Istaknute objave

Washington View: Battle for the Balkans in 2021.

2021will be a year of rising conflicts between the West and Russia for the future of the Western Balkans. A new U.S. administration has promised to restore and rebuild trans-Atlantic relations, while a resurgent Russia has vowed to stretch its imperial reach at the cost of Western unity.

Unsurprisingly, the election of Joe Biden is generating anxiety in Moscow that Russia’s European ambitions will be more directly challenged by Washington. While in recent months the Donald Trump administration has focused on withdrawing American forces from Europe and avoiding embroilment in any new conflicts, the Kremlin fears that President Biden will re-engage in disputed regions such as the Western Balkans in pursuit of Western integration.

The recent tour of the Balkans by Russia’s Foreign Minister Sergei Lavrov demonstrated Moscow’s disquiet. In practice, Lavrov’s statements about the significance of the Balkans projected Russia’s own aspirations on to the U.S. He claimed that some Western countries “would like to turn this part of Europe into an arena of geopolitical confrontation and create new dividing lines.” That is precisely what the Kremlin has been trying to accomplish to prevent the remaining Western Balkan countries from settling their internal and external disputes and qualifying for NATO and EU membership.

On his political pilgrimage in mid-December, Lavrov targeted two countries that enable Moscow to pursue its regional “divide and conquer” strategy – Bosnia-Herzegovina and Serbia. During a controversial visit to Bosnia, Lavrov openly opposed the country’s membership in NATO by stressing the alleged “military neutrality” of the Serbian entity inside Bosnia. In reality, decisions on international alliances can only be made by the central government in Sarajevo and not by entity leaders or foreign agents such as Lavrov.

Unsurprisingly, the Bosniak and Croatian members of the country’s presidency pointedly refused to meet with Russia’s Foreign Minister and called his visit disrespectful toward their country. They criticized him for meeting first with Milorad Dodik, the Serbian member of the presidency, and for interfering in Bosnia’s internal politics. Lavrov responded by claiming that both presidents were acting on instructions from outside powers – a standard Soviet and Greater Russian accusation in dismissing the sovereignty of smaller countries.

Lavrov asserted that the Dayton Agreement that ended the war in November 1995 should not be changed despite “calls from abroad.” Moscow is clearly alarmed that American and EU officials will be exploring constitutional formulae that can end Bosnia’s painful paralysis. Many now recognize that Dayton is stifling the country’s development and any realistic prospects for EU integration. Hence the Kremlin’s enduring support for the outdated agreement. Lavrov’s attack was evidently in response to Biden’s recent statement that efforts to construct a functional multi-ethnic Bosnian state remain incomplete, while he committed the U.S. administration to assist in its completion.

Moscow will continue to vehemently oppose Bosnia’s progress into the EU, as this could limit Russia’s economic penetration and political corruption. Lavrov offered various economic incentives to Banja Luka, including joint projects with Russian companies in gas infrastructure that would make the Serbian entity increasingly dependent on Moscow. Lavrov also called for the closure of the Office of the High Representative (OHR), which oversees the civilian implementation of Dayton, a move that would further embolden RS leaders to defy the central government and threaten secession. Separatism remains a valuable card for the Kremlin that it can play if its efforts to keep Bosnia divided and dysfunctional are seriously threatened.

Lavrov’s subsequent visit to Belgrade sent a strong signal of Kremlin support for Serbian President Aleksandar Vučić. Moscow is anxious that Biden and his national security team will press Vučić to recognize Kosova as an independent state, accept a more integrated Bosnia-Herzegovina, terminate Serbia’s political interference in Montenegro’s internal affairs, and curtail Serbia’s regionally destabilizing links with the Russian regime.

As in Bosnia, Lavrov spotlighted projects that intensify Russia’s inroads into Serbia’s economy, including the Turkish Stream gas pipeline, the Belgrade-Novi Sad high-speed railway, and the Djerdap 1 hydroelectric power plant. In their visit to the Saint Sava Cathedral, in which a letter from President Vladimir Putin was read out, Vučić and Lavrov also highlighted the tight links between the Russian and Serbian Orthodox Churches, both of which promote Russian and Serbian territorial revisionism.

In a third avenue for Russia’s regional subversion, Bulgaria’s blockade of EU accession talks for North Macedonia directly assists Moscow. The beleaguered government in Sofia is trying to gain public support by fanning historical and identity disputes with Skopje. But its actions serve the Kremlin in three ways: preventing North Macedonia’s progress into the EU, expanding inter-state disputes in the Balkans, and mobilizing the pro-Russia lobby in Bulgaria.

This provides Moscow with a third potential proxy in the region, together with Serbia and the RS. Moscow is also calculating that the new coalition government in Montenegro will stall or reverse the country’s Western course and ignite fresh disputes with neighbors.

Even while it is planning to further disrupt the Balkans, Moscow will seek rapprochement with the Biden administration, as it does with every incoming U.S. President. The purpose will be to convince Washington to disregard the Kremlin’s unilateral gains in its foreign offensives during the previous four years and to delude Washington into believing that a new grand compromise with Russia will avert future conflicts.

The Biden administration will have the opportunity to reassert enduring American and European values and interests throughout the Balkan peninsula. A core component of such a strategy must focus on repelling damaging Muscovite influences and exposing the escalating failures of the Russian Federation. 2021 promises to be a year of reckoning between two distinct visions for the Balkans – a cooperative and successful region under a NATO umbrella or an unstable peninsula exposed to negative Russian and Chinese manipulation.

Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book, Eurasian Disunion: Russia’s Vulnerable Flanks, is co-authored with Margarita Assenova. His upcoming book is entitled Failed State: Planning for Russia’s Rupture

Novi ruski pritisak: Gazprom želi BiH “prebaciti” na Turski tok

Ruska kompanija Gazprom obavijestila je Energoinvest da od 1. januara naredne godine Federaciju BiH namjerava napajati plinom preko Turskog toka, saznaje Istraga. Taj rok je, međutim, prolongiran za kraj marta, nakon što su čelnici BH GAS-a, Energoinvesta i Ministarstva vanjskih poslova BiH uputili protestnu notu Ruskoj Federaciji.

“Prebaci li se BiH na Turski tok koji se u ovom dijelu zove Balkanski tok, mogli bismo imati određenih problema. Gazprom bi, naime, tada došao do prijemne tačke u Zvorniku, a odatle prvih 19 kilometara gasovoda na teritoriji BiH kontroliše Gas promet Pale čiji je, opet, većinski vlasnik Srbijagas”, kazao je sagovornik Istrage upućen u trenutnu situaciju.

A evo o čemu se radi.

Sarajevski Energoinvest je nosilac ugovora sa Gazpromom kojim je regulisano pitanje napajanja BiH plinom. Napajanje je proteklih decenija išlo preko Ukrajine i Mađarske gdje je BH GAS imao prijemnu tačku. Gas je, potom, transportovan dalje preko Srbije do Zvornika, a onda dalje prema Federaciji. Ono što je bitno, BiH je u Mađarskoj imala svoju kontrolnu tačku i ugovor između BH Gasa i Mađara vrijedi do 2023. godine. No, Gazprom više ne želi takvo dopremanje gasa. Stoga su prošle sedmice obavijestili Energoinvest i BH Gas da bi napajanje trebalo prebaciti na Turski tok koji ide iz Rusije, preko Turske, Bugarske i Srbije do Zvornika.

“Gazprom je zakupio kompletnu tu liniju i oni bi faktički upravljali cijelim procesom do Zvornika”, pojasnio je naš sagovornik.

Na taj bi način Rusija drastično povećala kontrolu isporuke plina prema Federaciji BiH odnosno prema Sarajevu. Uporavo zbog toga je Ministarstvo vanjskih poslova u srijedu uputilo protestnu notu Ruskoj Federaciji gdje je traženo barem prolongiranje “prebacivanja” FBiH na Turski tok. Prema posljednjim informacijama Gazprom je prostao na aneks ugovora i prebacivanje na Turski tok sigurno se neće desiti naredna tri mjeseca.

“Postoji tu još jedan problem. Kompresorske stanice u Bugarskoj i Srbiji koje se nalaze na tom toku nisu završene i to bi moglo dodatno ometati kvalitetnu isporuku”, kazano nam je.

BiH sa Mađarima ima potpisan ugovor o tranposrtu plina do 2023. godine. Ukoliko bi se uskoro snabdijevanje prebacilo na Turski tok, BH Gas bi morao platiti i penale toj državi. No, novčane “sankcije” nisu ni blizu toliko opasne kao one političke. Prepajanjem na Turski tok Gazprom bi, rekosmo, došao do Zvornika. Upravo je u Zvorniku 2015. godine “demontirana” mjerna stranica BH Gasa i ovo sarajevsko preduzeće ne kontroliše tu prijemnu tačku.

“BH-Gas je do 2015. godine kontrolisao situaciju u Zvorniku gdje se nalazi jedina primopredajna stanica u BiH i gdje se nalaze ventili za kontrolu protoka gasa prema FBiH, Biraču i gradu Zvornika. Ovaj navod je vrlo bitan za shvatanje svega onoga što se dešavalo godinama u Zvorniku i onoga što se dešavalo nakon protjerivanja BH-Gasa iz Zvornika odnosno nasilnog skidanja mjerača protoka gasa koji su bili vlasništvo BH-Gas”, izvijestli su iz BH Gasa prošle godine Skupštinu Kantona Sarajevo.

Te 2015. godine Gas Res (preduzeće iz RS) potpisuje ugovor sa Gazpromom o isporukama gasa prema potrošačima u RS, a Gaspromet Pale preuzima potpunu kontrolu nad stanicom u Zvorniku na način da nasilno skida mjerače BH-Gasa. Nakon toga  gradi se CNG stanica u Zvorniku, gradi se odvojak sa glavnog magistralnog gasovoda prema Bijeljini. Sve ovo se radi bez bilo kakvih obavjesti prema nizgasnim potrošačima tj. prema BH-Gasu ili KS/Sarajevogasu. Kako bi dodatno učvestili kontrolu nad svim, Srbijagas preuzima većinsi paket Gas Prometa i, faktički, upravlja svim procesima na prijemnoj stanici u Zvorniku na koju ruski Gazprom želi da isporučuje plin za BiH. Istodobno, vlasti RS-a opstuiraju izgradnju dijela Jadransko-jonskog plinovoda koji bi smanjio ovisnost o ruskom gasu. Također, opstuira se i donošenje zakona o gasu na nivou BiH. Prema informacijam Istrage, i MMF je, kao preduslov za novi kredit BiH, zatražio usvajanje državnog zakona o gasu.

Proglašen osobom opasnom po nacionalnu sigurnost: Jašnin savjetnik Rok Snežič protjeran iz BiH

Slovenački biznismen i savjetnik tamošnjeg premijera Janeza Janše, u četvrtak je i formalno protjeran iz BiH, saznaje Istraga. Snežič je oko 13 sati i 30 minuta, preko Graničnog prelaza Gradiška izašao iz BiH, nakon što su ga sigurnosne agencije proglasile osobom opasnom za nacionalnu i ekonomsku sigurnost Bosne i Hercegovine.

Snežič je na teritoriju BiH ušao 26. decembra, prije nego je u sistem Granične policije BiH uneseno rješenje kojim je proglašen nepoželjnim na teritoriji BiH. Nakon što je banjalučki portal Capital objavio vijest da su ga sigurnosne agencije u BiH proglasile osobom opasnom za nacionalnu sigurnost, Snežič je novinarima kazao da se trenutno nalazi u Banja Luci. Međutim, u četvrtak ujutro o svemu je obaviještena i Služba za poslove sa strancima BiH čime su inspektori te agencije formalno dobili zadatak da pronađu Snežiča i deportuju iz države. Kako bi izbjegao “hapšenje”, Snežič se sam zaputio prema Gradišci gdje su mu službenici Granične policije saopćili da mora napustiti BiH, te da mu je od ove sedmice formalno zabranjen ulazak u državu.

Rok Snežič se u BiH predstavljao kao savjetnik aktualnog slovenačkog premijera Janeza Janše. Na slovenačkim televizijama objavljivao je pozive biznismenima da na teritoriji BiH otvaraju firme kako bi smanjili plaćanje poreza. U svojim javnim istupima je tvrdio da je BiH porezna oaza. No, Snežič se na teritoriji BiH bavio drugim, mnogo ozbiljnijim poslovima. objavila je u srijedu dokumente koji dokazuju da je savjetnik slovenačkog premijera preko bh. državljanki oprao 47 miliona maraka. Novac je došao iz off shore zona, a za brojne transakcije korišteni su “privremeni” računi u Mađarskoj otvoreni, između ostalog, kod OTP Banke čiji je suvlasnik ruski oligarh Megdet Rahimkulov, inače jedan od biznismena povezanih sa ruskim Gazpromom. Dio tog novca je završio na računu Janšine Slovenske demokratske stranke (SDS) u slučaju poznatom kao Dijana Đuđić. U maju prošle godine (19.5.) SIPA je Tužilaštvu BiH podnijela izvještaj o postojanju osnovane sumnje o počinjenom krivičnom djelu protiv Tanje Subotić Došen, Jelene Sladojević, Dijane Đuđić i  pravnog lica Govinda d.o.o. Brčko. Svi su prijavljeni zbog sumnje u pranje 47.907.830 KM. Istraga će u narednim danima objaviti brojne dokaze o Snežičevim poslovima na području Banja Luke i njegovim vezama sa osobama koje su prijavljene za pranje novca.

Janšin savjetnik postao opasnost za nacionalnu i ekonomsku sigurnost BiH: Rok Snežič preko BiH oprao oko 47 miliona maraka!

Slovenački biznismen i presuđeni perač novca Rok Snežič proglašen je osobom opasnom po nacionalnu i ekonomsku sigurnost BiH. Ovu informaciju prvobitno je objavio je banjalučki portal, a naknadno je za Istragu potvrđeno iz tri izvora u sigurnosnim agencijama BiH.

“Odluka kojom je Rok Snežič proglašen opasnošću po nacionalnu sigurnost formalno je dostavljena Graničnoj policiji u utorak”, kazao je jedan od sagovornika Istrage.

Neposredno nakon obajave informacije da mu je zabranjen ulazak u BiH Snežič je za Capital kazao da je bez ikakvih problema stigao u Banjaluku, a preko aplikacije Viber je novinarima tog magazina poslao i svoju lokaciju da to dokaže.

“Vijest da mi je zabranjen ulazak je čista glupost jer ne postoji osnov za tako nešto. Protiv mene se u Bosni i Hercegovini ne vodi nikakav postupak niti postoji optužnica, krivična prijava niti bilo šta slično”, smatra Snežić. pokušala je kontaktirati Snežiča na isti broj ali on nije odgovarao na naše pozive. S obzirom na to da se njegovo ime, prema informacijama Istrage, od utorka nalazi u sistemu Granične policije kao osobe nepoželjne na teritoriji BiH nije jasno kada je on došao u Banja Luku i da li su ga službenici Granične policije BiH propustili unatoč zabrani ulaska.

Rok Snežič se u BiH predstavljao kao savjetnik aktualnog slovenačkog premijera Janeza Janše. Na slovenačkim televizijama objavljivao je pozive biznismenima da na teritoriji BiH otvaraju firme kako bi smanjili plaćanje poreza. U svojim javnim istupima je tvrdio da je BiH porezna oaza. No, Snežič se na teritoriji BiH bavio drugim, mnogo ozbiljnijim poslovima. objavljuje dokumente koji dokazuju da je savjetnik slovenačkom premijera preko bh. državljanki oprao skoro 50 miliona maraka. Novac je došao iz off shore zona, a za brojne transakcije korišteni su “privremeni” računi u Mađarskoj otvoreni, između ostalog, kod OTP Banke čiji je suvlasnik ruski oligarh Megdet Rahimkulov, inače jedan od biznismena povezanih sa ruskim Gazpromom. Dio tog novca je završio na računu Janšine Slovenske demokratske stranke (SDS) u slučaju poznatom kao Dijana Đuđić.

Rok Snežič i Janez Janša u pozadini

U maju prošle godine (19.5.) SIPA je Tužilaštvu BiH podnijela izvještaj o postojanju osnovane sumnje o počinjenom krivičnom djelu protiv Tanje Subotić Došen, Jelene Sladojević, Dijane Đuđić i  pravnog lica Govinda d.o.o. Brčko. Svi su prijavljeni zbog sumnje u pranje 47.907.830 KM. Skrivanjem ovih transakcija, Subotić-Došen, Sladojević, Đuđić i Govinda d.o.o. oštetili su entitetske budžete u BiH za oko osam miliona maraka direktnih poreza. Trećeprijavljena Dijana Đuđić, inače Banjalučanka, imala je direktne veze sa Rokom Snežičem. Upravo je ona uplatila 450 hiljada eura na račun Janšinog SDS-a, a ta je donacija vraćena nakon što su mediji objavili detalje te uplate. Snežič je prvo negirao da ima ikakve veze sa Dijanom Đuđić, ali sigurnosne agencije BiH su dokumentovale da je on nekoliko puta zajedno s njom i ostalim njenim prijateljicama prelazio preko srbijanske granice. U javnosti se kasnije pojavio i snimak na kojem se vide donatorica Đuđić i presuđeni perač novca Rok Snežič.

Bh. državljanka Dijana Đuđić, inače prosječnog imovnog stanja, je tokom 2017. godine u Mađarskoj otvorila četiri računa u OTP Banci, na koji je iz više država uplaćeno oko 2,9 miliona eura. Novac je, pored ostalog, uplaćen iz Bratislave i Maribora. Nakon što je novac legao na račun, Dijana Đuđić je podigla 246 hiljada eura u gotovini, dok je preostali novac transferisala prema računima otvorenim u Sloveniji. Osim 2,9 miliona eura uplaćenih preko mađarske banke koju vodi ruski oligarh Rahimkulov, Đuđić je primila i uplatu u iznosu od oko 490 hiljada eura. Novac je, rekosmo, transferisala na svoje račune u Sloveniji, gdje podizala gotovinski. Od ovog sumnjivog novca, Đuđić je 450 hiljada eura izdvojila za SDS Janeza Janše čiji je savjetnik “biznismen” Rok Snežič. Za većinu transakcija Dijana Đuđić je koristila notarske usluge Joža Sikošeka, čovjeka koji se pojavljivao i u dokumentima firmi registrovanih u Sloevniji, a preko kojih su pripadnici moćnog narko kartela Tito i Dino prali novac.

