

    a) hitno provesti, a najkasnije u roku od šest (6) mjeseci od uspostave vlasti na svim nivoima, ograničene promjene Ustava BiH i usvojiti izmjene i dopune Izbornog zakona BiH saglasno odluci Ustavnog suda BiH i presudama Evropskog suda za ljudska prava. Ova mjera uključuje reformu koja će zaštititi kolektivna prava i individualna prava saglasno Ustavu BiH i odluci Ustavnog suda BiH, te u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava (Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i domovi naroda)”, piše u Sporazumu SNSD-a, HDZ-a i SDP-a.

    Obratite pažnju na ovo – “odluci Ustavnog suda BiH“. U pitanju je, dakle, jednina, što znači da su potpisnici sporazuma mislili na samo jednu presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na izborno zakonodavstvo. A Ustavni sud BiH je glede izbornog zakonodavstva donio dvije presude. Prva je donesena po zahtjevu člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i ona se odnosi na izbor (pot)predsjednika Federacije BiH i Republike Srpske (uvođenje ostalih u pravo). Druga presuda Ustavnog suda BiH je ona koja je donesena po zahtjevu Bože Ljubića i ona se odnosi na popunjavanje Doma naroda FBiH.

    Sada obratite pažnju na posljednje dvije riječi u zagradi. Tamo piše “domovi naroda”. To znači da su lideri SDP-a, HDZ-a i SNSD-a usaglasili provednu JEDNE presude Ustavnog suda BiH koja se odnosi na domove naroda, a to je presuda donesena po zahtjevu – Bože Ljubića. Prioritet osmorke, HDZ-a i SNSD-a će biti provedba presude Ljubić. Bez provedbe presude Komšić.

    Slika broj 4: Transparentne investicije

    “Stranke iz ovog sporazuma obavezuju se na transparentno informisanje o investicijama”, glasi stav d., tačke 3 Sporazuma osmorke, SNSD-a i HDZ-a BiH.

    Šta tačno znači  “transparentno informisanje o investicijama”? Da li “informisanje o investicijama” znači samo formalno “upoznavanje o investicijama” i zaobilaženje procedura prilikom donošenja potrebnih odluka? Vjerovatno i na ovo pitanje odgovor zna samo “predsjednik Dodik”.

    I, za kraj, umjesto novih slika, jedan video. Nermin Nikšić u ulozi komičara.

    Okupacija u dvadeset i šest sekundi.

    1...676869...193Stranica 68 of 193

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj