Istaknuto

Istaknute objave

Federalna policija podnijela izvještaj o počinjenom krivičnom djelu: Ministar Aljoša Čampara prijavljen zbog zloupotrebe položaja

Federalna uprava policije podnijela je prošle sedmice izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv ministra unutrašnjih poslova FBiH Aljoše Čamopare i službenika Državne agencije za istage i zaštitu Adisa Drnde, saznaje Istraga.ba.

Čampara je prijavljen zbog sumnje da je počinio krivično djelo zloupotreba službenog položaja i ovlaštenja, dok je Drnda prijavljen zbog trgovine uticajem. Prijava je podnesena zbog toga što je Čampara nezakonito dao bh. državljanstvo Džaferu Drndi.

Istraga.ba je nekoliko puta pisala o ovom slučaju, pa u nastavku podsjećamo na ključne detalje.

Unatoč pismenim upozorenjima svojih službenika, federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara odlučio je u februaru prošle godine nezakonito dati bh. državljanstvo Džaferu Drndi. Džafer je, inače, otac službenika SIPA-e Adisa Drnde, prijatelja ministra Čampare. Tokom postupka izdavanja državljanstva, Aljoša Čampara i Adis Drnda vršili su pritisak na službenike Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova. Sve je ovo navedeno u Izvještaju o poduzetim mjerama i radnjama koji je 11. marta ove godine Federalna uprava policije dostavila Tužilaštvu Kantona Sarajevo. Nakon toga Tužilaštvo KS je formiralo predmet da bi, na kraju, nakon svih provjera, FUP ovoj pravosudnoj instituciji dostavio izvještaj o počinjenom krivičnom djelu.

Analizom dokumentacije i saslušanjem svjedoka, pisala je u prvobitnom izvještaju Federalna uprava policije, nesporno je utvrđeno da je sve dogovoreno u kabinetu ministra Čampare, na sastanku održanom 31. januara 2020. godine. Tog dana je, naime, ministar Čampara u svojoj kancelariji ugostio Adisa Drndu, a na sastanak je pozvao službenika FMUP-a Safeta Šatara i Adija Džamalija koji su zaduženi za izdavanje državljanstava i matičnih knjiga.

“Nesporno je utvrđeno da je prije održavanja sastanka Adis Drnda više puta telefonom pozivao voditelja postupka Adija Džamaliju i istog ubjeđivao sa sačini rješenje o prijemu u državljanstvo njegovog oca Drnda Džafera”, navedeno je u Izvještaju FUP-a.

Tokom sastanka 31. januara, utvrdila je Federalna policija, ministar Čampara je naredio svojim službenicima da Džaferu Drndi daju bh. državljansto. Unatoč pritiscima, službenici FMUP-a  Safet Šatara i Adi Džamalija odbili su, zbog neispunjavanja osnovnih uslova, sačiniti rješenje o prijemu u državljanstvo oca ministrovog prijatelja.

izvještaj FUP-a

O svemu tome, kako se može vidjeti iz dokumenta, službenici FMUP-a sačinili akt o odbijanju zahtjeva za upis u knjigu državljana te ga dostavili šefici Sektora za pravne poslove FMUP-a Medini Đapo koja je parafirala stav svojih podređenih. No,  ministar Čampara je ponovo reagirao.

“Adi, vi opet uradili negativno rješenje. Za pet minuta hoću pozitivno rješenje” kazao je ministar Čampara povišenim tonom Adiju Džamaliji, što je službenik FMUP-a potvrdio policijskim istražiteljima.

Zbog tog pritiska, Džamalija je morao potražiti medicinsku pomoć nakon čega je otišao na bolovanje. Ali ministar Čampara nije posustajao. Prema izvještaju FUP-a, on 3. februara 2020. godine svojoj šefici kabineta Rijadi Halilović dostavio bjanko rješenja o prijemu u državljanstvo nakon čega je ona sačinila akt o prijemu Džafera Drnde u knjigu državljana BiH. Čampara je, potom, potpisao taj akt i prema dokumentu Federalne uprave policije, “naredio je svojim podređenim da se ovo Rješenje protokoliše u evidencijama Kabineta ministra, što su isti i učinili u knjizi protokola – Skraćeni protokoli”.

Tokom provjera, inspektori FUP-a su utvrdili da ministar Čampara ove akte nije dostavio nadležnoj Službi za pravne poslove.

“Rješenje nije upisano u Evidenciju o izdatim Rješenjima kojima se stiče državljanstvo”, konstatovali su federalni policajci.

 

SNSD-ov ministar Staša Košarac poslao pismo u Emirate: “Bosna i Hercegovina na neustavan način učestvuje na izložbi Expo 2020 Dubai”

Učešće Bosne i Hercegovione u na sajmu “Expo Dubai” je neustavno, ustvrdio je ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac, obraćajući se krajem oktobra direktoru Sajma Omaru Shehadehu.

“Želimo Vas obavijestiti da smo putem Ministarstva vanjskih poslova BiH informisani o činjenici da je Vlada Kantona Sarajevo od organizatora svjetske izložbe “EXPO 2020 DUBAI” dobila odobrenje da izvrši organizaciju učešća BiH na ovoj manifestaciji, te da je pristupila provođenju određenih aktivnosti u vezi sa prethodno navedenim. Napominjem da bi predstavljanje Bosne i Hercegovine na ovaj način bilo u suprotnosti sa važećim ustavnim i zakonskim normama, kao i prethodno provedenim aktivnostima organa koji imaju nadležnosti i ovlašćenja za predstavljanje BiH na manifestaciji ovakvog karaktera i važnosti”, napisao je u svom pismu od 28. oktobra ministar Staša Košarac.

SNSD-ov ministar, dalje, podsjeća na odluke koje je Vijeće ministara usvajalo ranije, te konstatuje da nikad nije usvojio troškovnik o nastupu na ovom sajmu.

“Uprkos naporima ministarstva i Odbora u kojima se i sami u više navrata informisani, Vijeće ministara BiH do današnjeg dana nije dalo saglasnost na Troškovnik, čime je praktično onemogućeno učešće Bosne i Hercegovine na ovoj svjetskoj izložbi, pa samim tim i dalje provođenje planiranih aktivnosti vezanih za kompletnu organizaciju na paviljonu”, napisao je Košarac.