Većina novca je, dakle došla od nepoznatih izvora i to preko Mađarske čiji je premijer Viktor Orban javno podržao Janeza Janšu. u posjedu je brojnih dokumenata o Snežičevim sumnjivim poslovima preko BiH i bh. državljana i narednim danima ćemo objaviti brojne dokaze o pranju više desetina miliona maraka koji su transferisani preko banke čiji je suvlasnik ruski oligarh Megdet Rahimkulov.




Njemački Tageszeitung potvrdio pisanje Istrage: Schmidt kandidat za Visokog predstavnika, Merkel u priču uspjela uključiti Rusiju

Bivši ministar poljoprivrede i političar CSU-a Christian Schmidt trebao bi postati visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, zamijenivši Austrijanca Valentina Inzka s ove funkcije, objavio je u utorak njemački Tagesszeitung.

Prema TAZ-ovim informacijama iz diplomatskih krugova, Angela Merkel i njena Vlada uspjeli su integrirati Rusiju u novu strategiju.

“Bilo bi nemoguće da Rusija da Amerikancu zeleno svjetlo, što je posebno željela bh. javnost u Sarajevu. Prema diplomatskim izvorima, Rusija bi mogla prihvatiti 63-godišnjeg političara iz CSU-a Christiana Schmidta”, piše TAZ, čime potvrđuje sve navode koje je proteklih dana objavljivala

Schmidt je, piše TAZ, bivši ministar poljoprivrede i ima kontakte s istočnom Europom i Rusijom, a nekoliko je puta bio i u Bosni i Hercegovini.

“Vijeće za implementaciju mira (PIC) ga mora izabrati na proljeće uz blagoslov Rusije”, konstatuje TAZ.

Tageszeitung piše da promjena šefa OHR-a “ukazuje na novu politiku Međunarodne zajednice prema BiH”.

“Iznad svega, Njemačka, nova administracija SAD-a i Brisela žele zemlju osloboditi njene ustavne i ekonomske bijede i odrediti kurs za prijem zemlje u EU”, navodi TAZ.

Njemačkii listi dalje navodi da “BiH treba temeljito reformirati, te da su aktualni visoki predstavnik Valentin Inzko i njegov prethodnik Christian Schwarz-Schilling već dali smjernice za buduće djelovanje”.

“Vladavina korumpiranih nacionalističkih političara mora biti ograničena u kratkom roku. Pravosudni sistem mora biti temeljno reformiran, ratni zločini se više ne bi trebali veličati”, objavio je TAZ u svojom članku koji potvrđuje sve tekstove Istrage koji su u dijelu bh. javnosti naišli na osude. 

Bivša saradnica Dritana Abazovića piše za Istragu: Zašto rušenje Mila Đukanovića plaćamo crnogorskim identitetom?

“Ove su izbore dobili popovi, ne znam zašto se građanisti raduju”, glasila je moja izjava 31. avgusta ove godine, kada se još uvijek nije naslućivala skala umiješanosti SPC-a u političkii proces u Crnoj Gori na posljednjim parlamentarnim izborima. Bilo kako bilo, mnoga su očekivanja ujedinjenog Srpskog Sveta pala u vodu kada su njihovi lideri konačno shvatili da ih nacionalizam i barbarizam ne vode nikuda, tj. da Zapad koristi efikasne filtere kod izbora političkih predstavnika sa Balkana. Ovdje prvenstveno mislim na lidere Demokratskog fronta kao i na neke novoformirane ogranke ruskih plaćenika koje predvodi doskorašnji novinar Marko Milačić.

Kao što znamo iz iskustva iz bliže, ali i dalje nam istorije, Zapadu nije bitno kojoj političkoj grupaciji pripada balkanski političar ukoliko je taj političar voljan da sprovodi i Zapadne reforme i Zapadne interese. Tako je kod nas nastala postizborna zbrka. Problem je bio u tome što naši političari ne shvataju, a neki su kasno shvatili da Zapad, ustvari, u sprovođenju demokratije kroz posljednji izborni proces u Crnoj Gori samo želi da zamijeni dotrajalu instalaciju tj. da reformiše crnogorsku političku scenu, ali ne i da mijenja pravce pa su se neke stvari vraćale na doradu, a neke samo nastavljale DPS-ovskom trasom, naravno preko novih kablova.

Zbog toga sam, još dok sam bila politički aktivna i insistirala na tome da se DPS-u, koji je već donekle izgradio sebe u očima Evrope, pruži šansa i dozvoli čišćenje od korupcije i kriminala jer bi se time moglo dobiti mnogo više nego što se sada dešava. A sada nam se dešava totalni haos. Da se razumijemo, ne branim DPS, odlično znam ko su i šta su radili od 90tih na ovamo, ali oni su se pokajali (bar za te 90te), dok nas ideologija ovih sada vodi upravo opet u devedeset, i u nove/stare podjele. Zapad želi da vidi napredak, zašto vraćanje unazad kada neke vrijednosti koje smo usvojili na putu za Evropu ne možemo potrijeti. Sa ovom sadašnjom garniturom na vlasti imamo veliki problem sa prošlošću. Njihove vrijednosti su u suprotnosti sa vrijednostima za koje se zalaže moderna, suverena i evropska Crna Gora i oko nekih pitanja uvijek će biti potresa u crnogorskom parlamentu, što će destabilisati crnogorsku političku scenu, a ona dalje izazvati nestabilnosti i u ostalim pravcima. Mislim da takva nestabilnost u regionu odgovara samo određenim interesnim grupacijama. Dok se mi budemo bavili sitnim prebijanjima računa, neki novi talas tajkuna i interešdžija će uskoro uploviti.

