Državljani Srbije i Crne Gore organizovano dolaze na “veliki narodni miting” u Banja Luku kojeg organiziraju vlasti Republike Srpske kao odgovor na rezoluciju o genocidu u Srebrenici koju bi trebala usvojiti Generalna skupština UN-a.
Prema informacijama Istrage, u saradnji sa vlastima Srbije, organizirani su autobusi iz Beograda, Šapca i Novog Sada. Nekoliko autobusa i privatnih automobila bi trebalo stići i iz Crne Gore, a iza svega stoje proruske organizacije.
Na mitingu u Banjoj Luci bi se trebali pojaviti i članovi desničarskih organizacija iz Srbije, a jedna od govornica bi trebala biti i Milica Đurđević- Stamenkovski, poznatija kao Milica Zavetnica. Jedan od govornika bi trebao biti i bivši šef BIA-e Aleksandar Vulin, a vlasti iz Banje Luke nastoje ubijediti i predsjednicu Skupštine Srbije Anu Brnabić da dođe na “narodni miting – Srpska te zove”.
“Sve što se tiče RS, tiče se i i nas u Srbiji. Solidarnost ne priznaje međe i granice. Biću na Trgu Krajine zajedno sa članovima Srpske stranke Zavetnici iz cele Srbije”, objavila je Milica Zavetnica.
Osim autobusa koji dolaze iz srbije i Crne Gore, vlasti Republike Srpske su organizirali autobuse iz svih gradova RS. Procjene su da bi na mitingu trebalo biti oko 20 hiljada ljudi.
“Međutim, čelnici MUP-a su u srijedu na sastanku dogovorili da, bez obzira na to koliko ljudi bude na skupu, izdaju saopćenje u kojem će navesti da je na mitingu bilo 50 hiljada ljudi”, tvrdi sagovornik Istrage iz MUP-a RS.
Podsjetimo, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik pozvao je da u četvrtak, 18. aprila u Narodnoj skupštini Republike Srpske bude usvojen izvještaj Međunarodne komisije za Srebrenicu, a nakon toga i na prisustvo velikom mitingu srpskog naroda na Trgu Krajine u Banjaluci sa kojeg će biti poručeno da su Srbi posvećeni svojoj slobodi i odbrani svoje budućnosti.
“Sa ovog mitinga jasno ćemo poručiti da ne možemo da živimo sa muslimanima, odnosno Bošnjacima koji nas uporno kleveću i nameću nam odgovornost tamo gdje ne postoji”, kazao je Dodik.
Za četvrtak je, osim mitinga, zakazana i sjednica Narodne skupštine RS na kojoj bi trebao biti razmatran i prijedlog izbornog zakona RS. Međutim, nakon sastanka sa liderima Trojke i Draganom Čovićem u Istočnom Sarajevu, Dodik sada razmatra opciju da privremeno odustane od usvajanja entitetskog izbornog zakona. Istina, dvije opcije su na stolu. Prva je da Republika Srpska “privremeno” odustane od usvajanja zakona, čekajući da vladajuća koalicija na nivou BiH koju čine SNSD, HDZ, SDP, NiP i Naša stranka usvoji državni izborni zakon. Druga opcija je da izborni zakon RS bude usvojen, ali da se njegovo stupanje na snagu odgodi do početka maja, kako bi se “ostavio” prostor liderima Trojke da ispune obećanje dato u srijedu u Istočnom Sarajevu.
Ibro Miladin je pušten na slobodu. Trideset dana nakon što je pucao u centru Sarajeva, ovom pratiocu narko bosa Edina Gačanina Tita Općinski sud u Sarajevu nije produžio pritvor. Miladinu nije određen ni kućni pritvor. Ima tek obavezu periodičnog javljanja najbližoj policijskoj stanici. To znači da se slobodno može kretati.
Podsjetimo, 20. juna Ibro Miladin je u samom centru Sarajeva, ispred hotela Evropa, ranio Timura Keketovića, višestrukog povratnika u kriminal.
“Keketović je udario mog poznanika koji je sjedio sa mnom za istim stolom. Vidio sam da su bili naoružani a svi znamo ko su te osobe. Bio sam u opasnosti. I nije tačno da su bili tu maturanti. Kada se to desilo nikoga nije bilo tu, nije mi bila namjera izazvati opasnost”, kazao je Ibro Miladin neposredno nakon hapšenja, na ročištu prilikom određivanja pritvora.
Identitet Miladinovog poznanika do danas nije utvrđen. No, Istraga saznaje da je s Miladinom u tom trenutku sjedio izvjesni Boki, koji je jedan od glavnih hakera Edina Gačanina Tita. Miladin i Boki su proteklih godina živjeli na relaciji Sarajevo-Dubai.
Harun Sadiković. Dženis Kadrić, Ibro Miladin i Edin Gačnin Tito
Ibro Miladin je bivši pripadnik Federalne uprave policije. Vođu jednog od najvećih narko kartela na svijetu Miladin je upoznao u septembru 2016. godine. Tada je, naime, Edin Gačanin boravio u Sarajevu, a Ibro Miladin i još četvorica pripadnika FUP-a su brinuli o njegovoj sigurnosti.
Gačanin je, podsjećamo, tada odsjeo u Hotelu Novotel, a automobile za njega i njegovu pratnju je iznajmio sarajevski biznismen Gordan Memija koji je Gačanina i dočekao na Aerodromu. Edin Gačanin Tito je, tokom posjete Bosni i Hercegovini, išao u Hrvatsku, gdje je imao kontakte sa osobama koje su dio njegovog kartela.
Memija I Miladin
Osim Miladina, među specijalcima koji su čuvali Tita su bili Dražen Čobović, Senad Kadić, Aldin Ćatić, Emir Druškić i Dženis Kadrić. Čobović, Miladin i Kadrić su, potom, napustili FUP i preselili u Dubai gdje su čuvali Edina Gačanina Tita. Međutim, Dražen Čobović je vrlo brzo napustio posao, dok su Ibro Miladin i Dženis Kadrić ostali vjerni Titu. U vrijeme dok su bili pratioci Edina Gačanina Tita, Miladin i Čobović su bili bliski biznismenu Gordanu Memiji i njegovom kumu, aktualnom ministru vanjskih poslova BiH Elmedinu Konakoviću.
Konaković, Dražen Čobović i Memija prilikom posjete Meki
Četvorica prtilaca Tita, rekosmo, bili su pripadnici FUP-a. Upravo tu specijalnu jedinici lično je opremao Edin Gačanin Tito, a donacije su išle preko bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. Iako je u Tužilaštvu KS postojao predmet o uniformama koje je FUP-u donirao Edin Gačanin, sve je vrlo brzo zataškano.
U jednom davnom razgovoru (iz 1998. godine ) za “Slobodnu Bosnu” Aleksandar Vasiljević, dugogodišnji i najutjecajniji Šef Kontraobavještajne službe JNA (zloglasnog KOS-a) govorio je o odnosu njegove službe prema osnivanju političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, posebno Stranke demokratske akcije početkom 90-ih godina.
Vasiljević je bio jedan od ključnih ljudi “udruženog zločinačkog poduhvata”, a na Sudu u Osijeku prošle godine je nepravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina u Hrvatskoj. U pomenutom intervjuu kazao je da je KOS bio vrlo tolerantan, benevolentan dobronamjeran glede toga što što je SDA i njen lider Alija Izetbegović formirali ogranke svoje stranke u svim tadašnjim jugoslovenskim republikama, Srbiji (Sandžaku), Hrvatskoj, Makedoniji i pokrajini Kosovo.
“Ako su Srbi imali pravo da traže da svi žive u istoj državi, smatrali smo da to pravo trebaju imati i Muslimani“, kazao je Vasiljević. Drugim riječima, osnivanjem podružnica SDA u drugim republikama dat je neophodan, idealan alibi režimu Slobodana Miloševića da zaokruži davno započeto instaliranje svojih satelitskih stranačko-paravojnih formacija u Hrvatskoj, a potom i Bosni i Hercegovini.
Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i lider organizacijski, i programskim potencijalima prilično limitirane stranka Naroda i pravde, nije formirao podružnice svoje stranke “u rasejanju”, nego se dosjetio da organizira skup “Bošnjaka prečana”, odnosno njihovih političkih lidera iz regiona. Kakao je objasnio Konaković, ova je ideja dugo nastajala, a definitvno je sazrela tokom njegove ramazansko-iftarske turneje širom regiona, u Podgorici i Zagrebu. Skup će se održati 12. aprila, trećeg dana Bajrama, pa bi se, uz malo pretjerivanja, moglo reći da je u Sarajevu narednog vikenda zakazan “nastavak Ramazana drugim sredstvima”.
Elmedin Konaković, iftar-diplomata, odbacio je svaku sličnost regionalnog okupljanja Bošnjaka sa sličnim nacionalno-vjerskim teferičom, Vaskršnjim Saborom Srbije i Republike Srpske kojeg su za 5. i 6. maj zakazaliAleksandar Vučić, Milorad Dodik i patrijarh SPC Porfirije.
U najavi ovog drugog (veliko)srpskog nacinalnog okupljanja, organizatori su ovako fromatirali njegove ciljeve.
“Na tom Saboru će biti donijete važne odluke o opstanku srpskog naroda na svojim ognjištima, njegovom ekonomskom napretku, očuvanju srpskog jezika i ćiriličnog pisma i zajedničke kulturne baštine“.
Sve to, uvjerava javnost Konaković, gotovo da nema nijedne dodirne tačke niti je u korelaciji sa njegovim namjerama, koje, priznaje, i nisu baš njegove. Pa da vidimo, ima li, nema li. Evo šta piše lider NIP-a.
“Mnogo je važnih identitetskih pitanja. Jezik religija, tradicija, kultura i još neke. Zajedničko djelovanje izabranih parlamentraca jedna je od ideja...”.
Nedostaju u Konakovićevoj svebošnjačkoj identitetskoj platformi na temu “Položaj Bošnjaka u regiji” prstohvat “opstanka” i naramak “ognjišta”, pa da se u potpunosti poklopi sa Vučić&Dodik&Porfirijevim “Srpskim svetom”.
I to je, zapravo, suština plana kojeg je pregnantno formulirao ratni zločinac Vasiljević: velikosrpski projekat u Bosni i Hercegovini neće uspjeti ukoliko ne uradimo sve da se Bošnjaci ponašaju onako kako smo ih podstrekavali i usmjeravali- suicidalno!
Palanačko-mahalski pijemontizam “političkog Sarajeva” kakav je na ramazanskoj turneji testirao i raspirivao Elmedin Konaković, vjerovatano je nadahnut i “jedinstvom”, etnički čistim i stegovno discipliniranim, koje prakticira Hrvatski narodni Sabor pod ravnanjem njegovog koalicijskog partnera Dragana Čovića. Identičan model identitetskog narodnog “jedinstva” već mjesecima pokušava oktroirati Milorad Dodik u Narodnoj Skupštini RS, pa mu svaki put, kada mu opozicija otkaže poslušnost, taj pokušaj izmigolji iz nezgrapnih i nervoznih ruku.
Bakir Izetbegović, lider Stranke demokratske akcije i Semir Efendić predsjednik Stranke za BiH odbili su Konakovićev poziv, manje-više sa istim argumentima. Izetbegović je upitao zašto na svoje sijelo Konaković nije pozvao najviše dužnosnike Bošnjake, Denisa Bećirevića, Refika Lendu, Nemrina Nikšića, prepoznajavjući skrivenu ambiciju lidera NIP-a da sebe instalira kao regionalnog bošnjačkog poglavicu.
Nije, međutim, jasno zašto na “svebošnjačko” zasijedanje na Ilidži 12. aprila Elmedin Konaković nije pozvao predstavnike one, kako ih je nazvao, “grupe građana koji žive u Ujedinjenim Arapskim Emiratima”, a koji su, kako je nedavno pojasnio “došli sa idejom da pozovu rukovodstvo NIP-a sa mnom na čelu i zvaničnu posjetu institucijama Emirata”. Nije valjda jedini razlog taj što je većina tih “građana”, njegovih simpatizera, ili iza rešetaka, ili na putu da se tamo nađu..
Ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković u martu 2021. godine sastajao se u Dubaiju sa Edinom Gačaninom Titom, vođom narko kartela Tito i Dino.
Ovo je navedeno u “neklasificiranoj” shemi koju je sačinio EUROPOL, a koja je dostavljena bh. sigurnosnim agencijama. Shema je sačinjena na osnovu prepiski iz aplikacije Sky, odnosno raspakivanja kripto telefona koje su koristili Edin Gačanin Tito i njegov tjelohranitelj Dženis Kadrić koji je nedavno uhapšen u Sarajevu. Zajedno sa Konakovićem i njegovom suprugom Dalijom u martu 2021. godine je putovao i Mahir Hodžić, također kadar NiP-a iz Novog Grada. I Hodžićevo ime nalazi se u shemi EUROPOL-a, gdje je precizno navedeno da je u Dubai “putovao zajedno” za Konakovićem.
Istraga.ba je u posjedu i prepiski iz Skya na osnovu kojih je shema sačinjena, koje dokazuju na koji je način i preko koga ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković tog marta 2021. godine putovao u Dubai. No, te prepiske ćemo objaviti uskoro.
Osim Konakovića i Hodžića u ovom dokumentu EUROPOL-a navedeno je kako je kum predsjednika NiP-a, sarajevski biznismen Gordan Memija “saradnik” Edina Gačanina Tita.
Podsjetimo, biznismen Gordan Memija je, po vlastitom priznanju, u septembru 2016.godine dočekao Edina Gačanina u Sarajevu, za njegove potrebe iznajmio automobile i hotelske sobe u hotelu Bristol, te angažovao pripadnike FUP-a da čuvaju Tita. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bili su Dženis Kadrić, Senad Kadić, Aldin Ćatić, Emir Druškić, Dženis Kadrić, Ibrahim Miladin i Dražen Čobović. Čobović je prijatelj Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.
Dražen Čobović je kasnije napustio FUP i otišao u Dubai gdje je bio čuvar Edina Gačanina Tita, ali se nakon izvjesnog vremena vratio u Sarajevo.
Jedan od saradnika Edina Gačanina Tita u BiH bio je i Mostarac Haris Behram koji je preko kompanije Gold Product i udruženja građana Brankovac prao prljavi novac. Ove firme su se, pored ostalog, bavile kartingom. Behram se, kao saradnik, direktno pominje u aplikaciji Sky, a imao je direktne kontakte sa Anelom Kljakom (NES), a bio je blizak i sa mostarskim ogrankom SDA (Salem Marić, Adil Šuta, Jasmin Pandur).
U svojim komunikacijama Behram je pominjao lidera SDA Bakira Izetbegovića, te bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova i aktualnog (NiP-ovog) delegata u Domu naroda FBiH Aljošu Čamparu.
Prema informacijama Istrage, Edin Gačanin Tito i njegov saradnik Dženis Kadrić su u Sky komunikaciji govorili kako je nužno da osnuju stranku jer “ne mogu ozbiljno sarađivati” sa SDA i Izetbegovićem. Kasnije se u komunikaciji pominje Elmedin Konaković do kojeg su Tito i drugi došli preko biznismena Gordana Memije. Nakon toga, EUROPOL je registrovao odlazak Elmedina Konakovića u Dubai. Odlazak su organizirali najbliži saradnici Edina Gačanina Tita, što je dokumentovano u Sky prepiskama.
No, o tome ćemo uskoro, s obzirom na to da je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković poručio novinarima da će se “ćerati još”.
Promatran od strane javnog tužitelja, Mirza G. reže rukom po vratu dok predsjednik suda u Bredi objašnjava o čemu se radi na raspravi: o zahtjevu za njegovo izručenje Bosni. “Glava će mi biti odsječena ako se to dogodi”, rekao je 45-godišnji Bosanac svom advokatu Louisu de Leonu, što su čuli svi u sudnici, objavio je nizozemski NRC, a prenosi Slobodna Bosna.
“Bojiš li se za svoj život?” pita predsjednik suda. “Onda ću biti ubijen u zatvoru”, emotivno odgovara Mirza o svom mogućem izručenju. Oči su mu uprte u smjeru dvojice tužitelja koji vode postupak po zahtjevu federalnih vlasti Bosne i Hercegovine za izručenje iz 2022. godine.
BiH traži njegovo izručenje zbog trgovine oružjem. Jedina prepreka za izručenje, smrtna kazna, u Bosni ne postoji, Tužitelji dalje zaključuju da je BiH, kao i Nizozemska, potpisala Evropski ugovor o izručenju. Dakle, prema riječima službenika, Nizozemska bi trebala pretpostaviti da će Mirza G. dobiti pošteno suđenje u BiH.
Za izručenje formalno mora postojati osnovana sumnja o krivici i sumnja mora biti vremenski i po mjestu specifično formulirana. A policajci smatraju da je to slučaj i u slučaju Mirze G.
Pitanje izručenja Mirze Gačanina
Mirza G. je amidža Edina G. Ovaj tri godine mlađi rođak je veliko ime u kriminalnom okruženju. Edin G., zvani Tito, smatra se vođom krijumčarske organizacije koja se naziva i Kartel Dino i Tito. On je od marta prošle godine na američkom popisu sankcija i jedan je od pedeset najutjecajnijih krijumčara droge u svijetu, prema američkoj Upravi za suzbijanje droga (DEA).
Svako ko bude poslovao s njim suočit će se s ekonomskim sankcijama Sjedinjenih Država. Ipak, nizozemsko javno tužiteljstvo prošle je godine sklopilo posao s Edinom G. Sud u Rotterdamu je nakon nagodbi osudio Edina G. na sedam godina zatvora zbog krijumčarenja droge u velikim razmjerima. Transakcija koja je dovela do rasprave u parlamentu.
Nakon izbijanja balkanskog rata početkom devedesetih, Mirza i njegov bratić Edin su kao tinejdžeri s roditeljima pobjegli iz rodnog Sarajeva u Nizozemsku. Završavaju u centrima za tražitelje azila u Bredi i okolici. Ljubav na kraju dovodi Mirzu u kamp gdje godinama živi s porodicom svoje sadašnje supruge.
