Prema prvim preliminarnim rezultatima novi predsjednik Crne Gore će biti Jakov Milatović iz pokreta Evropa sad. Nakon 77,7 posto prebrojanih uzoraka, osvojio je čak 60,2 posto glasova naspram 39,8 Mila Đukanovića.
Iz CeMI-ja su kazali da je ovo sigurna razlika koja ne može biti dostignuta te da su moguće manje razlike, u nekoliko procenata.
Milatović je pobijedio Mila Đukanovića (DPS) koji je na čelu Crne Gore kroz predsjedničku i premijersku poziciju još od 1991. godine. Premijer je bio četiri puta po nekoliko godina, a predsjednik dva puta, što je ukupno 10 godina.
Izbori su prvi put nakon 1997. godine ušli u drugi krug, a izlaznost je bila 70,7 posto birača, odnosno oko 383,300 građana. To je prema podacima CDT-a, 7,7 posto veća izlaznost u odnosu na prvi krug izbora.
Đukanović je u prvom krugu dobio nešto jače od šest posto glasova više od Milatovića, međutim i prije izbora je bilo jasno da će on dobiti podršku prosrpskih glasača Alekse Bečića i Andrije Mandića te Gorana Danilovića. Uz Đukanovića su stala dva kandidata iz prošlog kruga, a to su Draginja Vuksanović Stanković i Jovan Radulović, koji zajedno nisu imali pet posto glasova.
Jakov Milatović je prilikom glasanja danas rekao da je siguran u svoju pobjedu i da je jedino pitanje kolika će biti razlika između njega i kandidata Demokratske partije socijalista. Poručio je i da će njegova pobjeda značiti “poraz prethodnog režima, koji je upravljao Crnom Gorom 30 godina”.
Milatović je inače rođen 1986. godine i nije imao priliku da se bavi politikom. Došao je iz bankarskog sektora, a školovao se i u SAD-u.
Radio je u nekoliko poznatih banaka u regiji, ali i Evropi, a posebno je interesantno da je od 2014. godine radio u Evropskoj banci za obnovu i razvoj i to u timu za ekonomsku i političku analizu. Tokom 2018. godine unaprijeđen je u glavnog ekonomistu sa zadatkom da pokriva zemlje EU, uključujući Rumuniju, Bugarsku, Hrvatsku i Sloveniju iz kancelarije u Bukureštu.
Crna Gora danas bira predsjednika države. Pred građanima ove male, ali ponosne države velika je odluka. Ne bira se samo šef države. Bira se budućnost Crne Gore.
Hoće li birači izabrati Evropsku uniju ili srpski svet? Kandidati su Milo Đukanović, političar koji je doista dugo na vlasti, s puno kontroverzi, ali i s politikom koja je Crnu Goru otrgnula iz Miloševićevih kandži, uvela u članstvo u NATO i stavila na prvo mjesto utrke prema članstvu u Evropskoj uniji, i mladi Jakov Milatović, čija politika faktički vraća Crnu Goru u srpski svet.
Đukanović je u prvom krugu osvojio 35,3 odsto glasova. Milatović 28,9 odsto.Glasačko pravo na predsjedničkim izborima ima 542.154 građana.
Prvi krug izbora bio je obilježen i naglašenom apstinencijom Bošnjaka (i Albanaca) u Crnoj Gori. Centar za demokratiju i ljudska prava prošlog je ljeta objavio da se 7,7 posto stanovništva izjašnjava kao Bošnjaci. Albanaca je 5,1 posto. U duboko polariziranoj Crnoj Gori ova dva naroda mogli bi donijeti prevagu i odlučiti pobjednika.
Opet!
Njihova apstinencija u prvom krugu mnogostruka je poruka. No, danas, kada se glasa u drugom krugu, prostor za manevre je bitno sužen!
Ostanak kod kuće nije opcija. Odluka jeste teška. Ali je samo glas za Đukanovića jedina ispravna. Iz Bosne i Hercegovine su se već očitovali.
Najjača od svih poruka je ona Majki Srebrenice. One su za Đukanovića.
Milo, nego ko! i njihova je poruka.
I svako iz Bosne i Hercegovone ko se izjašnjavao o tome kako glasati u Crnoj Gori svjestan je težine odluke Bošnjaka (i Albanaca) Crne Gore, duboko poštuje svoje sunarodnike, vjeruje u njihovu prosudbu…
Bosanskohecegovačka podrška Đukanoviću je i želja da se Bošnjacima (i Albancima) osigura dalji prosperitet.
Svi znamo da nije uopće sjajno, da Bošnjaci pamte, da imaju svašta prigovoriti…No, alternativa je neuporedivo gora.
I vidjeli smo i mi, a Bošnjaci u Crnoj Gori pogotovo, šta “nova politika” donosi. Od Bijelog Polja, preko Pljevalja, Nikšića…
Oni su već dobrano etnički počišćeni iz institucija koje su preuzele “progresivne” snage. I svakodnevno su svjedočili sve jačim napadima povampirenog srpskog sveta.
Odluka o tome da li će se izaći i glasati ili ostati kod kuće, a “neka oni sami među sobom odluče”, duboko se tiče svakog Bošnjaka (i Albanca) jer će se današnji izbor dugoročno odraziti na život svakog građanina Crne Gore, a imat će i značajne implikacije na Bosnu i Hercegovinu…
Osuditi Fadila Novalića, osloboditi Jelku Milićević, a onda iskoristiti euforiju i dan kasnije imenovati Vladu FBiH bez saglasnosti Refika Lende.
Ovo je, prema informacijama Istrage, plan Trojke i HDZ-a BiH u čiju su realizaciju uključeni i dijelovi Međunarodne zajednice. Dvije ključne osobe za realizaciju ovog plana su sudija Suda BiH Goran Radević, te visoki predstavnik Christian Schmidt.
Sudija suda BiH Goran Radević je jedan od trojice članova sudskog vijeća u predmetu “Respiratori”. On je, kako saznajemo, sve do sredine ove sedmice, čak i nakon završnih riječi, uvjeravao svoje kolege da Fadil Novalić i drugi nisu krivi za organizirani kriminal i pranje novca, te da bi se u optužnici Tužilaštva BiH teško mogli pronaći dokazi i za osudu za zloupotrebu položaja. No, Radević je naglo promijenio mišljenje. Prema informacijama Istrage, osobe u pravosuđu bliske Narodu i Pravdi su, pozivajući se na zapadne diplomate, zaprijetile novim “crnim listama”. Sudija Radević sada zagovara osuđujuću presudu, s tim da bi jedino HDZ-ova ministrica finansija u Vladi FBiH Jelka Milićević bila oslobođena krivice. Dakle, plan je da 5. aprila Sud BiH, preglasavanjem sudije Branka Perića kao predsjednika sudskog vijeća, osudi Fadila Novalića, Fahrudina Solaka i Fikreta Hodžića, a da dan kasnije, 6. aprila, bude održana sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH na kojoj će biti imenovana Vlada FBiH bez potrebne saglasnosti potpredsjednika Refika Lende.
“Uvjeren sam”, rekao je u petak predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, “da ćemo 6. aprila dobiti Vladu Federacije BiH”.
Predsjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Mirjana Marinković-Lepić je u petak izjavila da još nije poznat tačan datum održavanja sjednice tog doma, ali da će sjednica posvećena pitanju imenovanja novog saziva Vlade FBiH, biti održana bez obzira na broj potpisa članova rukovodstva Federacije BiH.
“Na sjednici će biti riječi o odluci rukovodstva FBiH ma kakva ona bila”, izjavila je Feni predsjedavajuća Doma Mirjana Marinković-Lepić (Naša stranka).
Dakle, predsjedavajuća Predstavničkog doma najavljuje održavanje sjednice bez obzira na odredbe Ustava FBiH koje propisuju da Vladu FBiH imenuje predsjednik Federacije uz saglasnost oba potpredsjednika.
“Predsjednik Federacije, uz saglasnost oba potpredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, u roku od 30 dana od dana izbora predsjednika i dva potpredsjednika. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je izabrana, nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupnički dom Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom”, piše u Ustavu FBiH.
Kako bi se zaobišla ova odredba postoje dva plana. Prvi je da Christian Schmidt izda autentično tumačenje u kojem će navesti da “saglasnost” nije isto što i potpis, te da predsjednik FBiH može sam imenovati Vladu. No, ovom rješenju se protivi HDZ BiH zbog straha da autentično tumačenje bude iskorišteno i nako izbora 2026. godine. Stoga se, prema informacijama Istrage, razmatra druga opcija. Parlamentarna većina okupljena oko HDZ-a BiH bi imenovala Vladu FBiH bez obzira na to što Refik Lendo nije dao saglasnost i sve bi, potom, završilo na Ustavnom sudu Federacije BiH. S obzirom na utjecaj SDP-a i međunarodne zajednice na Ustavni sud FBiH, pokušala bi se isposlovati odluka kojom bi bilo potvrđeno da u ovom slučaju nije prekršen Ustav FBiH iz razloga što druga odredba Ustava nalaže formiranje Vlade u roku od trideset dana od dana imenovanja predsjednika i potpredsjednika Federacije.
Ali da bi pridobili javnost za ove poteze, nužno je, prethodno, osuditi aktualnog premijera Fadila Novalića, a osloboditi potpredsjednicu Vlade FBiH Jelku Milićević koja bi, u slučaju da ne bude većine u Predstavničkom domu za imenovanje Vlade bez Lendinog potpisa, mogla preuzeti funkciju premijerke.
Hrvatska policija ove je sedmice započela novu zabrinjavajuću praksu masovnog presretanja, zatvaranja i protjerivanja migranata u Bosnu i Hercegovinu, transportirajući ih autobusima do graničnih prijelaza, nakon čega ih predaju bosanskohercegovačkim vlastima, saopćeno je iz Border Violence Monitoring Networka, mreže lokalnih organizacija koje dokumentuju nezakonita djelovanja policijskih agencija prema migrantima.
Prema svjedočanstvima žrtava protjerivanja, a koja su potvrdile i vlasti Unsko-sanskog kantona, hrvatska policija migrante presreće na teritoriji Republike Hrvatsle, nakon čega ih često neoznačenim vozilima sprovodi u policijske stanice. Opisane metode presretanja mogle bi sugerirati da se radi o provedbi kompenzacijskih mjera koje je početkom godine najavio ministar unutrašnjih poslova RH Davor Božinović, a u sklopu kojih je 742 nekadašnjih policijskih službenika s graničnih prijelaza prema Sloveniji i Mađarskoj preraspoređeno u mobilne timove zaduženje za presretanje migranata u blizini schengenskih granica RH.
“Pored ceste zaustavio nas je kombi bez oznaka. Ljudi unutra nisu imali policijske uniforme, ali vidjeli smo da nose oružje i shvatili smo da su policajci. Strpali su nas u kombi i odveli u policijsku postaju. Svi smo se bojali jer nam nisu rekli što će se dogoditi, vikali su na nas na svojem jeziku i odbijali pričati engleski”, opisalo je nekoliko ljudi, dok druge grupe zaustavljene na udaljenijem teritoriju svjedoče da su ih presreli policajci u službenim vozilima.
Žrtve odreda opisuju da su ih potom satima držali u podrumskim prostorijama nalik na zatvor bez pristupa hrani i vodi, nakon čega im policija izdaje Rješenje o protjerivanju u BiH. Brojne žrtve s kojima smo razgovarali žale se da su bili prisiljeni potpisati dokumente na jeziku koji nisu razumjeli, što je protivno članku 196. Zakona o strancima, na koji se Rješenja o protjerivanju pozivaju. Također, žrtve kažu da nisu dobili mogućnost ulaganja žalbe na postupak, što predviđa međunarodno pravo, ali i hrvatski Pravilnik o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku protjerivanja i povratka stranaca.
“Držali su nas u nekakvoj podrumskoj prostoriji bez ikakvog objašnjenja. Nismo znali što potpisujemo niti što će kasnije biti s nama. Tražili smo pomoć za djecu, barem mlijeko i pelene za najmanje, ali ni to nismo dobili. Jedan mladić je tražio da mu vrate naočale, ali samo su mu rekli “ne”. Žene i djeca su bili jako uplašeni, nisam znao što reći da ih smirim. Nakon što smo više puta izjavili da su nam djeca gladna, dobili smo kruh i vodu. Tamo smo dva dana spavali na podu prije nego što su nas prebacili u drugi objekt, u kojem je jednu prostoriju dijelilo mnogo ljudi”, rekao aktivistima jedan od migranata.
Nakon potpisivanja dokumenata, policijski službenici te skupine migranata, među kojima su i maloljetnici, žene i djeca, prebacuju u druge objekte detencijskoga tipa. Opisi trajanja puta i izgleda prostorija u kojima su bili zatvoreni, kao i dokumenti koje neki od njih imaju, ukazuju na mogućnost da se radi o Prihvatnom centru za strance u Ježevu, te o Tranzitnim prihvatnim centrima Tovarnik i Trilj. Sva tri centra su već godinama predmet prijava organizacija civilnoga društva zbog sumnje na kršenje ljudskih prava, uključujući nemogućnost pravovremenog kontakta s odvjetnicima.
“Policija nas je tamo tražila da platimo smještaj, hranu i prijevoz do granice, kao da smo bili u hotelu, a ne u zatvoru. Mi nismo tražili da nas tamo odvezu. Osjećamo se kao da su nas opljačkali”, rekao jedan od muškaraca protjeranih u BiH.
Njegovo svjedočanstvo potvrdili su i drugi, među kojima neki imaju dokumente koji potvrđuju da im je boravak u detenciji u Trilju naplaćen. Nakon nekoliko dana, a u nekim slučajevima i tjedana provedenih u tim centrima, hrvatska policija ljude masovno dovozi na granične prijelaze prema BiH, pri čemu je ovoga tjedna posebno aktivan prijelaz Slavonski Brod, gdje ih iskrcava iz autobusa i predaje bosanskohercegovačkim vlastima. Djelatnici Službe za poslove sa strancima i međunarodna organizacija IOM potom ih prebacuju u Unsko-sanski kanton: muškarce u notorni tranzitni centar Lipa, a obitelji u prihvatni centar Borići.
Takav oblik masovnih readmisija dokazano krši međunarodne pravne standarde, uključujući princip non-refoulement, što je potvrđeno u nedavnim presudama talijanskog, slovenskog i austrijskog suda.
“Talijansko iskustvo jasno je pokazalo da bilateralni sporazumi o readmisiji sa susjednim zemljama postaju alat za kršenje zajamčenih prava, uključujući pravo na traženje azila i na individualnu procjenu slučaja, što je u slučaju čovjeka lančano vraćenoga preko Slovenije i Hrvatske u Bosnu potvrdio sud u Rimu”, rekla je odvjetnica Anna Brambilla iz talijanske organizacije ASGI, koja je u suradnji s BVMN prva uspjela sudski osporiti takve readmisije.
BVMN izražava veliku zabrinutost ovakvom novom praksom te poziva Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske da hitno rasvijetli slučaj, te osigura sva zakonom zajamčena prava, uključujući pravo na međunarodnu zaštitu, pristup žalbenom postupku, informacije o zakonom zajamčenim pravima, prevođenje u cijelom postupku i besplatnu pravnu pomoć svim osobama u pokretu koje se zateknu na području Republike Hrvatske, saopćeno je iz te organizaije.
Od oktobra prošle godine pa sve do danas traje “uskoro” Christiana Schmidta. I još nije prestalo. I još neće prestati. “Uskoro ću”, izjavit će Schmidt 9. oktobra prošle godine, “uraditi nešto u vezi s državnom imovinom. Odnosit će se na Republiku Srpsku”.
Uskoro će se, 9. aprila, navršiti šest mjeseci od te Schmidtove izjave. Visoki predstavnik nije nametnuo ništa glede državne imovine. Jer Milorad Dodik je, na vrhuncu reformskih procesa i “političkih kompromisa”, zaprijetio odcjepljenjem. Schmidt je, u strahu, zaboravio na svoje “uskoro u Republici Srpskoj” i okrenuo se Federaciji. Ustvari, okrenuo se “političkom Sarajevu”, gdje još uvijek vjeruju u dobre namjere Međunarodne zajednice. Koja je, eto, procijenila da je “Milorad Dodik prejak”, a “hrvatski narod preslab” da bi se međunarodne “reformske legende” i antikorupcijski “cunamiji” usmjerili ka njima.
Sjećate li se “nemira na Jugu” kojima je Christian Schmidt, proteklog ljeta, plašio svoje sagovornike od kojih je, navodno, tražio mišljenje za svoje amandmane koji će “deblokirati Federaciju”?
E, zbog tih “nemira na Jugu”, Christian Schmidt je nametnuo izmjene Ustava Federacije BiH kako bi zadovoljio zapadni Mostar, Zagreb i Washington, slagavši pritome (sada to vide i raznim interesima zaslijepljeni analitičari) da je deblokirao Federaciju.
A zbog one prijetnje odcjepljenjem i “lola s vrljikama”, Christian Schmidt nije poduzeo ništa u Republici Srpskoj glede imovine Bosne i Hercegovine.
I, onda će, logično, svoju britku sablju usmjeriti prema Sarajevu gdje još uvijek više vjeruju u “autentična tumačenja” Nedima Ademovića, dobre namjere Christiana Shmidta, strateške procjene Žarka Papića i političke analize Ivane Marić. Gdje još uvijek žive u ubjeđenju da je Fadil Novalić na crnjoj američkoj listi u odnosu na liste na kojoj su Nikola Špirić i Marinko Čavara.
Sad otvorite Ustav Republike Srpske i popis iz 2013. godine. Milion Srba živi u entitetu RS, 171 hiljada Bošnjaka, 30-ak hiljada Hrvata i 25 hiljada ostalih. Šta mislite o preglasavanju “druga dva naroda” plus ostalih? Predsjednik RS se bira – direktno. Potpredsjednici RS se biraju direktno, ali se ne pitaju ništa. Vlada se bira prostom većinom u Narodnoj skupštini RS. Nema doma naroda. Ima samo besmisleno Vijeće naroda. Tamo vrijedi princip jedan čovjek jedan glas. Ustvari, Ustav RS je, ako izbacimo diskriminaciju ostalih prilikom izbora predsjednika entiteta, zapravo, moderni građanski ustav. Ko osvoji najviše glasova, taj je pobjednik. To što bošnjački i hrvatski kandidati za predsjednika Republike Srpske nemaju nikakve šanse da postanu predsjednici entiteta, nije diskriminacija. Oni samo nemaju dovoljno glasova, jer je Srba pet i po puta više. I to je tako. Ni službeni Zagreb, ni “neslužbeni” Washington, ni Brisel niti OHR nisu našli za shodno da preispituju “preglasavanje” Bošnjaka i Hrvata u RS. Sasvim je ok i Zapadu i Istoku da građanski princip funkcionira gdje su Bošnjaci manjina.
I ne bi to bio problem da se isti princip primjenjuje tamo gdje su Bošnjaci većina. U Federaciji deset kantona. Ali tu baš službeni Zagreb i “neslužbeni” Washington, i Brisel i OHR, nisu za “građanski princip”. Jer “nije dopustivo da jedan narod drugom narodu bira predstavnike”. Princip jedan čovjek jedan glas ne može se primjenjivati tamo gdje Bošnjaka ima milion i po, Hrvata 450 hiljada, Srba 56 hiljada i ostalih 102 hiljade. Zato postoji Dom naroda FBiH, postoje klubovi Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih. Zato predsjednik i OBA potpredsjednika iz sva tri kontitutivna naroda MORAJU potpisati imenovanje Vlade FBiH. Osim u situacijama kada se službenom Zagrebu i “neslužbenom” Washingtonu, službenom Briselu i principijelnom OHR-u, ne sviđa potpredsjednik iz reda Bošnjaka. E, to se, onda, zove “blokada”, jer se ne poštuje “parlamentarna većina”, koja ne znači ništa kada Hrvat kao predsjednik FBiH odbija potpisati volju te većine. Tada su na sceni samo “ustavne nadležnosti”. I, da budem iskren, jesu. Kao što i Bošnjak potpredsjednik koristi svoje nadležnosti.
Ako Christian Schmidt želi deblokirati procese u Federaciji, onda bi mu najjednostavnije bilo u Ustav FBiH upisati odredbe Ustava RS, protiv kojih, očito, ni službeni Zagreb ni “neslužbeni” Washington, ni Brisel niti OHR nemaju ništa. Pa da i u Federaciji predsjednika biraju direktno. Pa da onaj koji osvoji najviše glasova bude predsjednik entiteta. Pa da potpredsjednici iz druga dva konstitutivna naroda od ovlaštenja dobiju kancelariju i službeni automobil. Pa da predsjednik imenuje mandatara za saziv nove Vlade. Pa da samo Predstavnički dom FBiH usvaja zakone, a da se Dom naroda FBiH pretvori u Vijeće naroda. Pa da nakon izbora parlamentarna većina odlučuje o svemu.
Ah, da. Rezultati popisa iz 2013. godine za entitet Federacija BiH nisu dobar temelj za takav ustav. Jer nije fer, ni za službeni Zagrebu ni “neslužbeni” Washingtonu, ni službeni Brisel niti principijelni OHR, “da najbrojniji narod bira drugima predstavnike”. To je samo fer u RS-u, gdje je neki drugi narod najbrojniji, a ne onaj narod čiji je k…c postao međunarodni politički problem nazvan “bošnjački demografski oportunizam”. Zato, ne jeb'te više!
Blok koji predvodi Jakov Milatović nije opozicija: iza Milatovića stoji čitava parlamentarna većina, bez jednog jedinog izuzetka. Vrlo je prosto. Milatović je kandidat vlasti. Đukanović je kandidat opozicije.
Crna Gora je vjerovatno jedina zemlja u svemiru, u sve četiri (ili deset, svejedno) dimezija prostor-vremena, u kojoj se građanima poručuje da bi pobjeda kandidata vlasti donijela neophodne promjene. Šta: vlast se smjenjuje i kontroliše tako što ćete joj dati još vlasti? Milatovićeva pobjeda ne bi značila ni promjene ni osnaženje demokratskih procesa, nego dalju konsolidaciju vlasti i dalje slabljenje opozicije.
A otkad to jačanje vlasti i osipanje opozicije znači „jačanje demokratskih procesa“?
Vlast ni ne krije da želi zatrijeti opoziciju. Ne krije da je njihov cilj da alternativa praktično ne postoji. Oni neprekidno govore o „kraju“ opozicije, njenom raspadu. Da se ne lažemo, to svi znamo: da mogu, oni bi rado pohapsili i zabranili čitavu opoziciju, koju ionako neprekidno kriminalizuju i dehumanizuju. Takav tretman opozicije znak je ozbiljnih totalitarnih tendencija. Hoće to kada vlast preuzmete u kontrarevoluciji. Tada se javi potreba da se zatre sve što je kontra-kontrarevolucionarno.
Crna Gora je vjerovatno jedina zemlja u svemiru, u sve četiri (ili deset, svejedno) dimezija prostor-vremena, u kojoj kontrarevolucionarna garda sebe predstavlja kao progresivnu inteligenciju.
Ako opozicija više nikada neće osvojiti vlast, to znači samo jedno: da će vlast zauvijek vladati. Sorry: to se ne zove demokratija. Svi znamo pravo ime za za to.
Milatović je novi lider bloka koji je na vlasti. On je alpha dog. Ostali su pokazali da su mu submisivni. Oni za koje oni misle da su „njihovi“ birači, onda kada u nedjelju izađu na izbore i glasaju za novog vođu, od toga trena Milatovićevo su biračko tijelo. No svejedno, svi su oni tridesetoavgustovci, svi su oni vlast dobili zahvaljujući Amfilohiju i njegovim litijama; svi su oni, napokon, već dvije i po godine vlast. Riječ je tek o prelivanju moći iz jedne u drugu frakciju vladajućih.
Pobjeda kandidata vladajućih, Milatovića, rekoh, značila bi, logično i očito – dalju konsolidaciju vlasti.
DPS je vlast izgubio 30. avgusta 2020. Potom je nastavio gubiti – od jednih do drugih lokalnih izbora. Na vlast se, na negdašnji način i u ondašnjem obliku, neće vratiti. Takav povratak ne žele ni ljudi koji glasaju za DPS i glasaće za Đukanovića.
U trenutku kada je postao opozicija, DPS-u je postao nužan i posve novi ugovor sa građanima. Ugovor po kojem će građani imati punu kontrolu nad tom partijom, koja odustaje od svake ideje kontrole nad njima. Danas, budućnost DPS-a je u rukama građana, a ne obratno, kako je onomad bilo. Tu ujedno leži i odgovor na čijoj strani je CDM: na strani građana i demokratije, kao i uvijek.
Apsolutna vlast DPS-a, dakle, više nije ni opcija. Ali je na pomolu stvaranje nove superstrukture vlasti, upravo one kojoj je na čelu Milatović. U rukama imaju najveći grad, Podgoricu.
Recimo da – nije teško zamisliti – osvoje mjesto predsjednika države. I budu najjača partija vlasti na parlamentarnim izborima u junu. Eto vam nove superpartije koju više niko ne kontroliše, dok ona kontroliše sve. Sjaši Kurta da uzjaše Murta: je li tako glasi poslovica?
Koliko je ovo izgledna opcija, pokazuje rezultat prvog kruga predsjedničkih izbora. Taj rezultat je najava da bi tridesetoavgustovci na predstojećim parlamentarnim izborima mogli osvojiti dvotrećinsku većinu madata. Koja im daje politički ekvivalent supermoći: između ostalog i sposobnost promjene ustava. A tu moć, čak i dok je bio najjači, nije imao ni DPS, nego je glasove za donošenje ustava morao tražiti u opoziciji.
Ovdje se, dakle, ne radi o tome hoće li DPS opet imati apsolutnu vlast, jer neće, nego o tome da li ćemo jednu apsolutnu vlast zamijeniti drugom. Na pragu smo toga.
Kohabitacija između predsjednika i parlamenta, iz različitih političkih opcija, znak je zdrave demokratije. Oni koji vas plaše opozicijom uz poruku da vladajućima treba dati još vlasti, a pritom zatrijeti alternativu, nisu prijatelji demokratije. Njihove totalitarne ambicije jedva da su traljavo prikrivene.
Izbori Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH, kandidature Vojina Mijatovića, Sanje Vlaisavljević i Anela Kljake za federalne ministre, glavni su razlozi zbog kojih je predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić zatražio dodatno vrijeme za konsultacije u vezi sa izborom Vlade FBiH, saznaje Istraga.
Dio SDP-a BiH, okupljen oko člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića izrazio je nazodovoljstvo kadrovskim rješenjima. Uz Bećirovića su, prema informacijama Istrage, u ovom trenutku Damir Mašić, Irfan Čengić i Saša Magazinović. Na drugoj strani su Nermin Nikšić, Vojin Mijatović i Jasmin Imamović.
Član Predsjedništva BiH je, kako saznajemo, u srijedu imao niz sastanka sa kadrovima iz SDP-a BiH, a na jednom od tih sastanaka je sugerisao federalnim zastupnicima te stranke da ne podrže Marina Vukoju za sudiju Ustavnog suda BiH. Bećirovića je u tome podržao i Damir Mašić koji je, inače, član Komisije za izbor i imenovanja Parlamenta Federacije BiH koja ima presudnu ulogu prilikom izbora sudije Ustavnog suda BiH.
To je, podsjećamo, suprotno ranijim stavovima predsjednika SDP-a BiH Nermina Nikšića koji je otvoreno podržavao Vukoju, kadra HDZ-a BiH.
No, nije samo izbor Marina Vukoje nešto oko čega se spore u vrhu SDP-a BiH. Bećirović je, prema informacijama Istrage, otvoreno negodovao i zbog kandidovanja Vojina Mijatovića za ministra unutrašnjih poslova FBiH, a kandidaturu Sanje Vlaisavljević je nazvao HDZ-ovim “guranjem prsta u oko” probosanskim strankama.
Predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić, pak, više je zaokupljen kandidaturom Anela Kljake iz NES-a. Podsjećamo, NES je kandidovao bivšeg SBB-ova Anela Kljaku za ministra trgovine u Vladi FBiH. To je, prije svega, izazvalo revolt predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića koji je, faktički, preko Avaza izvršio pritisak na predsjednika SDP-a BiH Nermina Nikšića da se usprotivi kandidovanju Anela Kljake. Zbog toga je Nikšić u srijedu uputio pismo predsjedniku NES-a Nerminu Ogreševiću.
“Mi smo se kao potpisinici sporazuma opredijelili na beskompromisnu borbu protiv korupcije i kriminala, a gospodin Kljako je od strane CIK-a BiH označen kao jedna od osoba koja je radila zloupotrebe prilikom provođenja izbornog procesa u gradu Mostar. Smatram da bi njegovo imenovanje jako kompromitovalo Vadu Federacije”, napisao je Nikšić.
Nikšić je, na kraju pisma, napisao da nije spreman po svaku cijenu biti premijer.
Prema informacijama Istrage, NES ne želi odustati od kandidature Anela Kljake. Kao razlog navode da je Tužilaštvo HNK donijelo naredbu o neprovođenju istrage protiv njihovog kandidata.
Ali vratimo se sada zbivanjima u SDP-u BiH. Dio SDP-a okupljen oko Denisa Bećirovića je problematizirao izbor i Vojina Mijatovića za ministra unutrašnjih poslova FBiH. Kako bi okrenuo situaciju u svoju korist, Nikšić namjerava da izvrši određene rokada kada su u pitanju SDP-ovi kandidati za ministre. Istovremeno, zbog straha od medijske kampanje Avaza nastoji primorati NES da i oni odustanu od Anela Kljake.
U ovom trenutku, međunarodna zajednica najsklonija je (ne)intervenciji Christiana Schmidta u izborni proces biranja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, saznaje Politicki.ba.
“Ide se na “autentično tumačenje” Ureda visokog predstavnika. Njime bi se trebao otvoriti put da Parlament F BiH izabere Nermina Nikšića (SDP) za premijera.
Razmatra se opcija da Schmidt navede da je, nakon što se predsjednica većeg bh. entiteta i njena dva potpredsjednika nisu usaglasili, s potpisma samo dvoje njih, ova vlada izabere u Parlamentu F BiH.
Obzirom da je većina oko Nikšića svaki dan sve klimavija, razmatra se i opcija da se buduće eventualne blokade izbora federalnog premijera moraju provjeravati u svakom od klubova naroda Doma naroda F BiH. Ako bilo ko od (pot)predsjednika Federacije koči imenovanje vlade, ona ili on za to mora dobiti odobrenje kluba naroda iz kojeg dolazi”, kažu sagovornici Politicki.ba uključeni u pripremanje “autentičnog tumačenja” visokog predstavnika.
Ono bi se, naravno, odnosilo na nametanje odluka kojim je u izbornoj noći 2. oktobra 2022. promijenjen Izborni zakon Bosne i Hercegovine i Ustav entiteta F BiH.
Iako bi “autentično tumačenje” de facto bilo novo posezanje visokog predstavnika za Bonskim ovlastima, formalno bi se radilo o “interpretaciji”.