Žao mi je samo što je svijest o građanskoj državi potonula toliko duboko i to zahvaljujući upravo građanskom pokretu URA. Kao što sam i predviđala da ovakva postizborna politika ove partije neće doprinijeti nikakvom pomirenju, već, naprotiv, dovesti do dubljih podjela i očigledne mržnje, a isto tako i jačanja nacionalnih korpusa. U prethodnom periodu mučno je bilo slušati sve izjave njihovog lidera Dritana Abazovića, od onih nadmenih odmah poslije izbora, preko direktiva sa Zapada pa sve do ovih zadnjih o ucjenama i prijetnjama u kojima se ispoljavala očigledna politička nezrelost. Po meni, on je trebao da podnese ostavku zbog pada broja glasača na 5% u izbornom danu u odnosu na period u avgustu kada je tri dana prije njegove izjave o koaliciji sa DF-om taj procenat je bio 7,8%. To je bio dovoljan razlog da jedan ozbiljan lider jedne ozbiljne građanske i proevropske partije dostojanstveno podnese ostavku. Osim toga, ovim potezom je URA mogla da postavi nove principe oko formiranja vlasti i traži bolje rješenje, ne dovodeći u pitanje opstanak crnogorskog identiteta. Gospođa Božena Jelušić je bila idealna kandidatkinja za novu predsjednicu GP URA u tom trenutku, i sa aspekta zelene politike koji obuhvata jedan od Sustainable Development Goal’s tj. rodna ravnopravnost, žena lider itd. Ne znam kako to nijesu vidjeli, ili možda nijesu željeli da vide. Da su zaista bili okrenuti zelenoj politici ovakvu priliku bi jedva dočekali. U svakom slučaju, sada su u nezavidnom položaju, neke postupke će morati da pravdaju pokoljenjima koja dolaze, zašto su pogazili svoje građanske principe do te mjere da su dali šansu kleronacionalistima da vode drzavu, zašto su bili opsjednuti tolikom mržnjom prema vladajućoj partiji i njihovom lideru Milu Đukanoviću i zašto cijenu rušenja DPS-a plaćaju crnogorskim identitetom? Da bi opravdali prvu demokratsku smjenu vlasti? Čuli smo to već, ali sada i znamo na šta su spremni i za čije interese bi se prodali, a to je izdaja svojih nacionalnih interesa u korist nacionalnih interesa druge države. Srbija je druga država kao sto je BiH druga država, Hrvatska je druga država, Albanija itd…Interesi svoje države su ispred svih drugih interesa, ispred ličnih interesa- za šta smo krivili DPS, a naročito ispred interesa drugih država!

Zbog toga sam mišljenja da je crnogorskom drustvu od demokratije potrebnija harmonija, građanska ujedinjenost. Koliko je to moja iluzija vrijeme će pokazati, ali ovo sada što nam nosi je nestabilnost, a nestabilnost je nešto od čega Balkan često boluje. Kriza koja je obuhvatila svijet ne ide u prilog ni najbogatijim zemljama, osjećamo je i mi ovdje u UK, iako je Balkan naučio da se nosi sa ekonomskim krizama, sa krizom indentiteta je uvijek imao teška iskustva i nezalječive rane. Nadam se da se tako nešto neće ponoviti. U Britaniji je nekulturno pričati o nacionalnoj pripadnosti i političkoj opredijeljenosti, radujem se danu kada će to jednom i kod nas preovladati. Crna Gora je država svih njenih građana ma kako se oni izjašnjavali, to je njihovo intimno opredjeljenje i tradicionalno nasljedstvo, što šarenije, to bogatije. I zbog toga ne bi trebali da se mrze i dijele. Ne zaboravimo da su na balkanskom prostoru svi više ili manje izmiješani, uostalom fizionomije nam to govore, a političari i organizovana religija su ti koji nas i dalje dijele.

Analiza uz pomoć eksperta za gas Almira Bečarevića: Gasno tržište Evrope i “ovisnost” o prirodnom plinu iz Rusije

S obzirom na to da se posljednju deceniju na teritoriji Evrope vode velilke političke (u Ukrajini čak i oružane) bitke zbog transporta plinom, je odlučila, u saradnji sa ekspertom za gas Almirom Bečarevićem, prirediti analizu plinskog tržišta u najbitnijim državama. Ko su snabdjevači, kolika je potrošnja, kolike su zalihe i kako države povećavaju ili smanjuju svoju ovisnost o ruskom plinu? To su pitanja na na koja ćemo pokušati odgovoriti u nastavku ovog teksta. Svi navodi su temeljeni na osnovu podataka koju je Istrazi ustupio Almir Bečarević, inače bivši direktor BH Gasa.

Almir Bečarević

Na početku odmah da razjasnimo – Ruska Federacije je Evropi nezamjenjiv izvor opskrbe naftom i plinom. Naročito ovim drugim energentom. Ovaj nezamjenjivi izvor plina isporučio je Evropi tokom 2019. godine oko 199 milijardi Sm3 (kubika) i to je uz 2018. godinu bila najuspješnija godina otkako Gazprom Export izvozi plin ka evropskim potrošačima.
Sve je počelo davne 1973. godine kada je Rusija izvezla prve količine plina. Tada se radilo o svega 6,8 milijardi kubika. Danas je ta količina – 200 milijardi Sm3. Na osnovu ovih podataka da se zaključiti da je ovisnost Evrope o ruskom gasu između 30% do 40%. Evropa godišnje potroši do cca 470 milijardi Sm3 prirodnog plina.
Gladajući po godinama, gotovo svaka naredna bila je uspješnija od prethodne. No, 2020. godina će ući u historiju kao godina kada ce biti zabilježen pad izvoza i to na razinu između 170-175 milijardi Sm3, a zbog pada cijena gasa na svjetskom tržištu prihodi ruskog Gazprom Exporta će biti srezani za cca 40 posto. Tržište nafte dijelom se i oporavilo, ali to će na cijene plina imati utjecaja tek polovinom 2021. godine zbog poznate cjenovne formule i otklona od 9 mjeseci u odnosu na dešavanja na naftnom tržištu.
Uzimajući u obzir ukupne količine, najveći uvoznici plina iz Rusije su Njemačka, Turska, Italija i Velika Britanija. No, može se konstatirati da je Njemačka apsolutni ovisnik o plinu iz Rusije. Njemačka godišnje iz Rusije uveze oko 58,5 milijardi kubika plina. To je gotovo 30%  ukupno izvezenih količina plina koje Rusija izveze u Evropu. Njemačka godišnja potrošnja plina iznosi nešto preko 90 milijardi Sm3 i plin iz Rusije čini gotovo 60% ukupne količine koju ta država potroši. Ujedno, Njemačka nema nijedan LNG termina,  ali koristi terminale iz susjednih zemalja i uvozi plin iz Norveške (preko 10 milijardi Sm3). Ukupan udio plina u energetskom miksu Njemacke iznosi između 30% i 35%. Prva naredna zemlja po količinama gasa koji uvozi iz Rusije je Italija sa cca 20 milijardi Sm3. Sve ostale zemlje su ispod ili drastično ispod količine koju uvozi Italija.