U porodici G. dolazi do raskola kada Mirzin brat, Edinov otac, koji je u međuvremenu umro, podnese zahtjev za razvod. “To je dovelo do svađa u porodici”, kaže Mirza, koji navodi da svog rođaka nije vidio gotovo 20 godina. “Mi smo kao voda i vatra.”
I prije očeve smrti 2007. godine, Edin G. je u svojim ranim dvadesetima otišao u Peru, gdje je izgradio dobre kontakte s proizvođačima kokaina. Prema presudi nizozemskog suda dva puta je 2006. osuđen zbog umiješanosti u krijumčarenje droge. To ga ne sprječava u razvoju vlastite organizacije za krijumčarenje kokaina velikih razmjera u zapadnu Evropu.
Prema američkoj DEA, Edin G. Je 2017. u Dubaiju prisustvovao vjenčanju Daniela Kinahana, člana zloglasne irske organizacije za krijumčarenje droge zvane Kinahan klan. Od tada su Edin G. i njegov kartel Dino i Tito također na radaru nizozemskih vlasti. Nakon što je 2017. godine pokrenuta međunarodna istraga, amidža Mirza G. također je identificiran kao član ove organizacije za krijumčarenje droge.
U sklopu ove istrage policija je u ljeto 2019. izvršila niz racija, uključujući i kuću Mirze G. i njegove supruge u Bredi. Mirza i njegova supruga, koji u to vrijeme borave u inozemstvu, sumnjiče se za pranje novca od kriminala koji je, prema tvrdnjama pravosuđa, stečen trgovinom drogom.
Nakon pokretanja ove istrage Mirza G. se, preko svog advokata, obratio istražnim organima. Saslušan je i na zahtjev daje određene dokumente. Ali u proljeće 2020. ta je istraga krenula drugim smjerom, nedugo nakon što se Mirza sam javio policiji.
U petak, 15. maja 2020. javlja se u policijsku stanicu u Bredi da prijavi svog bratića Edina. Čitanja se razlikuju o tome što se tamo dogodilo. Mirza želi reći da je od tjelohranitelja Edina G. čuo da je njegov rođak stavio na raspolaganje pola miliona eura da ga se ubije.
Tri dana kasnije, 18. maja 2020. godine, policija je ponovo upala u Mirzin dom i, uprkos dosadašnjoj saradnji u istrazi, on i njegova supruga su uhapšeni zbog pranja novca i odvedeni u lisicama na rukama pred jednim od njihove djece. Tajming je frapantan, njegov tadašnji advokat bijesan je zbog toka događaja. Od policije želi doznati je li hapšenje njegovog klijenta povezano s njegovom željom da prijavi zločin.
Na to pitanje nema odgovora. Mirza G. još uvijek dopisom Državnom tužilaštvu prijavljuje svog rođaka Edina G. Na taj način, prema službenom izvještaju, Mirza se nada osujetiti plan ubistva svog rođaka. Zatvor u kojem Mirza boravi ozbiljno se bavi problemom i Mirzi G. dodjeljuje tzv. GVM status, što znači da zbog vlastite sigurnosti završava u posebnom zatvorskom režimu.
Početkom 2021. godine Mirza G. je dobio poziv od policajca iz zatvora s pitanjem želi li povući svoju prijavu. On to odbija: “Ta izjava je najbolja stvar koju sam učinio.” Pitanje vidi kao potvrdu svoje sumnje da njegovog bratića Edina G. štiti policija. Mirza G. kasnije se ponovno osjeća ugroženim i u januaru 2022. podnosi zahtjev za politički azil u Nizozemskoj jer mu je potrebna zaštita. “Moj bratić Edin G. sarađuje s vlastima i želi me ubiti”, stoji u obrazloženju zahtjeva za azil koji je još u obradi.
Šta su ispričali Gačanin i njegov advokat
U toku je žalbeni postupak protiv Mirze G. za pranje novca. Iako ga je sud u Bredi krajem 2022. osudio na četiri godine zatvora, sud mu je dopustio da izricanje presude dočeka na slobodi. Ipak, opet je zapeo. Ovaj put za izručenje BiH, zahtjev upućen u maju 2022. godine. Prema Mirzinim riječima, ovaj zahtjev je dio zavjere njegovog rođaka Edina G. i niza korumpiranih državnih zvaničnika. “U Bosni je sve na prodaju i organizirani kriminal je vrlo utjecajan”, kaže Mirza G. pred sudom u Bredi koji želi znati zašto njegov rođak želi Mirzu mrtvog.“Edin misli da sam bio doušnik američke DEA-e”, rekao je Mirza.
Prema Mirzinim riječima, on to nije učinio, ali je to razlog što je Edin G. ljut na njega i čini sve da Mirzu dovede u Bosnu. “U bosanskohercegovačkim medijima redovno se objavljuju priče o administratorima i istražiteljima koji navodno surađuju s Edinom G. ili ih on plaća”, kaže advokat Louis de Leon u ime svog klijenta. Jedna od spomenutih osoba je i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković.
To je karakteristični detalj jer je premijer u odlasku Mark Rutte nedavno razgovarao s Konakovićem tokom radnog posjeta Bosni i Hercegovini u kontekstu pristupanja EU. Raširena korupcija u zemlji je važna prepreka, kao što je prikazano u izvještaju EU o napretku iz jeseni 2021. “Bosna i Hercegovina je na početku borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala i malo je napredovala u tom području“, rečeno je.
Mirza G. i njegov advokat ukazuju na objave u bosanskohercegovačkim medijima u kojima se navodi da je ministar Konaković o svom trošku bio na vjenčanju Edina G. u Dubaiju s porodicom 2021. godine. To je izjavljivao i Milorad Dodik.
Kako navode iz Državnog tužilaštva, Mirza G. ne može potkrijepiti sve ove navode kada je u pitanju njegova sigurnost. Prema Državnom tužiteljstvu, stoga nema razloga da se Mirza G. ne izruči Bosni i Hercegovini. Kao pripadnik zločinačke organizacije, prema tvrdnjama vlasti BiH, Mirza G. je osumnjičen za krijumčarenje vatrenog oružja i droge. Prema Državnom tužilaštvu, to je vidljivo iz poruka poslanih u Sky aplikaciji pod nadimkom Savedcup. Riječ je o 25 komada oružja koje je navodno plaćeno jednim kilogramom kokaina. S obzirom na to da Mirza G. još uvijek ima bosanskohercegovačko državljanstvo, a ova djela su kažnjiva i u Nizozemskoj, on zbog toga može biti izručen.
Advokat Mirze G. to osporava. De Leon prvo navodi kako njegov klijent negira da je korisnik nadimka Savedcup koji je slao poruke telefonom Sky na kojem se temelji slučaj. “Nema dokaza za ovo.” Prema De Leonovim riječima, to je važno jer ima više stvari koje su netačne u dokumentima koje su Bosanci dostavili.
On, između ostalog, ističe datume kada su se djela navodno dogodila: decembar 2020. i maj 2021. Na crvenoj potjernici koju su Bosanci raspisali za Mirzom G., stoji da su se djela dogodila, između ostalog, u decembru 2020. “No, kada se pokazalo da je moj klijent u tom razdoblju bio pritvoren u nizozemskoj ćeliji, ti su datumi prilagođeni”, rekao je De Leon. Nešto slično dogodilo se i s kokainom kojim je navodno plaćeno oružje. “Prvobitno je rečeno da je kokain isporučen u hrvatski grad Split. Ali kasnije je Split zamijenila Bosna.”
Obnovljena aktivna uloga strateške politike Sjedinjenih Američkih Država prema BiH, nakon preuzimanja administracije predsjednika Josepha Bidena 2021. godine je dočekana u BiH javnosti, pogotovo sarajevskoj političkoj javnosti, s velikim očekivanjima u smjeru stabilizacije političke situacije u BiH koja je u dobroj mjeri već institucionalno urušena koordiniranim djelovanjem separatističkih politika SNSD-a i HDZ-a BiH. Još od vremena nakon pada Aprilskog paketa 2006. godine, SAD su bitno povukle svoje aktivno diplomatsko djelovanje u BiH i prepustile buduće političke procese u BiH predstavnicima Europske Unije. Povlačenjem angažmana SAD-a u korist EU diplomatije je vrlo brzo rezultiralo i krahom međunarodnog autoriteta i integracijskog djelovanja u BiH, nakon što je Miroslav Lajčak u poziciji Visokog predstavnika za BiH 2007. godine udovoljio ucjenama tadašnjih predstavnika iz Republike Srpske, predvođenim SNSD-om i Miloradom Dodikom da povuče odluku prema kojoj su BiH institucije efektivno mogle da nastave da funkcionišu i bez predstavnika Republike Srpske u slučaju pokušaja disolucije BiH institucija kroz nedolazak predstavnika Republike Srpske. Nakon te prve značajne postdejtonske pobjede vlasti Republike Srpske, nizali su se novi uspjesi.
