Predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija uvjerio je danas članove Vijeća da će uskoro podnijeti ostavku ukoliko ga ne razriješe na današnjoj sjednici, saznaje Istraga. Zbog toga uopće na dnevni red nije stavljen prijedlog odluke o razrješenju predsjednika VSTV-a niti je o tome glasano. Prema informacijama Istrage, na ostavku će se čekati do naredne sjednice VSTV-a koja bi trebala biti održana u decembru. Ukoliko na toj sjednici Milan Tegeltija ne podnese ostavku, bit će pokrenuta inicijativa za njegovu smjenu.
Ovo je suština današnje vanredne sjednice VSTV-a na kojoj se govorilo o posljednjoj aferi Milana Tegeltije koja izbila nakon što je Istraga objavila snimak na kojem se čuje kako predsjednik VSTV-a sa svojom bivšom kolegicom Milijanom Buhom dogovara imenovanje njene sestre Sanje Čegar za sudiju u Banja Luci.
Iako su mediji objavili da danas nije bilo dovoljno ruku za smjenu Milana Tegeltije, to uopće nije tačno. Naime, VSTV nije ni razmatrao prijedlog o njegovoj smjeni, nakon što su članice Vijeća koje su podržale Tegeltiju zamolile da se zbog “uznemirenja javnosti u Republici Srpskoj” Tegeltija ne smjenjuje, već da se sačeka da podnese ostavku.
Nakon višesatne rasprave, VSTV je donio tri zaključka nakon što je sjednica kratko bila zatvorena za javnost. U prvom zaključku navodi se da Tužilaštvo BiH treba preispitati navodno nezakonito snimanje članova VSTV-a, a 13 članova je glasalo “za”. U drugom zaključku je navedeno da se članovi VSTV-a ne mogu izjasniti o odgovornosti Milana Tegeltije na osnovu objavljenog sadržaja, jer je devet članova za njegovu smjenu, a pet protiv. Jedan član danas nije prisustvovao hitnoj sjednici. Međutim, ni to nije tačno. Prema Zakonu o VSTV-u za smjenu člana Vijeća potrebno je da glasaju dvije trećine članova Vijeća koji su prisutni i glasaju.
“Odluku kojom člana smjenjuje s dužnosti iz razloga navedenih u stavu 1. tač. (d), (e) i (f) ovog člana, Vijeće donosi na prijedlog najmanje jedne trećine svojih članova ili na prijedlog disciplinske komisije, dvotrećinskom većinom glasova svih članova koji su prisutni i koji glasaju”, navedno je u Zakonu o VSTV-u.
Kako Dragomir Vukoje nije prisustvovao sjednici, a Milan Tegeltija nema pravo glasa, to bi značilo da je sjednici prisustvovalo trinaest članova Vijeća. Dvotrećinska većina od 13 je devet, što znači da bi i bez glasa Mahmuta Švrake Tegeltija mogao biti razriješen.
Prema Poslovniku o radu VSTV-a, Milan Tegeltija uopće nije mogao prisustvovati niti odlučivati na današnjoj sjednici Vijeća, jer se raspravljalo o njemu.
“Član Vijeća ne može učestvovati u aktivnostima Vijeća ako se radi o pitanju koje se tiče njega samog, krvnih srodnika u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili bračnog odnosno vanbračnog druga ili srodnika po tazbini odnosno srodnika vanbračnog druga, do drugog stepena, bez obzira na to da li su brak odnosno vanbračna zajednica prestali ili ne, ukoliko nije drugačije propisano Pravilnikom o sukobu interesa”, navedeno je u Poslovniku o radu VSTV-a.
Stoga nijen jasno kako je Tegeltija uopće učestvovao u radu današnje sjednice VSTV-a na kojoj je dobio još skoro mjesec dana da se spasi smjene.
Srebrenički hodža Damir Peštalić, neka mi oprosti što mu ne formaliziram titulu, dan poslije lokalnih izbora, na kolektivnoj kafi u Srebrenici, zvučao je poprilično rezignirano. Poluglasno je govorio da će na narednoj džumanskoj hutbi imenom i prezimenom prozvati izdajnike.
“Bego Bektić”, bilo je ime koje je pomenuo u tom kontekstu.
Ne sjećam se ko, ali sam siguran da je neko od prisutnih tada na svom telefonu pokazao fotografiju zagrljenih Bege Bektića i Mladena Grujičića, snimljenu na dan izbora ispred zgrade Opštine Srebrenica. Nisam baš htio da povjerujem u tu priču. Begu Bektića sam, čini mi se, upoznao na jednom Maršu smrti. Iskreno, priča hodže Peštalića i drugih Srebreničana nije mi baš zvučala uvjerljivo.
Sedmicu kasnije intenzivno sam počeo pratiti rezultate na stranici CIK-a. U selu Sućeska živi samo jedan Srbin. Stranke sa sjedištem u Republici Srpskoj u Sućesci su osvojile četiri glasa. Mladen Grujičić je skupio devetnaest. To je rodno selo Bege Bektića, povjernika SDP-a u Srebrenici.
Na Begu Bektića, reći će Ćamil Duraković, Srebreničani su upozoravali rukovodstvo SDP-a BiH. No, Nermin Nikšić i njegovi pobočnici nisu marili. Bili su fokusirani na sarajevsku općinu Centar i Trnovo. Uzalud je Denis Bećirović pokušavao spasiti vlastiti i stranački obraz objavljujući na društvenim mrežama svoju podršku Aliji Tabakoviću, bošnjačkom kandidatu za načelnika Srebrenice kojeg su podržale sve stranke sa sjedištem u Sarajevu. Sve, osim Nikšićevog SDP-a.
Upoznao sam ih mnogo, ali od Hakije Meholjića većeg mrzitelja SDA-ove politike nisam upoznao. Godinama je rahmetli Meholjić vodio bitku sa tada moćnim SDA-ovcima u Tuzlanskom kantonu i Podrinju. Bio je simbol borbe za prava povratnika, uvijek spreman da kritikuje Izetbegoviće, SDA, efendije i ostale koji su se okristili o genocid. Ko ga malo bolje poznaje, zna da je Hakija Meholjić bio spreman na sve. Osim na izdaju države BiH i na izdaju Srebrenice.