Evropska skladišta plina dovoljna za tri države

U svim plinskim skladištima Evrope ukuopno se može smjetiti 100 milijardi Sm3. Ukupna godišnja potrošnja plina iznosi oko 470 milijardi Sm3. Uvoz iz Rusije je oko 200 milijardi Sm3. U slučaju potpune obustave isporuke gasa iz Rusije, skladišta u Evropi mogu zadovoljiti potrebe svega tri države.

Proteklih godina, Rusija je znatne količine plina izvozila u Tursku, gdje je godišnje plasirano oko  29 milijardi kubika. Turska je prije nekoliko godina krenula u diversifikaciju svojih izvora uvoz plina iz Rusije sa 29 milijardi kubika smanjila na oko 15 milijardi Sm3. Ukupna godišnja potrošnja plina u Turskoj iznosi oko 50 milijardi Sm3 i uvoz plina iz Rusije je nekad činio 50% od ukupne potrosnje. Danas je to oko 30 posto.

Crnomorska TUNA-1

TUNA-1 je nalazište plina u Crnom moru i ove godine ga je otkrila Turska. Kapacitet tog nalazišta je 405 milijardi Sm3 i to je dovoljno da Turska ne mora kupovati ničiji gas u periodu čak osam godina. Turski predsjednik da je rok svojim kompanijama da eksploatacija sa tog nalazišta mora započeti 2023. godine i Turska sa plinovodima TANAP, TAP I TURSKI TOK (gas iz Rusije) dolazi u fazu apsolutne diversifikacije svojih izvora i sigurnosti snabdjevanja. To znači da će imati svoj, gotovo besplatni, plin. Istraživanja se nastavljaju i na Mediteranu i Turska polako postaje plinska sila.


O Njemačkoj je već dosta toga rečeno u uvodu, ali ono sto treba ovdje posebno naglasiti je to da je nakon izgradnje Sjevernog toka 1 započeta izgradnja Sjevernog toka 2. Ovaj nastavak nosi sa sobom sve kontroverze jer i taj plinovod znači nastavak ovisnosti o Rusiji. SAD je najveći protivnik izgradnje Sjevernog toka 2 jer će on, po izjavama dužnosnika SAD-a, podići razinu ovisnosti Njemaćke o ruskom plinu na preko 70%. Ta ovisnost neće se odnositi samo na Njemačku već i na druge države Evrope.  Izgradnjom Sjevernog toka 2 će se smanjiti transportni put plina preko Ukrajine, a Zapad će se plinom snabdijevati preko Baltika. Kapacitet oba Sjeverna toka je oko 110 milijardi Sm3 kubika. SAD  su uvele sankcije za sve učesnike u izgradnji Sjevernog toka 2 kao i Turskog/Balkanskog toka. No, izgradnje plinovoda nisu zaustavljene. U narednom periodu se očekuju nove sankcije zbog rusko-njemačkog Sjevernog toka 2.


Kako je  i da li je Evropa uopće pomogla Ukrajini? Ova država nekad je bila najveća zemlja za transport plina prema Evropi i transportovala je 2/3 ukupno izvezenih količina plina iz Rusije.
Nekada je plinovodima dugim desetinama hiljada kilometara transportovano preko 120 milijardi Sm3 godišnje.  Od 2021. godine Gazprom Export ima obavezu transporta preko Ukrajine na razini do 40 milijardi Sm3 kubika, a i i te obaveze prestaju 2024. godine. Stoga, idemo dalje! Ukrajina je nekad bila značajan i direktan kupac plina od Gazprom Exporta i ta kupovina se mjerila u desetinama milijardi Sm3. Nakon rata za Krim i dolaskom i ulaskom Ukrajine u Energetsku zajednicu ova država formalno “prestaje” biti kupac ruskog plina. No, to  je samo privid jer Ukrajina i dalje dobiva ruski plin, ali sada preko posrednika iz Evrope. Dakle, Ukrajina je nekada kupovala plin direktno, a sada mora preko posrednika. Ti posrednici su tokom 2019. godine Ukrajini isporučili oko 30 milijardi Sm3 ruskog plina i da su samo po kubiku zaradilki samo jedan dolar, njihovi profiti bi se mjerili u milijardama.

Sjeverni tok

Ako bude izgrađen Sjeverni tok 2 i ako bude nastavljena izgradnja Turskog toka preko Mađarske, Ukrajina će transportovati maksimalno do 20 milijardi Sm3 godišnje, tako da će, u suštini, ostati i bez transporta i bez Krima. Plus će morati gas kupovati od Rusije preko zapadnoevropskih kompanija. Istina, Ukrajina grozničavo traži kompanije za istraživanje plina i, ukoliko ga pronaže, donekle će isključiti ruski gas i posrednike.


Vjerovatno se pitate zašto je za ovu priču bitna Bugarska? E, preko Bugarske je izgrađen nastavak Turskog toka poznat kao Balkanski tok. Ova država interesantna je iz jednog razloga, a to je diverzifikacija izvora gasa. Bugarska je ušla u investiciju sa Grčkom i zajedno grade LNG Terminal iz koga ce kupovati 300-500 miliona Sm3, a iz TAP-a želi kupovati milijardu Sm3. Ovom realizacijom postavlja se pitanje nastavka izgradje Turskog toka preko Bugarske i Srbije jer kapacitet tog plinovoda je oko 15 milijardi Sm3, a iskorištenost neće biti veća od 20-30% u odnosu na ukupne kapacitete. Mađarska kao najozbiljniji plinski igrač u nasem regionu još nije započela realizaciju Turskog/Balkanskog toka preko svoje teritorije i ovaj plinovod moze doživjeti svoj finansijski kolaps. Istovremeno, mnogi dužnosnici Evrope javno govore da je za Evropu nepotreban i Sjeverni tok 2 jer razvijaju se nove tehnologije (POVER2GAS) i Evropa ide ka obnovljivim izvorima energije do 2050. Ovo nisu dobre naznake za plin iz Rusije, a posebno što se ulažu desetine milijardi dolara u plinovode koji možda u narednih 20-30 godina neće ni trebati u tom kapacitetu. Plin je neizbježan energent. Dramatična su stanja budžeta svih proizvođaca nafte i plina jer svi budžeti ovih zemalja funkcionišu na razinama nafte u rasponu od 40-80 USD/barel, a plina na razinama 100-200 USD/1000 Sm3. Cijene nafte su na razini cca 50 USD, a plina cca 130-160 USD/1000 Sm3. Energija i energetika su pokretači svih privrednih dešavanja na svijetu i ovaj tekst bi to barem malo mogao pojasniti.
Na kraju, LNG Terminal na Krku pocinje sa radom 01.01.2020. godine i kapaciteta je 2,7 milijardi Sm3 i rasprodan je za naredne tri godine.

