Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Komentar Seada Numanovića: Kako od Bošnjaka napraviti radikala?

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    U posljednje vrijeme češće se susrećem s terminom “radikalizacija Bošnjaka”.

    Pitaju me to i strani prijatelji i poznanici. A ima i onih koji baš ne mogu razumjeti haman pa ništa u Bosni i Hercegovini.Šta je to “radikalizacija Bošnjaka”?I kako se ona uopće manifestira.

    Zadnji razgovor na ovu temu imao sam baš nedavno. Sagovornik baš nije umio da objasni šta podrazumijeva pod “radikalizacijom Bošnjaka”.

    Je li to – pitao sam – ta “radikalizacija” u kojoj Bošnjaci listom navijaju za reprezentaciju Hrvatske, a “vatreni” im uzvrate veličanjem “Herceg Bosne”?

    Je li to – pitao sam – ta “radikalizacija” u kojoj Bošnjaci listom pune hale i sale neke tamo Cece?

    Je li “radikalizacija Bošnjaka” to što je narodu koji je preživio genocid “prirodno” da ratni zločinci koji su ih progonili, palili, silovali, klali… slobodno šetkaju Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko, dok i najniži pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine treba dobrano razmisliti da li mu je pametno preći granicu, posebno onu na istoku. Jer bi ga tamo mogla dočekati izmišljena optužnica.

    Bošnjaci su već decenijama izloženi dehumanizaciji. Njima se sistemski uskraćuju najosnovnija prava, negiraju se i nepobitno i najboljim pravnim mehanizmima utvrđena istina o genocidu i agresiji…

    Uporno ih se gura u torove, nastoji od malih nogu zatrijeti identitet, tjera ih se da pjevaju Svetom Savi i ne smiju zaobići nikakvu manifestaciju “Herceg Bosne”.

    “Radikalizirani Bošnjaci” nisu ni pljunuli negatora genocida. Nekmoli da su bacili kamen na njega.

    “Dostojanstveni prezir” je vrhunac “radikalizma” Bošnjaka.

    S druge strane svako malo nam se postrojavaju raznorazne četničke formacije, Rusija je s obje noge u barem polovini Bosne i Hercegovine, Bošnjacima se onemogućava korištenje i najosnovnijih ljudskih prava…

    Narod kojeg ima možda i dvije trećine po trenutnom sastavu stanovništva, u najboljem slučaju se svodi na jednu trećinu. Stranci kojima se obrate za pomoć, čak i ako su voljni to uraditi, ubrzo upadnu u utabanu stazu u kojoj se samo od Bošnjaka mogu dobiti ustupci, jer je jedino njima stalo do Bosne i Hercegovine.

    Na drugoj strani jača radikalizam, ratni zločinci su na pozicijama a osobe s crne liste naturaju se na čelo državnih institucija i budu izabrani presudnim bošnjačkim glasovima.

    I onda se Bošnjacima spočitava “radikalizam”.

    Narodu koji je preživio genocid. Narodu koji se odupr'o agresijama. Narodu kome je osveta – pravda. Narodu koji hoće da se poštuju zakoni. Narodu koji pita zašto – kao demografska većina mora biti i vječno ostati politička manjina?Narodu koji upre prstom i kaže – a šta je ovo? Ovo što ovi drugi rade je – ok?

    Priča o “bošnjačkom radikalizmu” je odraz duboko ukorjenjene predrasude da je “radikalizam prirodno stanje muslimana”. I, pošto su Bošnjaci uglavnom muslimani, “normalno” je da su samom tom činjenicom i radikalni.

    Istinski radikalizam susjeda, a pogotovo komšija je – “prirodno stanje”, “datost koja se ne može promijeniti”, čak i “kolektivna sramota” istih, ali se priznaje i njeni su predstavnici “normalni” sagovornici.

    Bošnjaci nisu “baždareni” za radikalizam. A pogotovo ne terorizam. Iako su bili suočeni s nestankom, tokom agresija nije zabilježen niti jedan jedini akt bilo kakvog nasilja, odmazde…

    Nije se desilo da se kamion pun eksploziva detonira na nekom od beogradskih mostova (kao što se detonirao na mostu koji povezuje Rusiju s okupiranim ukrajnskim Krimom, na primjer)…

    Jeste bilo imbecilnih i za svaku osudu pokušaja i zlodjela poslije rata koje su činili uglavnom “mudžahedini”. Za većinu njih pokazalo se da su bili strani špijuni.

    Bošnjaci su se s takvima obračunali u skladu s zakonom. Možda će neko reći da upravo ovaj tekst odražava sve ono što je “bošnjački radikalizam”.

    Ako je to tako, onda oni stvarno nemaju pojma šta je radikalizam.

    Istraga u Turskoj: Spasioci iz cijelog svijeta pristižu, desetine hiljada ljudi još je pod ruševinama

    Piše:
    Redakcija
    -

    Ni 24 sata putovanja nisu dovoljna da stignete do zemljotresom najpogođenijih dijelova Turske. Sati čekanja u Istanbulu, pa onda spavanje u kargo centru aerodroma u Adani. Tri sata vožnje nas dijele od gradova u kojima spasioci iz ruševina pokušavaju izvući preživjele. A mrtvih je sve više. U momentu pisanja ovog teksta – 13 hiljada je potvrđenih smrti. Britanski The Economist piše da bi, prema nekim procjenama, ispod srušenih zgrada na jugu Turske i sjeveru Sirije moglo biti 180 hiljada zarobljenih ljudi.

    Hiljade spasilaca iz cijelog svijeta pristiže u Tursku. I hiljade volontera iz Turske krenulo je ka srušenim gradovima. U avione koji iz Istanbula idu ka Adani, ulazi se kao u autobuse. Nije bitno šta piše na vašoj karti, bitno je da uhvatite bilo kakvo mjesto.

    Spasioci sa Tajvana u Adani

    Jedan građevinski inženjer iz Istanbula dva dana je proveo na aerodromu čekajući ukrcavanje u neki od aviona koji lete za Adanu. I uspio je. Onda skoro tri sata čekanja da poletimo kroz snježnu mećavu. Do Adane smo stigli nakon sat i deset minuta leta. Onda smo, zbog gužve na aerodromu, kružili još pola sata.

    Iskrcali smo malo prije ponoći. Spasioci sa Tajvana stigli su prije nas. Tu su i izviđači iz Libije, spazioci iz Rumunije, Španije, Južne Afrike, Saudijske Arabije… Spasilački psi iz Portugala su, nekad pred zoru, razbuduli su sve koji su uspjeli da zaspe. Oko 500 spasilaca iz cijelog svijeta čeka dalji raspored. Za to vrijeme volonteri dijele po sendvič i čašu supe.

    Turski Afad (turska verzija bosanska civilne zaštite) je procijenio da bh. ekspedicija koju čine 42 pripadnika Federalne uprave Civilne zaštite i i 9 članova Gorske službe spasavanja Kantona Sarajevo bude raspoređena u Gaziantep. Za sada.

    U svim ugostiteljskim objektima u Adani je tišina. Zapravo, cijela Turska tuguje.

    Potresne slike, za sada, još samo vidimo na televiziji. Pripadnici Federalne uprave Civilne zaštite su, prije samo par mjeseci, baš u Turskoj bili na obuci za spašavanje u urbanim područjima pogođenim zemljotresom. Alden Ćesko i Miralem Žuga u Tursku su sa sobom poveli i pse za potragu. Ćesko je, zajedno sa svojom kerušom Askom, prije nekoliko godina u Vašingtonu dobio priznanje za najbolji tim (Pas i čovjek) u potrazi za minama. Ali Aske više nema. Sada su drugi kerovi i drugi zadaci.

    Alden Ćesko u Adani

    Jedna grupa pripadnika FUCZ krenula je specijaliziranim vozilima. Konvoj čini deset vozila i njihov put će do Gaziantepa trajati 48 sati. I, onda počinje proces potrage. A zemlja još uvijek trese.

    Kadrovska politika: Mirela Bubalo je nova savjetnica za medije ministra Elmedina Konakovića, a supruga analitičara Žarka Papića savjetuje doministricu Dušku Jurišić

    Piše:
    Redakcija
    -

    Sjećate li se Mirele Bubalo? To je ona (bivša) savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare koja je sa svojom prijateljicom, a usaglašena sa ministrom, slala anonimne krivične prijave protiv osoba koje su, potom, diskreditirane putem RTRS-a i njenog portala pressmediabih.ba. E, od ove sedmice Mirela Bubalo je na novom radnom mjestu. Postala je savjetnica ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića. Kao “urednica” portala bez impressuma, Bubalo će biti zadužena za odnose s medijima u Konakovićevom kabinetu čiji je šef – Zlatan Burzić. Burzić je dugogodišnji službenik Ministarstva vanjskih poslova BiH protiv kojeg su bh. diplomate nekoliko puta podnosile prijave zbog kršenja procedura i ponašanja koje izlazi iz okvira diplomatije.

    Konaković je, objavila je ranije Slobodna Bosna, za savjetnika  imenovao stranačkog kolegu Mirsada Pindžu. Prije ulaska u NiP Pindžo je promijenio nekoliko stranaka. Počeo je kao kadar Stranke demokratske akcije, potom se prebacio u Stranku za Bosnu i Hercegovinu, odakle je istjeran i odmah se priključio Demokratskoj fronti Željka Komšića. Prije četiri godine se skrasio u Narodu i pravdi. Nedavno mu je istekao mandat u Parlamentu Federacije BiH i postavljen je za Konakovićevog savjetnika. U kabinetu ministra vanjskih poslova donedavno je i Amel Kovačević, također član Naroda i pravde. Posljednja Kovačevićeva funkcija bila je u Vladi Kantona Sarajevo gdje je kratko vrijeme bio ministar finansija. Završio je tokom rata studije u Maleziji, a bio je ambasador BiH u Kini. Njegovo ime je pominjano i u aferi Panama papers, kada međunarodni konzorcij istraživačkih novinara otkrio vlasnike offshore računa preko kojih je vršeno međunarodno pranje novca.

    No,vratimo se kratko novoj savjetnici za medije Mireli Bubalo. Ona je budžetsku karijeru započela kao savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. No, kako je njeno radno mjesto bilo vezano za ministrov mandat – konkursom za državnog službenika je riješeno pitanje njenog trajnog zaposlenja.  Nakon provedene konkursne procedure Mirela Bubalo je ocijenjena kao “najuspješniji kandidat” za poziciju Šefa Odsjeka za studijsko-analitičke poslove i poslove izrade programa i projekta za potrebe policije iz oblasti evropskih integracija u Kabinetu ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH. Tako je stekla status državnog službenika. Ipak, zbog veće plate, zamrzla je svoj status i postala je Čamparina savjetnica za medije. Tokom kampanje radila je u izbornom štabu Denisa Bećirovića, a nakon što je imenovan novi saziv Vijeća ministara, prekomandovana je na državni nivo. Mirelu Bubalo, međutim, čekat će njeno radno mjesto u državnoj službi koje je stekla tokom savjetničkog mandata.

    Kada su u pitanju savjetnici, u Vijeću ministara BiH, još jedno ime je vrijedno pažnje. Ranka Ninković-Papić nova je savjetnica zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice Duške Jurišić.

    Ranka Ninković-Papić je supruga “nezavisnog političkog analitičara” Žarka Papića. Godinama je bila angažirana u nevladinom sektoru. U kabinetu Duške Jurišić svoj savjetnički angažman će nastaviti i SDA-ov kadar Šefket Hafizović, inače bivši potpredsjednik Republike Srpske.

    Vijeće ministara palo na prvom ispitu: Nešić sluša Dodika, Nikšić se bavi imenovanjima, pomoć u Tursku ide nezakonito!?

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Prve ‘blagodati’ činjenice da je Nenad Nešić, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine već vidimo na djelu! Grubo se prekršio Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u BiH.

    Slanje misija za spašavanje u Tursku bez odluka države BiH je ponižavanje državnosti Bosne i Hercegovine i to direktno od strane Milorada Dodika, dok nam danas njegov koalicijski partner Nermin Nikšić (SDP) priča o novim imenovanjima, igrama oko pozicije prvog čovjeka UIO, direktora OSA-e itd…

    Specijalistički timovi Civilne zaštite republike srpske za spašavanje iz ruševina sa 21 pripadnikom operativnog tima već su otputovali u u Tursku, spremni su i pripadnici Federalne specijalizirane jedinice za spašavanje iz ruševina – jedinica za urbano traganje i spašavanje – USAR tim, njih 42, s medicinarima, potražnim psima i potrebnom opremom. Oni će se također uputiti u Tursku kako bi pomogli stanovništvu nakon razornog zemljotresa koji je pogodio ovu zemlju.

    Gdje je onda problem?

    Odgovor je vrlo jednostavan. Okvirni zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u BiH precizira jasno šta je dužnost Vijeća ministara BiH u ovakvim prilikama, ali ništa od toga nije ispoštovano.

    Još jučer je Vlada FBiH uputila zaključak donesen na telefonskoj sjednici Vlade FBiH koji je upućen prema Vijeću ministara koje je bilo dužno reagirati na isti, te također održati sjednicu i u skladu sa zakonom ‘formirati od specijaliziranih jedinica i službi civilne zaštite entiteta, Brčko Distrikta BiH  i drugih institucija, organa i pravnih lica na nivou Bosne i Hercegovine,  mješovitu specijaliziranu jedinicu za zaštitu i spašavanje za djelovanje u slučaju prirodne ili druge nesreće za učešće u međunarodnim vježbama, operacijama pomoći i drugim aktivnostima…’

    No, Nenad Nešić je nakon poziva Dodika, prema saznanjima Patrije, usporio procedure, te do danas nije urađeno ništa što je bilo neophodno kako bi se ista jedinica mogla u skladu sa zakonom poslati u Tursku. Dodik je insistirao da nikakve koordinacije ne treba biti niti da je neopohdona ikakva odluka Vijeća ministara BiH, što je apsolutno netačno.

    Također, kako saznajemo Vijeće ministara priprema neku odluku o finansijskoj pomoći Turskoj, no Dodik je sukladno svojoj politici preskočio sve procedure i poslao tim u Tursku!

    I FUCZ nema drugih rješenja, nego da, samo po osnovu zaključaka Vlade FBiH krene u pomoć i spašavanje u Tursku.

    Ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić nije propustio priliku da ‘fantomski’ pojasni kako Civilna zaštita Republike Srpske ide samostalno!?

    – Oni su stupili u kontakt sa Vladom Turske i dobili su saglasnot, a i od nas će dobiti ostale potrebne dozvole u skladu sa zakonom – naveo je on.

    – Ovi su iskoordinirali, ovi idu, ovi čekaju i tako… Uglavnom, bit će pomoći. Ja upravo potpisujem akt ka Vijeću ministara, odluka o pružanju međunarodne pomoći za zaštitu i spašavanje.

    Očekujem da Vijeće ministara usvoji što prije ovu odluku i da time budu otvorena vrata za pomoć i slanje civilnih zaštita i FBiH i RS-a – dodao je on.

    No Vijeće ministara u skladu sa zakonom koordinira provođenje standardnih operativnih procedura prilikom  pružanja međunarodne pomoći, a to su propustili uraditi.

    Čini se da ipak nova vlast na nivou Vijeća ministara BiH radi pod palicom Dodika, kojem je krajnji cilj predstavljanje BiH nemogućom državom, iako je npr. Vlada FBiH postupila pravovremeno i još jučer dostavila Vijeću ministara potrebnu saglasnost u vezi upućivanja pomoći republici Turskoj.

    (NAP)

    Inspektorat upozorio ministra Nenada Nešića: Kandidati koji nisu prošli sigurnosne provjere ne mogu biti imenovani za direktore policijskih agencija

    Piše:
    Amra Vrabac
    -

    Inspektorat Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine analizirao je predložene tačke dnevnog reda sjednice Vijeća ministara BiH koja će biti održana u četvrtak 9. februar te je dostavio svoj prijedlog u vezi pojedinih tačaka koja se odnose na imenovanja direktora u policijskim agencijama. Upozoravaju da ukoliko se izvrše ta imenovanja bit će nezakonita.

    Kada je riječ o prijedlogu imenovanja direktora i zamjenika direktora Službe za poslove sa strancima i zamjenika direktora Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova Inspektorat upozorava da bi trebali imati, a posebno direktor Službe za poslove sa strancima sigurnosnu provjeru stepena „vrlo tajno“ te da bi se ona trebala obaviti u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima BiH, a u skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka.

    Dalje navode da je za direktora SPS-a predviđen pristup tajnim podacima stepena „vrlo tajno“.

    „Agencija za školovanje i stručno usavršavanje kadrova i Služba za poslove sa strancima su upravne organizacije u sastavu Ministarstva sigurnosti u kojima se proizvode, distribuiraju i primaju tajni podaci, posebno ovo ističemo za Službu, za šta je certifikovana od strane Državnog sigurnosnog organa, odnosno Ministarstva sigurnosti.

    Također, predviđeno je da se sigurnosne provjere okončaju prije imenovanja, postavljenja, odnosno prijema u radni odnos. U slučaju da se za navedena lica utvrde sigurnosne smetnje isti neće biti imenovani, postavljeni, odnosno primljeni u radni odnos za koji je obavljena sigurnosna provjera.

    Kako se postupak sigurnosnih provjere, po našem saznanju još uvijek nije okončao, evidentno je da nisu ispunjeni uslovi za navedene tačke dnevnog reda te je istu potrebno povući do okončanja postupka provjere za sve kandidate”, navode iz Inspektorata Ministarstva sigurnosti BiH.

    Posebno napominju da odgovorni javni organ osigurava da se sva javna imenovanja vrše na zakonit način i u skladu sa svim važećim pravilima, propisima i zakonima.

    Dakle, Nenad Nešić, ministar sigurnosti BiH je odgovoran da se osigura ispunjenost svih uslova za ova imenovanja.

    Na dnevnom redu su i rang-liste za imenovanje čelnika u SIPA-i (zamjenik direktora), GP (direktor i zamjenik), DKPT (direktora i dva zamjenika).

    Nesuglasice u koaliciji zbog direktora OSA-e: Konaković, Čampare i Radončić protiv imenovanja Almira Džuve, Nermin Nikšić i Kemal Ademović insistiraju na njegovom imenovanju!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Na jednoj strani su SDP i prvi zamjenik predsjednika NiP-a. Na drugoj strani su SBB, predsjednik NiP-a, drugi potpredsjednik  NiP-a i braća Čampara. Prvi zagovaraju imenovanje Almira Džuve za direktora OSA-e i smjenu komesara MUP-a Kantona Sarajevo Nusreta Selimovića. Drugi, pak, namjeravaju spriječiti izbor Almira Džuve za direktora OSA-e i spriječiti smjenu Nusreta Selimovića sa pozicije komesara.

    “Definitivno, naš kandidat za direktora OSA-e je Almir Džuvo”, reći će prošle sedmice svojim saradnicima predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić.

    Upravo je ta rečenica upalila alarme suprotstavljene strane, koja je, preko Avaza, započela medijsku kampanju protiv Almira Džuve, označavajući ga sada potencijalnim kadrom SNSD-a i HDZ-a, odnosno Milorada Dodika i Dragana Čovića. No, šta je u pozadini?

    Almir Džuvo

    Vratimo se sedam godina unatrag. Priča počinje otvaranjem istrage protiv Fahrudina Radončića zbog sumnje da je uticao na svjedoke u predmetu protiv Nasera Keljmendija. Centralna osoba u ovoj priči je bila Azra Sarić, Sarajka koja je bila svjedokinja u krivičnom postupku protiv Keljmendija. U direktnom kontaktu sa Azrom Sarić tada su bili Almir Džuvo, te državni tužioci Oleg Čavka i Dubravko Čampara. Upravo je Čavka označio Azru Sarić kao potencijalnu svjedokinju protiv Fahrudina Radončića, koja mu se, prethodno, žalila na pritiske koje trpi od Bilsene Šahman i Bakira Dautbašića. Svjedokinju Sarić “preuzima” tužilac Dubravko Čampara koji je u tom trenutku bio u sukobu sa Fahrudinom Radončićem. Predmet je ubrzo formiran i uslijedilo je hapšenje predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića, te Bilsene Šahman i Bakira Dautbašića. Poruke koje su pronađene u telefonu svjedokinje Azre Sarić pokazuju da je tužilac Čampara koordinirao istragom.

    Prepiska tužioca Dubravka Čampare i Azre Sarić, izvor: Avaz

    Međutim, Radončić je, još tokom istrage, sumnjao da Azru Sarić kontrolira tadašnji direktor OSA-e Almir Džuvo. Tako je, tokom suđenja Radončiću, u sudnici pušten razgovor između vlasnika Avaza i njegovog kadra Fuada Čubukčića. Razgovor je nastao uoči Nove 2016. godine.

    Čibukčić u razgovoru pojašnjava Radončiću da je bio u Dubrovniku kada je vidio da “iza leđa izlazi Almir Džuvo sa Azrom Sarić”, nakon čega mu optuženi govori da napiše vrijeme i mjesto. U narednom razgovoru između njih dvojice, kako se čulo u sudnici, Radončić govori kako Džuvo kaže da: “Nije to Sarićka, nego neka Marijana”, na šta Čibukić objašnjava da je pobjegla udesno, dok je Džuvo prišao i pozdravio se.

    Od tada, Almir Džuvo je u nemilosti Fahrudina Radončića koji se, u međuvremenu, pomirio sa tužiocem Dubravkom Čamparom i njegovim bratom Aljošom. Sada su ujedinjene Čampare i Radončić protiv imenovanja Almira Džuve na poziciju direktora OSA-e. Njihove stavove prati i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković.

    “Džuvo nije prijedlog nijedne strane za direktora OSA-e i nije opcija”, kazao je Konaković gostujući 13. januara na Face TV-u, što je odmah preneseno na portalu Avaza.

    No, Nermin Nikšić nije odustao od prvobitne ideje da imenuje Almira Džuvu za direktora OSA-e. Prema informacijama Istrage, Nikšić je čak išao u Ambasadu SAD-a na konsultacije u vezi sa pozicijom direktora OSA-e. Nekoliko dana kasnije, slične konsultacije na istom mjestu su tražili Fahrudin Radončić i Elmedin Konaković. Istovremeno, Čampare pokušavaju preko svojih veza u međunarodnim krugovima izbaciti Almira Džuvu iz utrke. Međutim, Džuvo uživa i određenu podršku Kemala Ademovića, prvog zamjenika predsjednika Naroda i Pravde. Osim toga, Konaković je prilikom izbora Vijeća ministara izgubio ključnu poziciju preko koje može uticati na izbor direktora OSA-e. Naime, neposredno prije glasanja o Vijeću ministara BiH, SDP je uslovio koalicijske partnere imenovanjem Zukana Heleza za zamjenika predsjedavajuće Vijeća ministara BiH. Podsjećamo, Borjana Krišto je prvobitno predložila Elmedina Konakovića za zamjenika predsjedavajuće Vijeća ministara BiH.

    Na kraju je, ipak, ovaj prijedlog promijenjen i za zamjenika predsjedavajuće je imenovan Zukan Helez. Ovaj SDP-ov kadar sada direktno odlučuje o imenovanju direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, a glas Elmedina Konakovića je, u potpunosti, nebitan.

    Nakon što je Helez dobio funkciju zamjenika predsjedavajuće Vijeća ministara BiH, u SDP-u BiH su ponovo aktivirali priču o izboru Almira Džuve na poziciju direktora OSA-e. Njegov zamjenik, inače, šef operacija, trebao bi biti Risto Zarić.

    “Na sljedećoj sjednici smjenjujemo Osmana Mehmedagića i imenujemo novo rukovodstvo OSA-e”, kazao je 2. februara ove godine, nakon prve sjednice novog saziva Vijeća ministara BiH Elmedin Konaković.

    Međutim, u dnevni red za “narednu sjednicu” Vijeća ministara BiH nije uvrštena bilo kakva tačka dnevnog reda koja se odnosi na imenovanje direktora OSA-e. U Trojci je, kako saznajemo, došlo do nesuglasica glede imenovanja Almira Džuve. Fahrudin Radončić i dio NIP-a, kako saznajemo, sada od SDP-a traže da odustanu od Džuve. Ukoliko ne bude ispoštovan taj zahtjev, SDP-ću je zaprijećeno “odustajanjem” od priče o Vladi Federacije BiH. Umjesto Džuve, stuktura okupljena oko dijela NiP-a predlaže imenovanje Fehmije Sadikovića, dugogodišnjeg službenika OSA-e koji radi na kontraobavještajnim poslovima. No, da vidimo kakva je procedura prilikom imenovanja direktora OSA-e.

    “Generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora imenuje i razrješava dužnosti Vijeće ministara, na prijedlog predsjedavajućeg i u konsultacijama sa članovima Predsjedništva, Izvršnog odbora i Sigurnosno-obavještajne komisije”, navedeno je u članu 25 Zakona o OSA-i.

    Dakle, direktor OSA-e se, formalno, ne može imenovati sve dok ne bude konstituisana Sigurnosno-obavještajna komisija koju zajedno formiraju Predstavnički i Dom naroda PS BiH. Nakon konstituisanja te komisije, Borjana Krišto će konstituisati Izvrni-obavještajni odbor koji će pokrenuti proceduru. No, član 10 Zakona o OSA-i bi mogao biti presudan.

    “Predsjedavajuća Vijeća ministara osigurava da se sigurnosna provjera generalnog direktora, zamjenika generalnog direktora i glavnog inspektora izvrši prije njihovog imenovanja”, navedeno je u Zakonu o OSA-i, član 10, stav 12.

    Ukoliko bi Borjana Krišto predložila Almira Džuvu ili Ristu Zarića za direktore, to bi značilo da njih dvojica moraju proći sigurnosne provjere koje provodi Obavještajno-sigurnosna agencija BiH. Međutim, ukoliko bi bili predloženi kadrovi iz same OSA-e, oni ne bi moralo proći provjere, jer već imaju pristup tajnim podacima. S druge strane, problem predstavlja i činjenica da sama predsjedavajuća Vijeća ministara BiH nema pristup tajnim podacima, jer još uvijek nije pokrenuta ta vrsta sigurnosnih provjera. Krišto, tako, kao i svi ministri u Vijeću ministara BiH nemaju pristup tajnim podacima.

    “Pristup tajnim podacima INTERNO i POVJERLJIVO bez sigurnosne provjere i dozvole imaju predsjedavajući, ministri i zamjenici ministara u Vijeću ministara BiH”, navedeno je u Zakonu o zaštiti tajnih podataka BiH.

    To znači da Krišto i ostali članovi Vijeća ministara nemaju pristup dokumentima sa oznakom “TAJNO” i “VRLO TAJNO”. Da bi predsjedavajuća Vijeća ministara BiH pokrenula proceduru provjera budućeg direktora OSA-e, ona bi, prevashodno, morala proći sigurnosne provjere propisane Zakonom o pristupu tajnim podacima BiH.

    No, vratimo se sukobima unutar Trojke. Kemal Ademović i Nermin Nikšić, prema informacijama Istrage, ne žele kontrolu nad OSA-om predati Konakoviću i Čamparama. Nikšić se, tvrde izvori iz SDP-a, boji da bi Čampare mogle tu agenciju iskoristiti u obračunu s njim. Istovremeno, Čampare i Radončić strahuju da će postavljanjem Almira Džuve SDP ponovo preuzeti kontrolu nad OSA-om, jer je Nikšićev kandidat u dobrim vezama sa bivšim predsjednikom SDP-a Zlatkom Lagumdžijom.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Vjera u Boga, moral i matematika

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Dvije, na prvi pogled direktno povezane vijesti, tresle su Bosnu i Hercegovinu prošle sedmice: mediji su iz dana u dan pratili polemiku oko hutbe koju je u Kozarcu izrekao 27. januara glavni imam Amir ef. Mahić, zbog koje će sutra na saslušanje u PU Prijedor jer je osumnjičen za javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje, a druga je istupanje mitropolita Hrizostoma iz Međureligijskog vijeća BiH.

    Uvreda vjernika

    Ispostavilo se da je Hrizostom odluku donio dan prije Mahićeve hutbe – zbog koje je reagirala i Islamska zajednica BiH pokretanjem disciplinskog postupka – i obrazložio je MRV-u BiH u šest tačaka, optužujući instituciju u čijem je sastavu bio zbog “zavjetnog ćutanja” povodom nedavnih događaja u Sarajevu “kada je napadnuta lična imovina građana Srbije i probušene gume na vozilima tih ljudi koji su kao turisti došli u Sarajevo, a sve to je podsjetilo na osamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća”, odnosno zbog “neonacističkih i šovinističkih napada na roditelje djece sportista iz Srbije, te skandiranja pred djecom i sa djecom ‘ubij Srbina’ 14. januara, što je potreslo i zaprepastilo kako cijelu srpsku javnost, tako i objektivnu javnost u Federaciji BiH i šire”.

    Da ni Hrizostomovo maslo baš nije za ramazana, ukazao je sarajevski muftija Nedžad ef. Grabus, inače predsjedavajući Skupštine MRV-a, ne toliko podsjećanjem na obaveze MRV-a i famoznu nadležnost koja je i inače najčešće u tuđoj avliji, koliko osvrtom na odluku Vijeća muftija IZBiH, koje je 1. februara u Brčkom donijelo odluku da neće surađivati s Hrizostomom zbog mitropolitovog oslovljavanja muslimana muhamedancima. “Oslovljavanje muslimana muhamedancima je uvreda svih vjernika i vjernica muslimana”, naglasio je prof. dr. Grabus.

    Da bi priča bila kompletna, valja podsjetiti da je Mahić u svojoj hutbi SPC nazvao sektom, a Svetog Savu optužio za fašizam. Mahić se, u međuvremenu, pokajao i uputio izvinjenje. Reisu-l-ulema IZBiH dr. Husein ef. Kavazović promptno je otputovao u Kozarac, najavio da će IZBiH angažirati advokata, ponavljajući pritom da je hafiz Mahić pogriješio, ali i da je svjestan svoga čina. Reis je također istakao da je priznanje greške i pokajanje rijetkost u našem društvu, naglašavajući da IZBiH ostaje dosljedan svojim principima, no isto očekuje i od drugih. I reis Kavazović se u Kozarcu prisjetio osamdesetih i devedesetih, ali se dotaknuo i postdejtonskih pritisaka koje IZBiH trpi u RS-u. A Međureligijsko vijeće će, najavio je dr. Grabus, pisati patrijarhu SPC-a Porfiriju, tražeći od njega izjašnjenje da li je istupanje iz MRV-a stav SPC-a ili osobni stav mitropolita dabrobosanskog.

    Kako god se ove priče završe, ostat će otužna istina da one, u svakom svome obliku, svjedoče radikalizaciji naših podijeljenih društava i – što je još gore – svjedoče vjerskoj institucionalizaciji te radikalizacije. Mitropolit Hrizostom imao je prava očekivati da se MRVBiH oglasi povodom nasrtaja na imovinu turista iz Srbije i(li) makar na napad roditelja koji su svoju djecu doveli na turnir u Sarajevo i tom prilikom napadnuti nožem. Evo, da razumijem da se MRVBiH nije želio – zbog nadležnosti – uplitati u skandiranje malih Splićana “Ubij Srbina”, no – s obzirom na to da se dogodilo u Sarajevu – i sama sam očekivala više javnih osuda i reakcija, pa i zabrinutosti akademske i intelektualne zajednice koja bi morala – zbog sve naše djece – ozbiljnije se pozabaviti javnim diskursom u kome je ekstremizam postao normalna, svakodnevna i prečesta pojava, kako je to u vikend-izdanju našeg lista primijetio akademik Siniša Malešević. I to se ne odnosi samo na sportske terene niti na političare već kako vidimo i na vjerske dužnosnike, ali i medije. Lokalno glasilo bošnjačkih ekstrema svake sedmice ispali po nekoliko mrziteljskih tekstova koje je pristojnom čovjeku sramota i prepričati, no ipak ću kao benigan primjer izdvojiti obračun s Aleksom Šantićem povodom 99 godina od njegove smrti. Urednik huškanja u tom tekstu čita lekciju “naivnim Bošnjacima” i po(d)učava ih da je “Aleksa Šantić bio jedan lijep i veliki komad Srbina”.

    Najveća odgovornost

    Hoću zapravo reći da u ovom procesu radikalizacije nema nevinih, no usuđujem se ustvrditi da je na vjerskim zajednicama možda i najveća odgovornost. Ne samo zato što se politički lideri i nositelji najviših državnih, entitetskih i ostalih važnih funkcija listom hvale svojom odanošću vjeri već i zbog rezultata istraživanja američkog centra Pew koje je pokazalo da je naša zemlja treća u Evropi po vjeri u Boga (prva je Armenija, druga Gruzija). Isto istraživanje, koje je prošle nedjelje analizirao zagrebački Večernji list, pokazuje da više od polovine katolika u BiH ide na nedjeljne mise i tek 10 posto pravoslavaca, dok hutbe sluša 31 posto muslimana. I mada i ovo i ranija istraživanja govore u prilog tezi da je evropski kontinent u cijelosti sve sekularniji, da čak i vjernici u Evropi ne stavljaju znak jednakosti između vjere i morala, kod nas je drugačije. Nema podataka otkud toliki stepen korupcije u BiH, valjda se i matematika našla u čudu naspram podataka o broju krađa i broju vjernika. No, sve dok smo treća vjerujuća zemlja u Evropi, imamo pravo očekivati od vjerskih zajednica da se odgovorno i u skladu sa svetim knjigama i načelima odnose ne samo prema svojim pastvama već i jedna prema drugoj. U ovom času to praktično znači nadu da će Porfirije zadržati SPC u MRV-u, kao i da će IZBiH disciplinirati i sam kazniti svog imama. Ali i da će MRVBiH reagirati zalažući se za dobrobit svih.

    Analiza prijevremenih izbora: Iste stranke upravljat će istim gradovima, SDA platila cijenu lošeg kandidata u Bihaću, stranke Trojke u padu!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Nakon prijevremenih izbora zaključak je jedan – iste stranke upravljat će istim gradovima u Federaciji BiH. PoMAK je imao gradonačenika Bihaća Šuhreta Fazlića. Na prijevremenim izborima  pobijedio je PoMAK-ov Elvedin Sedić. Tuzlom je upravljao SDP-ov gradonačelnik Jasmin Imamović. I nakon prijevremenih izbora Tuzlom će upravljati SDP-ov Zijad Lugavić. Srebrenikom je upravljao NiP-ov Nihad Omerović. Ubuduće će upravljati NiP-ov Adnan Bijelić. Načelnik Vogošće je bio SDA-ov Edin Smajić. Nakon prijevremenih izbora Vogošćom će upravljati SDA-ov Migdad Hasanović. Međutim, evidentno je da je euforija oko stranaka Trojke (SDP, Naša stranka i NiP) u padu. Evo detalja.

    Bihać

    Gradonačelnik Bihaća bit će Elvedin Sedić iz PoMAK-a. On je uspio iskoristiti infrastrukturu koju je izgradio bivši gradonačelnik Šuhret Fazlić koji je, nakon Općih izbora, prihvatio funkciju zastupnika u Skupštini USK. Drugoplasirani kandidat je Hamdija Abdić Tigar koji je za Sedićem zaostao skoro 2000 glasova. SDA je, tako, platila cijenu zbog kandidovanja ratnog komandanta opterećenom krivičnim procesom za ubistvo (slučaj generala Šantića) i brojnim presudama za nasilničko ponašanje. Trećeplasirani kandidat je SDP-ov Adnan Habibija koji je osvojio skoro duplo manje glasova od PoMAK-ovog Sedića. Četvrti je nezavisni kandidat Amarildo Mulić. Ono što treba naglasiti, stranke Trojke (SDP, NS i NiP) nisu nastupali jedinstveno u Bihaću. SDP je imao svog kandidata koji je doživio debakl, Naša stranka je podržala Amarilda Mulića koji nije mogao osvojiti ni 10 posto glasova, a NiP se naslonio na talas PoMAK-ovog kandidata Sedića. Poređenja radi, Šuhret Fazlić je 2020. godine osvojio skoro 10 hiljada glasova, dok je SDA bila tek treća. SDP je, u odnosu na 2020. doživio rast, dok NiP sada nije ni imao kandidata.

    Tuzla

    Pobjeda SDP-ovog kandidata Zijada Lugavića nijednog trenutka nije dolazila u pitanje. No, izbori za gradonačelnika Tuzle ne mogu biti nikakav pokazatelj. Prvo, SDP nikad nije izgubio izbore u Tuzli. Drugo, SDA nije imala svog kandidata za gradonačelnika niti su se uključivali u kampanju. Treće, kandidat Naše stranke Omer Berbić koja je dio Trojke bio je tek trećeplasirani i osvojio je skoro duplo manje glasova od Mirnesa Ajanovića  (BOSS) koji je sa oko 7000 glasova postigao iznenađujuće dobar rezultat. Lugavić je osvojio oko 10 hiljada glasova. Dakle, u Tuzli su se nadmetale stranke Trojke međusobno i izborni rezultati u tom gradu ne mogu biti pokazatelj bilo čega.

    Srebrenik

    Do Općih izbora, gradonačelnik Srebrenika je bio Nihad Omerović iz NiP-a. U pitanju je bivši SDA-ov kadar koji je, u međuvremenu, prešao u NiP. On je, recimo, na lokalnim izborima 2020. godine kao nezavisni kandidat kojeg je podržao NiP,  osvojio 10.335 glasova. SDA-ov kandidat je tada osvojio 6630, PDA-ov kandidat 1600, a SDP-ova kandidatkinja 1010 glasova. Nakon što je Omerović podnio ostavku, raspisanu su prijevremeni izbori. Stranke Trojke (NiP, SDP, NS) i PDA su podržali Adnana Bijelića. SDA je kandidovala Nermina Tursića. Treba napomenuti da je, gledajući 2022. godinu, kapacitet stranaka Trojke bio skoro 13 hiljada glasova. Međutim, prema nepotpunim rezultatima, glasovi stranaka Trojke su prepolovljeni (6400), dok je SDA pala za oko 400 glasova. Ipak, treba uzeti u obzir manju izlaznost, odnosno tradicionalnu nezainteresiranost birača za prijevremene izbore.

    Vogošća

    Načelnik Općine Vogošća bit će Migdad Hasanović. On je osvojio oko 5300. Kandidat Trojke (SDP, NS i NiP) Adnan Šerak je osvojio 2900 glasova. Ono što je primjetno, razlika između SDA-ovog i NiP-ovog kandidata je znatno veća u odnosu na 2020. godinu, iako je izlaznost znatno manja. Na lokalnim izborima 2020. godine kandidat stranaka Trojke je osvojio 4673 glasova, dok je kandidat SDA osvojio 6159. Sada su, faktički, ista dva bloka imala  svoje kandidate i SDA je napravila veću razliku.