U maju prošle godine, Nermin Nikšić je isključio Hakiju Meholjića iz SDP-a. Prethodno ga je na sjednici Predsjedništva te stranke ponizio Vojin Mijatović. Hakija je kasnije svjedočio da mu je Mijatović zaprijetio novim klanjem.
“Ja to neću oprostiti. To me podsjeća na neke užasne stvari. Moj brat je zaklan, otac zaklan, jedan brat mi je strijeljan. I sad meni neko ko je jučer došao u SDP treba da kaže da će doći u Srebrenicu da me zakolje”, izjavio je Hakija Meholjić neposredno pred isključenje iz SDP-a u kojem je proveo veći dio svog života.
Godinu kasnije, Hakija Meholjić je umro. S njim je umro srebrenički SDP. Bego Bektić je postao predsjednik stranke. Po mjeri Vojina Mijatovića, novog heroja širokih narodnih masa okupljenih na društvenim mrežama. Po mjeri Nermina Nikšića i Saše Magazinovića koji je prije osam godina, da bi sačuvao ministarsku fotelju Zlatka Lagumdžije kojeg je kasnije izbacio iz SDP-a, glasao za Zakon o prebivalištu. Taj Zakon je mnogo veća izdaja od one koju je počinio Bego Bektić. No, Bektić je ekspresno izbačen iz SDP-a. Saša Magazinović, Nemin Nikšić, Damir Mašić i Vojin Mijatović novi su heroji posrnulog SDP-a iz kojeg je prije tačno godinu dana izbačen Hakija Meholjić.
Bego Bektić, Enver Hamzić i Muamer Sandžić pušteni su jutros na slobodu, saznaje Istraga.ba. Postupajuća državna tužiteljica u ovom predmetu Merisa Nurkić odlučila je da ne podnosi Sudu BiH prijedlog za određivanje pritvora ili bilo kakvih mjera zabrane, tako da je trojka iz Srebrenice, osumnjičena za izborne prevare, jutros puštena iz prostorija SIPA-en u Tuzli.
Podsjećamo, SIPA je u utorak ujutro uhapsila ove kadrove SDP-a BiH zbog sumnje da su tokom izbornog procesa ove godine ukrali identitet više srebreničkih Bošnjaka, te ih prijavili u Srbiji kako bio obezbijedili sigurne glasove za listu SDP-a i Mladena Grujičića, kandidata srpskih stranaka za načelnika Srebrenice.
“Pokušaj obaranja izbora i zastrašivanje Bošnjaka koji su glasaju za Srbina”, glasio je naslov ruske agencije Sputnjik koja je jučer objavila vijest o hapšenju Bektića i drugih.
Slične izjave je dao aktualni načelnik Srebrenice Mladen Grujičić u čijem su interesu radili čelnici SDP-a u Srebrenici.
“Pretres Bektićeve kuće poruka je Bošnjacima da ne sarađuju sa Srbima”, kazao je Grujičić, a prenijele Nezavisne novine.
Dan nakon ove akcije, Tužilaštvo BiH je odlučilo da Bektićam, Hamzića i Sandžića uopće neće prihvatiti u svoju nadležnost. Naime, Prema Zakonu o krovičnom postupku BiH, svaka uhapšena osoba može biti zadržana 24 sata u policijskog agenciji, nakon čega mora biti prebačena u nadležnost nadležnog tužilaštva, koje, također, ima pravo zadržavanja osumnjičenog dodatna 24 sata (osim u slčučajevima terorizma). Nakon toga postupajući tužilac odlučuje da li će predložiti mjere zabrane ili mjeru pritvora, o čemu odlučuje nadležni sud. U ovom slučaju, ipak, Tužilaštvo BiH je odlučilo da Bektić i drugi ne budu zadržani dodatna 24 sata, pa su ih pripadnici SIPA-e jutros morali pustiti na slobodu.
Predsjednik Opštinskog odbora SDP Srebrenica Bego Bektić, kandidat te stranke za odbornika u Srebrenici Enver Hamzić i njihov aktivista Muamer Sandžić uhapšeni u Srebrenici, potvrđeno je za Istraga.ba u Državnog agenciji za istrage i zaštitu. Oni su osumnjičeni. za organizirani kriminal u vezi sa izbornim prevarama. Krali su identitet bh. džavljima koje su, potom, prijavili u Srbiji kako bi obezbijedili sigurni glas za Mladena Grujičića i SDP BiH.
Bektić je bio nosilac liste SDP-a za odbornika u Skupštini Opštine Srebrenica i on je bio organizator kriminalnih radnji zbog kojih je SIPA jutros provela akciju u tom gradu.
Bego Bektić je, utvrdili su istražitelji SIPA-e, preko Sevleta Alića pribavio kopije ličnih karata četiri člana porodice Delić koji žive u Njemačkoj, te ih je registrovao u Srbiji. Predsjednik srebreničkog SDP-a osumjičen je da je ukrao identitet Rame Alića, Pembe Alić, Himze i Ramiza Avdića, Šefika Alića, Bajre Zukanovića i drugih srebreničkih Bošnjaka koji žive u Francuskoj, Americi i Danskoj. Sve ih je, potom, prijavio na fiktivne adrese u Srbiji kako bi sebi, kao kandidatu za odbornika u Skupštini Opštine Srebrenica, te Mladenu Grujičiću, kao kandidatu sa načelnika Srebrenice, obezbijedio sigurne glasove.
Podsjećamo, SDP BiH je jedina partija sa sjedištem u Sarajevu koja nije podržala kandidaturu Alije Tabakovića za načelnika Srebrenice. Sve vrijeme Bektić i njegovi aktivisti radili su za Mladena Grujićića, što potvrđuju i rezultati na biračkom mjestu u Sućesci, rodnom selu predsjednika OO SDP Srebrenica. Grujičić je, naime, u Sućesci osvojio 19 glasova, dok su “srpske” stranke osvojile samo četiri glasa. To znači da su za Grujičiča glasali Bošnjaci u Sućesci, a za te glasove je lobirao predsjednik SDP-a Bego Bektić.