Njemački kandidat za Visokog predstavnika: Schmidt u Starčevićevom Redu sa ratnim zločincima

U Narodnim novinama Republike Hrvatske iz novembra 1997. godine piše da je Franjo Tuđman u julu te godine Redom Ante Starčevića odlikovao Jadranka Prlića.

“Kriv je”, reći će haške sudije dvadeset godina kasnije dok je ispred njih mirno stajao Jadranko Prlić, jedan od šestorice osuđenika za Udruženi zločinački poduhvat poznat kao Herceg-Bosna.

Žalbeno vijeće Haškog tribunala osudilo je Prlića na 25 godina robije. Pravomoćno.

Ratni zločinac Jadranko Prlić

Nekoliko mjesci kasnije, u januaru 2018. godine, Inicijativa mladih za ljudska prava uputila predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović “poticaj za oduzimanje odlikovanja Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Jadranku Prliću, Brunu Stojiću, Valentinu Ćoriću i Dariju Kordiću”. Konkretno, za Jadranka Prlića je traženo oduzimanje odličja “Red Ante Starčevića”.

Narodne novine Republike Hrvatske

No, prije i nego su predstavnici Inicijative mladih za ljudska prava predali “poticaj za oduzimanje odlikovanja”, predsjednica Grabar-Kitarović je kazala da neće oduzimati odlikovanja nikome bez obzira na presude Haškog tribunala.

“Ti su ljudi dobili odličja za obranu od velikosrpske agresije i ta im odličja neću oduzimati. Praksa se dosad nije primjenjivala, osim u slučaju odluka domaćeg zakonodavstva”, kazala je Grabar-Kitarović.

Red Ante Starčevića je, tako, ostao kod ratnog zločinca Jadranka Prlića.

Identično odličje u januaru ove godine formalno je predato u ruke Christiana Schmidta, njemačkog političara, člana Kršćanske socijalne unije “koji razumije i Rusiju” i kandidata za budućeg Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu.

Plenković uručuje Red Ante Starčevića Christianu Schmidtu

“Na temelju Ustava Republike Hrvatske i Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske a na prijedlog Državnog povjereništva za odlikovanja i priznanja, Predsjednik Republike Hrvatske donio je Odluku o dodjeli odlikovanja Redom Ante Starčevića za osobiti doprinos u uspostavi i izgradnji suverene hrvatske države te promociji vanjskopolitičkih interesa Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj i u svijetu, odlikuje se gospodin Christian Schmidt”, pročitao je s papira Andrej Plenković prije nego je odličje predao ovom njemačkom političaru.

Narodne novine Republike Hrvatske

Ovo odličje je, formalno, dodijeljeno 2013. godine kada je tadašnji predsjednik Ivo Josipović potpisao ukaz kojim je CSU-ove političare Christiana Schmidta i Harmuta Koschyka odlikovao “Redom Ante Starčevića”. Tek sedam godina kasnije, odličje je i službeno uručeno i njemački kandidat za Visokog predstavnika za BiH i formalno je “stao u Red” sa ratnim zločincem Jadrankom Prlićem.

Zločinac iz Ahmića u “Redu Ante Starčevića”

Dobro, primijetit će kritičari, Schmidt je ovo odličje formalno dobio prije nego je Jadranko Prlić pravosnažno osuđen. Ali nije Prlić jedini pravosnažno osuđeni ratni zločinac u “Redu Ante Starčevića”. U izdanju Narodnih novina Republike Hrvatske od 7. jula 1995. godine piše da je Franjo Tuđman u maju te godine “Redom Ante Starčevića” odlikovao 92 osobe. Pod rednim brojem 40 nalazi se ime Dario Kordić.

Narodne novine Republike Hrvatske

“Žalbeno vijeće potvrđuje da je Dario Kordić, “kao odgovoran regionalni političar, planirao i poticao zločine koji su se 16. travnja 1993. dogodili u Ahmićima i susjednim selima Šantići, Pirići i Nadioci” a koji su bili usmjereni “na etničko čišćenje tog područja
Žalbeno vijeće smatra da se “Kordićevo sudjelovanje u kampanji progona” također odnosilo i na zločine izvršene u općini Kiseljak
Žalbeno vijeće smatra da je na osnovu dokaza o Kordićevim “političkim aktivnostima i sklonostima, njegovim snažnim nacionalističkim i etničkim stavom i njegovom željom da se uspostavi suverena hrvatska država unutar teritorije Bosne i Herecegovine, po svaku cijenu”, Kordić “posjedovao konkretnu diskriminacijsku namjeru koja je potrebna za krivično djelo progona”, piše na službenoj stranici Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.

Ratni zločinac Dario Kordić sa liderom HDZ-a Draganom Čovićem

Kordić je te 2004. godine pravosnažno osuđen na 25 godina zatvora. Odlikovanje “Red Ante Starčevića” nikad mu nije oduzeto. Inicijativa mladih za ljudska prava tražila je oduzimanje odličja ratnom zločincu Dariu Kordiću. Hrvatske vlasti odbile su taj “poticaj”. No, Christian Schmidt nije odbio hrvatske vlasti. Primio je odlikovanje koje nose dvojica ratnih zločinaca osuđenih pred UN-ovim sudom. I sada bi UN trebao imenovati Christiana Schmidta za Visokog predstnika za BiH u kojoj su ovi ratni zločinci počinili svoje zločine.

Ambasador prokrijumčario ikonu: Kako je Sveti Nikola Čudotvorac na Božić sletio u Sarajevo

Do ponoćke je bilo ostalo četiri sata kada je Sveti Nikola Čudotvorac sletio na sarajevski aerodrom. Ravno iz nekadašnjeg Carigrada. Nije imao ruksak s božićnim poklonima, ali je, zato, bio u ruksaku kao – poklon.