Predstavnici EU su nedostatak političke volje da nametnu integracijsku politiku vlastima Republike Srpske maskirali politikom „kompromisa“, prema kojoj se tražilo od političkih partija u Sarajevu da udovolje novim i rastućim zahtjevima predstavnika Republike Srpske. Primijetivši slabost pozicije EU politike u BiH, HDZ BiH je preuzela politički modus vladajućeg SNSD-a ulaskom u politički savez koji su podupirale i nove desne vlasti u Srbiji i Hrvatskoj. Cilj je bio jasan, da se preuzme kontrola nad postojećim državnim institucijama BiH kako bi se oslabile i urušile. Predstavnici EU su imali samo jednu crvenu liniju, a to je da BiH ostane formalno u svojim međunarodnim granicama. Međutim, za EU nije bilo problematično da u tim granicama de facto vladaju, ne samo lokalne separatističke politike SNSD-a i HDZ-a, već i susjedne države Republika Srbija i Republika Hrvatska kao patroni SNSD-a i HDZ-a BiH. Politika Njemačke u eri kancelarke Angele Merkel je evidentno podupirala politiku podjele interesnih sfera u BiH između Srbije i Hrvatske upravo kao novog modela stabilizacije BiH, čak ignorišući političke stranke iz Sarajeva koje predstavljaju preko 50% glasačkog tijela BiH kao odlučujući faktor. Predstavnici EU u BiH su djelovali u skladu s politikom Njemačke, na način da kroz domaće predstavnike u vlasti, Srbija i Hrvatska de facto preuzmu vladavinu nad BiH institucijama uz posredništvo EU diplomatije kako bi se BiH, prema njihovom viđenju, trajno stabilizirala. Političkim partijama smještenim u Sarajevu je ponuđena samo formalna predstava države BiH kroz opstanak njenih međunarodno priznatih granica.
Rusko-evropski detant u BiH
EU plan za BiH o podjeli de facto sfera uticaja između Srbije i Hrvatske, međutim, nije namirio apetite SNSD-a i HDZ-a BiH, koji su vidjeli takvu EU politiku samo kao sredstvo za formalnu disoluciju BIH kao države, smatrajući da se EU politika može i dalje usmjeriti u krajnji korak mirne disolucije BiH, najprije kroz kontakte s desno orijentisanim partijama unutar EU, s kojima je vladajuća HDZ u Republici Hrvatskoj imala dobre veze, kao i vladajuća SNS u Srbiji. Osim desničarskih partija unutar EU, predstavnici Hrvatske i Srbije su uživali i podršku vladajučeg njemačkog CDU-a, s Angelom Merkel na čelu, kao i Renesanse na čelu s Emanuelom Macronom, koji su formalno podržavali opstanak BiH unutar svojih međunarodno priznatih granica u kojima bi stvarni uticaj bio podijeljen između službenog Beograda i Zagreba. Ako je takav model vladavine u BiH i bio prihvatljiv u Hrvatskoj i njenoj ekspozituri HDZ BiH, Srbija i predstavnici Republike Srpske su otišli korak dalje i intenzivirali svoje kontakte s Ruskom Federacijom kako bi pojačali svoj pritisak i uticaj nad EU politikom, koja je tada uvelike imala bliske ekonomske i energetske veze sa Ruskom Federacijom. Međutim, prodor uticaja Ruske Federacije na politički prostor Bosne i Hercegovine kroz djelovanje SNSD-a ne bi bio moguć bez diplomatskog povlačenja administracije SAD-a, kao i prethodno navedenog štetnog inicijalnog djelovanja predstavnika EU u BiH. U ovom vremenu su probosanske partije iz Sarajeva dezorijentisano i bezuslovno pratile politiku EU prema BiH, čak i kada je to bilo na očiglednu štetu BiH institucija. Najbolji primjer je uspostavljanje mehanizma koordinacije za EU integracije koji su modelirali predstavnici EU u BiH i koji je direktno derogirao ustavni primat BiH države u vanjskim odnosima i dodatno uveo entitetske i kantonalne predstavnike u sistem odlučivanja na vanjskom planu u odnosima s EU. U tom periodu su političke partije u Sarajevu podlegle i pritiscima predstavnika EU da se pristane na uvođenje zakona o prebivalištu, prema kojem povratnička populacija i dijaspora gube dotadašnji uticaj u institucijama entiteta Republika Srpska, što je rezultiralo i preuzimanjem lokalne vlasti u Općini Srebrenica od strane SNSD-a i partija iz Banja Luke, prvi put nakon implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma. Istovremeno je SNSD u Republici Srpskoj, koristeći ruski uticaj u EU, pokušavao da dobije što više koncesija od predstavnika EU u BiH. U takvom ambijentu 2019. godine, novi predstavnik EU u BiH, Johann Sattler, je odabran upravo zbog svog iskustva u radu s ruskim predstavnicima tokom svoje dugogodišnje službe u Moskvi kroz nominaciju tadašnje ministrice vanjskih poslova Austrije, Karin Kneissil, koja je održavala blisku saradnju s ruskim režimom i ugostila predsjednika Ruske Federacije, Vladimira Putina, na svoje vjenčanje, a danas živi u Moskvi i nakon invazije Rusije na Ukrajinu.
Pružanje i odbijanje ruke
Dio sarajevske političke scene koju predstavljaju SDA i DF je bojkotom sastanka s ministrom vanjskih poslova Ruske Federacije, Sergejom Lavrovom 2020. godine, od strane članova Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića i Željka Komšića, pokušao otvoreno suprostaviti djelovanju Ruske Federacije u BiH u nadi da će upozoriti predstavnike SAD-a i EU u BiH da je za službeno Sarajevo ruski uticaj neprihvatljiv i direktna prijetnja opstanku BiH kao države. BiH je u tom periodu bila žrtva globalne saradnje Merkelove vladajuće CDU u Njemačkoj s Ruskom Federacijom u sferi energetike dok se predsjednik Francuske, Emmanuel Macron nadao savezu s Ruskom Federacijom i stvaranju zajedničkog fronta protiv Kine i Turske, što se odrazilo i na politiku saradnje između predstavnika EU i Rusije u BiH. Uprkos otvorenom otporu prema uticaju Rusije od strane vladajućih SDA i DF-a ispred službenog Sarajeva, predstavnici EU su i dalje usmjeravali svoje djelovanje i pritisak prema sarajevskoj političkoj sceni u poziciji i opoziciji, tražeći od njih ustupke prema zahtjevima SNSD-a i HDZ-a BiH štetnim za suverenitet BiH.
Hibridna odbrana
U takvim okolnostima je najveća politička partija iz Sarajeva, SDA, sve više uspostavljala veze s vladajućom AK partijom u Republici Turskoj u nadi da bi kroz saradnju s Erdoganom i službenom Ankarom mogla uticati i balansirati interese službenog Sarajeva u kontekstu saradnje predstavnika EU u BiH s predstavnicima ruskog uticaja, poput SNSD-a. Međutim, ovakav razvoj nije dočekan pozitivno od strane EU diplomatije u BiH koja nije željela prodor uticaja Turske kroz SDA. Odnos predstavnika EU je postajao sve agresivniji pod rukovodstvom Johanna Sattlera, posebno zbog rastuće EU desnice voljne da unaprijedi saradnju s Ruskom Federacijom. U takvoj političkoj atmosferi dolazi do otvorene saradnje SNSD-a, kao instrumenta ruskog uticaja i HDZ-a BiH koji je održavao bliske veze s EU desnicom. Navedeni politički savez je podržan i od službenog Beograda i Zagreba koji su imali odlučujući uticaj i na SNSD i na HDZ BiH. EU je također prećutno podržavala navedeni savez kroz, apsurdno, ali i indikativno negiranje postojanja ruskog uticaja u BiH od strane sadašnjeg predstavnika EU delegacije u BiH Johana Sattlera u martu 2021. godine. Rezon iza takvog ponašanja predstavnika EU u BiH jeste da BiH može da predstavlja neutralan teritorij između EU i Rusije ukoliko i jedna i druga strana imaju posredni veto nad odlukama BiH institucija i kao dio globalnih napora EU zemalja da se s Rusijom uspostavi ravnoteža, ako ne i saradnja na Evropskom i globalnom planu.