Ministar Košarac je, podsjećamo, više puta tokom ove godine tvrdio da je on poduzeo sve da BiH učesvuje na “Expo 2020 Dubai”, ali da su sve blokirali kadrovi iz Federacije. No, kolege sa portala istinomjer.ba sredinom su oktobra njegove izjave ocijenile neistinitim.

“Odgovarajući ministrici vanjskih poslova BiH Biseri Turković na njeno podsjećanje da su Ujedinjeni Arapski Emirati poslali službenu obavijest da su spremni osigurati sve uslove te dodatnu pomoć za učešće Bosne i Hercegovine na EXPO 2020 te da je “vrijeme od suštinskog značaja i da je potrebno što prije potvrditi učešće BiH na izložbi”, Košarac je krajem jula 2021. godine odgovorio da “razgovor o ovom pitanju mogu voditi kada bude spremna da glasa protiv odluke koju je nametnuo visoki predstavnik u BiH”, podsjetio je istinomjer.ba.

Iako su, faktički, on i njegova partija blokirali državne institucije, nakon čega se uključila Vlada Kantona Sarajevo da finansira troškove odlaska na Sajam, Košarac u svom pismu upućenom direktoru “Expo Dubai 2020” piše da je on sve poduzeo kako bi Bosna i Hercegovina uzela učešće, ali da potrebne odluke nikada nisu donesene.

“Svjesni smo negativnih efekata koji mogu proizaći usljed neučestvovanja BiH na ovoj svjetskoj izložbi, ali, ipak, podvlačimo da je prvenstveno neophodno poštovati ustavom i zakonom propisane procedure kao i ovlaštenja organa koji mogu vršiti predstavljanje BiH na manifestaciji ovog tipa, te da se učešće BiH na EXPO 2020 DUBAI može obezbijediti isključivo u skladu istih”, napisao je Košarac.

Nakon višednevnih pregovora usaglašen tekst rezolucije: OHR potpuno izbačen, Schmidt neće govoriti pred Vijećem sigurnosti

Ruska Federacija je pobijedila. Tekst rezolucije je usaglašen. OHR neće biti pomenut u konačnoj verziji rezolucije kojom se produžava mandat EUFOR-a u BiH. Visoki predstavnik Christian Schmidt neće govoriti pred Vijećem sigurnosti UN-a. To je, ukratko, epilog višednevnih pregovora koje su članice Vijeća sigurnosti UN-a vodile u New Yorku.

Na fotografiji ispod ovog pasusa možete pročitati integralni tekst usaglašene rezolucije koja bi u srijedu trebala biti razmatrana i, prema diplomatskim izvorima Istrage, usvojena na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinijenih nacija.

“Vijeće sigurnosti, utvrdivši da situacija na području bivše Jugoslavije i dalje predstavlja prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti, djelujući u skladu s Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih naroda: ovlašćuje države članice koje djeluju kroz ili u suradnji s Evropskom unijom da u daljnjem razdoblju od dvanaest mjeseci, počevši od datuma usvajanja ove rezolucije, uspostave multinacionalne stabilizacijske snage (EUFOR ALTHEA) kao pravnog sljedbenika SFOR-am pod ujedinjenim zapovijedanjem i upravljanjem, koje će ispunjavati svoje misije u vezi s provedbom Aneksa 1-A i Aneksa 2 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i njegovih aneksa (zajednički Mirovni sporazum, S/1995/999, Aneks ), u suradnji s prisutnošću Glavnog štaba NATO-a, u skladu sa dogovorima između NATO-a i EU-a kako je priopćeno Vijeću sigurnosti u njihovim pismima od 19. studenog 2004., u kojima se priznaje da će EUFOR ALTHEA imati glavnu ulogu stabilizacije mira u vojnim aspektima Mirovni sporazum, odlučuje obnoviti ovlaštenje iz stavka 11. svoje rezolucije 2183 (2014) za daljnje razdoblje od dvanaest mjeseci počevši od datuma donošenja ove rezolucije”, navedeno je posljednjem, usaglašenom tekstu rezolucije.

Ured visokog predstavnika se ne pominje u tekstu rezolucije. Istraga.ba je, podsjećamo, proteklih dana objavljivala nacrte rezolucija. Ruska Federacije je, od početka, insistirala da se OHR izbaci iz teksta. U drugoj verziji rezolucije koja je bila razmatranju u ponedjeljak, OHR je bio naveden, ali bez bonskih ovlaštenja. No, u utorak popodne članice Vijeća sigurnosti su usaglasile tekst rezolucije i, kako se može vidjeti, OHR i Visoki predstavnik se nigdje ne pominju.

Inače, visoki predstavnik Christian Schmidt dostavio je UN-u svoj izvještaj koji je trebao prezentirati pred Vijećem sigurnosti. Ruska Federacija se usprotivila tome i, na kraju je odlučeno da se Schmidt ne obraća. Zauzvrat, Ruska Federacija će glasati za rezoluciju o produženju mandata EUFOR-a u BiH.

Ekskluzivno objavljujemo nacrt rezolucije UN-a o BiH i kompletan izvještaj Christiana Schmidta “Bonske ovlasti” se ne pominju, OHR se vraća “izvornom Dejtonu”

“Bonske ovlasti” ne postoje u posljednjem, načelno usaglašenom, tekstu rezolucije kojom bi Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija trebalo produžiti mandat EUFOR-a u Bosni i Hercegovini.

Istraga.ba u posjedu je ovog dokumenta i kompletan sadržaj možete pročitati ovdje.

Ključna je tačka PP11 u kojoj se pominje Ured visokog predstavnika BiH, ali ne i sam visoki predstavnik.

“Potvrđujući odredbe koje se odnose na Ured visokog predstavnika kako je navedeno u Mirovnom sporazumu”, piše u posljednjem draftu rezolucije koju bi Vijeće sigurnosti trebalo razmatrati do kraja ove sedmice.

Poređenja radi, u prethodnim rezolucijama UN-a jasno su bila naznačena bonska ovlaštenja visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Evo jednog citata iz Rezolucije 1722 usvojene 2006. godine kojom je, također, odobren mandat EUFOR-a u BiH.

“Naglašava svoju punu potporu kontinuiranoj ulozi Visokog predstavnika u praćenju provedbe Mirovnog sporazuma i davanju smjernica i koordinaciji aktivnosti civilnih organizacija i agencija uključenih u pružanje pomoći stranama u provedbi Mirovnog sporazuma, te ponovno potvrđuje da prema Aneksu 10. Mirovnog sporazuma Visoki je predstavnik konačni autoritet u pogledu tumačenja civilne provedbe Mirovnog sporazuma i da u slučaju spora može dati svoje tumačenje i preporuke, te donositi obvezujuće odluke koje smatra potrebnim o pitanjima kao što su razradilo Vijeće za provedbu mira u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997”, navedeno je u u Rezoluciji iz 2006. godine.

Danas se, međutim, OHR pominje samo pod tačkom PP11 i to bez “bonskih ovlaštenja” koja su uspostavljena 1997. godine, odnosno dvije godine nakon Dejtona.

Ovakav tekst rezolucije bio je preduslov Ruske Federacije za glasanje o produženju jednogodišnjeg mandata snaga EUFOR-a u Bosni i Hercegovini. No, nije to jedini problem. Rusija i dalje ne dopušta visokom predstavniku Christianu Schmidtu da se obrati Vijeću sigurnosti i da prezentira svoj izvještaj. Da Schmidt nema podršku, potvrdio je u svom dopisu od 29. oktobra i generalni sekretar UN-a Antonio Guterres.

“Poštovani gospodine predsjedniče, u skladu sa rezolucijom Vijeća sigurnosti 1031 (1995) posljeđujem vam šezdeseti izvještaj o provedbi Mirovnog sporazuma o Bosni i Hercegovini, koje pokriva period od 16. aprila 2021. godine do 15 oktobra 2021. godine, uz napomenu da sve članice Vijeća sigurnosti ne priznaju visokog predstavnika za BiH”, naveo je Guterres u svom dopisu dostavljenom predsjedniku Vijeću sigurnosti UN-a Martinu Kimaniju.

U prologu svog akta, generalni sekretar UN-a je dostavio i izvještaj Christiana Schmidta. Kompletan izvještaj OHR-a možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.

“Bosna i Hercegovina se suočava s najvećom egzistencijalnom prijetnjom u postratnom periodu. Uporni i ozbiljni izazovi prema osnovama Općeg okvirnog Sporazuma za mir entitetske vlasti Republike Srpske, na čelu s najvećom strankom SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokrata) na čelu sa članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, ugrožavaju ne samo mir i stabilnost zemlje već i regiona. Ako međunarodna zajednica ne odgovori na to, sve to može voditi ka poništenju Mirovnog sporazuma“, ključna je rečenica ovog izvještaja.

Ovo je, inače, druga verzija izvještaja koju je Schmidt dostavio Ujednjenim nacijama. Naime, visoki predstavnik je sredinom oktobra dostavio mnogo blažu verziju izvještaja koju, također, možete pročitati na ovom linku. No, ovaj je izvještaj krajem oktobra povučen, nakon čega je Christian Schmidt dostavio novi izvještaj koji ima sedam stranica više. Prve 32  tačke su poptuno nove. Upravo one se odnose na posljednje aktivnosti predsjednika SNSD-a Milorada Dodika.

No, još uvijek nije poznato da li će Schmidt moći govoriti pred Vijećemn sigurnosti UN-a.

Ni danas nema sjednice Vijeća sigurnosti UN-a o BiH: “Bonske ovlasti” OHR-a nestale iz drafta rezolucije, Schmidtovo obraćanje neizvjesno

Sjednica Vijeća sigurnosti UN-a, unatoč “ekskluzivnim” najavama, neće biti održana u utorak, saznaje Istraga.

Ambasadori država članica Vijeća sigurnosti nisu se još uvijek dogovorili kada će razmatrati rezoluciju kojom bi trebao biti produžen jednogodišnji mandat snaga EUFOR-a u Bosni i Hercegovini. Prema informacijama Istrage, još uvijek je sporno ko će Vijeću sigurnosti UN-a, u ime OHR-a, prezentirati polugodišnji izvještaj o Bosni i Hercegovini. Ranije smo objavili da Ruska Federacija ne želi da pred UN-ovim Vijećem govori visoki predstavnik Christian Schmidt. Osim toga, objavljivali smo prošle sedmice, Rusija insistira da se u rezoluciji o produženju mandata snagama EUFOR-a nigdje ne pominje Visoki predstavnik, odnosno OHR. Kako se moglo vidjeti u prvom draftu rezolucije, ruske diplomate u UN-u su prekrižile sve dijelove u kojima se pominje OHR, nakon čega su uslijedili višednevni pregovori.

Kako saznaje Istraga.ba, u ponedjeljak navečer su članice Vijeća sigurnosti uspjele načelno usaglasiti tekst rezolucije. Ured visokog predstavnika (OHR) se, za sada, pominje samo na jednom mjestu, i to pod tačkom PP11.

“Ponovno potvrđujući odredbe koje se odnose na Ured visokog predstavnika kako je navedeno u Mirovnom sporazumu”, piše u posljednjem draftu rezolucije u koju su izvori Istrage imali uvid.

OHR se, dakle, pominje, ali su, za razliku od prethodnih rezolucija, “Bonske ovlasti” Visokog predstavnika nestale. Bonska ovlaštenja su, naime, uspostavljena 1997. godine, a Dejtonski sporazum je potpisan 1995. godine. Upravo je zbog toga Ruska Federacija insistirala da se u rezoluciji UN-a, OHR pominje isključivo u kontekstu Dejtona. Ili, da pojednostavimo, prema posljednjem draftu rezolucije, OHR se vraća na “izvorni Dejton”. A  na primjenu “izvornog Dejtona” posljednjih godina poziva i predsjednik SNSD-a i član Predsjednišva BiH i RS-a Milorad Dodik.