“Objašnjenje” da su dovoljna dva potpisa, pojašnjavaju naši sagovornici, bilo bi jednokratno. Dvotrećinska većina, pak, ostala bi kao “trajna odrednica”.
Ona ne bi obuhvatala i dvije trećine u kantonima.
Ta je varijanta odbačena nakon burnih reakcija javnosti, ali i upozorenja iz Trojke – Narod i Pravda – da ne mogu pristati na takvo rješenje.
Sagovornici Politicki.ba tvrde i da je federalna koalicija “nestabilnija nego ikad”.
S jedne strane nejasno je kako će glasati poslanici. Ne samo stranaka Narodni evropski savez i Stranka za Bosnu i Hercegovinu, već i neki poslanici Socijaldemokratske partije, već i Hrvatske demokratske zajednice. Partija Dragana Čovića ne želi bilo kakve intervencije u nametanje od 2. oktobra.
“Još ništa nije definirano. Razmatraju se opcije, argumenti za i protiv bilo kojeg od tumačenja…Nije baš ni sasvim jasno šta je stav Zagreba. A Zagreb se u ovoj materiji pita. I za njih je strateški bitno da ne dođe do preglasavanja Hrvata u BiH bilo kada u budućnosti”, kažu sagovornici Politicki.ba.
Rok za donošenje odluke o novog federalnoj vladi je 5. april.
Unutar međunarodne zajednice postoji naglašena podjela u vezi njihovih aktivnosti na ovom planu.
S jedne strane Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija smatraju da Stranka demokratske akcije ne može biti u federalnoj vlasti ni u kom obliku.
Evropska unija se principijelno protivi bilo kakvom petljanju stranaca, mada im uopće nije mrska postavka da SDA ne može biti u vlasti.
Turska, kao predstavnica Organizacije islamske konferencije u Vijeću za provođenje mira (PIC) kategorički je protiv bilo kakvog novog interveniranja visokog predstavnika, nebitno radilo se o “autentičnom tumačenju” ili direktnoj upotrebi Bonskih ovlasti.
Unutar međunarodne zajednice radi se sve užurbanije.
U ponedjeljak, 27. marta, HDZ je imenovao Tonija Kraljevića za ministra finansija Zapadno-hercegovačkog kantona. Dan kasnije, 28. marta, ista ta stranka, HDZ BiH, predložila je istog Tonija Kraljevića za ministra finansija u Vladi Federacije BiH.
Znači li to da lider HDZ-a BiH i nije baš siguran da će do 6. aprila biti imenovan novi saziv Vlade Federacije BiH sa Nerminom Nikšićem na čelu.
Ako pogledamo prve reakcije na predložene kandidate, jasno je da je Dragan Čović krenuo u ponižavanje svojih koalicijskih partnera iz Sarajeva. Osim Kraljevića, najzvučnije ime na listi HDZ-ovih kandidata za ministre je Sanja Vlaisavljević. Ova kandidatkinja za ministricu kulture i sporta u Vladi FBiH prije godinu i po našla se u centru pažnje zbog svojih izjava za javni servis Republike Srpske gdje je negativno govorila o glavnom gradu BiH.
“Sarajevski gerilci ne baštine ni ono što baštine plemenske zajednice”, objavio je večeras u centralnom dnevniku RTRS. I prilogu je navedeno da je iz Sarajeva protjerana “svinjetina i Djed Mraz” pic.twitter.com/clKuInUhzK
“Dakle ne postoji multietnički grad Sarajevo. Imate svinjetinu koja je protjerana iz Sarajeva, imate Djeda Mraza koji je protjeran, a sada imate i svjetlosnu rasvjetu… imate sve što je odraz multikulture, a da je protjerano iz Sarajeva”, izjavila je Sanja Vlaisavljević za RTRS u decembru 2021. godine.
U tom trenutku, Sanja Vlaisavljević je bila savjetnica za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Ministarstvu civilnih poslova BiH kojim je rukovodila HDZ-ova ministrica Ankica Gudeljević.
No, sada se vratimo Toniju Kraljeviću, današjem federalnom kandidatu, a jučer imenovanom kantonalnom ministru finansija. Portal fokus.ba je je u oktobru prošle godine objavio članak pod naslovom “Da li su unutar HDZ-a BiH na izborima krali glasove jedni od drugih?”. Jedan od glavnih likova u tom članku je Toni Kraljević.
Više kandidata preskakalo je po 10 ili 15 mjesta, što nije zabilježeno ni na jednoj drugoj listi. Jedan od njih je i Milan Ševo iz moćne porodice koja godinama dobiva tendere iz oblasti registracije vozila. Uzme li se u obzir lista stranaka okupljenih oko HDZ-a BiH za Skupštinu Zapadnohercegovačkog kantona teško se može zaključiti nešto drugo nego da je tokom izborne noći odnosno prebrojavanja na sceni bilo masovno dopisivanje preferencijalnih glasova.Naime, na ovoj listi, nakon što je prebrojano više od 98 posto glasova, zabilježena su brojna “preskakanja” kandidata, kao ni na jednoj drugoj listi na području cijele BiH. Tako je Toni Kraljević sa šestog mjesta dospio na prvo te je u konačnici, dakle do ovog momenta, osvojio 12.340 glasova, objavio je tada fokus.ba.
Istraga.ba je, pak, istovremeno objavila sličan članak o prefedencijama i krađama glasova u Mostaru. Jedan od glavnih aktera je bio Anel Kljako, tada kadar SBB-a, a sada kandidat NES-a za federalnog ministra trgovine.