Stara očekivanja u sukobu s novim realnostima
Tokom navedenog perioda, SAD su pasivno podržavale nastojanja EU predstavnika da s Rusijom nađu modus vivendi u BiH. Međutim, ovakva dinamika između SAD-a i EU predstavnika u BiH se vrlo brzo mijenja nakon invazije Rusije na Ukrajinu. SAD prvi put nakon pada Aprilskog paketa 2006. godine preuzimaju aktivnu i vodeću ulogu u BiH. Percepcija novog aktivnog angažmana SAD-a u BiH od strane političkih partija u Sarajevu se zasnivala na motivaciji SAD-a da suzbije uticaj Ruske Federacije u BiH koji je kroz odobravanje predstavnika EU u BiH našao svoj put kroz predstavnike vlasti Republike Srpske, odnosno vodeći SNSD. Međutim, realnost je bila bitno drugačija, barem u inicijalnom periodu, gdje se fokus politike SAD-a uglavnom oslanjao na uklanjanje slabijeg, ali potencijalno značajnog uticaja Turske u BiH kroz djelovanje SDA, dok su istovremeno vidjele invaziju Rusije na Ukrajinu kao priliku da u regionu Zapadnog Balkana trajno politički pridobiju predstavnike službenog Beograda i njihovih satelita u BiH i Crnoj Gori. Međutim, vitalnost Rusije i njenog uticaja u regionu je inicijalno potpuno potcijenjena od strane SAD-a zbog pogrešne kalkulacije da je Ruska Federacija napravila ključnu stratešku grešku invazijom na Ukrajinu. Vojni potencijal Ruske Federacije se smatrao preuranjeno uništenim zbog početnih neuspjeha u Ukrajini i očekivalo se da će ekonomske sankcije SAD-a dovesti do naglog pada ekonomije, ako ne i pada samog režima u Rusiji. EU je u međuvremenu i dalje pokušavala da sačuva energetski i sigurnosni odnos s Rusijom u nadi da će početni neuspjesi Rusije i ekonomske sankcije privesti invaziju Ukrajine kraju kako bi se sa što manje štete nastavili dotadašnje međusobne veze. Ipak, fleksibilnost ekonomije i vojno-industrijskog kapaciteta održava Rusku Federaciju uprkos ekonomskom i vojnom pritisku SAD-a i njenih NATO saveznika.
Kurti na vrijeme stiže na Kosovo
Napori SAD-a da pridobiju Srbiju koristeći trenutnu slabost Ruske Federacije su bili osujećeni odbijanjem predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića da nedvosmisleno odbaci uticaj predstavnika Ruske Federacije i pridruži se zapadnoj koaliciji koju predvodi SAD protiv Ruske Federacije. Uprkos ličnim i otvorenim naporima i samog ambasadora SAD-a u Srbiji, Christophera Hilla, pomaka u odbacivanju Ruske Federacije kao patrona režimu u Beograda nije bilo. Pokušaji ambasadora Christophera Hilla u Srbiji su potpuno osujećeni kontinuiranim održavanjem bliskih veza predsjednika Vučića s predstavnicima Ruske Federacije, uprkos određenim manevrima službenog Beograda da se takav odnos barem dijelom prikrije ili umanji. Službeni Beograd je čak vidio priliku da dobije koncesije od SAD-a prema Kosovu pokrenuvši agresivnu kampanju uspostavljanja de facto kontrole Srbije nad sjevernim dijelom Kosova uz podršku predstavnika State departmenta kroz uspostavu Zajednice srpskih opština. U takvim okolnostima je odnos između Kosova i SAD-a prvi put trpio, što je dovelo i do bizarnog sankcionisanja premijera Kosova, Albina Kurtija od strane State departmenta jer nije bio kooperativan s politikom pridobijanja Srbije kroz koncesije na teritoriji sjevernog dijela Kosova. Albin Kurti je uporno upozoravao na iluzornost napora predstavnika SAD-a da pridobiju Srbiju i njene satelite u zapadnu orbitu zbog trajnih političkih i kulturnih veza s Ruskom Federacijom. Albin Kurti, suočen s politikom pridobijanja Srbije na račun Kosova, je bio primoran da preduhitri svoje zapadne partnere i unilateralno preuzme vlast na sjeveru Kosova kako Srbija ne bi dobila željenu de facto kontrolu. Albin Kurti je vidio što neiskusni predstavnici SAD-a nisu mogli vidjeti i to ga je koštalo sankcija od strane i SAD-a i EU. Ipak, pravovremenim djelovanjem, Kurti je spasio Kosovo od trajnih posljedica privremene pogrešne i naivne politike SAD-a prema Srbiji.
Teksaški rulet, stavi sve na crveno
Analogna politika pridobijanja dotadašnjih saradnika predstavnika Ruske Federacije i uticaja se primijenila i od strane ambasadora SAD-a u BiH, Michaela Murphyja, prema predstavnicima Republike Srpske u BiH, odnosno prema predsjedniku SNSD-a, Miloradu Dodiku. Zbog navedene politike, Milorad Dodik i njegov SNSD su bili predstavljeni kao novi budući partner s promijenjenom politikom. Predstavnici SAD-a u BiH su čak i aktivno kroz otvoreni uticaj na određene političke stranke iz Sarajeva poput SDP-a, NiP-a i NS-a iza kulisa tražili i da se Dodik održi kao ključni faktor odlučivanja u BiH, kako bi se dokazao benefit prelaska iz ruskog u zapadni blok predvođen SAD-om. Međutim, takve nade i očekivanja su bila jednostrana, ako ne i iluzorna. Aktivna podrška predstavnika SAD-a i EU glavnom političaru Republike Srpske, Miloradu Dodiku, da uđe u državnu vlast s pravom veta nad institucijama BiH također nije dalo predviđeni rezultat pridobijanja ni Republike Srpske, niti susjednog patrona Republike Srbije. Procjena State departmenta da će zbog očekivanog kraha Ruske Federacije kao ekonomskog i vojnog faktora Aleksandar Vučić i Milorad Dodik prekinuti kontakte s predstavnicima Ruske Federacije, se pokazala potpuno pogrešnom, ako ne iluzornom. BiH, Kosovo i Crna Gora bi platili trajni politički ceh da su se napori i predviđanja State departmenta ostvarili.
Turska strateška dubina/autonomija
Dok se strategija SAD-a oslanjala na pridobijanje predstavnika Republike Srpske u BiH i Republike Srbije u regionu, istovremeno se nastavila agresivna politika prema potencijalnom uticaju Turske, kako u širem regionu Bliskog istoka i Mediterana, tako i u BiH. Politika SAD-a u BiH je djelovala u skladu i s njenom globalnom politikom prema Turskoj za vrijeme administracije Baraka Obame, posebno u suzbijanju političkog uticaja Turske u Egiptu svrgavanjem demokratski izabranog Mohameda Morsija od strane Egipatske vojske izdašno finansirane od strane SAD-a ili tiha prvobitna podrška administracije SAD vojnom puču protiv vladavine AKP u Turskoj 2016. godine. Ipak, odnos SAD-a prema Turskoj pod administracijom Donalda Trumpa dovodi do uspostavljanja kordijalnih odnosa s Turskom. Međutim, dolazak administracije Josepha Bidena će vratiti politiku njegovog prethodnika Baraka Obame suzbijanja uticaja Turske gdje god je moguće. Nastavak politike iz vremena Obamine administracije se mogla pročitati i kroz promociju Dereka Cholleta u State departmentu koji je dugogodišnji favorit grčkog i armenskog lobija u SAD-u poznat po svojim antiturskim stavovima. Politika State departmenta globalno se veoma agresivno fokusirala i na promjenu političke paradigme i u samoj Republici Turskoj kako bi vratila potpuni uticaj nad vanjskom politikom te zemlje, nakon iskazane strateške autonomije koju je AKP predvodila po uzoru na Francusku vanjsku politiku. Međutim, za razliku od strateške autonomije Francuske, SAD se nisu mogle pomiriti s gubitkom potpunog uticaja nad vanjskom politikom Turske. Politika SAD-a je aktivno pokušavala da disciplinira Tursku kroz embargo na izvoz oružja, od Patriot sistema protuzračne odbrane, do F-35 borbenih aviona. Međutim, to se nije desilo i svi pokušaji State departmenta da discipliniraju Tursku i vrate političku paradigmu na period prije dolaska AKP-a na vlast nisu imali efekta.
Vladavine manjine
Iako u BiH uticaj Turske nije bio ključan faktor, ipak je za SAD predstavljao potencijal kroz bliske odnose između najveće političke partije u BiH, SDA i vladajuće AK partije u Turskoj. Predsjedništvo BiH bez uticaja Hrvatske koja je istovremeno članica i EU i NATO saveza, je za SAD predstavljalo prvorazredni problem u vidu suzbijanja potencijalnog Turskog uticaja nad tom bitnom institucijom. State department pod novom administracijom je smatrao da je od najviše važnosti osigurati susjednoj Hrvatskoj veto u Predsjedništvu BiH i suzbiti SDA kao politički faktor u BiH, što je podrazumijevalo i izmjenu samog Dejtonskog mirovnog sporazuma sadržanom u Aneksu 10, odnosno Ustava BiH. Predstavnici SAD-a u BiH nisu gubili mnogo vremena pokušajem da reformom Ustava BiH pred izbore 2022. godine trajno osiguraju de facto predstavnika Hrvatske u Predsjedništvo BiH kroz elektorski inžinjering koji bi favorizirao HDZ BiH, koji sam nije imao birački kapacitet da trajno osigura poziciju u Predsjedništvu BiH. Odbijanjem SDA i građanskih stranaka u BiH da se prijedlog SAD-a i EU, predvođen Matthew Palmerom i Angelinom Eichorst u Neumu 2022. godine provede u djelo, dolazi do direktnog uplitanja i u sami izborni proces i sastavljanja vlasti nakon izbora 2022. godine, gdje SAD odobravaju OHR-u da uvede izborne promjene koje će uvođenjem efektivne vladavine manjine kroz klub Hrvata Doma Naroda Federacije BiH efektivno predati susjednoj Hrvatskoj de facto veto nad Federacijom BiH. Predsjedništvo BiH je ostalo jedino otvoreno pitanje za SAD zbog potrebe promjene Ustava BiH, gdje OHR nije mogao intervenisati. Međutim, pobjeda kandidata opozicionih partija u Sarajevu na mjesto, koje je prethodno držala SDA, je barem privremeno za SAD uklonila bilo kakvu bojazan od uticaja Turske u BiH.
Manevar zvani Ludi Ivan
Međutim, uprkos svim naporima, iznenada se diplomatska oluja odstranjivanja potencijalnog uticaja Turske u BiH od strane SAD u BiH naglo privodi kraju. Već vidimo ubrzani zaokret politike SAD-a prema Turskoj globalno, ali još važnije prema saradnicima Ruske Federacije poput SNSD-a. Kako je rat u Ukrajini eksponirao određene slabosti zapada i iznenađujuće vitalnosti Ruske Federacije, SAD su konačno uvidjele Rusiju kao stvarnu prijetnju svojim interesima. Nikakav krah ekonomije, vosjke ili režima u Rusiji više nije realna prognoza. Rusija je ponovo postala prvorazredni problem za interese SAD-a na evropskom kontinentu, ne samo zbog dokazane ekonomske fleksibilnosti i industrijske moći Ruske Federacije, već i zbog čvrstog saveza Rusije s Kinom. U takvim okolnostima SAD nemaju više prostora da rizikuju odnose s Turskom, članicom NATO saveza, koja poput Francuske preferira stratešku autonomiju, odnosno tranzakcijski odnos. SAD je u novim okolnostima ubrzo shvatila da bi nastavkom svoje agresivne politike prema Turskoj moglo doći do preusmjerenja Turske iz pozicije strateške autonomije u potencijalnog direktnog saveznika Rusije i Kine, što bi za SAD predstavljalo potpunu geopolitičku katastrofu. Vidno je da su SAD odlučile da se nova Turska strateška autonomija mora prihvatiti, jer je bolja od alternative. SAD su barem privremeno promijenile svoj dugogodišnji suprotstavljeni odnos prema Turskoj, što se već počelo odražavati i na BiH i samim tim dolaze i nešto blaži tonovi u BiH i prema SDA od strane predstavnika SAD-a u BiH.
Povratak na austrougarsku strategiju
Politika SAD-a u BiH je zapravo pred istom dilemom u kojoj je nedavno bila i politika SAD-a prema Turskoj. Na pitanje da li su SAD spremne na trajni gubitak Turske u okolnostima gdje je Rusija dokazala da izolacija od strane zapada više nije moguća, SAD su jasno odgovorile, nisu spremne na takav rizik. Istovjetno, politika State departmenta u BiH također neće rizikovati da dalje naruši odnose sa SDA kao najveće političke partije koja svoje glasačko tijelo crpi u najbrojnijem bošnjačkom narodu. Pokušaj da Hrvatska kroz HDZ BiH s minornim glasačkim tijelom, kroz mehanizme vladavine manjine, zajedno s proruskim SNSD-om i Srbijom kontrolišu BiH, je propala politika zbog tvrdog i trajnog uticaja Ruske Federacije nad SNSD-om i nad susjednom Srbijom. Kako bi suzbili uticaj Rusije u BiH, SAD i EU će morati naći načina da promovišu interese probosanske i građanske opciju u BiH. Samo u takvoj konstelaciji odnosa može doći do efektivne izolacije SNSD-a i uticaja Rusije u BiH od strane SAD-a u BiH po uzoru na nekadašnju austrougarsku administraciju koja je upravo u Bošnjacima vidjela ključnog saveznika u BiH protiv uticaja susjedne Srbije i Rusije na Balkanu. Nužnu štetu upravo takvog odnosa mora podnijeti susjedna Hrvatska vlada i njena BiH ekspozitura HDZ BiH zajedno sa pokušajima indirektne vladavine nad većinom stanovništva BiH. Takav ishod bi bio i logičan, jer je teško za očekivati da bi HDZ BiH, s biračkim tijelom koji predstavlja manje od 10% populacije BiH, mogao efektivno i kroz instrumente vladavine manjine dugoročno kontrolisati procese na nivou BiH i Federacije BiH s većinskim i dominantnim bošnjačkim stanovništvom, posebno bez dosadašnje pomoći SNSD-a koji je konačno odstranjen od SAD-a kao budući partner. Bilo kakva kontrola institucija BiH od strane HDZ-a BIH i SNSD-a bi nužno jačala uticaj Rusije u BiH na štetu interesa SAD-a. Nadati se da su predstavnici SAD-a u Sarajevu i u Washingtonu trajno uvidjeli da buduća stabilnost BiH ne leži u dosadašnjoj politici uspostavljanja hegemonije Hrvatske i Srbije u BiH, već na poštivanju političke uloge najvećeg naroda u BiH i građanske opcije kao temelj budućnosti i stabilnosti BiH u savezništvu sa SAD-om.
Državni tužilac Dubravko Čampara kupio je stan u Istanbulu u istoj zgradi u kojoj stanove posjeduje Sani El Murda, odbjegli član narko kartela Tito i Dino. Čampara je stan u Turskoj kupio preko iste posredničke agencije preko koje je svoje stanove kupio odbjegli Al Murda, protiv kojeg Čampara navodno provodi istragu. Ovaj stan uknjižen je na Maidu Čamparu, suprugu državnog tužioca koja je vlasnica advokatske kancelarije koja, uglavnom, zastupa članove narko kartela Edina Gačanina Tita.
Ovo je jedan od dokumenata koji je službeno dostavljen sigurnosnim agencijama u BiH i koji potvrđuje da je Maida Čampara 2022. kupila stan u Istanbulu.
Kupoprodajni ugovor je potpisan 8. aprila 2022. godine s firmom Herpez Yapoi Insaat”. U pitanju je stan broj 55, na četvrtom spratu, u kompleksu “Hep Residence”. Nekretnina je plaćena 2,25 miliona turskih lira, što je u trenutku obračuna iznosilo 140 hiljada i 501 euro. Dakle, tužilac Čampara, odnosno njegova supruga u Istanbulu su kupili stan vrijedan oko 280 hiljada maraka.
I to ne bi bilo simptomatično da u istom kompleksu zgrada, preko iste agencije, najmanje dva stana nije kupio Sani El Murda, Sarajlija koji je član narko kartela Edina Gačanina Tita. Murdu, recimo, belgijsko pravosuđe potražuje zbog sumnje da je organizirao krijumčarenje 3,2 tone kokaina zaplijenjenog u belgijskoj luci Antverpen.
Sani El Murda je polubrat Barbare Pekić, odnosno Emine Alibegović koja godinama bila jedna od djevojaka Edina Gačanina Tita i koja je živjela u Dubaiju. Pekićeva je bila formalna vlasnica restorana Dos Hermanos u Radićevoj ulici u Sarajevu, dok je njen brart El Murda bio uključen u pranje novca zajedno sa Elmedinom Karišikom. Elmedin Karišik je jedan od optuženika za organizirani kriminal u okviru predmeta Ibrahima Hadžibajrića. Karišika brani advokat Mirsad Crnovršanin, bivši saradnik Dubravka Čampare koji sada ima zajedničku advokatsku kancelariju sa Maidom Čampara.
Karišik je prao novac preko kompanije Plaza d.o.o. Sa Karišikom je direktne veze održavao inspektor SIPA-e Adis Drnda, također prijatelj porodice Čampara. Evo šta su Karišik i Murda pisali u Sky aplikaciji u vezi sa pranjem novca.
“Ja kad njima fakturišem, ide ovako. Marketing usluge 30 hiljada KM plus pdv 17 posto je 35 hiljada. Mi njima u kešu dajemo 30 hiljada, a oni nama uplate cijeli iznos sa PDV-om, odbijaju na svojoj PDV prijavi, jer se to njima vodi kao ulazni PDV, a nama izlazni. A njima marketing usluge ulaze u direktni trošak i štede na kraju godine 10 posto dobiti na čitav iznos. Tako da oni na kraju godine sa ovim našim uštede 10 posto. Zato sam ti rekao da neke firme jedva dočekaju da izvlače keš i da čak za te usluge dadnu 5-6 posto. Samo što ja ne mogu da dođem do tih jakih firmi”, napisao je Karišik u Saniju Al Murdi.
Karišik je, tako, ubacivao prljav novac u sistem. No, za marketinške poslove bili su mu potrebni bilbordi. Karišik je, potom, postigao dogovor sa Seidom Hadžibajrićem, sinom načelnika Ibrahima Hadžibajrića koji mu je po povoljnim uslovima i uz određeni iznos mita davao dozvole za postavljanje, recimo, “Eco solarnih” prostora za oglašavanje.
Podsjetimo, Elmedina Karišika je u maju prošle godine uhapsilo Tužilaštvo BiH istoga dana kada je Tužilaštvo Kantona Sarajevo uhapsilo Ibrahima Hadžibajrića. Postupajući tužilac protiv Karišika bio je Čamparin prijatelj Džermin Pašić. Istog dana Tužilaštvo BiH je trebalo uhapsiti Sanija El Murdu i njegovu polusestru Barbaru Pekić. No, njih dvoje nisu pronađeni na adresama. Nakon nekoliko mjeseci provedenih u pritvoru, Karišik je pušten na slobodu uz kauciju. Tužilac Pašić se kasnije usaglasio da mu se ublaže i mjere zabrane. No, dok je Karišik bio na slobodi Tužilaštvo Kantona Sarajevo je protiv njega otvorilo istragu i započelo prisluškivanje njegovog telefona. Krajem marta ove godine Karišik je ponovo uhapšen, ali sada u okviru istrage kantonalnog pravosuđa.
Nakon što su saznali da je MUP Kantona Sarajevo uhapsio Al Murdinog saradnika Karišika, tužioci Čampara i Pašić su pozvali inspektore MUP-a Kantona Sarajevo koje su verbalno napali zbog toga što su radili istragu sa Tužilaštvom KS. Nedugo nakon toga brat Dubravka Čampare, Aljoša Čampara traži vanrednu sjednicu Skupštine Kantona Sarajevo kako bi problematizirao rad komesara Farmira Hajdarevića. U tom periodu MUP KS je intenzivno provodio istragu i u slučaju uniforme koja je rezultirala hapšenjem vd. direktora FUP-a Vahidina Munjića i šefa Specijalne policijske jedinice FUP-a Mustafe Selmanovića. Obojica uhapšenih su vrlo bliski porodici Čampara. Zbog toga sada uhapšenog Munjića zastupa Mirsad Crnovršanin, partner iz advokatske kancelarije Maide Čampara, dok Selmanovića zastupa advokatica Denisa Gačanin. I ona je, prije advokature, bila stručna saradnica državnog tužioca Dubravka Čampare. Munjić i Selmanović su uhapšeni zbog saradnje sa kartelom Edina Gačanina Tita. Saradnik Edina Gačanina Tita je, rekosmo, Sani El Murda koji se “skriva” u Turskoj gdje mu je komšija prošle godine postao tužilac Dubravko Čampara.
Pet godina sam pratio poslove Edina Gačanina Tita. Kada sam počeo uz mene su bili skoro svi. Danas, kada je Edin Gačanin priznao krivicu za krijumčarenje tona kokaina, ostao sam skoro sam u ovoj priči. Svi će objaviti informaciju da je Tito priznao krivicu, da je dobio sedam godina zatvora i tu će završiti ova priča. Onda će ti isti mediji na TV ekrane i naslovnice vratiti Titove saradnike i prijatelje i dopustit će im da me nazivaju lažovom, režimskim novinarom, presuđenim klevetnikom…
Pet godina je, dakle, prošlo otkako je svijet prvi put čuo za Edina Gačanina Tita. Nešto malo manje je prošlo od prve objave njegove novije fotografije. U oba ta članka bio je moj potpis.
Pet godina godina života sam potrošio na istraživanje TItovog kartela. Nikada nisam dobio nijednu nagradu za to. Nikada je vjerovatno neću ni dobiti. Ali od svih tih ugovorenih i dogovorenih nagrada koje se dodjeljuju istomišljenicima, vrjednija nagrada od svega je to što je Edin Gačanin Tito priznao da je jedan od najvećih krijumčara kokaina na svijetu. Baš ono što sam od početka i tvrdio.
Kada sam napisao prvi tekst nisam bio svjestan Titove veličine. Kasnije sam na svojoj koži osjetio svu moć ovog kartela. Krenulo je s Mirzom Gačaninom, amidžom Edina Gačanina Tita. Mojim je kolegama slao video poruke u kojima je govorio da će me “pronaći u kanalu”. Kolege su skrivale taj video. Nikada nisu svjedočili o Mirzinim prijetnjama. Naprotiv, skrivali su da je Mirza rekao da će me pronaći u kanalu. Sasvim slučajno sam, nekoliko mjeseci kasnije, dobio taj video kojeg je Gačanin poslao “kolegi” Miralemu Aščiću iz Avaza.
I, evo, preživio sam. U tri ujutro Mirza Gačanin mi je slao video ovce spremne za klanje. Nikada nisam objavio te klipove. Jer priča o kartelu, osim danas, bila je bitnija i bit će bitnija od priče o meni.
Mirza Gačanin je danas u nizozemskom pritvoru. Uplašen za vlastitu sigurnost, traži pomoć od mene. Jer Tito je platio njegovo ubistvo zbog “neriješenih kokainskih računa”.
Pet godina je prošlo otkako sam objavio prvi tekst o Titu. Zbog njega sam se po zamračenim hotelskim sobama u drugim državama nalazio sa službenicima svjetskih policijskih agencija koje se bore protiv krijumčarenja droge. I meni je, moram priznati, zvučalo nevjerovatno kada su mi rekli da je “promet” Titovog kartela 23 milijarde eura. Ali kada sam dobio dokument u kojem je pisalo je da Titu zaplijenjeno 16 tona kokaina do 2018. godine godine, više nisam sumnjao. No, sumnjali su si drugi. I danas sumnjaju u sve ono što sam objavljivao. Jer puno je bitnije šta o meni kažu Elmedin Konaković i Gordan Memija, nego činjenice.
Činjenice u BiH ne vrijede. Bitno je samo ko je “gradska raja”, a ko ne. Čuvam i danas u mom telefonu, a bit će vremena i za objavu, snimak iz sudnice Općinskog suda u Sarajevu kada sutkinja (S.T.) pred strankama kaže da “ona ne može presuditi protiv Memije” jer se znaju cijeli život. Plus on je “gradska raja”. Imaju li činjenice šanse u tim pravosudnim okolnostima?
Sarajevski mediji, vidjeli smo svi, znaju svu kumčad Milorada Dodika. Znaju gdje su i kada dobijali poslove. U Sarajevu je vijest i kada kum nekog narko dilera sjedi sa srpskim policajcima. Samo vijest nije da je kum predsjednika Naroda i Pravde dočekivao vođu moćnog narko kartela u Sarajevu. Jer kum je “gradska raja” i ima priliku da na televiziji sat vremena o meni priča što god poželi. Nije važno medijima u Sarajevu ni to što je pola Specijalne jedinice FUP-a otišlo u Dubai da čuva Tita. Ni to što je Tito opremao policiju. Ni to da nam bivši ministar policije nosi uniformu koju je donirao Tito. Ni to da su nam investitori iz UAE postali glavni građevinari u Sarajevu.
Edin Gačanin Tito sada je i službeno narko boss. U avgustu 2019. godine je pisao da sve izmišljam. Nešto kasnije će napisati otvoreno pismo u kojem će mi ponuditi finansiranje zaštite.
Onda će me, opet, tužiti preko advokata iz Beča. I izgubit će tu tužbu. Jer nisu baš sve sudije “gradska raja sa Memijom”.
Pet godina je, dakle, prošlo otkako sam počeo istraživati kartel Tito i Dino. U tih pet godina jedan Tito je uhapšen, a jedan drugi Dino je napravio stranku. Bit će vremena i za dokaze o tim vezama. No, sada je najbitnije jedno – Edin Gačanin je NARKO BOSS. Baš ono što sam od početka i tvrdio.
Zbog povezanosti sa narko kartelom Tito i Dino, trojici pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije oduzete su dozvole za pristup tajnim podacima, saznaje Istraga.ba. Specijalci Adin Ćatić, Senad Kadić i Emir Druškić u ponedjeljak su primili dokumente iz Ministarstva sigurnosti BiH u kojima piše da nisu prošli sugurnosne provjere.
Emir Druškić
Ranije smo objavljivali da su pripadnici Specijalne jedinice FUP-a u septembru 2016. godine čuvali Edina Gačanina Tita, vođu moćnog narko kartela koji je te godine dolazio u posjetu rodnom Sarajevu. Osim Ćatića, Kadića i Druškića vođu kartela Tito pratili su još i specijalci Dražen Čobović, Ibro Miladin i Dženis Kadrić. Kako su oni poslije toga napustili Federalnu upravu policije nije bilo potrebe da im se oduzimaju dozvole za pristup tajnim podacima. Nakon što su u Sarajevu bili lično obezbjeđenje vođi kartela, dvojica specijalaca, Dženis Kadrić i Ibro Miladin, kasnije će preseliti u Dubai gdje posljednjih godina živi Edin Gačanin Tito, jedan od najvećih krijumčara kokaina kojeg istražuju sve bitne svjetske policijske agencije.
“On je čudovište novca. Ne štedi troškove kako bi zadovoljio evropsko tržište kokainom. Tito je postao važan cilj DEA-e”,objavio je u decembru 2019. godine peruanski dnevni list El Comercio, citirajući policijske službenike te države, ali ne navodeći da je Tito, zapravo, Sarajlija Edin Gačanin.
Edin Gačanin Tito
U presudi protiv Davida Cufaja koju je, zbog krijumčarenja dvije tone kokaina, izrekao sud u Peruu, pomenuta je osoba po nadimku Tito.
presumably iz Perua u kojoj se pominje Tito
Označen je kao organizator poslova osuđenog Cufaja i kao kupac droge u velikim količinama. Edin Gačanin je, prije nego se preselio u Dubai, živio u Holandiji, gdje je jedan dio svog života proveo i sarajevski biznismen Gordana Memija koji je te 2016. godine bio Titov domaćin u Sarajevu.
Koristeći holandske dokumente, 15 septembra 2016. godine, u 17 sati i šest minuta, pasošku kontrolu na sarajevskom aerodromu je prošao Edin Gačanin – Tito. Ispred aerodroma ga je čekalo nekoliko automobila među kojima su bila i dva koja je tog dana u “ASA RENT-u” iznajmilo preduzeće “FOTO ART” iz Sarajeva. U pitanju su bili automobili Audi Q3 i VW TIGUAN, a prema dokumentima Federalne uprave policije, vlasnik FOTO ART-a Gordan Memija bio je među onima koji su šefu moćnog narko kartela poželjeli dobrodošlicu.
Petorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije brinula su se za sigurnost Edina Gačanina. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić tih su dana uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije.
specijalac Senad Kadić
O Titovoj sigurnosti, osim federalnih specijalaca, brinuo je još i bivši pripadnik Legije stranaca – Adnan Pervan zvani Legija. Te večeri, vođa kartela „Tito i Dino“ smjestio se u sarajevskom Hotelu Bristol gdje mu je, prethodno, sobe rezervisao Gordan Memija. Edin Gačanin je bio smješten u sobi broj 1119, njegov poslovni partner Adnan Smajlović Pepi bio je u sobi 1121, dok je Adnan Pervan zadužio karticu od sobe 1112.
“Saznanja ukazuju da su jednu od soba najvjerovatnije koristili pripadnici Specijalne policijske jedinice koji su bili angažirani na osiguranju Edina Gačanina od njegovog dolaska na sarajevski aerodrom, pa sve do povratka u Dubai”, navedeno je u Informaciji Federalne uprave policije čiji kompletan sadržaj možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.
Internom istragom u FUP-u utvrđeno je da su pripadnici Specijalne jedinice sve vrijeme bili sa Edinom Gačaninom. Pratili su ga u stopu dok se u sarajevskim ugostiteljskim objektima družio sa Gordanom Memijom i drugim saradnicima iz Sarajeva. Inače, dan prije nego će vođa kartela sletjeti u Sarajevo, Gordan Memija je išao u Hrvatsku u pratnji još jednog federalnog specijalca – Ibre Miladina.
Ibro Miladin
S njima dvojicom Granični prelaz Ivanjica 14. septembra 2016. godine prešli su još Jasmin Memeti i Mustafa Mehičević. Onda je Miladin pet dana poslije ponovo registriran kako, kao prethodnica Edina Gačanina prelazi Granični prelaz Metković – Doljani. S Miladinom je u automobilu bio Rijad Dedeić, također pripadnik Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Dva dana kasnije, odnosno 21. septembra 2016. godine na teritoriju Hrvatske prešao je i sam vođa kartela – Edin Gačanin zvani Tito. S njim su, utvrđeno je tokom istrage FUP-a, tada bili specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Emir Druškić. Zabilježeno je da su koristili dva automobila među kojima je bio i Audi Q3, sa tablicama E25 J 920, kojeg je Memijino preduzeće FOTO ART iznajmilo u ASA RENT-u 15. 9. 2016. godine
“U internoj istrazi policijski službenici Specijalne policijske jedinice koji su učestvovali u poslovima osiguranja Gačanina potvrdili su da su imali osigurane sve troškove smještaja, da su koristili putnička motorna vozila koja je ranije iznajmio Gordan Memija, da su imali plaćene usluge konzumacije hrane i pića, da nisu imali dodatnih dnevnica, te da nisu znali da se Gačanin dovodi u vezu sa bilo kojim oblikom kriminala, smatrajući ga da se radi o biznismenu iz Dubaija“, navedeno je u Informaciji Federalne uprave policije iz januara 2020. godine.
Upravo na osnovu ovih informacija, pomenutim specijalcima je početkom maja ove godine oduzeta dozvola za pristup tajnim podacima.
Na fotografiji ispod ovog pasusa možete vidjeti oštećeni policijski automobil koji je prije desetak dana u centru Sarajeva napala banda Admira Arnautovića zvanog Šmrk. Iz policijskog su automobila izvukli Eldina Mulića kojeg su, potom, brutalo pretukli. Mulić je sa teškim povredama završio na KCUS-u, Šmrk se predao policiji, ali iz Tužilaštva Kantona Sarajevo je naređeno da ga puste na slobodu.
Admir Arnautović Šmrk, ranije osuđivani narko diler, jedan je od menadžera pjevača Jale Brata i Bube Corellia. Šmrk je bio prisutan i na njihovom koncertu “Born in Ghetto”, gdje se pojavio na bini odakle pivom zalijevao publiku i, kako se može vidjeti na snimku, prijetio nepoznatoj osobi. Nakon koncerta, ipak, nije bilo nikakvog obračuna. No, sutradan je na Skenderiji, došlo do sukoba. Eldin Mulić je, navodno, iz gasnog pištolja pucao u pravcu u kojem je bio Admir Arnautović Šmrk. Pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo su intervenisali i odmah priveli Mulića kojeg su držali u policijskom automobilu. Tada se pojavljuje grupa muškaraca sa Admirom Arnautovićem Šmrkom na čelu i iz policijskog automobila izvlači Mulića. Prilikom napada na njihov automobil, policajci su pobjegli, a Šmrkova grupa je brutalno pretukla Mulića. Na fotografiji ispod možete vidjeti kako je izgledao Mulić nakon što je brutalno pretučen.
Ubrzo nakon napada na policijski automobil, na mjestu događaja su se pojavili pripadnici Specijalne jedinice MUP-a Kantona Sarajevo. Admir Arnautović Šmrk se, kako saznajemo, sam predao. Policija ga ja privela u službene prostorije i odmah je o svemu obaviješteno Tužilaštvo Kantona Sarajevo. No, postupajuća dežurna tužiteljica Alma Džinović je naredila da puste Arnautovića.
“Situacija nije bila jasna, pa je naređeno da se pusti”, rekli su za Istraga.ba u Tužilaštvu Kantona Sarajevo.
Šmrk se, tako, odmah našao na slobodi. Ali tužiteljica Džinović je, zato, naredila hapšenje Eldina Mulića.
“Dana 14.08.2022.godine u 13.50 sati policijski službenici PU Centar su, zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo iz člana 323. KZ F BiH (Izazivanje opće opasnosti), lišili slobode lice E.M. rođen 1989.godine iz Sarajeva. O događaju je obaviješten dežurni tužilac Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, pod čijim nadzorom, policijski službenici nastavljaju dalji rad na rasvjetljavanju i dokumentovanju svih okolnosti vezanih za izvršenje ovog krivičnog djela”, saopćeno je iz MUP-a Kantona Sarajevo.
O Šmrkovom napadu na policijski automobil, ni MUP KS niti Tužilaštvo Kantona Sarajevo se nisu oglašavali. U međuvremenu je i Edin Mulić pušten na slobodu i ovaj slučaj će, vjerovatno, završiti u ladici. Kao i većina slučajeva u kojima je glavni akter bio Admir Arnautović Šmrk, koji se, nedavno, putem video poruke obratio članovima viber grupe “Sarajevski ugostitelji” poričivši da će im “svima je…. mater”. U toj su grupi, naime, objavljivane informacije o njegovoj povezanosti sa krijumčarenjem narkotika. Admir Arnautović Šmrk je bio dio grupe koju je 2013. godine procesuiralo Tužilaštvo BiH. On je tada bio optužen zajedno za Adnanom Maglićem, Sandrom Melićem i Jasminom Hatićem.
“Optuženi se terete da su postali članovi organizirane kriminalne skupine koja je duže razdoblje djelovala kontinuirano, zbog stjecanja protupravne imovinske koristi, sa ciljem vršenja kaznenih djela koja su u svezi sa neovlaštenom međunarodnom kupoprodajom, slanjem, posredovanjem i isporukom opojnih droga „heroin“ i „kokain“, koje su važećim zakonskim propisima proglašene opojnim drogama. Kako se navodi u optužnici, prvooptuženi Admir Arnautović je organizirao, planirao, te duže razdoblje kontinuirano do danas vršio nabavku teških opojnih droga sa područja susjednih zemalja, uglavnom Republike Srbije i Republike Hrvatske, a potom istu ilegalno dopremao u Bosnu i Hercegovinu, uglavnom u Sarajevo. Nabavljenu drogu je on, u suradnji sa ostalim optuženima, kao i drugim njemu poznatim osobama, distribuirao i prodavao na području Bosne i Hercegovine.Prvooptuženi Admir Arnautović je sa tako stečenim novcem kupovao nekretnine, kao i vrijedne pokretne stvari, a u suradnji sa ostalim navedenim optuženim osobama, posuđivao je novac uz kamatu osobama koje su upražnjavale igre na sreću u kockarnicama. Na ovaj način, svi navedeni optuženi su kao članovi skupine za organizirani kriminal, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist, ozbiljnim prijetnjama prisiljavali druge osobe na vršenje radnji koje čine štetu njihovoj imovini, pa su određenim osobama prijetili da će ostati bez svojih osobnih automobila, ukoliko im ne isplate određenu sumu novca”, navedeno je na web stranici Tužilaštva BiH.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