Slična situacija je i na izbornom mjestu Osatica. Tamo je Alija Tabaković osvojio 114 glasova, dok je Mladen Grujičić osvojio 56 glasova. Ukoliko se zbroje glasovi svih stranaka iz RS-a, dolazi se do broja 56, što znači da su stranke pratile svog kandidata. Međutim, “probosanske” stranke su osvojile više glasova od Alije Tabakovića, jer je deset listića na kojima su bili kandidati za načelnika – proglašeno nevažećim. Kada su u pitanju listići za Skupštinu opštine, nevažeća su u Osatici bila samo četiri. Dakle, deset osoba je poništilo listiće za načelnika Opštine Srebrenica. SDP BiH na tom je mjestu osvojio jedanaest glasova, dok je deset preferencija osvojio kandidat Enver Hamzić, SDP-ov kandidat za odbornika kojem su pripadnici SIPA-e jutros upali u kuću zbog sumnje u izborne prevare.
Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju nekoliko lokacija na području Srebrenice i Tuzle, saznaje Istraga.ba. Pretresi se vrše i u prostorijama Opštine Srebrenica. Akcija je usmjerena protiv osoba osumnjičenih za izborne prevare. Prema informacijama Istrage, za sada su osumnjiučene tri osobe i to predsjednik Opštinskog odbora SDP-a BiH u Srebrenici Bego Bektić te Enver Hamzić i Muamer Sandžić. Oni su, sumnja Tužilaštvo BiH, ukrali identitet više osoba bošnjačke nacionalnosti koje su, potom, fiktivno prijavili u Srbiji za glasanje putem pošte. Sve je to urađeno, saznaje Istraga, kako bi se obezbijedili glasovi za Mladena Grujičića u utrci za načelnika, te za SDP čiju je listu nosio osumnjičeni Bego Bektić.
Sandžić, Bektić i Hamzić su, tako, ukrali identitete Time, Hanije i Lejle Salkić koje žive u Srebrenici, nakon čega su ih prijavili za glasanje u Srbiji. Osim toga, osumnjičena trojka je ukrala identitet i tri člana porodice Pašalić koji žive u Holandiji. I oni su prijavljeni za glasanje putem pošte iz Srbije. Bego Bektić je, utvrdili su istražitelji SIPA-e, preko Sevleta Alića pribavio kopije ličnih karata četiri člana porodice Delić koji žive u Njemačkoj, te ih je registrovao u Srbiji. Predsjednik srebreničkog SDP-a osumjičen je da je ukrao identitet Rame Alića, Pembe Alić, Himze i Ramiza Avdića, Šefika Alića, Bajre Zukanovića i drugih srebreničkih Bošnjaka koji žive u Francuskoj, Americi i Danskoj. Sve ih je, potom, prijavio na fiktivne adrese u Srbiji kako bi sebi, kao kandidatu za odbornika u Skupštini Opštine Srebrenica, te Mladenu Grujičiću, kao kandidatu sa načelnika Srebrenice, obezbijedio sigurne glasove.
Podsjećamo, SDP BiH je jedina partija sa sjedištem u Sarajevu koja nije podržala kandidaturu Alije Tabakovića za načelnika Srebrenice. Sve vrijeme Bektić i njegovi aktivisti radili su za Mladena Grujićića, što potvrđuju i rezultati na biračkom mjestu u Sućesci, rodnom selu predsjednika OO SDP Srebrenica.
Tamo je, naime, Alija Tabaković osavojio 276 glasova, dok je Grujićić dobio devetnaest glasova. Stranke koje su podržale Mladena Grujičića, (SNSD i DNS) u Sućesci su osvojile svega četiri glasa ili petnaest glasova manje od srpskog kandidata za načelnika Mladena Grujićića. Za te je glasove otvoreno agitovao Bego Bektić, čiji je SDP u Sućesci osvojio 32 glasa.
Slična situacija je i na izbornom mjestu Osatica. Tamo je Alija Tabaković osvojio 114 glasova, dok je Mladen Grujičić osvojio 56 glasova.
Ukoliko se zbroje glasovi svih stranaka iz RS-a, dolazi se do broja 56, što znači da su stranke pratile svog kandidata. Međutim, “probosanske” stranke su osvojile više glasova od Alije Tabakovića, jer je deset listića na kojima su bili kandidati za načelnika – proglašeno nevažećim. Kada su u pitanju listići za Skupštinu opštine, nevažeća su u Osatici bila samo četiri. Dakle, deset osoba je poništilo listiće za načelnika Opštine Srebrenica. SDP BiH na tom je mjestu osvojio jedanaest glasova, dok je deset preferencija osvojio kandidat Enver Hamzić, SDP-ov kandidat za odbornika kojem su pripadnici SIPA-e jutros upali u kuću zbog sumnje u izborne prevare.
Predsjednik OO SDP BiH Bego Bektić posljednjih mjeseci uopće nije skrivao svoju bliskost sa načelnikom Opštine Srebrenica Mladenom Grujičićem. Bektić trenutno obavlja funkciju načelnika Odjeljenja za društvene djelatnosti u Opštini Srebrenica.
Pravosuđe, mediji i javno mnijenje u Bosni i Hercegovini potpuno su podijeljeni i razjedinjeni, danas, kao i prije 25 godina kada se u Bijeljini sudilo Bošnjacima iz grupe „Zvornik 7“ koji su preživjeli genocid u Srebrenici i predali se pripadnicima međunarodnih mirovnih snaga, 11. maja 1996. godine. Nedžad Hasić, Behudin Husić, Ahmo Harbaš, Vahdet Avdić, Samir Avdić, Enver Harbaš i Muharem Hasić odlučili su se predati pripadnicima IFOR-a na Crnom Vrhu, na putu Kalesija – Zvornik, nakon 10 mjeseci koje su preživjeli u opustošenom podrinjskom kraju nakon genocida u Srebrenici počinjenog u julu 1995. godine. Vojnici iz američkog kontingenta IFOR-a su im obećali prebacivanje u Tuzlu, slagali, i predali ih patroli policije CSB u Zvorniku. Kasnije će se pojaviti famozni izvještaj na sudu u kome je navedeno da su preživjeli iz srebreničke golgote izašli pred pripadnike IFOR-a do zuba naoružani dugim cijevima, noževima i Kur'anima. Očito friziran izvještaj poslužio je kao alibi za počinjenu grešku neukih američkih vojnika, kojima niko nije mogao objasniti da je mogao neko preživjeti 10 mjeseci u šumama i opljačkanim i spaljenim bespućima. Grešku zbunjenih američkih vojnika platili su najviše preživjeli Srebreničani, a njihovi životi ni 25 godina poslije nisu legalni.
Prividni mir
U netom okončanom krvavom ratu, i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, zaraćene strane su preimenovane u mirnodopski suprotsavljene strane, počinjale su se otvarati tržnice na granicama entiteta u Bosni i Hercegovini, pa međunarodna zajednica nije smjela dati ni najmanje prostora za sukobljavanje. Objavljivanjem informacije u medijima da su,deset mjeseci nakon okupacije Srebrenice na svjetlo dana izašla sedmorica preživjelih, potpirile su nade da bi mnogi drugi mogli biti živi negdje u srbijanskim rudnicima, zatočeni u skrivenim logorima… Preživjeli stradalnici iz „zaštićene zona UN-a“ u Srebrenici tada još nisu htjeli prihvatiti istinu da su hiljade zatočenih likvidirani po kratkom postupku.
Zbog toga je suđenje Bošnjacima iz grupe poznate u medijima kao „Zvornik 7“ u Okružnom sudu u Bijeljni prihvaćeno kao kompromis, uz brojne apsurde u toku, ali i nakon okončaog procesa. Međunarodni zvaničnici su pomno pratili proces iz publike i ohrabrivali zvaničnika dviju suprotstavljenih strana (dva eniteta u državi Bosni i Hercegovini) da se dogovaraju i prave kompromise.
Transparentno suđenje
Samo suđenje je bilo najtransparentniji događaj do tada zabilježen u našoj zemlji. Novinari su prisustvovali svakom ročištu, pomno bilježili i potpuno različite izvještaje objavljivali u svojim medijima, u zavisnosti s koje strane entitetske granice su dolazili. U Republici Srpskoj su Nedžad Hasić, Behudin Husić, Ahmo Harbaš, Vahdet Avdić, Samir Avdić, Enver Harbaš i Muharem Hasić imenovani okorjelim zločincima i muslimanskim teroristima, dok su u Federaciji BiH označeni kao žrtve i paćenici. Paralelno s tim ovi ljudi su proživjeli ličnu golgotu od koje se nikada nisu oporavili. Sve tada prisutne međunarodne organizacije i asocijacije su pomno pratile i analizirale njihovo stanje i poziciju, i tako kontrolirali cijeli proces.
Pripadnicima grupe „Zvornik 7“ izrečene su presude za ubistvo četverice „srpskih drvosječa“: Đorđa Petrovića, Nikole Modrakovića, Momčila Ristanovića i Vlajka Zekića navodno počinjeno 2. maja 1996. godine u selu Krušev Do, udaljenom 40 kilometara južno od centra Srebrenice. Ništa sudiji Ljubomiru Kitiću i sudskom vijeću na čijem je čelu bio nisu značili prigovori da dr. Zoran Stanković ne može forenzičkom analizom ugljenisanih dijelova tijela utvrditi čiji su posmrtni ostaci, niti dati tačne procjene uzroka smrti. Džaba su bile sumnje o podmetnutim dokaznim materijalima, ugljenisanim dijelovima tijela, sudu predočenim puškama, pod prijetnjama, uz psihičko i fizičko zlostavljanje iznuđenim izjavama optuženih… Žurilo se da se okonča suđenje. Početkom decembra 1998. godine izrečena je prvostepena presuda u Okružnom sudu u Bijeljini za ubistvo četverice drvosječa po kojoj su Ahmo Harbaš i Nedžad Hasić osuđeni na po 20, Behudin Husić na 11, Samir Avdić, po optužbi za ubistvo Muniba Mustafića na 10 godina zatvora. Vahdet Avdić, Enver Harbaš i Muharem Hasić su oslobođeni krivice i pušteni na slobodu.
Kompromis
Uslijedili su mukotrpni pregovori entitetskih političkih zvaničnika koji su našli kompromis u razmjeni osuđenih Harbaša, Hasića i Husića za trojicu osuđenih srpskih zločinaca iz zeničkog zatvora. Bošnjaci su prebačeni na navodno izdržavanje kazne u zatvor u Tuzlu, a Srbi u Kula u Istočnom Sarajevu. Odmah nakon dolaska u Kulu trojica srpskih zatvorenika su puštena na slobodu uz pomilovanje tadašnjeg predsjednika RS, Nikole Poplašena, a nedugo zatim su i trojica osuđenih preživjelih Bošnjaka genocida u Srebrenici pušteni na slobodu. Advokati iz Tuzle Bakir Pašić i Mensur Radončić, šaptači kolegama, braniteljima po službenoj dužnosti Nenadu Živkoviću, Nadeždi Milošević i Biljani Simeunović, advokatima iz Zvornika, ocijenili su da ništa u ovom predmetu nije gotovo, i da pušteni na slobodu nisu slobodni dok sud to ne kaže. Bili su u pravu.
Nakon 22 godine, prije nekoliko dana uhapšen je u Tinji Nedžad Hasić, čovjek bez ličnih dokumenata, čije ime je na Interpolovoj potjernici.
Švicarske vlasti odbijaju izručiti Ahmu Harbaša, koji je dobio azil u ovoj zemlji, uprkos upornom insistiranju sudskih vlasti naše zemlje, dok je Behudin Husić i dalje bez identiteta na nepoznatoj adresi.
Nedžad Avdić je prošao trnovit put od svjedoka pokajnika protiv više osumnjičenih Bošnjaka za navodne ratne zločine nad Srbima u Srebrenici i Podrinju, do saradnika obavještajnih struktura Srbije u progonu Nasera Orića. Usput je odležao nekoliko godina zatvora, deportiran iz Sjedinjenih Američkih Država po Interpolovoj potjernici, a njegov otac ga je smatrao ludim.
Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Milan Tegeltija pozvao je večeras članove VSTV-a da u srijedu navečer u Banja Luci održe “konsultativni sastanak”, nakon čega bi bila održana i vanredna sjednica Vijeća na kojoj bi se razmatrao slučaj “Potkivanje II”, saznaje Istraga.ba.
“Poštovani članovi VSTS, sjednicu VSTS sam planirao za četvrtak ili petak sljedeće sedmice, kako god vam više odgovara. Zbog specifičnosti situacije s jedne strane i epidemioloških razloga s druge strane, prije svega bih zamolio da čujem vaš stav u pogledu načina održavanja sjednice ( uživo ili on line). S tim u vezi, zamolio bih vas takođe za stav o potrebi održavanja pripremnog sastanka dan prije održavanja sjednice. Vaše stavove želim da imam u vidu prije donošenja odluke o održavanju sjednice i eventualno pripremnog sastanka koji bi se održao u Banja Luci u srijedu, u zgradi Osnovnog suda koji ima izuzetno veliku centralnu sudnicu u kojoj se mogu ispoštovati sve epidemiološke mjere. Također želim da vas obavijestim da procjenjujem da postoji ozbiljna mogućnost da su prostorije VSTS kompromitovane neovlaštenim i nezakonitim uređajima za audio-video snimanje te vas molim da to imate u vidu ukoliko boravite u prostorijama VSTS dok naredne sedmice ne obezbjedimo pregled svih prostorija VSTS od strane SIPE. Raniji pregled je vršila OSA BIH”, napisao je Tegeltija članovima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH.
Prema informacijama Istrage, Tegeltija na sastanku u Banja Luci želi “lomiti” pojedine članove VSTV-a koji mu do sada nisu pružili podršku nakon što je objavljan snimak na kojem se čuje kako predsjednik VSTV-a sa bivšom članicom Vijeća Milijanom Buhom dogovara imenovanje njene sestre za sudiju. Objava tog snimka izazvala je reakciju OHR-a i Ambasade SAD-a, a Tegeltija je nakon toga, obavijestio javnost da je “ugrožen u Sarajevu”. Milana Tegeltiju, do sada, otvoreno podržava pet od ukupno petnaest članova VSTV-a.
“Poštovani, neargumentovani napadi iozneseni u medijima na integritet predsjednika VSTS-a smatram istovremeno napadom na instituciju VSTS i dodatnim pritiskom na njegove članove i pravosuđe BiH u cjelini”, obavijestila je članstvo VSTV-a Jadranka Stanišić.
Njen suprug advokat Slobodan Stanišić zajedno sa Milanom Tegeltijom učestvovao je u arbitriranju u nekoliko slučajeva u Republici Srpskoj. Nakon toga, Jadranka Stanišić je postala članica VSTV-a BiH.
“U potpunosti se slažem sa koleginicom Jadrankom i zato ne smijemo dozvoliti da podlegnemo bilo čijem pritisku”, napisala je članica VSTV-a Željka Radović.
Radovićeva je trenutno glavna tužiteljica Okružnog tužilaštva u Doboju. Ona je prvo bila članica VSTV-a, da bi, potom, kada joj je istekao mandat glavne tužiteljice u Doboju, podnijela ostavku u VSTV kako bi mogla biti ponovo birana u Doboju. Nakon ostavke u VSTV je izabrana za glavnu tužiteljicu u Doboju, a VSTV je, odmah, raspisao konkurs za mjesto u VSTV-u koje je bilo upražnjeno njenom ostavkom. Željka Radović se, potom, prijavljuje na konkurs za poziciju na koju je podnijela ostavku i ponovo postaje članica VSTV-a.
Poput Jadranke Stanišić i Željke Radović, Tegeltiju su podržali još Duška Bogojević, Monika Mijić i Dragomir Vukoje. To znači da Tegeltija u ovom trenutku, uključujući i svoj glas, ima podršku šestero članova VSTV-a. Na drugoj strani je devet članova VSTV-a, što znači da ne postoji dvotrećinska većina za njegovu smjenu. Presudnu ulogu, prema informacijama Istrage, odigrat će Monika Mijić koju Tegeltija i drugi ucjenjuju sumnjivim pravosudnim ispitom zbog kojeg se morala povući i iz utrke za sudiju Ustavnog suda FBiH.
Da bi Milan Tegeltija bio smijenjen s mjesta predsjednika VSTV-a, nužno je da za to glasa deset njegovih kolega. Izuzmemo li njegov glas, Tegeltiji treba podrška još petoro članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća kako bi i ubuduće upravljao bh. pravosuđem. Istina, postoji i drugi način za njegovo razrješenje, preko Ureda disciplinskog tužioca, odnosno Disciplinske komisije koju bi formirala potpredsjednica VSTV-a Sanela Gorušanović Butigan, ali to je u ovom trenutku neizvjesno. Uglavnom, VSTV bi naredne sedmice trebao održati vanrednu sjednicu, iako je predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija već najavio da on više neće dolaziti u Sarajevo, jer smatra da mu je ugrožen život. Istraga.ba u nastavku procjenjuje kako bi koji član VSTV-a mogao glasati ukoliko na dnevni red bude uvršten prijedlog o smjeni Milana Tegeltije.
Sanela Gorušanović Butigan u VSTV-u zastupa sudije općinskih i kantonalnih sudova u Federaciji BiH. Trenutno obavlja funkciju potpredsjednice VSTV-a i ona bi mogla odigrati ključnu ulogu u sazivanju sjednice na kojoj će se raspravljati o Tegeltijinoj smjeni. Prema informacijama Istrage, Gorušanović Butigan bi trebala podržati smjenu predsjednika VSTV-a, jer je Milan Tegeltija lobirao protiv njenog imenovanja u Vijeće, podržavajući tada širokobriješku sutkinju Katicu Artuković.
Biljana Simeunović je u novembru izabrana za članicu VSTV- kao predstavnik tužilaca Tužilaštva BiH. I ona će, vjerovatno, glasati za smjenu Milana Tegeltije, s obzirom na to da su upravo Tegeltija i njegov prijatelj Muhamed Ajanović pokušavali na sve načine spriječiti njeno imenovanje. Tegeltija i drugi su tada lobirali za Vedranu Mijović, ali je, na kraju, unatoč velikoj medijskoj kampanji protiv nje izabrana Biljana Simeunović, kojoj su čak tužioci Tužilaštva BiH nudili imenovanje za glavnog tužioca u Bijeljini, uz uslov da odustane od članstva u VSTV-u.
Selim Karamehić je član VSTV-a do sredine naredne godine. Manipulacijama sa žrijebom, Milan Tegeltija mu je onemogućio reizbor u VSTV-u kao predstavniku pravosuđa Brčko distrikta. Karamehić je i tokom afere Potkivanje bio jedan od članova VSTV-a koji su insistirali na odgovornosti predsjednika VSTV-a.
Lejlu Hadžić je u VSTV izabrao Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Ona je na dužnost stupila u oktobru ove godine i sigurno će biti među onima koji će insistirati na smjeni predsjednika VSTV-a zbog afere “Potkivanje 2”.
Goranu Neziroviću mandat ističe u februaru naredne godine i on nema više pravo na članstvo u VSTV-u, gdje je bio predstavnik Vrhovnog suda Federacije BiH. Do sada je, uglavnom, bio opozicija Milanu Tegeltiji i teško je očekivati da će biti protiv odluke o smjeni predsjednika VSTV-a.
Mahmut Švraka u VSTV-u zastupa Republičko tužilaštvo Republike Srpske gdje obavlja i funkciju glavnog tužioca. Švraka će vjerovatno biti za odluku o smjeni predsjednika VSTV-a, jer je i zbog slučaja Potkivanje bio jedan od onih članova VSTV-a koji su pokrenuli pitanje odgovornosti Milana Tegeltije.
Slavo Lakić je predstavnik Federalnog tužilaštva u VSTV-u. I on slovi za opziciju Milana Tegeltije, tako da bi mogao podržati odluku o smjeni predsjednika VSTV-a nakon izbijanja afere “Potkivanje 2”.
Berina Alihodžić je tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Sarajevo. U VSTV-u zastupa interese kantonalnih tužilaca iz FBiH. Mandat joj ističe u septembru naredne godine. S obzirom na to da je posljednjih mjeseci počela kritizirati rad predsjednika VSTV-a, namještenim žrijebanjem je onemogućen njen ponovni izbor u VSTV. Iako je u sukobu sa predsjednikom VSTV-a, Berina Alihodžić bi, ipak, mogla biti protiv smjene Milana Tegeltije, jer je njena prijateljica Jadranka Lokmić Misirača najveći zagovornik zadržavanja trenutnog stanja u pravosuđu. Dakle, ovisno o pritisku Jadranke Lokmić Misirače ovisit će i glasanje Berine Alihodžić o prijedlogu za smjenu predsjednika VSTV-a.
Berina Alihodžić i Željka Radović
Željka Radović je glavna tužiteljica Okružnog tužilaštva u Doboju i ona u VSTV-u zastupa interese okružnih tužilaca iz Republike Srpske. Proceduralnim manipulacijama Milan Tegeltija joj je omogućio drugi mandat na čelu Okružnog tužilaštva, a pritom je ostala i članica VSTV-a. Gordana Tadić je u Tužilaštvu BiH zaposlila njenu kćerku, tako da Željka Radović ima velike dugove prema Milanu Tegeltiji i njegovim ljudima u VSTV-u. Stoga je ona najsigurniji glas protiv smjene predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.
Jadranka Stanišić je članica VSTV-a od septembra 2019. godine i zastupa sudije Vrhovnog suda Republike Srpske. Njene veze sa Tegeltijom ojačale su privatne arbitraže koje je predsjednik VSTV-a obavljao sa članovima porodice Stanišić. Ona će, vjerovatno, podržati Milana Tegeltiju.
Duška Bogojević je predstavnica Advokatske komore Republike Srpske. Iako je na momente bila opozicija Milanu Tegeltiji, teško je očekivati da će ona glasati za njegovu smjenu.
Dragomir Vukoje, Tegeltijin čovjek
Dragomir Vukoje je sudija Suda BiH i njemu u februaru ove godine ističe mandat. Do sada je uvijek bio čovjek od povjerenja Milana Tegeltije, tako da je teško očekivati da bude za njegovu smjenu. Vukoje je bio protiv smjene Milana Tegeltije i prilikom afere “Potkivanje”.
Amila-Mimica Kunosić u VSTV-u predstavlja advokate iz Federacije BiH. Ona je, barem do sada, bila među “opozicionarima” u VSTV-u. Njen mandat ističe u januaru naredne godine i ponovo može biti izabrana VSTV. Stoga je za očekivati da će ona glasati za odluku o smjeni Milana Tegeltije.
Moniki Mijić u decembru ove godine ističe mandat, tako da će joj sjednica na kojoj će se razmatrati smjena Milana Tegeltije biti i posljednja sjednica kojoj će prisustvovati. Ona slovi za kadar HDZ-a BiH i vjerovatno će biti protiv smjene. Osim toga, Monika Mijić ima mnogo “nedorečenih” stvari kada je u pitanju njen pravosudni ispit, zbog čega je morala “odustati” od kandidature za sudiju Ustavnog suda FBiH.
Milan Tegeltija, dakle, sigurno može računati na glasove Dragomira Vukoje, Željke Radović, Jadranke Stanišič i Duške Bogojević. Ukoliko se uračuna i njegov glas, to znači da će biti sigurnih pet glasovsa protiv. Ključnu ulogu, stoga, će odigrati glasovi Monike Mijić i Berine Alihodžić. UKoliko jedna od njih bude protiv, Milan Tegeltija će ostati predsjednik VSTV-a.