Ako na stranici Centralne izborne komisije BiH, pisali smo u oktobru prošle godine, pogledate rezultate za biračko mjesto Gornja Drežnica (154A002) vidjet ćete da je SBB-ov kandidat Anel Kljako na prošlogodišnjim lokalnim izborima u Mostaru, kao kandidat na gradskoj listi, osvojio 247 glasova.
No, kada su otvorene vreće na tom biračkom mjestu uočeno je, zapravo, da je Kljako u Gornjoj Drežnici osvojio svega 110 preferencijalnih glasova. Ovaj kadar Radončićevog SBB-a “pojačan” je, dakle, sa 137 nepostojećih preferencija. I sve mu je to, prilikom unosa glasova, omogućila Gradska izborna komisija u Mostaru.
Kljako je, tako, zajedno sa Salemom Marićem iz SDA, koristeći preferencije, na jedan stvarno osvojeni glas, dodavao pet fiktivnih glasova.
Američki ambasador Michael Murphy najveći je zagovornik nametanja novih amandmana na Ustav FBiH koji bi rezultirali izbacivanjem SDA iz vlasti i ojačavanjem HDZ-a BiH, saznaje Istraga. Istovremeno, ambasadori zemalja članica EU u Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira (PIC) protive se novoj intervenciji Christiana Schmidta. Protiv novih nametanja je i Turska koja u PIC-u predstavlja Organizaciju islamske konferencije.
Sam visoki predstavnik Christian Schmidt još uvijek nije odlučio šta će učiniti. Jer, prema informacija Istrage, postoji strah kod dijela međunarodne zajednice da bi moglo doći do masovnih protesta unutar bošnjačkog korpusa, ukoliko bi OHR nametnuo odluku kojom bi, u ovom trenutku, zaobišao potpredsjednika Federacije BiH Refika Lendu, a dodatno ojačao HDZ BiH sa Draganom Čovićem na čelu. Osim toga, Schmidt se boji i reakcije svoje matične države Njemačke, čiji se dio zvaničnika protivi novom nametanju.
“U ovom trenutku u Njemačkoj postoji nekoliko inicijativa za opoziv visokog predstavnika Christiana Schmidta”, navodi jedan od sagovornika Istrage iz diplomatskih krugova.
Međutim, iz Ambasade SAD-a uvjeravaju Schmidta da oni stoje iza njega, te da će, faktički, spasiti posao visokog predstavnika ukoliko početkom aprila nametne odluku kojom bi se promijenila odredba Ustava Federacije BiH koja popisuje da Vladu Federacije BiH imenuje predsjednik entiteta uz saglasnost oba potpredsjednika.
Jedan od najvećih kritičara visokog predstavnika je Michael Roth, visokopozicionirani kadar vladajućeg SPD-a i predsjednik Vanjsko-političkog odbora Bundestaga. Roth je, podsjećamo, još u julu prošle godine kritikovao namjere visokog predstavnika da izmijeni izborno zakonodavstvo BiH.
“Bosna i Hercegovina konačno treba imati novi demokratski Izborni zakon. On bi trebao etnički podijeljenu državu pretvoriti u državu jednakih građana. Plan visokog predstavnika Cristiana Schmidta ne korespondira ni sam vodećim principima niti s posljednjim odlukama Bundestaga”, napisao je u julu prošle godine Michael Roth.
Početkom marta ove godine, specijalni izaslanik specijalni izaslanik Njemačke za Zapadni Balkan Manuel Sarrazin je, gostujući u programu N1, izjavio da “u Njemačkoj na dan izbora ne bi moglo biti izmjena izbornog zakona”, čime je, faktički, stavio dio znanja da su Schmidtove odluke od 2. oktobra prošle godine nisu u skladu sa demokratskim principima.
Osim njemačkih zvaničnika, dio ambasadora zemalja članica EU je, na sjednicama PIC-a, potencirao ljudska prava, ističući odluke Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koje se odnose na izborno zakonodavstvo u BiH. Međutim, ambasador SAD-a Michael Murphy, podržan stavovima britanskog i japanskog ambasadora, ustvrdio je pred nekoliko ambasadora da u ovom trenutku ne treba voditi računa o presudama Evropskog suda za ljudska prava, te da se treba fokusirati na “deblokadu Federacije”.
Podsjećamo, 5. arila ove godine ističe ustavni rok od 30 dana u okviru kojeg bi se morala formirati Vlada Federacije BiH. Međutim, prema odredbama istoga Ustava Federacije BiH, za imenovanje Vlade Federacije BiH su potrebni predsjednika Federacije i dva potpredsjednika.
Kada je 2. oktobra prošle godine nametnuo amandmane na Ustav FBIH i Izborni zakon BiH, Christian Schmidt je tvrdio da je deblokirao Federaciju, a njegove tadašnje izmjene su podržali iz Ambasade SAD-a i Velike Britanije. Međutim, visoki predstavnik i ambasadori koji su ga podržali ubrzo su shvatili da tim amandmanima uopće nisu deblokirani procesi, već da je, suštinski, ojačan isključivo HDZ BIH. Sada se, zbog toga, ponovo insistira na promjeni Ustava FBiH kako bi se pravila formiranja vlasti prilagodila strankama okupljenim oko HDZ-a BIH.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