    Kolumna Andreja Nikolaidisa: “Amir efendija Mahić je deseti rođendan dočekao u logoru Trnopolje, a tamo ga je otjerala mržnja čiji izvor je ‘Nomokanon’ Svetog Save”

    Piše:
    Andrej Nikolaidis
    -

    Vjerujte mi, znam šta pričam: imam stanovito iskustvo sa hajkama i medijskim linčom. Presudno je ostati hladnokrvan. To nije lako. Jer jasno osjetiš cunami bijesa koji juri ka tebi. Svejedno. Buka nije snaga. Gdje je šuplje, odzvanja.

    Ovo, jasno vam je, govorim zbog „slučaja“ Amira efendije Mahića.

    Svijet je pun ljudi koji, iz nekog razloga, misle da će, budu li dovoljno glasno i dovoljno dugo vikali, zamuknuti svi oni koji govore ono što se njima ne dopada. Pun je, taj svijet, još i moćnih ljudi koji misle da silom svakoga mogu zastrašiti, da silom mogu zatomiti istinu.

    Svijet je pun budala, a najveća od svih je čovjek koji, dok sa krunom na glavi sjedi na prijestolu, dok mu se oko nogu motaju dvorjani a njegove vojske kroz plamen marširaju u zemlje gdje već dospio je strah od njegove moći – misli da je kralj.
    Vjerujte mi, znam šta pričam: kada galame, najbolje je čitati.

    Uzmi i čitaj, govorio je anđeoski glas Svetome Augustinu. Nemam bolji savjet. To je sve: uzmi i čitaj.

    Čitaj, recimo, ovo: doktor Miodrag M. Petrović, „Zakonopravilo Svetoga Save o Muhamedovom učenju“.

    No prije toga, pročitaj ko je autor. Istoričar kanonolog, naučni savjetnik Istorijskog instituta. Nesporni srpski autoritet za „Zakonopravilo“ Svetoga Save, za koje Petrović kaže da je „najveća srpska knjiga“. Petrović je autor kritičkog izdanja „Zakonopravila“.

    Ovako Petrović piše u predgovoru svoje knjige, čije mi je izdanje iz 1997. na ekranu:

    „Srbi se od pojave Turaka na Balkanu (XIV vek) neposredno i neprekidno suočavaju sa Muhamedovim učenjem, iz kojega je izrastao mnogobrojni islamski svet. Posle viševekovne turske vladavine sve do danas u Raškoj oblasti i Bosni postoje islamizirani Srbi koji pomoću islamske vere stvaraju svest o sebi kao posebnom – muslimanskom narodu. Njih bi danas svakako bilo mnogo više da u Srbiji nisu postojali spisi o Muhamedu i o profanosti vere koju je propovedao. Sveti Sava je dva takva spisa preuzeo iz vizantijske književnosti i uneo ih u Zakonopravilo ili Nomokanon – zbornik crkvenih i građanskih propisa, namenjen Srpskoj crkvi i državi“.

    Dakle, da ponovimo šta kaže Petrović. Islam je „profana vera“. Bošnjaci su „islamizirani Srbi“. Da nije bilo Svetoga Save, Bošnjaka bi „svakako bilo mnogo više“.

    Koji su to vizantijski tekstovi što ih je Sava uvrstio u svoj nomokanon? Takvih je, kaže doktor Petrović, preko sto.No nas ovdje zanimaju oni koji govore o islamu. To su spisi Svetoga Jovana Damaskina, Svetog Epifanija Kiparskog i Georgija Monaha, koje je Sava preveo i spojio u ono što Petrović naziva „spis o izmailćanskoj veri“.

    Prije nego pročitamo šta tu o „izmailćanskoj veri“ piše, da pročitamo šta je i koliko je važan Savin „Nomokanon“ – „najvažnija srpska knjiga“, kako kaže doktor Petrović. Wikipedia veli ovako:

    “Savin prevod vizantijskog Nomokanona je usvojen na saboru u manastiru Žiča 1221. godine, kao najviši crkveni i državni pravni akt.[2] Pošto su kanoni Crkve umnogome regulisali život podanika, Savina kompilacija se u znatnoj meri odnosila na oblast koju danas smatramo građanskim pravom.[3]

    Savinom verzijom Nomokanona Crkva i država u Raškoj su načinjeni ravnopravnim partnerima, tako što to su izbačeni vizantijski zakonski tekstovi (Ekloga, Epanagoga i komentari Balsamona iz 12. veka) koji podređuju crkvu državi.[4]
    Sava je u Nomokanonu naveo i Atanasijev popis kanonskih knjiga, kako bi sprečio upotrebu slovenskih apokrifa”.

    U svakom slučaju, Savin “Nomokanon” je temeljni spis Svetosavlja.

    Čitamo šta tu piše:

    “I do sada postoji služba izmailćanska koja drži i vara ljude, to jest vera sracinska koja je preteča Antihrista”.

    “A od tog vremena pa do sada kod njih uzraste lažni prorok po imenu Muamed, koji je, razgovarajući sa Jevrejima i sa hrišćanima, to jest sa arijanima i nestorijanima, odasvud crpeo zlo”.

    “I mnoge druge izmišljotine su dostojne smeha u takvome spisu, za koji nadmeno kaže da je od Boga snesen na njega”.

    “…Moamed imaše pomoćnika, zapravo druga po imenu Zid (Zejd). Ovaj imaše krasnu ženu koju požele Moamed. Dok su njih dvojica sedeli, Moamed reče: “Hej, Bog mi je zapovedio da uzmem tvoju ženu!”

    Čitamo dalje kod doktora Petrovića da je Sveti Sava u svoj nomokanon unio i “Čin koji se vrši nad onima što se od Saracina obraćaju čistoj, istinitoj, hrišćanskoj našoj veri”. Taj tekst je, saznajemo, “takođe preuzet iz vizantijskih nomokanona”.

    Tu između ostalog piše:

    “Proklinjem zvani Kuran, odnosno čitav spis Moamedov, koji laže kad govori da ga je arhangel Gavrilo njemu sneo”.
    “Proklinjem i samu Meku i svu okolinu njenu. I sedam kamenova što su ih Sracini tamo bacili na hrišćane. I svaku molitvu i službu i običaje njihove”.

    “Iznad svega proklinjem boga Moamedova, za koga kaže da je samo on bog”.