Ambasador BiH u Rusiji Željko Samardžija dan uoči Badnjaka preuzeo je Svetog Nikolu u Moskvi. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova odlučilo je da vrati ikonu sa likom Nikole Čudotvorca koju je Milorad Dodik 14. decembra poklonio Sergeju Lavrovu. Ta ikona je, napisala tada novinska agencija Srna, pronađena u ukrajinskom gradu Lugansku kojeg su okupirale ruske paravojne snage.

“Samardžija je ikonu stavio u u jednu kovertu koju je, potom, smjestio u metalnu kutiju i sve to spakovao u svoj ruksak”, svjedočili su službenici Ambasade BiH, a prenijeli nam zvaničnici Ministarstva vanjskih poslova BiH.

Rusi su Samardžiji dali i diplomatsku notu u kojoj piše da “Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije izražava svoje poštovanje Ambasadi BiH i ima čast da proslijedi ikonu poklonjenu 14. decembra 2020. godine”.

“Ministarstvo ima čast preporučiti poklonodavcu da koristi pravne mehanizme, uključujući kanale Međunarodne organizacije kriminalističke policije (Interpol) u vezi sa ovom situacijom”, napisali su Rusi u noti koji je ambasador Samardžija spakovao u džep.

U četvrtak ujutro, oko deset sati, on je iz Moskve poletio prema Istanbulu. Tu je presjeo na let za Sarajevo. Svoj let nije zvanično najavio. Tek kada avion iz Istanbula sletio na sarajevski aerodrom bh. graničari su, prema informacijama Istrage, obaviješteni da se u njemu nalazi osoba sa diplomatskim pasošem. No, kako ranije nije bilo najave, Željko Samardžija nije mogao ući na VIP ulaz. Omogućeno mu je tek da kao diplomata lakše prođe pasošku kontrolu. Na carinskoj kontroli je rekao da nema ništa za prijaviti. A zapravo je imao. U njegovom ruksaku bila je ikona Svetog Nikole Čudotvorca. Kada ke kročio na teritoriju BiH dočekala ga je Istraga.

Rekao je da ikona nije u njegovoj torbi. U petak ujutro, na Božić, ambasador se predomislio. Priznao je da je sa Svetim Nikolom na Badnjak sletio u Sarajevo i da je Čudotvorac sad zaključan u Dodikovom kabinetu.

“Carinski prekršaj”, uprostit će sagovornici Istrage koji se razumiju u ovu problematiku.

Ambasador Željko Samardžija morao je prijaviti carinicima da na teritoriju BiH unosi ikonu, kako tvrdi SNSD,  “staru 300 godina u pozlati”. Nije je prijavio. I sada se čeka reakcija Tužilaštva BiH koje “žurno” šuti.

(VIDEO) Bh. ambasador u Rusiji večeras se vratio iz Moskve i poručio: “Zar je bitno gdje je ikona?”

Posljednjim letom iz Istanbula u Sarajevo je večeras sletio ambasador BiH u Moskvi Željko Samardžija. Kada se s ruksakom na leđima i putnom torbom pojavio “na teritoriji BiH”, dočekali smo ga pitanjem – gdje je ikona?

“Nalazi se tamo gdje treba da bude”, kazao je ambasador.

“Da li je ovdje kod Vas?”, glasilo je naredno pitanje.

“Ne znam zbog čega je to toliko bitno”, odgovorit će Samardžija prije nego ćemo ga upitati – da li je ikona koju  je Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu kod njega u prtljagu.

“Ne, apsolutno”, reći će ambasador nakon čega je uslijedilo novo-staro pitanje – gdje je ikona.

“Tamo gdje treba da bude. (Istraga: Bila je u Moskvi. Vi ste jutros rekli da su je vratili) Jeste, naravno. (Istraga: Pa, gdje je). Ne znam šta Vam je to toliko bitno. Šta sada i da vidite tu ikonu? (Istraga: Gdje se nalazi trenutno) Bit će tamo gdje treba da bude. (Istraga: Gdje je nosite sada) Što je to toliko bitno. Znate kakva je procedura”, kazao je Samardžija.

“Pa, jeste li je donijeli Vi”, nastavljamo s pitanjima.

“Da li ću je ja donijeti ili će doći, možda, sutra ja ne znam”, kazao je Samardžija.

Ikona iz Luganska

Upravo je ambasador Samardžija u srijedu u Ministarstvu vanjskih poslova Ruske Federacije preuzeo ikonu “pronađenu u Lugansku” koju je Dodik poklonio Lavrovu, a ovaj, nakon medijskih natpisa, odlučio da je vrati. U Ministarstvu vanjskih poslova BiH kažu da ih je službenica Ambasade BiH u Moskvi obavijestila da je ambasador Samardžija osim ikone preuzeo i diplomatsku notu koja je naknadno protoklisana.

Nota Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije

Kopija ove note nalazi se u Ambasadi u Moskvi, dok je ambasador Samardžija sa sobom ponio originalni primjerak i ikonu.

“I to je sve što znamo. Zvanično, ikona se ne nalazi u Ambasadi BiH u Rusiji. Nema je ni u Ministarstvu vanjskih poslova BiH niti je upućena diplomatskom pošiljkom iz Rusije prema BiH”, kazala je večeras za Istragu ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković.

Službenici Ambasade obavijestili su Ministarstvo vanjskih poslova BiH da je Samardžija vraćenu ikonu stavio u kutiju, a potom u svoj ruksak.

“Mi druge detalje nemamo”, kazala je ministrica Turković.

Prije nego se zaputio prema BiH, Samardžija je jednu od svojih saradnica ovlastio da upravlja Ambasadom do kraja januara, jer će on biti odsutan.

Ikona iz Luganska, dakle, više nije u Ambasadi BiH u Moskvi. Nema je ni u Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Rusi su je, formalno, vratili. A diplomatskom poštom iz bh. ambasade u Rusiji nije upućena prema Sarajevu. Da li se nalazi u ruksaku ambasadora Samardžije? I, ako se nalazila, zbog čega carinski službenici na Aerodromu Sarajevo o tome nisu obaviješteni?



Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...