Dovoljno je samo pažljivo pročitati njegove izjave pa, potom, preslušati njegove (ne)plaćene tv nastupe i shvatit ćete ko je Milan Tegeltija. Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH u četvrtak je svim medijima potvrdio da je on sa Milijanom Buhom razgovarao o imenovanju njene sestre Sanje Čegar za sudiju u Banja Luci. Dan kasnije, u tradicionalnom “pranju” na Face TV-u, Milan Tegeltija tvrdi da je razgovor – montiran. Do pola intervjua njegov razgovor sa Milijanom Buhom je snimala OSA, a od pola OHR.
“To je visokosofisticirana montaža i smatram da ju je napravila OSA”, kazao je Tegeltija gostujući na Face TV-u.
Objasno je, ukratko, da su nepoznati eksperti mogli uzeti njegove rečenice iz više razgovora, te ih onda izvući iz konteksta i staviti u jednu cjelinu koja njemu ne ide u prilog.
“Poslušajte promjenu ambijenta okolo”, uputit će svog domaćina i njegovo gledateljstvo predsjednik VSTV-a.
Logično pitanje, naravno, nije uslijedilo. Novinari N1, dan prije gostovanja Milan Tegeltije na Face TV-u, pitali su predajednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća da li je on na snimku, te da li je razgovarao sa Milijanom Buhom o imenovanju njene sestre.
“Prije jedno godinu ili dvije dana. Što je sasvim normalno i da sam joj ja odgovorio da bi u toj situaciji to predstavljalo sukob interesa. Kao što se može vidjeti, ponavljam, nakon godinu ili dvije od tih tazgovora Sanja Čegar je još uvijek stručni saradnik na Okružnom sudu Banjaluka gdje je bila i kad su ti razgovori vođeni. Prema tome, u ovom slučaju je sve čisto kao suza”, naveo je Tegeltija za N1.
U četvrtak je, dakle, predsjednik VSTV-a tvrdio da je o imenovanju Sanje Čegar razgovarao sa članicom Vijeća Milijanom Buhom, da je razgovor vođen “prije godinu ili dvije dana”, te da je u ovom razgovoru “sve čisto kao suza”. U petak je taj isti čovjek, sad na drugoj, domaćinski raspoloženoj televiziji, kazao da je “snimak montiran”.
“Sasvim sigurno je da ću ja ovdje podnijeti krivičnu prijavu i koliko god sam ovakve postupke pokušao spriječiti građani moraju shvatiti da se radi o brutalnom ataku OSA-e ili nekih njenih dijelova”, kazao je Tegeltija na početku intervjua.
Malo kasnije, u istom intervjuu, govoreći o saopćenju OHR-a kojim se traži njegova ostavka, Tegeltija optužuje Ured visokog predstavnika da su mu već presudili, te da snimak, bez provjere, smatraju autentičnim.
“Ako tvrde da je autentičan i originalan možda su ga oni i snimili pa to mogu tvrditi”, optužio je predsjednik VSTV-a OHR.
Ukratko, Milan Tegeltija je za 24 sata ustvrdio da je “vodio razgovor sa Milijanom Buhom o Sanji Čegar”, da je “razgovor montiran”, da je OSA snimala razgovor i, na kraju, da je OHR snimao razgovor. Mada je sve čisto kao suza.
“U nekom drugom sudu se puno lakše ulazi. Razmisli malo. Hoćeš li sad sebe da ugroziš? Je l’ me razumiješ? Vidi jednu stvar, ako Sanja konkuriše za Sud u Banja Luci gdje je konkurencija ogromna, svi će znati da je ona tvoja sestra, je li tako? I to će sasvim sigurno otići u medije. I šta će se, onda, desiti? Ti član Savjeta. Tražit će da daš ostavku. Kako to se bira tvoja sestra, ovo, ono. Ja ti govorim, brinem o tebi, prije svega. Jesi li ti uopće razmišljala o tome? (kad mi istekne mandat) Pa, kad ti istekne mandat nije problem, ali dok si u Savjetu mi je problem. Znači, ja brinem o svemu. Meni si prvo ti, meni si prvenstveno ti, znači da očuvam tvoju poziciju da se ne ugrozi, a Sanju ćemo rješavati. Je l’ me razumiješ? Ja prvo brinem da se tvoja pozicija ne ugrozi. Pa, naravno, sad sam ti rekao, ako prije toga, čak i u prvom mandatu, ako se otvori negdje pozicija, tipa Gradiška, Prijedor, pi…. materine, ovo, ono, šta je košta da bude tamo godinu dana i da je kasnije prebacimo ovamo. Ja sam Sanji rekao sve. Samo moramo biti pametni i taktično to odigrati”, govorio je predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija tokom telefonskog razgovora sa donedavnom članivom VSTV-a.
Nijednu rečenicu iz ovog razgovora n dan objavljivanja snimka Tegeltija nije negirao. Sada mu je jedna rečenica – sporna.
“Dakle, onaj koji je pravio tu montažu, to nije znao, a to znamo sasvim sigurno i ja i Milijana Buha i ja to njoj nikako ne bih mogao reći u kontekstu razgovora da se njena sestra imenuje u Gradišku, pa da mi nju prebacimo u Banju Luku. To se ne može izvesti”, objasnio je Tegeltija širokom gledateljstvu svoja ovlaštenja.
Da Tegeltija obmanjuje javcnost dokazuje i Zakon o VSTV-u. Članom 50 regulisano je pitanje “upućivanja u drugi sud uz pristanak sudije”.
Zakon o VSTV
“Sudije se mogu, uz njihov pristanak, uputiti da vrše dužnost sudije u drugi sud istog ili nižeg nivoa: ako u sudu u koji se sudija privremeno upućuje nema dovoljan broj sudija, ako je u sudu u kojem sudija redovno vrši dužnost sudije privremeno smanjen obim posla, radi pomoći u otklanjanju zaostalih neriješenih predmeta u sudu u koji se sudija privremeno upućuje ..”, navedeno je u Zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH.
Istim članom je predviđeno “sudija ne može biti privremeno uputićen u drugi sud više od dva puta uzastopno, osim ako je u međuvremenu vršio dužnost sudije u sudu u koji je imenovan u periodu od najmanje dvanaest (12) mjeseci.
Znači, Tegeltija tvrdi u svom intervjuu da, po zakonu, nije bilo moguće Sanju Čegar imenovati u Gradišku, pa je, nakon što se malo strpi, prebaciti u neki od sudova u Banja Luci. Podsjećamo, Milijani Buhi je rekao: “naravno, sad sam ti rekao, ako prije toga, čak i u prvom mandatu, ako se otvori negdje pozicija, tipa Gradiška, Prijedor, pi…. materine, ovo, ono, šta je košta da bude tamo godinu dana i da je kasnije prebacimo ovamo. Ja sam Sanji rekao sve. Samo moramo biti pametni i taktično to odigrati”.
Tegeltija, očito, nije odigrao taktično. Uveo je Milijanu Buhu “u šumu iz koje nema izlaza”, iako ju je prethodno upozorio da su “igre u VSTV-u na mnogo višem nivou” nego u Banja Luci gdje je “mogla završavati neke stvari samo jednim pozivom”.
Sestra bivše članice VSTV-a Milijane Buhe, Sanja Čegar, na sumnjiv je način postala i stručna saradnica u Okružnom privrednom sudu u Banja Luci. Potvrđuje to i saopćenje Transparency Internationala u kojem je navedeno da su 2017. godine dobili prijavu da će sestra članice VSTV-a biti privilegovana na konkursu. Sanja Čegar je, podsjećamo, nakon što je postalan stručna saradnica izrazila želju da postane i sudija u Banja Luci, a o njeno imenovanje za sudiju su, kasnije, dogovarali predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija tadašnja članica VSTV-a Milijana Buha.
“TI BiH je krajem 2017. godine, prije nego što je lice koje se pominje u snimku imenovano na mjesto stručne saradnice u Okružnom privrednom sudu, primio prijavu da je konkurs farsa i da će ovo lice biti imenovano zbog svojih porodičnih veza sa članicom VSTS-a. Okružni privredni sud u Banjaluci je odbijao dostaviti informacije o konkursnoj proceduri, te ih je dostavio poslije više od dvije godine i dvije sudske presude u koristi TI BiH. Dokumentacija je pokazala da je izabrana kandidatkinja zaista bila najbolja na pismenom testiranju, ali se u prijavi, u kojoj je najavljeno njeno imenovanje, isticalo da je pismeno testiranje najveći koruptivni rizik. I da će to biti razlog što će mnogi protivkandidati odustati od procedure, kao što je i bio slučaj”, saopćili su iz Transparency International u Bosni i Hercegovini (TI BiH).
Udruženje za borbu protiv korupcije TI je, zbog skrivanja informacija o ovom konkursu, zatražilo pravdu na Okružnom sudu u Banja Luci čije su sudije presudile protiv Okružnog privrednog suda u Banja Luci u kojem je, kao stručna saradnica, primljena Sanja Čegar, sestra članice VSTV-a.
“Tužilac je, pozivajući se na Zakon o slobodi pristupa informacijama tražio od tuženog (Okružni privredni sud u Banja Luci) pristup informacijama koje nisu dostavljene, odnosno po kojima nije postupljeno, nakon čega je uputio novi zahtjev o kojem se tuženi oglasio, dopisom od 6.3.2018. godine. Nakon dopisa, tužilac izjavljuje žalbu, dana 4.4. 2018. godine, pa kako je od dana prijema žalbe protekao rok od 60 dana, a o žalbi nije odlučeno, upućen je zahtjev zahtjev za dostavljanjem odluke po žalbi”, navedeno je u obrazloženju presude kojom je uvažen tužbeni zahtjev Transparency Internationala podnesen protiv Okružnog privrednog suda u Banja Luci.
Pojednostavljeno, TI je, nakon prijave o namiještanju konkursa za Sanju Čegar, tražio od Okružnog privrednog suda informacije o konkursu, a ovi ih nisu htjeli dostaviti. Sanja Čegar je na osnovu tog konkursa postala stručna saradnica, a ubrzo je izrazila želju za napredovanjem u pravosuđu, pa je njena sestra, inače članica VSTV-a, zatražila pomoć od Milana Tegeltije.
Milan Tegeltija
“U nekom drugom sudu se puno lakše ulazi. Razmisli malo. Hoćeš li sad sebe da ugroziš? Je l’ me razumiješ? Vidi jednu stvar, ako Sanja konkuriše za Sud u Banja Luci gdje je konkurencija ogromna, svi će znati da je ona tvoja sestra, je li tako? I to će sasvim sigurno otići u medije. I šta će se, onda, desiti? Ti član Savjeta. Tražit će da daš ostavku. Kako to se bira tvoja sestra, ovo, ono. Ja ti govorim, brinem o tebi, prije svega. Jesi li ti uopće razmišljala o tome? (kad mi istekne mandat) Pa, kad ti istekne mandat nije problem, ali dok si u Savjetu mi je problem. Znači, ja brinem o svemu. Meni si prvo ti, meni si prvenstveno ti, znači da očuvam tvoju poziciju da se ne ugrozi, a Sanju ćemo rješavati. Je l’ me razumiješ? Ja prvo brinem da se tvoja pozicija ne ugrozi. Pa, naravno, sad sam ti rekao, ako prije toga, čak i u prvom mandatu, ako se otvori negdje pozicija, tipa Gradiška, Prijedor, pi…. materine, ovo, ono, šta je košta da bude tamo godinu dana i da je kasnije prebacimo ovamo. Ja sam Sanji rekao sve. Samo moramo biti pametni i taktično to odigrati”, govorio je predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija na snimku koji je Istrazi dostavljen iz Banja Luke, a čiju vjerodostojnost ne osporava ni sam Tegeltija.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