Osim ovoga, Ruska Federacija ne želi da pred Vijećem sigurnosti govori aktualni visoki predstavnik Christian Schmidt, koji je krajem oktobra, nakon povlačenja prvobitne verzije, UN-u dostavio drugi, revidirani izvještaj o stanju u Bosni i Hercegovini. I sam generalni sekretar UN-a Antonio Gutteres je, prosljeđujući zemljama članicama UN-a, Schmidtov izvještaj, napisao da novog visokog predstavika ne priznaju sve države.

Schmidtovo obraćanje Vijeću sigurnosti UN-a još uvijek je neizvjesno. I upravo je to ključni razlog zbog kojeg nije utvrđen tačan termin održavanja sjednice Vijeća sigurnosti. No, vrijeme za EUFOR uskoro ističe.

Pogled iz Skoplja: Zoran Zaev – put od evropskih zvijezda do balkanskog blata

Kada je 2016 godine, poslije dugomjesečnih protesta i krvavog upada razjarenih nacionalista u makedonsko Sobranje, Zoran Zaev preuzeo vlast od Nikole Gruevskog u Makedoniji, to je bila regionalna ali i svjetska senzacija. Svjetski lideri su se utrkivali u čestitkama novom makedonskom premijeru koji je predstavljao sve suprotnosti režima Nikole Gruevskog. Zoran Zaev dobio je povjerenje makedonske kritičke javnosti sa obećanjima za korjenite reforme korumpiranog društva, otpočinjanje evroatlantskih integracija kao i poboljšanje međuetničkih odnosa, prije svega između Makedonaca i Albanaca u zemlji. Sljedeće, 2017. Godine, Zaev je pomjerio još jednu granicu kada je sa tadašnjim grčkim premijerem Aleksisom Cirpasom potpisao Prespanski dogovor i riješio decenijsko pitanje imena između Makedonije i Grčke. Zaev i Cipras su postali demokratski svjetionik na tamnom Balkanu i čak su predloženi za Nobelovu nagradu za mir. Ali kako rješavanje nacionalnih pitanja na krvavom Balkanu nikada ne može proći civilizovano ili kultivirano kao u Zapadnoj Evropi, tako su i Cipras i Zaev kasnije platili danak za svoje žrtvovanje za mir i napredak. Cipras je izgubio izbore od desno orjentiranog Kirijakosa Micotakisa, a Zaev je svoju ostavku podnio prošle nedjelje, poslije gubitka lokalnih izbora. Sva su istraživanja javnog mnijenja pokazivala da većina etničkih Makedonaca ne može da oprosti Zaevu što je promijenio ime zemlje i za unutrašnju upotrebu, a kao so na ljutu ranu je dodat i neuspjeh da se počnu pregovori sa Evropskom unijom. Punopravno članstvo zemlje u NATO-u je trebalo biti utješna nagrada, ali očigledno to Makedoncima nikada nije bilo dovoljno i oni su se opravdano osjećali iznevjereno od strane Brisela. Evropski lideri se nisu previše obazirali na upozorenja da će blokiranje makedonskog puta, prvo od Francuske pa poslije od Bugarske, stvoriti demokratski i bezbjednosni vakuum u zemlji koji će iskoristiti “treće strane”. Zoranu Zaevu je, jednostavno, bilo dosta laži Evropske unije, dok su istovremeno Evropljani od njega tražili da održava stabilnost u zemlji. Istovremeno, i u prvim izborima 2016. i u lanskim parlamentarnim 2020, godine, Vlada Zorana Zaeva nikada nije imala ubjedljivu većinu u Sobranju. Parlamentarna većina je uvijek je bila na ivici i zato je Zaev morao konstantno praviti kompromise sa koalicijskim partnerima, prije svega sa albanskom strankom DUI. Ti su se kompromisi odrazili i na zastoj u reformama ali i u očiglednom porastu korupcije. Kombinacija ovih faktora i nemanja pravde za kriminal bivše vlasti Nikole Gruevskog koji je i sam uspio da pobjegne od zatvorske kazne u Mađarsku, duboko su razočarale glasače. Poslije jedanaestogodišnje vladavine Nikole Gurevskog, jedina je nada bila vlada Zorana Zaeva i ona nije uspjela da ispuni osnovna obećanja. To razočarenje nije donijelo nove glasove na konto opozicije, i VMRO – DPMNE je i na ove izborima dobila isti broj glasova kao i na prošlim, kada je bila poražena od SDSM. Ali sada kritički birači SDSM jednostavno nisu izašli na glasanje. Zoran Zaev je tada shvatio da je bolje da ponese odgovornost nego da produži u političkom limbu. Ostavka Zorana Zaeva je, inače. prvi takav čin u makedonskoj istoriji, kada je premijer priznao ličnu odgovornost za izborni poraz i povukao se sa mjesta predsednika vlade i prvog čovjeka stranke.

(Sead Rizvanović je urednik i reporter  makerdonske TV 24 Vesti)

Svi detalji plinske krize: Od eksplozije u Bugarskoj do “viškova” Sarajevogasa

U ponedjeljak, tri sata nakon ponoći, u bugarskom selu Vetrino odjeknula je eksplozija. Radnici Bulgartransgaza su odmah izašli na teren. Dvije cijevi kroz koje plin, Južnim tokom, iz Rusije, kroz Crno more, ide ka Evropi bile su oštećene. Vod za Rumuniju automatski je bio zaustavljen. Srbija i Mađarska su upozorene da će u u ponedjeljak u 7 sati ujutro i one ostati bez plina.

oštećena plinovodna cijev u Bugarskoj

Sat kasnije, Transportgas Srbija poslao je obavijest potrošačima u Bosni i Hercegovini

“Na osnovu informacije od susjednog operatera Gastrans Novi Sad, očekuje se obustava isporuke prirodnog gasa sa IP Srbija, zbog problema koje ima operator sistema Bulgartransgaz. Molimo vas da obavijestite korisnike da će, po obustavi gasa iz pravca Bugarske, biti obustavljena isporuka gasa na PPS Zvornik”, navedeno je u mailu dostavljenom Energoinvestu u 4 sata i 55 minuta.

Gazprom: Alternativa ne postoji

Energoinvest je, potom, od ruskog Gazproma zatražio informaciju – postoji li mogućnost da se BiH napaja drugim pravcem.

“Nemamo mogućnost isporuke plina iz drugih izvora”, glasio je odgovor iz ruskog Gazpromexporta.

dopis Gazpromexporta: Nemate alternativní napajanje

Već tada je bilo jasno da Bosnu i Hercegovinu očekuje “plinska kriza”. Svim potrošačima je naređeno da smanje potrošnju i svoje sisteme, faktički, drže na hladnom režimu. No, kantonalno preduzeće Sarajevogas bilo je naviše pogođeno. Preko njih se plinom snabdijevaju Kantonalno javno komunalno preduzeće Toplane Sarajevo i domaćinstva koja se griju na plin.

Toplane bez mazuta

“Na sastanku u ponedjeljak su predstavnici Kantona kazali da u rezervama nemaju mazuta, odnosno da ga imaju za maksimalno dva dana”, kazao je sagovornik Istrage koji je bio uključen u rješavanje ovog problema.

U ponedjeljak popodne Toplane su počele isključivati svoj sistem. Sarajevogas domaćinstvima nije isporučivao plin. Tražena su alternativna rješenja. Prema informacijama Istrage, Federaciji je ponuđeno 1000 kubika po cijeni od oko 1200 eura. Redovna cijena, za istu količinu, iznosila bi oko 250 eura. Zbog straha od “krivičnog gonjenja”, u Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije nisu bili spremni na ovakav aranžman. Krenulo se u pregovore sa Srbijom o posudbi plina koji je uskladišten u Banatskom dvoru, skladištu koje je su zajedno izgradila ruska i srbijanska gasna preduzeća.

Na kraju je dogovoreno da Srbija posudi 300 hiljada kubika koji bi bili vraćeni kada Bugarska sanira plinovodne cijevi. Prema informacijama Istrage, cijevi su već popravljene, no za njihovu funkcionalnost potrebna su još 24 sata, što znači da bi plin iz Rusije mogao biti isporučen Južnim tokom u utorak popodne. Za to vrijeme, Sarajevogas će u sistem pustiti “posuđeni” gas.

Inače, posljednjih dana došlo je do zaoštravanja odnosa na relaciji Energoinvest-Sarajevogas. Naime, Sarajevogas je na dnevnoj osnovi iz sistema povlačio skoro 60 posto više plina nego je naručivao, što je stvaralo dodatne troškove prilikom nabavke plina iz Rusije. No, više informacija o tome objavit ćemo u narednim danima.

Kolumna Vildane Selimbegović:Razbijanje BiH nije samo balkanski rat, a Escobar je, čini se, iznenadio i samog sebe…

Gdje je Bosna i Hercegovina nakon još jednog kruga razgovora o izmjenama izbornog zakonodavstva i samim tim neophodnim ustavnim reformama? Šta nam je novo donijela diplomatska ofanziva međunarodnih predstavnika koji su se našom zemljom bavili i u Sarajevu i u Zagrebu, ali i Washingtonu? I ono najvažnije: jesmo li korak bliže ratu ili miru? Da krenemo od ovog posljednjeg: ako je suditi po intervjuu za Glas Amerike i uvodnom izlaganju Billa Keatinga, demokrate iz Massachusettsa, koji je predsjedavao Pododborom američkog Kongresa pred kojim je organizirano saslušanje o američkom angažmanu na Balkanu, SAD su uvjerene da u ovom času prijetnja još uvijek nije vojna, ali je više no jasno da se problemima koji atakuju na mir niko ne želi baviti i još jasnije da su najveća opasnost po cijeli region eskalirajuće antidejtonske akcije lidera SNSD-a Milorada Dodika, inače člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Keating vjeruje da se SAD trebaju aktivno uključiti u suprotstavljanje ne samo Dodiku već i sličnim budućim dodicima, a jedini saslušani Gabriel Escobar, američki specijalni predstavnik za Zapadni Balkan, u odgovorima je – čini se – iznenadio i samog sebe, energičnim stavom da sa partnerima iz Evropske unije radi na uspostavljanju sankcija protiv destabilizirajućih Dodikovih akcija.

Produženje agonije

Escobar je samo koji dan ranije ponavljao briselsku mantru kako sankcije nisu rješenje i da je na sceni faza pregovaranja, no očito je shvatio da i sama najava pogađanja pogoduje novim eskalacijama. Uostalom, argumenata za ovu tezu ne manjka i Dodik ih daje takoreći svaki dan: i posljednju diplomatsku ofanzivu američko-evropskih izaslanika ispratio je nedvosmislenom porukom s Pala, gdje je Glavni odbor SNSD-a usvojio Deklaraciju koja ne ostavlja prostora za dileme. Najavljujući novu posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske (15, 16. i 17. novembar) za koju Vlada RS-a sprema set zakona “vraćanja nadležnosti” na entitet, Dodik je promovirao Deklaraciju svoje partije čija je poruka više no jasna – ukoliko ne dobije svoje (para)vojne formacije i pravosuđe, Republika Srpska će aktivirati pravo na samoopredjeljenje, a ako, pak, dobiju svoje vojne i pravosudne institucije, državnim organima će silom biti zabranjeno djelovanje na teritoriji RS-a. Da bi koliko-toliko ublažio vlastitu retoriku, dan kasnije se vratio na posao u Predsjedništvu BiH, susreo se s Matthewom Palmerom, američkim specijalnim izaslanikom za izborno zakonodavstvo u BiH i direktoricom pri Evropskoj službi za vanjske poslove Angelinom Eichhorst te ih uvjeravao kako su svi drugi krivi (samo jedan ne) i kooperativno obećavao podršku RS-a “svemu što se dogovori u Federaciji”. Istu poruku – u Dodikovo ime – i javnosti i diplomatama prenio je lider HDZ-a BiH Dragan Čović, hineći da je riječ o Dodikovoj kooperativnosti i tobože ne shvaćajući da njegov partner za razbijanje zemlje i na ovaj način želi betonirati vlastiti stav o “međudržavnoj” entitetskoj suradnji.

Ako je – a čini se da jeste – Palmer odlično razumio dodikovštinu, Angelina Eichhorst se potrudila da oživi slike Catherine Ashton, koja je svojevremeno prošetala Sarajevom i otišla u Banjaluku da Dodiku isporuči obustavu svake reforme u pravosuđu i tako produži agoniju cijele Bosne i Hercegovine. Zauzvrat je on nekoliko mjeseci šutio o otcjepljenju i u ladicu smjestio već provedeni referendum. Kao baronesa Ashton i direktorica Eichhorst je nastojala minimizirati problem, usput javno obećavajući kako sankcija neće biti. A da su sankcije zapravo jedino čega se Dodik plaši i – da budem posve precizna – da on odlično zna s koje adrese i mogu doći, pokazuje i zanimljiv dopis koji je u Bruxelles uputio još bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko. On je, objavili su to Oslobođenje i Istraga, 17. maja ove godine zatražio od Evropske unije i Josepa Borrella, visokog predstavnika EU za vanjsku politiku i sigurnost, zabranu putovanja u EU i zamrzavanje računa nekoliko zvaničnika RS-a, među kojima su Milorad Dodik, Nenad Stevandić, Dragan Čavić, Petar Đokić i Nedeljko Čubrilović. “Duboko uvjeren”, pisao je Inzko, “da bi konkretne evropske sankcije imale ozbiljne posljedice i uveliko smanjile antidejtonsko ponašanje u ovoj lijepoj, ali problematičnoj zemlji”, otišao je iz BiH ne dobivši odgovor. Više izvora je našim kolegama koje su provjeravale autentičnost dokumenta ne samo potvrdilo pismo već su i uz molbu da ostanu anonimni priznali da je, kad i Borrell, za zahtjeve saznao i Dodik. Nisu kazali ko to direktnom podrškom lideru SNSD-a zapravo radi na ponovnom otvaranju balkanskih frontova, no dovoljno je zaviriti u RS-ov najnoviji izvještaj upućen Generalnoj skupštini UN-a pa se sve samo kaže. Kao što već dugo znamo, iako visoki predstavnik u BiH Savjet sigurnosti UN-a redovito izvještava o stanju u našoj zemlji, od početka realizacije plana raspada BiH Dodik šalje “svoj” posebni izvještaj u ime RS-a. U posljednjem, u kome objašnjava zašto “OHR treba da se odrekne nelegalnih bonskih ovlaštenja i zatvori svoja vrata” (ispunjavanje uvjeta 5+2 ne spominje), Izvještaj se poziva na autoritet Miroslava Lajčaka i njegove izjave koje kao da je Dodik smišljao i to ne samo o OHR-u već i o optužbama na račun “političkog Sarajeva”, ali i prijedloga o pravcu izmjena Izbornog zakona BiH posuđenih iz riznice HDZ-a.

Kako god, čini se da su sve karte i bukvalno na stolu, pa je baš zbog toga adresa koje se razbijači zemlje najviše plaše prošle sedmice bila pod žestokim napadima. Kao najistureniji igrač na terenu, političke batine dobio je Palmer, kome se izgleda omaklo da povjeruje u evropske standarde na zagrebačkom Pantovčaku, a kako je u međuvremenu procurio i dokument tituliran kao “Palmerov model” izbornih promjena, niko nikog štedio nije. Na kraju su novinari – vjerujući svojim očima – zaključivali na osnovu reakcija domaćih političkih pregovarača, pa su Čovićeva neskrivena ljutnja i odbijanje bilo kakvih izjava u dva navrata (pravilno) protumačeni kao njegovo nezadovoljstvo što nije naišao na prihvatanje zahtjeva o “dvije izborne jedinice u Federaciji samo na dan izbora”. Baš kao da u ostalim danima podjele na izborne jedinice nešto i predstavljaju. Umjesto Čovića, opet je progovorio Dodik – rezolutnim “odbacivanjem građanske države”. No, čak ni Evropa u čije ime govori direktorica Eichhorst ne može sebi dozvoliti da pljune na presude Evropskog suda za ljudska prava. Srećom po BiH, šef misije EU u našoj zemlji ambasador Johann Sattler mnogo bolje poznaje ovdašnje prilike i mogućnosti i bez sumnje zajedno s Palmerom, ali i Venecijanskom komisijom, traga za kompromisom. “Političko Sarajevo”, kako građanske partije skupa sa SDA titulira Dodik, kao da se budi iz zimskog sna: SDP je nakon dogovora sa SDA ponudio DF-u, ali i ostalim parlamentarnim strankama, prijedlog izmjena i treba vjerovati da se kakvi-takvi koraci ka traženju rješenja naziru.

Politička egzekucija Milorada Dodika

No, bosanskohercegovačka kriza već dosta dugo nije samo naša, a čini se da sazrijeva svijest i o tome da se njome i balkanskim buretom baruta niko, baš niko ne želi suštinski pozabaviti. SAD nagovještavaju spremnost da to ipak učine, a da se to prepoznaje na terenu, svjedok je lider SBB-a Fahrudin Radončić koji je prošlosedmična zbivanja okarakterizirao kao ohrabrujuća upravo zbog jedinstvenog američko-evropskog stava. I Nenad Čanak slično govori, ne dvojeći ni časa da će srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i saučestvovati u političkoj egzekuciji Milorada Dodika, a Stjepan Mesić priziva odlučniju Evropu kao najbolji lijek i za umirivanje Milanovićevih tlapnji. No, niko, ali baš niko više nema dilemu: lider SNSD-a je krenuo stazom koja prijeti ne samo ratom na Balkanu i razbijanjem BiH već i razbijanjem Evropske unije.

Janusz Bugajski’s Washington View: Moscow Plans The Next Balkan War

The Biden administration has focused its foreign policy on countering a rising China. A bi-partisan consensus has emerged in Washington that China is America’s most dangerous global adversary. And in order to zero in on confronting Beijing, the White House has been seeking more “stable and predictable” relations with Russia. In reality, fostering unpredictability and instability are Moscow’s two core strategies for undermining the West and it has no reason to relinquish them.

As the White House is preoccupied with China’s growing military power and its threats against U.S. allies in the Far East, the Kremlin can subvert other regions. Benefiting from White House distractions it can help ignite new conflicts, and the Western Balkans remain a primary target of opportunity. The recent dispute at the Kosova-Serbia border over the recognition of license plates looks like a test run for more serious confrontations. Russian officials are encouraging the government of President Aleksandar Vučić to transform Serbia into the dominant power in the Western Balkans and thereby increase Russia’s leverage with Washington and Brussels.

Belgrade organized a blockade along the frontier with Kosovo in September, placed its troops on alert, and threatened military intervention. Russia’s Ambassador Aleksander Botsan-Kharchenko accompanied Serbia’s Defense Minister Nebojša Stefanović toinspect Serbian army units. While Prishtina sent a police detachment to implement license plate requirements, Belgrade deployed military vehicles along the border and flew MiG-29 fighter jets over the area to try and intimidate its neighbor.

In another show of strength and a demonstration of Kremlin military commitments to Belgrade, Russian and Serbian air defense forces conducted joint exercises in mid-October that involved MiG-29 fighter aircraft. Moscow has also deployed a battery of Pantsir-S short-range anti-aircraft systems to Serbia and stated it was ready to sell other air defense systems to Belgrade. As Serbia’s neighbors do not possess any significant air force, the maneuvers were clearly intended as a signal to NATO that Russia will defend its key Balkan ally in the event of a regional war.

The propaganda ground is also being prepared for conflict. Belgrade and Moscow accuse the Kosova government of threatening the rights and existence of the Serbian minority. A similar narrative can be employed against the Bosnian government to justify war. The Kremlin has consistently used such claims about Russian populations in its aggressive revisionist enterprises in Ukraine, Georgia, and the Baltic states. Russia is now instructing its “younger brother” Serbia on the methodology of regional dominance and territorial partition.

In one scenario, Serbian intelligence operatives can provoke inter-ethnic confrontations inside Kosova and capitalize on the ensuing violence as a pretext for military intervention. This would place the small NATO force in Kosova in a difficult position in confronting the Serbian military. By supporting any Serb incursion and threatening to provide direct military assistance if NATO engages, Moscow would test Biden’s resolve in risking a NATO-Russia war. Putin may calculate that Washington would prefer negotiations even it means surrendering Kosova’s northern municipalities to Belgrade’s control, especially as Kosova is not a NATO member and cannot rely on its collective defense commitments.

The Kosova gamble could be part of a wider offensive by Belgrade with Russian guidance to expand Belgrade’s regional position. According to Serbian Interior Minister Aleksandar Vulin, all Serbs have the right to be united in one state. Just like Russians, the Serbs are portrayed as the long-suffering victims which hostile powers are conspiring to eliminate. Belgrade claims the right to protect Serbs in Bosnia-Herzegovina, Montenegro, Kosova, North Macedonia, and Croatia. In addition to destabilizing Kosova, Belgrade’s current focus is on deepening Bosnia’s divisions and enabling the Serb entity to threaten secession. It also collaborates with Serbian nationalists in Montenegro’s coalition government to reverse Montenegro’s independence and pro-Western policies.

While Vučić is seeking glory as a uniter of “Serbian lands,” Putin manipulates him to serve Russia’s geopolitical goals. Vučić is permanently indebted to Moscow for blocking Kosova’s entry into the United Nations and Serbia’s economic dependence on Russia is expanding, particularly in the energy field where it recently joined the new Russian natural gas link via Bulgaria and Turkey.

Serbia is also being groomed as a Russian military outpost and a hub of regional subversion. It has been armed with an assortment of weaponry over the past few years, including warplanes, tanks, helicopters, and anti-aircraft systems. The Russo-Serbian “humanitarian center” close to the Kosova border serves as an intelligence gathering and special operations facility for Moscow. Serbia is also developing close links with the Russia-controlled Collective Security Treaty Organization (CSTO) intended as a multi-national counterpart to NATO.

Through a multitude of tentacles controlled by the Kremlin, Serbia is becoming Russia’s Balkan hostage. Moscow is adamant that any Serbian moves toward NATO accession will not be tolerated and could result in the replacement of Vučić and his government. Kremlin support for assorted nationalist groups in Serbia, its extensive influence in Serbia’s information space, its intimate ties with the Serbian Orthodox Church, and its espionage penetration of key institutions in Serbia are all intended to keep Vučić in line and prevent him from developing any closer integrative links with Western institutions.

Serbia provides a valuable opportunity for Putin to stir armed conflicts in a still volatile Balkan region. This would help expand Russia’s influence, distract Western attention from conflicts that Moscow engineers in its own neighborhood, and disguise the intensifying crackdown on dissent inside the Russian Federation. At some point, Vučić could be enticed or provoked into a military confrontation with one of Serbia’s neighbors and will then appeal to Moscow for assistance. With the EU rudderless and the U.S. focused on China and other international crises, the Kremlin may calculate that the reduced risk of Western military intervention is worth taking.

 

Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book, Eurasian Disunion: Russia’s Vulnerable Flanks, is co-authored with Margarita Assenova. His upcoming book is entitled Failed State: Planning for Russia’s Rupture

 

Oslobođenje i Istraga objavljuju dokumente: Inzko od EU tražio sankcije za Dodika i Stevandića, Brisel još šuti

Bivši visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko predložio je 17. maja ove godine čelnicima Evropske unije sankcionisanje nekoliko zvaničnika Republike Srpske, među kojima su bili Milorad Dodik i Nenad Stevandić, Dragan Čavić, Petar Đokić i Nedeljko Čubrilović. No, službeni Brisel na ovaj zahtjev Valentina Inzka nikad nije odgovorio.

Istraga.ba i Oslobođenje u posjedu su Inzkovog pisma upućenog Josephu Borellu, visokom predstavniku EU za vanjsku politiku i sigurnost, u kojem donedavni šef OHR-a traži sankcije za Milorada Dodika i Igora Žunića iz SNSD-a, Dragana Čavića iz NDP-a, Nedeljka Čubrilovića i Spomenka Savanovića iz DNS-a, Nenada Stevandića i Kostadina Vasića iz Ujedinjene Srpske te Petra Đokića i Dalibora Stevića iz Socijalističke partije. Više diplomatskih izvora iz Sarajeva i Brisela, potvrdilo je novinarima Istrage i Oslobođenja vjerodostojnost ovih dokumenata.

“Poštovani visoki predstavniče, poštovani gospodine Borell”, pisao je Inzko 17. maja ove godine, “kako se bliži kraj mog mandata i stanje na terenu se pogoršava do razine koja je mnoge od nas na terenu ozbiljno zabrinula, želio sam s vama podijeliti neka svoja razmišljanja o situaciji u Bosni i Hercegovini. Pišem Vam kao visoki predstavnik za BiH, zadužen za civilnu provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma”.

“Iako sam se”, nastavlja dalje Inzko”, “tokom duže od 12 godina suočavao s raznim problemima u procesu provedbe mirovnog sporazuma, do danas nisam tražio primjenu evropskih sankcija za kršenje Daytonskog mirovnog sporazuma. Na moju veliku žalost, sada sam primoran tražiti primjenu sankcija EU kako bih obranio Bosnu i Hercegovinu, Daytonski mirovni sporazum, kopenhaške kriterije, ali i univerzalne civilizacijske vrijednosti, kako bih dalje spriječio veličanje osuđenih ratnih zločinaca u BiH”.

Povod za Inzkovo pismo Borellu bili su zaključci Narodne skupštine Republike Srpske, doneseni na sjednici 11. maja 2021. godine, kojima to zakonodavno tijelo “odbija zahtjev Visokog predstavnika i podržava ranije odluke Odbora za 25. godišnjicu Narodne skupštine Republike Srpske”.

“Tako je vladajuća skupštinska većina usvojila zaključak kojim se podupire prvobitna odluka ad hoc skupštinskog tijela koje je ranije odlučilo nagraditi trojicu osuđenih ratnih zločinaca. Zaključke su potpisali predsjednici klubova poslanika SNSD-a, NDP-NPS-a, DEMOS-a, DNS-a, Ujedinjene Srpske i SP-a.
Stoga vas molim da primijenite evropske restriktivne mjere, kako za potpisnike zaključaka (šefove klubova), tako i za njihove stranačke čelnike (popis imena u prilogu)”, naveo je Inzko.

U prologu su, kako smo već naveli, imena Milorada Dodika i Igora Žunića iz SNSD-a, Dragana Čavića iz NDP-a, Nedeljka Čubrilovića i Spomenka Savanovića iz DNS-a, Nenada Stevandića i Kostadina Vasića iz Ujedinjene Srpske te Petra Đokića i Dalibora Stevića iz Socijalističke partije.

“Angažman međunarodne zajednice pod vodstvom EU i SAD-a ostaje ključan za usvajanje reformi koje će u konačnici biti potrebne za integraciju Europske unije. Međutim, dok ti napori traju, imali smo velikih poteškoća u rješavanju brojnih izazova Daytonskog mirovnog sporazuma, koje je sve teže nositi bez snažnije međunarodne prisutnosti… Vjerujem da je zato vrijeme za razmatranje mogućnosti i korištenje alata koje međunarodna zajednica još uvijek ima na raspolaganju. Na moju veliku žalost, posljednjih sedmica, pa čak i dana, pokušaji potkopavanja Općeg okvirnog mirovnog sporazuma, uključujući i dovođenje u pitanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, ubrzali su se i dosegli razinu na kojoj je odbijanje na međunarodnoj razini kritično. Politički čelnici još uvijek se ne suočavaju s posljedicama za svoje destruktivno djelovanje, dok trenutna situacija snažno sugerira da se sadašnji pristup samo pozitivnih poticaja bez “štapa” ili drugih kaznenih mjera mora preispitati. Naprotiv, te se politike nagrađuju i omogućuju onima na vlasti da ostanu na vlasti”, napisao je Inzko u svom pismu koje možete pročitati na ovom linku.

U Briselu, međutim, ne razmišljaju o štapu. Dokazuje to i dokument koji je, prilikom nedavne posjete Sarajevu, na konferenciji za medije “slučajno” pokazala Angelina Eichhorst, direktorica Evropske službe za vanjske poslove.

“Ono što mi trebamo danas je dijalog među političkim liderima. Trebamo čistu strategiju koje konkretne rezultate sankcije mogu postići u ovoj fazi. Smatramo da još uvijek nije vrijeme da govorimo o sankcijama, fokus treba biti u nastavku dijaloga političkih subjekata u BiH”, pisalo je na dokumentu kojeg je Eichhorst držala tokom konferencije za novinare u Sarajevu.

Pismo bivšeg visokog predstavnika u Briselu, očito, nisu ozbiljno shvatili. A evo šta je Valentin Inzko još napisao Josephu Borellu.

“Spominjanje “mirnog razlaza”, uz istovremeno pozivanje na povlačenje međunarodne vojne prisutnosti i poziv na formiranje Vojske RS-a, vidim kao prijetnju suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH, a time i miru i stabilnosti ove zemlje. Tako je to doslovno shvatio i veliki broj njenih građana”, napisao je Inzko.

Bivši visoki predstavnik obavještava Borella da je Milorad Dodik pozvao na ponovnu uspostavu Vojske RS-a, nazvavši RS de facto državom i ponovivši svoje stavove o potrebi poništavanja onoga što je dosad postignuto na nivou Bosne i Hercegovine. Inzko navodi da se sa glorifikacijom osuđenih ratnih zločinaca nije prestalo i da zbog toga traži sankcije.

“Nažalost, nekoliko inicijativa od 2011. godine, uključujući i nedavnu, za izmjenu Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, kako bi se zakonski zabranilo negiranje genocida, nije uspjelo”, podsjeća Inzko u maju ove godine čelnike Evropske unije.

Tadašnji visoki predstavnik piše da je “duboko uvjeren da bi konkretne europske sankcije, zabrana putovanja u EU i zamrzavanje računa imali ozbiljne posljedice i uveliko smanjile antidaytonsko ponašanje u ovoj lijepoj, ali problematičnoj zemlji”.

Lider SNSD-a Milorad Dodik je, očito, znao za ovo Inzkovo pismo upućeno čelnicima EU.

“Ako EU ili Europska komisija donese odluku o sankcijama RS-u ili o njezinom iskljuljučenju iz programa (pomoći) neka zapišu da je to datum samostalne RS”, kazao je nedavno Milorad Dodik, naglašavajući da ima obećanje određenih prijatelja da neće biti podržane nikakve sankcije protiv njega na nivou Unije.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...