Hrvatski premijer Andrej Plenković susreo se večeras u Mostaru sa čelnicima HDZ-a BiH i Naroda i Pravde, Draganom Čovićem i Elmedinom Konakovićem.
Čović, Plenković i Konaković bi trebali večerati u restoranu Ljetnikovac Radobolja.
Prema informacijama Istrage, na večeri bi im se trebali pridružiti ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, kao i diplomate iz Delegacije EU u BiH.
Večeri u Mostaru prisustvuje i Johann Sattler, te ambasadorica Izraela Galit Peleg. Povod je “Mostarski sajam”, ali je jedna od tema i izmjena Izbornog zakona BiH.
Podsjećamo, danas u Mostaru boravi i Miroslav Lajčak, specijalni predstavnik Europske unije za dijalog između Beograda i Prištine i druga regionalna pitanja Zapadnog Balkana te se sastao sa predsjedavajućom Vijeća ministara BiH Borjanom Krišto, te federalnim premijerom Nerminom Nikšićem.
Krišto je, nakon sastanka sa Lajčakom, kazala “da je prioritet, najkasnije u narednih šest mjeseci, izvršiti ograničene izmjene Ustava BiH i cjelokupnu izmjenu izbornog zakonodavstva na način da se osigura stvarna ustavna ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda”.
On u Mostaru boravi povodom održavanja 23. privrednog sajma, a u istu svrhu u Mostaru borave i zvaničnici susjedne Hrvatske, kao i premijerka Srbije Ana Brnabić.
Iako se ranije očekivao dolazak izraelskog premijera Benyamina Netanyahua, on je ipak svoj dolazak u Mostar otkazao.
Ljetnikovac Radobolja u vlasništvu je kompanije Editus City Group, čiji su osnivači, prema podacima Registra poslovnih subjekata, Vesna, Nino i Mario Slezak, odnosno supruga i sinovi mostarskog biznismena Dinke Dike Slezaka.
Dinko Slezak je, ranije su pisali mediji, bio vlasnik kladionica Derby Bet Shop i Intersport. Ove kladionice, prema Porezne uprave FBiH, po osnovu neplaćenog poreza, doprinosa, taksi i drugih naknada državi duguju 40 miliona KM.
Even while facing a major military defeat in Ukraine, Moscow continues to disrupt and destabilize vulnerable European regions, particularly the Western Balkans. It works through allies and partners who either have territorial pretensions to neighboring states, are deeply corrupted by Russian money and resources, or uphold old comrade networks with Russia’s officials.
Most European states have nationalist, ultra-leftist, and populist groupings who receive Russian cash or view Moscow as a valuable anti-democratic, anti-liberal, and anti-American bastion. However, only a few countries are governed by such parties or presidents. In the broader Balkan region, three states now have openly pro-Russian leaders – Serbia, Hungary, and half of Bosnia-Herzegovina – while two others – Montenegro and Bulgaria – are pressured by Moscow to follow suit.
Serbia remains the fulcrum of Russian penetration in the Balkans and is a constant headache for European institutions. Moscow views President Aleksandr Vučić as Russia’s disrupter-in-chief against the West. The pursuit of the “Serbian world” agenda helps to undermine the independence of Balkan states that seek closer ties with the US and Western institutions. Serbia is deeply penetrated by Russian services and Vučić knows that he would be quickly abandoned and even ousted by the Kremlin if he were to recognize Kosova, disown Serbian separatist objectives in Bosnia-Herzegovina, fully recognize Montenegro’s statehood, and petition for Serbia’s NATO membership. In effect, Vučić’s fear of Putin ensures Belgrade’s subordination to Kremlin strategy. Claims of Serbia’s “balancing” between West and East are primarily designed to extract concessions from Washington and Brussels in order to weaken Bosnia-Herzegovina, Kosova, and Montenegro.
Russia’s state interests are served in Bosnia-Herzegovina through ethno-nationalist divisions generated by the Republika Srpskaand Croatian nationalist leaders. Although Moscow seeks to corrupt a wide array of politicians and businessmen in the region regardless of ethnicity, Milorad Dodik has proved to be their primary success story. His ambitions and dependence on Russia for political support, diplomatic posturing, and corrupt funding ensures that he can be manipulated. The secession of the RS from Bosnia will likely be triggered when Putin needs a major regional crisis or even another Balkan war that can also embroil his allies in Belgrade and Budapest and divide the Western response. Ultimately, Dodik is useful to the Kremlin as a provocateur and saboteur.
The Hungarian government adds an additional lever for Moscow in promoting the pan-Serbian agenda and is also a valuable source of friction within the EU. Prime Minister Viktor Orbán faithfully served Putin by blocking Sweden’s NATO accession, delaying Finland’s NATO entry, and obstructing Ukraine’s participation in high-level NATO meetings. Budapest also recently signed energy deals with Gazprom and is contracted with Russia to build a nuclear power station. Orbán has also backed Dodik’s moves toward secession and openly favored Vučić’s regional program by signing agreements to boost military and defense industry cooperation with Serbia.
Hungary receives sizeable EU funds even while it undermines Western interests vis-à-vis an aggressive Russia and is ranked by Transparency International as the most corrupt state in the EU. The US has recently sanctioned officials of the Russian-controlled International Investment Bank in Budapest, viewing it as a platform for economic intelligence gathering. If a mechanism existed to expel Hungary from both NATO and the EU, it would be broadly supported throughout Europe.
Montenegro continues to be viewed in the Kremlin as a ripe target for anti-Westernism through the election of proxy governments under Belgrade’s influence. The recent presidential elections and the June parliamentary ballot provide opportunities to overturn Montenegro’s Western course and allow significant scope for Serbianization. Any foreign policy reversals in Montenegro will be especially welcomed in Moscow, as revenge against Podgorica for thwarting a coup attempt in October 2016 and as a demonstration that even NATO members are vulnerable to Russia’s subversion.
Bulgaria’s instability is also promoted by Moscow to keep the government in Sofia off balance, generate disputes with North Macedonia, and diminish NATO’s effectiveness in the Black Sea region. The primary Russian asset is President Rumen Radev, whose close personal connections with Moscow ensure his resistance to providing military assistance to Ukraine. He has also persistently called for lifting sanctions against Russia for its invasion of Ukraine, opposes a more effective NATO presence in the Black Sea to deter Moscow’s expansionism, and courts nationalist politicians who seek to undermine the statehood of North Macedonia.
A series of inconclusive elections in Bulgaria in recent years guarantee that no administration can function with a clear pro-Western line. Moscow has traditionally viewed Bulgaria as its loyal Balkan proxy but has been resisted by pro-Western parties and politicians. Over the centuries, Russia has posed as Bulgaria’s protector against Turkish imperialism while appropriating Bulgaria’s religious heritage and alphabet as its own. For Russian elites both Serbs and Bulgarians are inferior siblings who should loyally follow Moscow’s lead.
Russia’s increasingly blatant anti-Westernism, evident in its most recent foreign policy doctrine, provides justification for promoting Balkan conflicts to undermine Europe’s cohesion. The Balkans will remain a battleground even as Russia loses its grip over Ukraine and the unwieldy federation starts to fracture. Indeed, the peninsula may become the last outpost of Russophilia even as Moscow loses allies and influence in the South Caucasus and Central Asia.
Washington and Brussels need a tougher approach if they want the Balkans to be incorporated in a secure trans-Atlantic world. The current governments in Serbia and Hungary that follow Moscow’s lead cannot be converted into model democrats and anti-imperialists. Western appeasement simply fuels their ambitions and determination to remain in power. An effective policy must focus above all on strengthening the integrity and sovereignty of Bosnia-Herzegovina, Montenegro, and Kosova, while curtailing Belgrade’s nefarious regional influences. Otherwise, the US and EU will simply continue playing Moscow’s dangerous games and will wonder why the crisis has again blown up in their faces.
Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His next book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player.
Visoki predstavnik je 27.04.2023.godine donio 3 odluke, kojima je nametnuo izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (novi član 219b), Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (novi član 382b) i Krivičnog zakonika Republike Srpske (novi član 321a). Sve izmjene su u principu iste i kriminaliziraju lobiranje, ali i potencijalno, na nivou spekulacije, slobodu uvjerenja.
Visoki predstavnik je, smještajući ove odredbe u krivične zakone u BIH, iste tematski vezao za dijelove krivičnih zakona koji se odnose na davanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem (na nivou BIH i FBIH), odnosno trgovinu uticajem (na nivou RS).
Kada se čita sam tekst odredbe koja je nametnuta, teško se možete oteti dojmu da je nemoguće da bilo koji predsjednik stranke ili član organa stranke ne odgovara svakodnevno shodno ovoj odredbi. Naime, predsjednici stranaka svojim članovima koji su članovi npr zakonodavnih tijela obećavaju mjesta na izbornim listama npr. (koji za većinu članova zakonodavnih tijela u BIH znače osiguranje egzistencije) ili mjesta u izvršnoj vlasti, a za koje obećanje bi član zakonodavnog organa bio dužan glasati kako ga “pobuđuje” njegov predsjednik.
Suštinski, navodni cilj nametanja ovih odredaba krivičnih zakona u BIH je dodatno sprečavanje korupcije. Međutim, način na koji su iste formulisane upućuje suštinski na zabranu bilo kakve forme lobiranja (što je naravno u drugim zemljama uređeno zakonima), ali i na potencijalne brojne mogućnosti zloupotreba predmetnih odredaba. Jer, čini se da je za krivičnu odgovornost dovoljno da osoba u upravnom organu uradi nešto što bi i inače morala uraditi, a da joj je neko ponudio poticaj ili nekom bliskom toj osobi. Naime, uraditi nešto što je i inače dužan uraditi ili ne uraditi ono što neko ne bi smio uraditi je upravo samo vršiti svoju dužnost u zakonodavnom, izvršnom ili pravosudnom organu vlasti ili upravnom ili drugom organu. Postojanje krivične odgovornosti u situacijama kada upravo za to neko posredno nekome ponudi neku prednost za neku drugu osobu obesmišljava krivičnu odgovornost kako ista postoji u BIH pravnoj tradiciji-znanje, umišljaj, odgovornost za sopstvene radnje i u granicama svog umišljaja.
Naravno, ključno pitanje koje se nužno postavlja je ono da uradi nešto što ne bi smjela ili da ne uradi ono što bi morala, odnosno, ono što bi svejedno morala ili da propusti ono što ne bi smjela uraditi-šta je konkretno to, u slučaju npr. člana zakonodavnog tijela, što bi isti morao ili ne bi smio uraditi?! Suštinski, svodi se na glasanje. Svaki član zakonodavnog tijela naravno glasa prema svojoj savjesti, želji, volji. Propisivanje kako bi “morao” glasati ili “ne bi smio” glasati se dovodi u pitanje svrha postojanja zakonodavnih organa u BIH.
No, da prevedemo: stavom 1. novih odredbi je inkriminisano traženje ili uzimanje novca (ili bilo čega drugog, uključujući obećanje), za sebe ili za drugog, da se učini nešto što se ne smije učiniti ili ne učini nešto što se mora učiniti, uključujući posredovanje kod tog traženja ili uzimanja novca (ili obećanja). Stavom 2. je u principu propisano isto, samo za nešto što se svejedno mora učiniti ili da se propusti nešto što ionako ne bi smio učiniti, dok su stavovi 3. i 4. suštinski isti, samo se odnose na aktivno podmićivanje.
Stav 5. je zanimljiv sa više aspekata, jer se u istom navodi:”Ko u vršenju službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava na nivou Federacije, učini nešto što inače ne bi smio učiniti ili propusti da učini nešto što bi inače bio dužan učiniti, kad ne bi bilo novca ili finansijskog instrumenta ili druge vrijednosti ili druge materijalne ili nematerijalne koristi ili prednosti ili usluge ili bilo kakve vrste poticaja za sebe ili za drugoga, uključujući i pravnu osobu, bez obzira kada je takav neprikladan poticaj zaprimljen ili obećan, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina i novčanom kaznom.”. Dakle, neko ko propusti nešto što mora da uradi ili učini nešto što ne smije, a postojala je određena korist, prema odredbama nametnutih izmjena će biti kažnjen. Međutim, ono što je zanimljivo su riječi:”bez obzira kada je takav neprikladan poticaj zaprimljen ili obećan”. Suštinski, ovo se može, mada ne bi smjelo, shodno zabrani retroaktivnosti, odnositi i na situacije u kojima je novac ili neka druga korist obećana ili zaprimljena i prije stupanja na snagu ovog zakona. Ono što bi bilo bitno je da osoba učini nešto što ne bi smjela odnosno propusti da učini nešto što bi morala. Međutim, jasno je da bi ovakvo postupanje bilo zabranjeno. S druge strane, BIH već ima iskustva u situacijama u kojima OHR nametne izmjene krivičnih zakona, BIH ih primjenjuje i onda BIH bude ona koja od strane ESLJP bude proglašena zemljom koja krši ljudska prava. Ovdje se naravno aludira na izmjene KZ BIH koje se odnose na vremensko važenje KZ BIH, koje je nametnuo OHR, BIH primjenjivala kako je OHR “rekao”, pa onda ESLJP zaključio da BIH krši ljudska prava, odnosno, zabranu retroaktivnosti (odluka ESLJP u predmetu Damjanović-Maktouf). Same odredbe izmjena su toliko široko postavljene da pokrivaju sve oblike (i dozvoljenog) lobiranja, uključujući čak i propisano kažnjavanje za nepodoban pokušaj. U stavu 6. je suštinski propisano da krivična djela postoje čak i ako osoba koju je učinilac nastojao pobuditi nije ispunjavala uslove da djeluje, iz razloga što nije preuzela dužnost ili nije nadležna ili iz bilo kog drugog razloga. Ovo suštinski, prevedeno na običan jezik, znači propisano kažnjavanje za pokušaj ubistva pištoljem na vodu. Svi, uključujući osobu koja “puca” znamo da ne može doći do ubistva iz više razloga, ali nema veze, to je kažnjavanje za nepodoban pokušaj.
Stavom 10. nametnutih izmjena su propisane pravne posljedice osude, koje uključuju i “zabranu sticanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava na nivou XX, u trajanju od pet godina od dana izdržane, oproštene ili zastarjele kazne.” Suštinski, ova odredba znači da se zabranjuje kandidovanje na izborima, između ostalog. Ovdje se radi o novoj formi sigurnosnih mjera, koje donekle liče na one propisane u krivičnim zakonima u BIH koji se odnose na zabranu vršenja poziva, aktivnosti ili funkcija. Međutim, zabrana kandidovanja na izborima, oduzimanje odlikovanja, više podsjeća na tzv.gubitak građanskih prava, koji je barem do sada viđen kao sankcija koja ugrožava ljudska prava. U Republici Hrvatskoj je Zakonom o lokalnim izborima zabranjeno kada je izrečena kazna zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci, za bilo koje krivično djelo. U BIH, sada, je zabrana kandidovanja na izborima nametnuta za bilo koga osuđenog za ovo krivično djelo, čak i kada bi bio osuđen na novčanu ili uslovnu kaznu zatvora (što je moguće, imajući u vidu predviđene sankcije), pa čak i kad bi bio oglašen krivim i oslobođen od kazne (što je također moguće u pravnom sistemu BIH i što se dešavalo u sudskoj praksi). Ovdje će se naravno postaviti pitanje usklađenosti ove odredbe sa članom 3. Protokola broj 1. uz EKLJP.
Vrijedi napomenuti, a to je vjerovatno i bio cilj veoma strogih propisanih kazni u nametnutim odredbama, da je za ova krivična djela dozvoljeno sprovođenje posebnih istražnih radnji.
Zemlje regiona naravno nemaju ovako propisanu zabranu lobiranja, nego zabranjuju, inkriminišu stvarna krivična djela koja izabrani zvaničnici mogu počiniti. Tako je članom 339. Kaznenog zakona Republike Hrvatske propisana kazna za osobe koje kao zastupnici u Hrvatskom saboru, Europskom parlamentu ili u svojstvu vijećnika u predstavničkom tijelu jedinice lokalne ili regionalne samouprave zahtjeva ili primi mito ili prihvati ponudu ili obećanje mita kako bi u predstavničkom tijelu glasao na određeni način (kao i osoba koja zastupniku u predstavničkom tijelu ponudi mito kako bi glasao na određeni način). Republika Srbija je propisala u svom Krivičnom zakoniku krivično djelo trgovine uticajem, ali isključivo to. Crna Gora također propisuje trgovinu uticajem.
Kao što je spomenuto na početku, svi krivični zakoni u BIH su imali (i dalje imaju) propisano krivično djelo trgovine uticajem, ali i druga krivična djela koja se tiču izbora, ali i sprečavanja korupcije. Nametnute odredbe su specifične i po tome što sadrže i iscrpljujući spisak mogućih vidova učešća u izvršenju krivičnih djela.
“U cilju poboljšanja integriteta izbora izmijenio sam krivični zakon kako bih uključio novo krivično djelo podmićivanje izbora. Na osnovu ovoga omogućava se svako sankcionisanje podmićivanja zvaničnika. To treba poslužiti kao upozorenje svima onima koji namjeravaju pribjeći podmićivanju i zastrašivanju kako bi dobili izbore, a istovremeno da ohrabri one koji žele fer igru i sigurnost da njihovi glasovi neće biti zloupotrebljeni”, kazao je Christian Schmidt prilikom nametanja odredaba krivičnih zakona.
Poenta izbora, barem izbornog sistema kakav je postojao u BIH prije intervencija Visokog predstavnika, je između ostalog i mogućnost glasanja za pojedinca, a ne za stranku jer neka osoba ima na taj način sigurnost da njen glas neće biti zloupotrebljen na način da član zakonodavnog tijela kao dresirani pas glasa isključivo kako cijela stranka glasa, a ne kako mu uvjerenja nalažu.
Čini se da bi puno logičniji korak, kao i korisniji za BIH, ako je u pitanju već interes BIH, da se uredi oblast lobiranja. Zakonom se može predvidjeti obavezan registar lobista kako bi javnosti bile dostupne informacije o identitetu osoba koje s mjerodavnim javnim dužnosnicima ili osobama na visokim položajima komuniciraju o određenim pitanjima politika ili zakonodavnim pitanjima ili o budućim odlukama. Njime se također može predvidjeti okvir uspostave odgovornosti osoba koje se bave lobiranjem i način na koji izvršavaju tu aktivnost. Naravno, zakonom o lobiranju se propisuju i ograničenja i uslovi koji se na određeno vrijeme primjenjuju na imenovane dužnosnike i osobe na određenim položajima u slučaju pojave mogućeg sukoba interesa.
Za kraj, zanimljivo je naglasiti stupanje na snagu odredbi koje je nametnuo Visoki predstavnik-odredbe na nivou FBIH stupaju na snagu prvog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BIH” odnosno osmog dana od objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”, dok je na nivou BIH Visoki predstavnik pomalo neodlučan, pa navodi :”Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave na službenoj stranici Ureda visokog predstavnika ili dan nakon objave u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, štogod nastupi ranije.” S druge strane, u samoj odluci navodi:”2. Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje na službenoj internetskoj stranici Ureda visokog predstavnika i u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” (ovaj stav se navodi i u odlukama koje se odnose na FBIH i RS).”
Dakle, danas još niti jedna od odredbi koje je nametnuo Visoki predstavnik nije na snazi. Ili možda jeste. Milorad Dodik je jasno izjavio da nametnute izmjene neće biti objavljene u Službenom glasniku Republike Srpske, niti će biti primjenjivane u RS.
(Ovu analizu sačinio je pravni saradnik Istrage sa dugogodišnjim iskustvom u krivičnom pravu)
To je besmrtni stih Tomislava Markovića – inspirisan, jasno, novovalnim napjevom „sve je lako kad si mlad“ Prljavog Kazališta.
Kad baciš obraz pod guzicu, lako li je kroz život… Sve ti ide. I sve ti ide lako. Sve kao da se otvara pred tobom: bezbrojne mogućnosti kojih prije, dok si obraza imao, nisi bio svjestan. Sve kao da radi za tebe.
Stid je precijenjen, je li tako? Stid je malograđanska konstrukcija, je li tako? Sve je pitanje perspektive. Ako ti se ne dopada kako stvar izgleda, promijeni perspektivu. Doduše.. ako iz svakog ugla izgledaš kao govno, javi se blago uznemirujuća misao: da je to, možda, zato što zaista jesi govno. Ali ko još brine o tome kako ga drugi vide, je li tako? Ljudi smo svog vremena: važno je da smo sebi lijepi. Kao što je govorila moja baba Milica: svoje govno ne smrdi.
Zato nije pitanje: kako oni to mogu? Jer guz-obrazni ljudi sve mogu.
Da se razumijemo: pad nema kraj. Dno ne postoji. Što rekao Emir Imamović Pirke: „Dno? To je ono visoko gore“.
Elem… Rossiter piše: „Nijedna žrtva nije prevelika za našu demokratiju, najmanje od svega privremeno žrtvovanje same demokratije“. Jer demokratija je, kao što je opštepozato, najefikasnije brani nedemokratskim sredstvima. Stabilna demokratija počiva na dva stuba: na prosvijećenom građaninu i tenku. Šalim se. Počiva na tenku.
Bacanje obraza pod guzicu uvijek bolje ide kad je nadohvat ruke valjana ideologija. A najbolje je kada se obraz baca pod guzicu u ime višeg cilja. Gdje ćeš viši cilj od demokratije.
Ako je potrebno nekoliko nedemokratskih; dobro: brutalno nedemokratskih; dobro: diskriminatornih; dobro: rasističkih; dobro: aparthejd-odluka da bi demokratija napokon profunkcionisala – let it be, što rekli The Beatles. Neka bude što biti ne može, što rekao Njegoš, koji je u Crnoj Gori i dalje poznatiji od The Beatles (i Isusa).
U Bosni su upravo žrtvovane i demokratija i Ustav i načelo suverenosti i ljudska prava i načelo konstitutivnosti. No sve je to urađeno da bi istinska demokratija profunkcionisala. Kada je postalo jasno da je koncept Bosne kao države tri konstitutivna naroda dospio u ćorsokak (kao da je ikada drugdje i bio), kako je problem riješen? Ne tako što je Bosna transformisana u državu građana, nego tako što je Bosna postala država dva konstitutivna naroda. Negdašnji treći, Bošnjaci, nakon Schmidt ex machina intervencija nadalje nisu narod, nego stanovništvo.
Sljedstveno tome. Ako je, da bi antikorupcijska borba dala rezultate, potrebno donijeti nekoliko koruptivnih odluka – a Bože moj, šta se tu može.
Recimo: Schmidtove odluke koje slijede spisak želja jedne stranke; pritisak ambasada Kvinte na poslanike; američka ambasada koja aminuje imenovanje osobe sa američke „crne liste“; pravosnažno (zamalo ne rekoh; pravoslavno) osuđivani revolveraš na čelu MUP-a: sve je to politička mega-korupcija.
Ali jebi ga: ne možeš napraviti kajganu bez polomljenih jaja. Da bi čovjek pobijedio korupciju, ponekad je nužno korumpirati ponekoga.
Pogledajmo, recimo, „slučaj Ramo Isak“. Moguće, premda ne i vjerovatno, da je Isak savršen izbor za ministra policije. Moguće je, mada ne i vjerovatno, da on u životu posjeduje sve one vještine koje na filmu ima James Bond. Moguće je, no reklo bi se ne i vjerovatno, da on u stvarnosti može izvesti sve ono što Tom Cruise cirkusa u „Nemogućoj misiji“.
Ali to nije bitno. Kao da iščitavamo biografiju revolveraša sa Divljeg zapada. OK, nije Wayat Earp ili Billy The Kid, nije prvi revolveraški saf, takoreći – ali definitivno djeluje kao čovjek sa kojim bi mnogi kauboj izbjegao konflikt.
Govorimo o biografiji dobroj za borca u „Mortal Kombatu“, no ne i za prvog čovjeka MUP-a.
Ne znam kako je u Bosni, ali u Crnoj Gori postoji zakon koji zabranjuje zaposlenja osoba pravosnažno osuđenih za krivična djela u takozvane „organe bezbjednosti“.
Pa ipak, Dritan je za funkcionera Agencije za nacionalnu bezbjednost imenovao svog jarana, Kurtija, koji je imao običaj da puca u ljude. Dvije pravosnažne za pucnjavu, jarane. Ramo je samo udarao drškom pištolja i vikao „pucaj, pucaj“. Moglo bi se reći da je Ramo teoretičar, dok je Kurti praktičar.
Dritanovu vladu sastavila je Kvinta, kao što je sastavila i Nikšićevu. U obje vlade Kvinta je na visoke pozicije u bezbjednosnom sektoru postavila ljude sa dosijeom i presudama.
To je Kvinta, naravno, učinila u cilju efikasnije borbe protiv korupcije, bolje regionalne saradnje, bržih NATO i EU integracija. Ali kad sarkazam ostavimo po strani, ostaje ovo: takve se stvari rade kada ti je cilj da sjebeš i obesmisliš nešto.
Sa kojim pravnim osnovom i kojim obrazom će, recimo, crnogorska i bosanska policija nadalje odbiti da zaposli bilo kojeg čovjeka osuđenog za pokušaj ubistva? Šta, nakon imenovanja Kurtija i Isaka, bilo kojeg sužnja iz zatvora u Spužu i Zenici sprječava da pravo po odsluženju kazne za pucanje u čovjeka zapuca u policiju i zatraži posao, zapravo zahtijeva rukovodeće mjesto? Šta će mu tamo reći: ne može, po zakonu?
Policija koju vodi ulični revolveraš je do kraja obesmišljena. Tačka.
Vlada koja je oktroisana do kraja obesmišljava koncept slobodnih izbora. Nametanje „vladavine prava“ suspenzijom Ustava potpuno obesmišljava samu „vladavinu prava“.
Tako se od naroda pravi stanovništvo. A od države teritorija.
Ko god vam ubuduće pomene evropske i zapadne vrijednost, pošaljite ga u tri materine. Kada vam počnu lagati o “jednakosti”, ponovite istu psovku.
Lažu vas, o, Sarajlije, Tuzlaci, Zeničani, Bišćani, Goraždani, Mostarci sa istočne obale Neretve, kada vam kažu da se zalažu za vaša prava. Ne vrijedi isto Mujo iz Travnika i Mijo iz Širokog Brijega. Ne vrijedi ni sarajevski Željko koliko vrijedi Ivan iz Gruda.
Lažu vas i ambasadori, i projektni borci za ljudska prava, i čitav OHR, i Vijeće Evrope, i Evropska unija, i OSCE i svi oni drugi koji kažu da su bošnjačka djeca iz Sarajeva vrijedna koliko i hrvatska djeca iz Širokog Brijega.
Lažu vam i sa pričom o borbi protiv korupcije, o ekonomiji. Lažu vam sve kad god se obrate na televiziji da vam, navodno, za vaše dobro pričaju.
BiH više ne znači Bosna i Hercegovina. BiH znači Banovina Hrvatska. Četrnaest Bošnjaka u Domu naroda Federacije danas nije moglo blokirati imenovanje Vlade Federacije. Ali četrnaest Hrvata će to moći za tri i po godine. Danas na snazi nije bio Ustav Federacije. Nema ga. Suspendovao ga Christian Schmidt na 24 sata. Tokom suspenzije Ustava četrnaest bošnjačkih ruku iz Doma naroda i potpis bošnjačkog potpredsjednika Federacije je proglašeno ništavnim. I sada, kada je postavljena Vlada Federacije BiH u skladu sa željama Zagreba i nosilaca zapadnih vrijednosti iz Ambasade SAD-a i OHR-a, vraćamo se na stare postavke. Da su danas važila “trajna” pravila koja je nametnuo Christian Schmidt, ne bi bila imenovana ova Vlada. Da su važila jučerašnja pravila iz Ustava FBiH, danas ne bi bila imenovana Vlada. Ali danas je dan bez pravila. Danas je dan bez Ustava. Danas je dan u kojem samo Muji i Hasi iz zagrebačkog vica nije jasno da manje vrijede od Mije.
Eto, nema više Fadila Novalića. Nema više ni Bakira Izetbegovića. Nema Osmice, nema Asima Sarajlića. I nije problem u tome što ih nema. Nekad ih, svakako, ne bi bilo. Nije problem ni to što od danas federalnom policijom upravlja osuđivani Ramo Isak zbog kojeg je Ambasada SAD-a uvodila sankcije bivšoj Vladi Zeničko-dobojskog kantona. Nije problem ni to što je Nermin Nikšić “novo” rješenje. Ni to što je Vojin Mijatović potpredsjednik Vlade. Ni Sanja Vlaisavljević nije problem, sve sa svojim ispadima o sarajevskim božićnim danima i konsocijacijom. Nije problem ni što je neki prosvjednik štocirao Kenana Uzunovića. Nije problem ni Elzina Pirić.
Problem je to što su nam “za naše dobro”, Michael Murphy i Christian Schmidt suspendovali Ustav na jedan dan. Problem je što su nam jučer nametnuli pravila koja će stupiti na snagu za godinu, a jučerašnja pravila stavili van snage na 24 sata, kako bi mogli imenovati Vladu koja će se boriti za “prava svih građana”. Čak i onih koje su obespravili na jedan dan. S tim da građani koji su obespravljeni na jedan dan nemaju pravo žalbe za dan u kojem su obespravljeni. Schmidt i Murphy za samo dva dana, 2. oktobra 2022. godine i 27. aprila 2023. godine, obespravili više ljudi u Bosni i Hercegovini nego i Novalić, i Nikšić, i Dodik, i Čović, i Izetbegović, i svi njihovi tajkuni zajedno. Jer nikad niko od navedenih nije suspendovao ustav.
Nije isto ljudima ukrasti imovinu i ukrasti im dostojanstvo. Schmidtovom jučerašnjom odlukom ukradeno je dostojanstvo svih Bošnjaka koji su mislili da za njih vrijede ista pravila kao i za Hrvate iz Hercegovine. Schmidtovom odlukom od 2. oktobra 2022. godine je oteto dostojanstvo svih Srba, Hrvata i ostalih koji žive u kantonima gdje je bila Armija RBiH.
I zato još jednom da ponovim – ko god vam od međunarodnih zvaničnika ubuduće pomene evropske i zapadne vrijednost, pošaljite ga u tri materine.
Ne, nisam ruski čovjek. O Rusima sam pisao prije pet-šest godina. I tada su me ismijavali oni što sada slove za američke ljude. Poput Elmedina Konakovića, Aljoše Čampare, Dragana Čovića ….
“U proteklih šest mjeseci ustav u Bosni i Hercegovini je nekoliko puta mijenjan višom silom, i to od strane visokog predstavnika (HR) za Bosnu i Hercegovinu (BiH) Christiana Schmidta.
Jučerašnja odluka visokog predstavnika je jedna od niz ozbiljnih intervencija u najviše dobro jedne demokratije.Za tako mladu demokratiju kakva je BiH ovakvi postupci su duboki i imaju dugoročne posljedice.Iz tog razloga kritiziram način ovog djelovanja jer i sam kao parlamentarac, nikada ne bi prihvatio tako nešto za svoju zemlju koju predstavljam”, stoji u saopćenju poslanika Socijaldemokratske partije Njemačke Adisa Ahmetovića.
On upozorava da “smjernice svih ustavnih promjena koje se donose u BiH moraju biti u skladu sa kriterijima iz Kopenhagena, Venecijanske komisije i Evropskog suda za ljudska prava”.
“Njih se uvijek mora slijediti, umjesto da se jednostranim odlukama sije sumnja da se međunarodna zajednica bavi fokusiranjem na funkcionalnost cijele države i prevazilaženjem etnonacionalizma. Nikada se ne smije dozvoliti da se pojavi utisak da se vodi stranačka politika, da se ne bi izgubilo važno povjerenje.
Bosna i Hercegovina zaslužuje evropsku budućnost – i potreban joj je novi početak da bi je postigla. Socijaldemokratija je dobila povjerenje od građana BiH da postigne promjenu kursa u zemlji prema Evropskoj uniji i da prevaziđe propagirani etnonacionalizam. Stoga moramo i nastavit ćemo podržavati ove snage koje se zalažu za jačanje demokratije.
Sada je na Parlamentu FBiH, s početkom u 14 sati, da donese održive odluke. Stoga, na kraju, želim lično da se obratim svima odgovornima:
Ja sam sin bosanskohercegovačkih ratnih izbjeglica. Dolazim iz multietničke porodice u kojoj slavimo najmanje četiri velika vjerska praznika godišnje. Ljude ne stavljam u etničke denominacije. Po ovom principu nisam odgajan samo u roditeljskom domu, već sam se i socijalizirao u Saveznoj Republici Njemačkoj. To je jedan od razloga zašto sam na kraju uspio postati član njemačkog Bundestaga. Ove univerzalne vrijednosti koje se odnose na mene su kompas mog rada kao njemačkog stručnjaka za vanjsku politiku. Oni su vođeni vrijednostima, kako je to rekla i naša savezna ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock.
I siguran sam da većina ljudi u BiH – bilo Jevreja, katolika, muslimana, Srba pravoslavaca ili nekonfesionalnih – želi upravo takav način života i za sebe.
Odluke koje je juče objavio OHR dijametralno su suprotne ovim vrijednostima.
Na parlamentarcima FBiH je da odluče, a posebno na socijaldemokratiji FBiH, mojoj sestrinskoj stranci, kakav koncept budućnosti žele za BiH, njen narod u zemlji i dijaspori”, poručio je Ahmetović.
Visoki predstavnik Christian Schmidt suspendovao je Ustav Federacije BiH. Potpis Bošnjaka Refika Lende nije bitan, iako je, po Ustavu, obavezan. Schmidt je procijenio da je dovoljan samo potpis predsjednice Federacije BiH Lidije Bradare i potpredsjednika Federacije Igora Stojanovića za imenovanje Vlade Federacije BiH. A u Ustavu Federacije BiH piše da je potreban potpis OBA potpredsjednika. Da. OBA potpredsjednika. No, visoki predstavnik je odlučio poništiti Bošnjaka Refika Lendu. Sada uopće nije bitno da li iza Lende stoje 2/3 ili 3/5 Kluba Bošnjaka. Štaviše, nije bitno čak i da iza njega stoje svih 23 delegata u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH. To će tek biti bitno za četiri godine. Kad na snagu stupe izmjene Ustava FBiH koje je nametnuo Christian Schmidt. Ako stupe.
Dakle, samo sada, i nikada više, nije bitno koliko iza kojeg (pot)predsjednika Federacije stoji delegata iz kluba njegovog konstitutivnog naroda. Potpis potpredsjednika Bošnjaka je u ovom trenutku nebitan iako iza njega stoji 16 delegata u Klubu Bošnjaka. Za četiri godine, potpis (pot)predsjednika Hrvata će biti bitan ako iza njega stoji 14 delegata.
Ako vam kažu da je ovo trajno rješenje – ne lažu. Schmidtovom odlukom HDZ BiH je trajno ugrađen u vlast na nivou Federacije BiH.
Sada, kada HDZ BiH ima predsjednicu Federacije, za imenovanje Vlade Federacije dovoljan je potpis – predsjednice Federacije BiH. Nekada, kada se pojavi mogućnost da HDZ ima samo potpredsjednika Federacije iz reda hrvatskog naroda – za imenovanje Vlade Federacije BiH će biti potreban i potpis potpredsjednika iz reda hrvatskog naroda iza kojeg stoji 3/5 delegata. A zašto baš 3/5, a ne 2/3? Pa, zato što HDZ BiH ima i imat će uvijek 3/5, jer je u oktobru prošle godine Christian Schmidt hrvatske delegate rasporedio tako da kantoni u kojima vlada HDZ BiH uvijek daju 17 delegata. Čak da Čovićeva opozicija i osvoji tri delegata, u zbiru sa hrvatskim delegatima koji dolaze iz kantona sa bošnjačkom većinom ne bi imali deset. A kad nemate deset, onda HDZ ima 14. I neprikosnoven je.
Znate li koja je razlika između 3/5 i 2/3? Da biste blokirali izbor Vlade Federacije, ali tek iza 2026. godine, sa odredbom od 3/5 vam treba 14 delegata. Sa 2/3 vam je potrebno 16. Šta mislite koja je sigurnija opcija za HDZ BiH?
Ako mislite da su “vanredni izbori” u Federaciji garant imenovanja nove Vlade Federacije, u krivu ste. Evo, recimo, 2026. godine po propisima Christiana Schmidta je predvođeno raspuštanje kantonalnih skupština i federalnog parlamenta sve dok se ne izabere nova Vlada. I uvijek će se sve birati po pravilima koje je nametnuo Christian Schmidt. Za blokadu će uvijek trebati 3/5 hrvatskih delegata, koje će HDZ uvijek imati, jer je Schmidt još u oktobru to rasporedio u njihovu korist. HDZ-ov (pot)predsjednik se neće moći preglasati. Što znači da bez njega nema Vlade FBiH. I, što, opet znači da ostaje stara Vlada sve dok HDZ biH ne pristane na novu. A pristat će samo ako su njihovi zahtjevi ispunjeni.
Izbori rezultati više nisu bitni. Bošnjački potpis danas nije bitan. Hrvatski je bitan i danas i zauvijek. Koliko god Bošnjaka danas bilo iza Refika Lende – Christian Scmidt ga je pomnožio nulom.
Visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je izmjene Ustava Federacije BiH. Ali one će stupiti na snagu tek nakon godinu dana, pod uslovom da Parlament FBiH ne izmijeni Ustav. Istovremeno, Schmidt je privremeno suspendovao postojeće odredbe Ustava Federacije BiH koje se odnose na formiranje Vlade FBIH. Za formiranje ovog saziva Vlade FBiH neće biti potrebna saglasnost oba potpredsjednika Federacije BiH. Dovoljan je samo potpis predsjednice Federacije Lidije Bradare i jednog potpredsjednika, u ovom slučaju, Igora Stojanovića iz reda srpskog naroda. Nedostajući potpis potpredsjednika iz reda Bošnjaka za formiranje ovog saziva Vlade FBiH nije potreban.
Schmidt je najavio da će detalji biti objavljeni naknadno na stranici OHR-a.
Osim toga, Schmidt je najavio da će izmijeniti i Krivični zakon BiH koji se odnosi na podmićivanje zastupnika.
Visoki predstavnik je pozvao Predstavnički dom Parlamenta Federacije za sazove sjednicu na kojoj će biti izglasana Vlada FBiH bez potpisa Refika Lende, potpredsjednika Federacije iz reda Bošnjaka.
Ramo Isak, dojučerašnji član Narodnog evropskog saveza, kandidat je Trojke za ministra unutrašnjih poslova entiteta F BiH, saznaje Politicki.ba.
On je na tu poziciju došao umjesto SDP-ovog Almina Hopovca.
Predsjednica entiteta F BiH Lidija Bradara uputila je dopis u kojem obavještava Predstavnički dom Parlamenta F BiH da je došlo do promjena u sastavu predloženih kandidata za ministre.
Predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara (HDZ) jedina će imati pravo veta prilikom formiranja Vlade Federacije u ovom mandatu. Za naredne izborne cikluse bit će primjenjivano još uvijek važeće ustavno pravilo da su za imenovanje Vlade FBiH potrebni potpisi predsjednika i oba potpredsjednika Federacije BiH koji u odgovarajućim klubovima Domovima naroda FBiH , u varijanti broj 1. imaju podršku 2/3, ili, u varijanti broj 2., imaju podršku 3/5 delegata.
To je, ukratko, suština odluka koje bi OHR trebao nametnuti, a koje je jutros najavila Istraga.ba.
Dakle, visoki predstavnik Christian Schmidt namjerava nametnuti jednu privremenu odluku koja bi važila samo sada i nikada više, i jednu trajnu kojom bi bila dopunjena važeća odredba Ustava Federacije BiH koja se odnosi na imenovanje Vlade Federacije.
Dakle, Christian Schmidt bi trebao donijetu odluku kojom bi, u ovom trenutku, za imenovanje Vlade FBiH bio potreban potpis predsjednice Federacije BiH Lidije Bradare i jednog potpredsjednika. Na taj način bi bio zaobiđen Refik Lendo, potpredsjednik Federacije iz reda Bošnjaka. Ovakav način izbora Vlade Federacije bi važio samo sada i nikada više
Druga odluka se odnosi na trajno rješenje. Schmidt namjerava izmijeniti Ustav Federacije BiH, odnosno odredbu koja se odnosi na buduće Vlade. No, tu još OHR nije jasno definirao odluku. Razmatraju se dvije opcije. Prva- (pot)predsjednik Federacije koji ne želi staviti svoj potpis na odluku o imenovanju Vlade FBiH mora u klubu konstitutivnog naroda kojem pripada imati podršku 14 delegata (3/5). Onaj (pot)predsjednik koji nema podršku 14 delegata u određenom klubu Doma naroda FBiH može biti zaobiđen prilikom imenovanja Vlade FBiH. I druga, pot)predsjednik Federacije koji ne želi staviti svoj potpis na odluku o imenovanju Vlade FBiH mora u klubu konstitutivnog naroda kojem pripada imati podršku 16 delegata (2/3). Onaj (pot)predsjednik koji nema podršku 16 delegata u određenom klubu Doma naroda FBiH može biti zaobiđen prilikom imenovanja Vlade FBiH. Prva opcija ide u prilog HDZ-u BiH, jer to znači da stranke protivnice Dragana Čovića moraju skupiti deset delegata u Klubu Hrvata da bi izbjegli HDZ BiH u Vladi FBiH. U drugoj opciji bi trebale skupiti 8 delegata.
Kako god, u oba slučaja o Vladi bi se morao izjasniti Predstavnički dom Parlamenta Federacije. Za imenovanje je potrebno 50 glasova. U ovom trenutku HDZ, SDP, Naša stranka, NiP i PDA nemaju potrebnu većinu. Ovih pet stranaka ukupno ima 44 zastupnika. Nedostaje im šest ruku.
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović u srijedu se susreo sa predsjednicima HDZ-a 1990 Ilijom Cvitanovićem i HNP-a Ivanom Vukadinom. Kako saznajemo, nije postignut nikakav dogovor jer Čović nije prihvatio sve uslove koje su postavili Cvitanović i Vukadin.
“Ali ako ne prihvatate, recite to javno da bih ja ostao čist kod Amerikanaca”, rekao je Čović Vukadinu i Cvitanoviću.
Čak i ako se HDZ 1900 i HNP pridruže Čoviću i strankama Trojke, ne postoji dovoljno ruku za imenovanje Vlade FBiH. Devedesetka i POMAK imaju 4 ruke (upitno je da li mogu računati na sve). U zbiru sa 44 Trojke i HDZ-a, došli bi do 48 ruku. Dakle, potrebne su im još dvije ruke da bi potvrdili Vladu FBiH, a u igri su POMAK iz Bihaća i HRS iz Mostara koji imaju po jednu zastupnicu, odnosno zastupnika.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