    Istorijsko-politički kontekst u kojem nastaju citirani vizantijski nomokanoni je jasan. Jasno je i da se ondašnji hrišćani i muslimani, pa ni u svojim teološkim raspravama, nisu mazili i nisu bili upoznati sa konceptom političke korektnosti.
    Jasni su i politički razlozi zbog kojih je Sava te tekstove uvrstio u svoj tekst.

    Jasno je i to da današnji politički kontekst u Bosni nije radikalno – u svakom slučaju ne dovoljno radikalno – drugačiji od ondašnjih napetosti (ovo je, dakako, eufemizam) između hrišćana i muslimana.

    Amir efendija Mahić je deseti rođendan dočekao u logoru Trnopolje, u koji ga je zatočila Karadžićeva vojska. Od Kozarca, u kojem je rođen, nije ostao kamen na kamenu. Njegova porodica teško je stradala u zločinima koji je srpska vojska sistematski vršila nad njegovim narodom.

    Obaveza Amira Mahića, kao ljudskog bića, no prije svega kao intelektualca koji je odgovoran prema drugim ljudima, kojima je on vjerski i intelektualni autoritet, ljudima koji su listom preživjeli stradanje kakvo je snašlo njega, bila je da pokuša potražiti korijen – ili barem ono što bi korijen moglo biti –  ogromne mržnje koja je porodila toliko užasa.

    Ta ga je potraga odvela do Savinog “Nomokanona”.

    Evo: i mene je.

    Moguće da je to tako zato što tamo piše to što tamo piše.

    O tome se može govoriti ili ćutati. Pritom: ćutati ne znači obrisati. Znači tek teret nužne debate ostaviti za drugo vrijeme, nekim drugim ljudima. To nije tolerancija. To nije dobronamjernost.

    Svi važni, temeljni tekstovi na koje se pozivaju oni koji mržnju crpe iz njih, zahtijevaju ne ćutnju i ne galamu koja pokušava iznuditi tu ćutnju. Zahtijevaju kritički pristup i ozbiljne, neugodne debate.

    U kojima “ja sam time uvrijeđen” nije pažnje dostojan argument.

    Slobodna Bosna

    Lider HDZ-a BiH obmanuo javnost: Ne postoji mandatar za formiranje Vlade FBiH, Lidija Bradara ne može bez potpisa dvojice potpredsjednika imenovati Vladu!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Ako biste, bez poznavanja ili provjere procedura, pročitali izjave lidera HDZ-a Dragana Čovića, stekli biste utisak da će već naredne sedmice biti imenovan “mandatar za novi saziv Vlade Federacije”, da će Vlada FBiH biti formirana za petnaest dana i da će Lidija Bradara u ponedjeljak postati predsjednica.

    Međutim, ništa od navedenog nije tačno. Ono što je u subotu u Mostaru ustvrdio Dragan Čović u suprotnosti je sa Ustavom FBiH, ali i svim drugim propisima u Federaciji BiH. Prvo, u Ustavom FBiH nije propisana funkcija “mandatara za saziv Vlade FBiH”. Drugo, Lidija Bradara u ponedjeljak sigurno ne može postati predsjednica Federacije BiH.

    “Mislim da su u ponedjeljak potvrđene liste za predsjednika i potpredsjednika, da će oni između sebe izabrati gospođu Bradaru kako je to i predviđeno, a da procedura ide tako da većina u Predstavničkom domu traži od gospođe Bradare da predloži predsjednika Vlade FBiH i da zajednički rade na dogovoru o resorima”, izjavio je Čović.

    No, da vidimo šta piše u Ustavu. Nakon što Centralna izborna komisija BiH ovjeri liste kandidata za Predsjedništvo Federacije BiH, te liste se dostavljaju Parlamentu FBiH.

    “Izbor za predsjednika i dva dopredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine zahtijeva prihvaćanje liste koju sačinjavaju tri kandidata i koja uključuje po jednog kandidata iz svakog konstitutivnog naroda predloženog u odgovarajućem klubu konstitutivnog naroda, u Zastupničkom domu, a zatim u Domu naroda”, navedeno je u Ustavu Federacije BiH, člana IV.B.2, stav 4. (Schmidtov CXX amandman)

    Dakle, oba Doma Parlamenta FBiH ze izjašnjavaju o listi kandidata za (pot)predsjednike Federacije BiH. Do petka nisu zakazane sjednice nijednog od dva doma. Što znači da lista kandidata neće biti potvrđena do kraja naredne sedmice. Čovićev ponedjeljak, faktički, ne postoji.

    Tek kada članovi tzv. Predsjedništva Federacije budu potvrđeni u oba doma Parlamenta Federacije, oni se međusobno dogovaraju ko će biti predsjednik FBiH.

    “Tri kandidata izabrana u skladu s ovim člankom odlučuju između sebe koji od njih će obnašati funkciju predsjednika. Ukoliko se dogovor ne postigne, o tome će odlučivati Zastupnički dom”, piše u Ustavu FBiH.

    Ovdje nije jasno precizirano na koji način izabrani članovi Predsjedništva odlučuju o predsjedniku. Da li dvoje članova Predsjedništva može preglasati trećeg, ili mora postojati konsenzus, Christian Schmidt nije precizirao. A ako se ne postigne  dogovor (koji nije jasno propisan), o predsjedniku Federacije BiH odlučuje – većina u Predstavničkom domu FBiH.

    Kako god, Lidija Bradara od ponedjeljka neće biti predsjednica Federacije BiH, kako je to najavio predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.

    “Vjerujem da ćemo imati mandatara do kraja iduće sedmice”, kazao je Dragan Čović, ističući da će “parlamentarna većina od Lidije Bradare tražiti imenovanje mandatara”.

    Međutim, mandatar u Ustavu Federacije BiH – ne postoji. Evo kako se imenuje Vlada Federacije.

    “Predsjednik Federacije, uz saglasnost oba potpredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, u roku od 30 dana od dana izbora predsjednika i dva potpredsjednika. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je izabrana, nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupnički dom Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom”, navedeno je u Ustavu FBiH.

    Dakle, Predsjedništvo Federacije ne imenuje mandatara, kao što je to slučaj na nivou Bosne i Hercegovine, prilikom formiranja Vijeća ministara. Drugo, čak i ako bude izabrana za predsjednicu FBiH, Lidija Bradara ne može imenovati Vladu FBiH dok saglasnost na odluku o imenovanju ne budu dali njeni potpredsjednici (Igor Stojanović i Refik Lendo).

    To znači da Vlada FBiH, izvjesno je, neće biti imenovana u narednih petnaestak dana, kako je to najavio predsjednik HDZ-a BiH.

     

    1...596061...193Stranica 60 of 193

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj