“Upućujem te na ’92. godinu, kako su to uradili Slovenci”, kazao je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik nakon pitanja Istrage da objasni na koji će način pripadnike Oružanih snaga BiH izbaciti sa teritorije RS-a ukoliko se taj entitet povuče iz sporazuma o vojnim snagama na nivou BiH.
“Znači, nasiljem?”, konstatirali smo.
“Molim”, začuđen je bio član Predsjedništva BiH.
“Upućujete na ’92. godinu”, konstatirao je novinar Istrage.
“Upućujem te kako su to Slovenci radili. Fino, zablokirali kasarne i rekli da ovi momci koji ne valjaju njima, a tu je bilo i Bošnjaka. Malo se sada i modernizovalo”, rekao je Dodik.
U nastavku izjave, Dodik je govorio o anketiranju pripadnika Oružanih snaga BiH, tvrdeći da je 80 posto Srba ustvrdilo da želi napustiti vojsku na nivou BiH. Onda je dodao da će snage Republike Srpske preuzeti kontrole nad kasarnama u RS-u.
“Pa ćemo staviti na raspolaganje novim strukturama Vojske RS-a te kasarne i ostalo i reći ćemo ko smije, a ko ne smije ući”, kazao je Dodik.
“Preuzet ćemo kasarne u RS-u i postaviti svoje stražare i odlučivati ko može ući, a ko ne”, rekao je Dodik pic.twitter.com/tjhGWeEAPW
Na konstataciju novinara Istrage da je to oružana pobuna, član Predsjedništva je rekao da nikoga neće dirnuti i da nikome neće faliti dlaka s glave.
Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je govorio i o susretu sa ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovim. Priznao je da je od Lavrova tražio pomoć, ali ne vojnu.
“Neku drugu pomoć jesam, vojnu nisam”, rekao je Dodik ne precizirajući, i nakon ponovnih upita, koju je pomoć tražio.
Milorad Dodik je priznao da je tražio pomoć od Rusije, ne precizirajući koju. Rekao je da je tražio sanitetski materijal i vazdušnu pomoć Rusije, ali je nekoliko sekundi kasnije rekao da se – šalio pic.twitter.com/3ei4rimXSz
“Tražio sam ekonomsku, ovakvu-onaku. Vazdušnu. Sve što dođe iz Rusije, doći će avionom. Treba nam sanitetski materijal, treba ovo, treba ono”, rekao je Dodik prije nego je prasnuo u smijeh.
Kasnije je dodao da je to samo šala. No, nekoliko puta tokom svog obraćanja je kazao da se ne šali kada je u pitanju udar na institucije BiH.
Prije nego je je Dodik počeo konferenciju za medije, u zgradi Vlade RS u Istočnom Sarajevu se pojavilo nekoliko zvaničnika sigurnosnih agencija sa nivoa BiH. Među njima je bio i direktor SIPA-e Darko Ćulum, inače dugogodišnji policijski kadar blizak Miloradu Dodiku.
Kada se prošle sedmice u Beogradu sreo sa Sergejem Lavrovim, Milorad Dodik je od ruskog ministra vanjskih poslova zatražio vojnu pomoć.
Prema informacijama Istrage, sigurnosne agencije u BiH raspolažu informacijom da je Dodik od Lavrova tražio pomoć u naoružanju ukoliko bi u skorom periodu došlo do oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini.
Da je tokom beogradskog susreta Dodik razgovarao o “vojnoj pomoći” Rusije, potvrđuju i njegove riječi izgovorene u emisiji Telering koja se emituje na javnom servisu Republike Srpske (RTRS).
“Ako je potrebno, branit ćemo je (Republiku Srpsku) i našim snagama. I neka se niko ne zavarava da to nije tako. Ako dođe do toga da će NATO nešto intervenisati, mi ćemo zatražiti pomoć od naših prijatelja koji su nam rekli, jasno i glasno, da oni svoje prijatelje nikada ne ostavljaju na cjedilu”, kazao je Dodik.
Tokom intervjua sa Matom Đakovićem, Dodik je govorio o eventualnim sukobima u BiH, navodeći da oružane policijske formacije iz Federacije nemaju pravo preći na teritoriju Republike Srpske.
“Ukoliko pređu, to ćemo smatrati agresijom i zatražit ćemo pomoć od prijatelja”, ponovio je Dodik.
Na samom kraju intervjua, član Predsjedništva BiH iz RS-a je kazao da je o “stvarima o kojima je pričao na RTRS-u”, razgovarao i sa ruskim ministrom vanjskih poslova.
“Razgovarao sam sa Lavrovim, noć prije. Razgovarali smo o svim pitanjima pa i ovim o kojima smo razgovarali Vi i ja”, rekao je Dodik svom domaćinu Đakoviću.
Lider SNSD-a je, podsjećamo, najavio da će Narodna skupština Republike Srpske povući svoju saglasnost na osnivanje Oružanih snaga BiH koje blisko sarađuju sa NATO-om i oružanim snagama članica NATO-a.
Zbog približavanja BiH NATO-u, Ambasada Ruske Federacije u Sarajevu u martu je ove godine zaprijetila Bosni i Hercegovini.
“U slučaju praktičnog zbližavanja BiH i NATO-a naša zemlja će morati reagirati na ovaj neprijateljski korak”, pisalo je u izjavi ruske ambasade u BiH.
Tada su pozvali “prijatelje u BiH da dobro razmisle” isplati li im se to, iznoseći pritom brojne tvrdnje kako je NATO u današnjem svijetu suvišan, neučinkovit te prije svega neprijateljski orijentiran prema Rusiji.
Čelnici RS-a godinama gaje dobre odnose sa Ruskom Federacijom. U aprilu prošle godine, na poziv Milorada Dodika, grupa ruskih vojnika došla je u Republiku Srpsku uz obrazloženje da pomažu prilikom dezinfekcije.
ruski “vojni” medicinari koji su bili u Banja Luci
Ono što je bitno napomenutim, graničari su tada skenirali samo dva pasoša ruskih “vojnih medicinara” koji su vojnim avionom sletjeli u Banja Luku.
Nakon što su “dezinfikovali RS”, ruske vojnike je u Mostar pozvao i lider HDZ-a Dragan Čović.
“U skladu sa zahtjevom NJ.E. dr. Dragana Čovića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne Skupštine BiH, za pružanje medicinske pomoći Univerzitetskoj kliničkoj bolnici Mostar od strane Ruske Federacije 1. maja ove godine bit će upućena u Mostar ruska medicinska ekipa koja se sastoji od 24 medicinska radnika i 5 jedinica posebne tehnike za dezinfekciju. Ruska medicinska ekipa će ući na teritoriju BiH s teritorije Srbije” navedeno je u dopisu Ambasade Ruske Federacije koji je u aprilu prošle godine dostavljen bh. vlastima.
Ovom jedinicom, inače, komanduje general-major Mihail Černišov, načelnik hemijske, biološke i radijacijske zaštite Zapadnog vojnog okruga čije je sjedište u Sankt Petersburgu.
U jednom od brojnih intervjua za specijalizirane ruske časopise, general Černišov je govorio da su njegove “jedinice pokazale svoju sposobnost kamufliranja trupa”, te “proučavanja infekcije u području vode, zraka, uzoraka tla”.
Osim policijske saradnje, posljednjih je mjeseci intenzivirana saradnja i “civilnih zaštita”. Naime, 8. oktobra ove godine predstavnici Republičke uprave Civilne zaštite RS-a boravili su u “Srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu”.
“U narednom periodu biće održani i drugi vidovi obuka za pripadnike Republičke uprave civilne zaštite RS”, navedeno je na sajtu Civilne zaštite RS.
Kada je prije nekoliko godina otvoren “Srpsko-ruski humanitarni centar” u Nišu, srbijanski mediji su ga označavali kao rusko sjedište za špijunažu na Balkanu.
Kantonalno tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona donijelo je Naredbu o neprovođenju istrage u predmetu – izborne prevare u Mostaru, saznaje Istraga.ba.
Naredba o neprovođenju istrage odnosi se na jedno od biračkih mjesta na kojem su na prošlogodišnjim lokalnim izborima uočene brojne prevare. To izborno mjesto se nalazi na istočnoj strani grada. Na ovu odluku postupajućeg tužioca može se uputiti prigovor glavnom tužitelju HNK-a.
Podsjećamo, Istraga.ba je u januaru ove godine objavila brojne dokaze o prevarama tokom lokalnim izbora održanih 20. decembra prošle godine. Veći dio prevara odnosio se na SDA-ovog kandidata Salema Marića i tadašnjeg SBB-ovca Anela Kljake.
Recimo, na biračkom mjestu Brankovac 2 Anelu Kljaki dopisan 201 glas, a Salemu Mariću 198 preferencija. Gradska izborna komisija u Mostaru tada je upisivala i po šest puta više glasova nego što su ova dvojica kandidata Koalicije za Mostar osvojila.
Ako na stranici Centralne izborne komisije BiH pogledate rezultate za biračko mjesto Gornja Drežnica (154A002) vidjet ćete da je SBB-ov kandidat Anel Kljako na prošlogodišnjim lokalnim izborima u Mostaru, kao kandidat na gradskoj listi, osvojio 247 glasova.
No, kada su otvorene vreće na tom biračkom mjestu uočeno je, zapravo, da je Kljako u Gornjoj Drežnici osvojio svega 110 preferencijalnih glasova. Ovaj kadar Radončićevog SBB-a “pojačan” je, dakle, sa 137 nepostojećih preferencija. I sve mu je to, prilikom unosa glasova, omogućila Gradska izborna komisija u Mostaru.
Poređenjem stvarnih i upisanih rezultata na ovom biračkom mjestu uočljivo je da je Zlatko Guzin, nosilac liste Koalicije za Mostar koju predvodi SDA, “pojačan” sa trinaest preferencijalnih glasova. Upisano mu je 358 glasova mada je je osvojio 345. Predsjednik Gradskog odbora SDA Mostar Salem Marić u Gornjoj Drežnici osvojio je 26 preferencija, dok su mu upisana 32 glasa.
Idemo dalje. Biračko mjesto Brankovac 2 (155A003). SDA-ova Koalicija za Mostar osvojila je 188 glasova. Upisana su im 253 glasa ili 65 glasova više nego što su realno osvojili. Prema upisanim rezultatima Koalicije, najviše preferencijalnih glasova je osvojio nosilac liste Zlatko Guzin. Slijede, potom, SBB-ov Anel Kljako, zatim SDA-ov Salem Marić i SBB-ov Aleksandar Pikula. Ukratko, Guzinu je upisano 245 preferencija, Kljaki 239, Mariću 224, a Pikuli 219 glasova.
upisani rezultati na biračkom mjestu Brankovac 2
U stvarnosti, rezultati unutar Koalicije izgledaju ovako. Nosiocu liste Zlaku Guzinu upisan je 101 preferencijalni glas više nego što je osvojio. Na izbornom mjestu Brankovac 2 on je dobio 144 glasa, dok mu je Gradska izborna komisija upisala 245. No, SBB-ovi kandidati Aleksandar Pikula i Anel Kljako su rekorderi. Pikula je na biračkom mjestu Brankovac 2 osvojio svega 8 glasova. Međutim, prilikom upisa Pikula je dobio dodatnih 211 glasova, pa se sa 17 mjesta “popeo” na četvrto mjesto na ovom biračkom mjestu. Ništa manje glasova nije ukradeno ni za SBB-ovog kandidata Anela Kljaku. On je “pojačan” sa 201 preferencijalnim glasom. U Osnovnoj školi Brankovac gdje je bilo biračko mjesto broj 155A003 Kljako je osvojo svega 38 glasova. Kada je GIK (Gradska izborna komisija) upisivao glasove, Kljaki su dodali 201 preferenciju. Za Kljakom ne zaostaje mnogo ni aktualni federalni zastupnik i predsjednik mostarske SDA Salem Marić. On je na izbornom mjestu Brankovac 2 osvojio 32 preferencijalna glasa, dok je prilikom upisa “osvojio” 224 ili 198 više.
stvarni rezultati Koalicije za Mostar na biračkom mjestu Brankovac 2
U Društvenom domu Dračevice, na biračkom mjestu 152A003A Koalicija za Mostar je osvojila 228 glasova, a upisano im je 245 glasova. Kada su u pitanju preferencije na tom biračkom mjestu opet su se istakli SDA-ov Salem Marić i SBB-ov Anel Kljako. Nosilac liste Zlatko Guzin, prema rezultatima koje je upisala Gradska izborna komisija, osvojio je 245 preferencija, odnosno na svakom listiću Koalicije bilo je zaokruženo i njegovo ime. Salemu Mariću je upisano 220 glasova, a Anelu Kljaki 190.
rezultati Koalicije za Mostar na biračkom mjestu Dračevice A
Uporedimo li ove rezultate sa onim koji su registrovani u izbornoj noći dolazimo do dokaza o izbornim prevarama. Salem Marić je osvojio svega 37 preferencija. No, naknadnim upisom vaskrsnule su još 183 preferencije ispred njegovog imena. Anel Kljako na ovom biračkom mjestu pojačan je sa “samo” 154 preferencije. On je, naime, na biračkom mjestu Dračevice A osvojio 36 preferencija. Nakon upisa rezultata u GIK-u, Kljako je “osvojio” 190 ličnih glasova.
stvarni rezultati Koalicije za Mostar na biračkom mjestu Dračevice A
Ovi rezultati direktno su uticali na raspored mandata u Gradskom vijeću u Mostaru. No, nakon žalbi upućenih CIK-u i ponovnog otvaranja vreća na pojedinim biralištima rezultati bi mogli biti znatno drugačiji. Barem kada su u pitanju kandidati unutar Koalicije za Mostar.
Na najmanje 20 lokacija u Sarajevu i Istočnom Sarajevu od srijede ujutro traju pretresi, saznaje Istraga.ba. Provode ih pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo po nalogu Kantonalnog tužilaštva iz Sarajeva. Prema našim informacijama, policija je upala i u nekoliko osiguravajućih društava. Pod istragom je, saznajemo, i najmanje pet policajaca MUP-a Kantona Sarajevo. Jedan od njih, inače pripadnik krim-obavještajnog odjeljenja MUP-a KS je uhapšen. Većina osumnjičenih policajaca je s područja Policijske uprave Stari Grad. Izvori Istrage navode da bi slobode trebalo biti lišeno najmanje 15 osoba. Većina ih je osumnjičena za fingiranje saobraćajnih nesreća.
Istraga u ovom predmetu traje nekoliko mjeseci. Po naredbi nadležnog suda prisluškivani su telefoni nekoliko policajaca. Tako se došlo do saznanja da je postojala organizirana grupa koja je fingirala saobraćajne nesreće na osnovu kojih je naplaćivala oštete. Na udaru ove grupe su najviše bili stranci.
U Službenom glasniku Republike Srpske u utorak popodne je objavljen Ukaz predsjednice RS-a Željke Cvijanović “o proglašenju Zakona o neprimjenjivanju Odluke Visokog predstavnika kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona BiH”.
To znači da Zakon o neprihvatanju odluke Visokog predstavnika stupa na snagu u srijedu, odnosno dan nakon objavljivanja u Službenom glasniku RS.
Podsjećamo, bivši visoki predstavnik Valentin Inzko pred kraj je mandata nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH, prema kojem je kažnjivo negiranje genocida i drugih zločina presuđenih na domaćim i međunarodnim sudovima.
“Proglašavam Zakon o neprimjenjivanju Odluke Visokog predstavnika kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona BiH koji je Narodna skupština RS usvojila na Dvadesetoj posebnoj sjednici održanoj 30. jula 2021. godine”, navedeno je u Ukazu Željke Cvijanović.
Ovaj Zakon sadrži svega tri člana. U članu 1. se navodi da se “Odluka Visokog predstavnika neće primjenjivati na teritoriji RS”. U članu 2. piše da “nadležni organi RS neće sarađivati sa nadležnim organima BiH u pogledu primjene Odluke Visokog predstavnika. Član 3. precizira da će Zakon RS stupiti na snagu dan nakon objavljivanja u SLužbenom glasniku RS.
Osim ovog Ukaza, predsjednica RS je potpisala i Ukaz o proglašavanju Zakona o dopunama Krivičnog zakona RS u kojem se zabranjuje javno izrugivanje Republike Srpske.
“Ko javno izloži poruzi, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Srpsku, njenu zastavu, grb, amblem ili himnu, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine”, piše u Zakonu.
Ako je ovo djelo izvršeno “na način da se RS označi kao agresorska ili genocidna tvorevina, ili njeni narodi agresorskim ili genocidnim, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”. Ako, pak, ovo učini osoba iz institucija ili službeno lice, kaznit će se kaznom zatvora od dvije do deset godina. I ovaj Zakon stupa na snagu dan nakon objave u Službenom glasniku RS, što znači da je od srijede zabranjeno omalovažavati institucije RS.
Bio je april 2019. godine kada je zamjenik direktora CIA-e stigao u Sarajevo. Od svojih je domaćina Vaughn Bishop tražio da mu osiguraju jedan susret “u četiri oka”. Dragan Lukač je pristao. Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske sa zamjenikom direktora CIA-e nasamo je razgovarao nekih 45 minuta.
„Razgovarali smo o zajedničkoj saradnji i razmjeni informacije i svemu drugom što je bitno kada su u pitanju najveći izazovi u BiH po pitanju migrantske krize, borbi protiv terorizma, kao i organizovanog kriminaliteta. Mislim da smo se veoma dobro razumjeli i usaglasili, tako da nastavljamo dalju saradnju u cilju zaštite građana u BiH i njihove imovine“, izjavio je nakon sastanka ministar Lukač.
Lukač nakon sastanka sa zamjenikom direktora CIA-e
Tada se još nije znalo da je Lukač imao susret “u četiri oka” sa Bishopom. Nije se znalo ni da je ministar unutrašnjih poslova prije toga nekoliko puta bio u Americi.
Dvije godine nakon sarajevskog susreta, Dragan Lukač postepeno otkazuje poslušnost Miloradu Dodiku. Septembar je 2021. godine. Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske pozvao je u svoju kancelariju inspektore od povjerenja i predao im naredbe za pretres Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.
“Rekao im je da se radi o povjerljivoj akciji za koju ne zna direktor Policije RS Siniša Kostrešević”, prepričava sadržaj razgovora sgovornik Istrage.
Kostrešević je, uistinu, posljednji saznao za pretres u Insitutu za javno zdravstvo. Direktor Policije RS je lični izbor Milorada Dodika i već mjesecima tinja sukob na relaciji Lukač-Kostrešević. No, vratimo se pretresu u Institutu. Prije nego su policajci, po Lukačevim uputama, krenuli u Institut, lider SNSD-a Milorad Dodik zvao je Miodraga Bajića, zamjenik Republičkog javnog tužioca i Specijalnog tužioca Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog najtežih oblika kriminala. Bajić nije odgovarao na telefonske pozive, a Lukačevi policajci proveli su akciju. Na osnovu Bajićeve naredbe, uhapšen je direktor Instituta za javno zdravstvo Branislav Zeljković. Milorad Dodik nije krio razočarenje.
“Ako bih išta mogao tome da prigovorim, onda bi to bilo zašto baš na današnji dan, zašto to nisu juče uradili ili sutra”, rekao je Dodik aludirajući na to da se danas obilježava Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave.
Predsjedniku SNSD-a zasmetalo je što je akcija uopće provedena. Unaprijed je najavljivao propast.
“Ukoliko se dogodi da ono što oni navode da je inkriminisana radnja sutra u sudu ne bude potvrđeno, onda je to još jedan promašaj i skrnavljenje sistema pravosuđa”, rekao je Dodik.
Nekoliko dana nakon akcije Institut, pripadnici MUP-a RS proveli su novu akciju. U banjalučkom stanu direktora UKC Banja Luka Vlade Đajića uhapšen je pripadnik kavačkog klana Alen Škrijelj. Dva mjeseca ranije, pripadnik drugog klana, škaljarskog, uhapšen je u Banja Luci. Sa Milošom Božovićem uhapšeni su policijski inspektori Mladen Milovanović, Predrag Vatreš i Gorana Rečević. Svi oni su bili kadrovi bliski direktoru Policije Siniši Kostreševiću. Prema pisanju banjalučkih medija za akciju je znao samo – ministar Dragan Lukač.
Od juna do početka oktobra, MUP RS-a je, u saradnji sa specijalnim tužiocem Miodragom Bajićem, proveo ukupno četiri akcije. Sve četiri su bile usmjerene protiv kadrova bliskih Miloradu Dodiku. Posljednja u nizu takvih akcija je hapšenje direktora bolnice u Doboju. Mladen Gajić se sumnjiči da je zloupotrebio položaj i ovlaštenja prilikom nabavke medicinske zaštitne opreme tokom pandemije za potrebe dobojske bolnice.
“Lice M.G. se sumnjiči da je obavljajući funkciju direktora JZU bolnice Sv. Apostol Luka u Doboju tokom prošle godine počinio KD ‘Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja’ sa licem S.M. (koje je u pritvoru) prilikom postupka nabavke medicinske zaštitne opreme (odijela, maski i rukavica) za potrebe bolnice u Doboju”, navodi se u saopštenju policije.
Da je Dragan Lukač čovjek sklon rušenju ražima kojem je služio, dokazuju događaju iz malo dalje prošlosti. Godina je 1997. i Biljana Plavšić je, potpomogunuta zapadnim silama, digla pobunu protiv tadašnjeg rukovodstva Republike Srpske bliskom Radovanu Karadžiću.
Lukač tokom “pobune” bio uz Biljanu Plavšić
Ključna “bitka” je bila bitka za MUP kojim je rukovodio ministar Dragan Kijac, inače protivnik Biljane Plavšić i Milorada Dodika. Dragan Lukač je bio šef Specijalne policije i odlučio je otkazati poslušnost ministru. Upravo su Lukačeve snage odigrale najbitniju ulogu u zauzimanju zgrade MUP-a.
Ti događaji će kasnije odrediti karijeru Dragana Lukača, policajca koji je otkazivao poslušnost režimima kojima je služio.
Istraga.ba nije oklevetala Mirelu Bubalo. Općinski sud u Sarajevu odbio je tužbu savjetnice federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare te joj naložio da tuženima (Istraga.ba) isplati skoro 2300 maraka sudskih troškova. Presuda nije pravosnažna. Savjetnica Bubalo sada ima pravo žalbe.
presuda Općinskog suda: odbija se tužba Mirele Bubalo
A evo o čemu se radilo. Prije godinu, Istraga.ba je objavila tekst u kojem smo ustvrdili da je savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova FBiH podnosila anonimne prijave protiv direktora OSA-e Osmana Mehmedagića i predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca. Nakon što bi zaprimila prijavu “anonimnih pošiljalaca”, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić bi odmah predmet dala u nadležnost tužioca Olega Čavke, inače prijatelja Dubravka Čampare, brata federalnog ministra Aljoše Čampare. Uslijedila bi, potom, medijska hajka na portalima Avaza, RTRS-a, ATV-a i Pressmedie. No, u jednom slučaju Bubalo je razotkrila kompletnu shemu ovih tajnih operacija.
“Dobro vam veče. U večerašnjem dnevniku gledajte: kako SDA preko Obavještajno bezbjednosne agencije prisluškuje svoje neistomišljenike. RTRS u posjedu krivične prijave protiv direktora OBA-e Osmana Mehmedagića”, bile su prve rečenice izgovorene u centralnom dnevniku Radio televizije Republike Srpske emitovanom u 10. septembra 2020. godine.
U prilogu koji je uslijedio novinari Dodikovog javnog servisa detaljno su se pozabavili navodima iz krivične prijave koja je pristigla Tužilaštvu BiH, a koju su, tako piše u priloženom dokumentu, napisali nezadovoljni uposlenici OSA-e. Osim direktora OSA-e, u prijavi se pominje još i predsjednik Suda BiH Ranko Debevec.
“Debevec i Mehmedagić pokušali su u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH zaustaviti slanje dopisa Tužilaštva BiH prema INTERPOLU, vezanog za imovinu ili identitet Debeveca u Španiji”, jedna je od rečenica iz anonimne prijave koja je “ekskluzivno” ustupljena RTRS-u.
Ova anonimna prijava RTRS-u je dostavljena samo dan nakon što je Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, optužio predsjednika Suda BiH da je korumpiran i da ima špansko državljanstvo. RTRS tvrdi da je prijava u Tužilaštvo BiH stigla 31. avgusta.
Istraga.ba tada je objavila da je ovu anonimnu prijavu poslala Mirela Bubalo, savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova. Ona je sve negirala, zaprijetila je tužbama svim medijima koji su prenijeli našu priču i na kraju je podnijela krivičnu prijavu Tužilašvu BiH. Predmet je preuzeo državni tužilac Oleg Čavka koji je, ubrzo, optužio direktora OSA-e, zbog nezakonitog izuzimanja snimaka iz BH Pošte. Sud BiH je oslobodio Osmana Mehmedagića svih optužbi, a postupajući sudija Branko Perić je, prilikom objave oslobađajuće presude, kazao da je na Sud vršen pritisak, ali da oni nisu poklekli.
Istovremeno, Mirela Bubalo se obratila Općinskom sudu u Sarajevu, ističući da je ugroženo njeno pravo na privatnost. Evo šta je Mirela Bubalo izjavila prilikom saslušanja na jednom od ročišta.
Pitanje (zastupnik Istrage): Da li ste imali ikakve veze sa ovom anonimnom prijavom prije događaja koji su opisani u spornom tekstu?
Odgovor Mirele Bubalo: Na suđenju ranijem sam objasnila okolnosti, te anonimne prijave sam zaprimila od uposlenika OSA-e, nisam ih imenovala tada, ne znam ni sada. Nisam pitala, a oni se nisu predstavljali. To je bilo ispred poslovnih prostorija kad su me presrela dva lica, nisu me pozvali uopšte, nego ispred zgrade se desilo presretanje. Ja sam ih viđala i prepoznala likom, jer ulazimo i izlazimo iz iste zgrade i oni su rekli da su ohrabreni ponašanjem ministra Čampare i svemu onom što iznosi u javnosti i da su upoznati o nizu nepravilnosti unutar sigurnosne agencije (OSA-e) i da bi željeli, ako sam u mogućnosti, da to predam ili ministru ili na poštu, jer su se oni bojali, jer su pod stalnim kontrolama. Koverte nisu bile zatvorene, letimice sam pogledala, bilo je više strana, vidjela sam da se u njima ne nalazi ništa osim teksta, nije mi bilo poznato iz sadržaja te prijave, nisam znala o čemu se radi i nije imalo logike da je preuzmem. Uzela sam koverte, uputila sam se svojoj kući sa kovertama. Svratila sam do svoje prijateljice, rekla šta mi se dogodilo, konsultovala sam ministra (Aljošu Čamparu) telefonom, rekao mi je da predam na poštu, pa nek istražni organi utvrđuju navode, ima svako pravo da preda prijavu”
Postupajući sudija je, tokom ročišta, upita Mirelu Bubalo da li joj je bilo čudno da prvi čovjek policije Federacije kaže da se podnesu prijave, bez predhotnog provjeravanja.
“Nije mi bilo čudno, jer organi treba da provjeravaju i utvrđuju, a ne on. On nije želio da zna. Ja nisam predala to na poštu”, kazala je Bubalo.
Kako bi prikrila sebe, Bubalo je angažirala prijateljicu Aminu Ohranović. Prema njenom svjedočenju, Bubalo uopće nije imala isprintane prijave.
“Mislim da sam ja dana 27.8. 2020. godine oko 00,30 sati imala poziv od prijateljice Mirele Bubalo, kao i poruku da se javim jer joj nešto trebam. Pitala me da isprintam nešto i zapakujem kod sebe na poslu. Ja sam joj rekla da ne mogu, jer imam obaveza”, kazala je Ohranović prilikom saslušanja u FUP-u.
Istog dana, oko podne Mirela Bubalo je došla u stan svoje prijateljice i rekla joj da ima neke koverte koje treba predati u poštu.
“Te koverte Mirela je nosila u svojoj torbi i izvadila ih je kod mene u stanu. Vidjela sam da ima više koverata formata A4, koje su bile zalijepljene, zapakovane i na njima su ručno napisane adrese nekih institucija i to Tužilaštvo, SIPA, a ostalo nisam vidjela. Rekla mi je da nju prate te da nije pametno da nju vide da predaje neke koverte u poštu, te me je zamolila da ja predam u poštu na Trgu solidarnosti”, ispričala je Ohranovićeva, te potvrdila da joj je novac za “poštarinu” dala Mirela Bubalo.
Kada je priča dospjela u javnost, ministar Aljoša Čampara je tješio Aminu Ohranović.
“Pozvala sam Mirelu i pitala zašto se ovo dovodi u vezu sa mnom, a ona je rekla da je to super, jer sam ja na taj način amnestirana, jer je “njima” u interesu da to bude Mirela Bubalo. Ja sam tu nevažna. Nakon toga zvao me Aljoša Čampara na moj telefon i rekao mi da se ne sekiram, jer meni ovaj tekst ide u prilog”, izjavila je Amina Ohranović.
Čamparina savjetnica Bubalo kasnije će biti nagrađena radnim mjestom u državnoj službu FMUP-a. No, kako joj je mala plaća, ona je zamrznula svoje radno mjesto i vratila se na poziciju savjetnice.
Bit će da se više ni Dušanka Majkić, jedna od utemeljiteljica SNSD-a, ne sjeća tačno dana kada je njezin partijski šef prvi puta zaprijetio raspadom Bosne i Hercegovine i tako indirektno najavio novi rat na Balkanu. Jer, čak i oni međunarodni zvaničnici koji najviše istrajavaju u gluhoći na ove prijetnje odlično znaju da tumbanje granica nigdje – a kamoli ovdje – ne prolazi mirno, no kad smo već kod gospođe Majkić, nemam uopće dilema da se i predobro sjeća (američke) zastave pod kojom je tih postdejtonskih godina lider opozicije u Republici Srpskoj obećavao evropske kule i gradove. Ove sezone pak član Predsjedništva BiH iz RS-a prijeti svima: dolazećem ambasadoru SAD-a, Evropskoj uniji već poslovično poručuje da ga ne zanima, visokog predstavnika Christiana Schmidta blagovremeno je pomnožio s tri nule, a o miru govori jezikom Slobodana Miloševića netom uoči krvavog pohoda devedesetih – u okviru Ustava, obećava Dodik kao njegov uzor iz tog doba, prekrojit će granice, rasturit će BiH i Srbima će dati ako ne onako veliku Srbiju, ono barem veću nego što jeste. Rokovi se ubrzano krate, sa nedavnih šest mjeseci stigli smo do mjesec, a prije koji dan, nakon sjednice svoje partije u Banjaluci, najavio je entitetsko povlačenje saglasnosti na državni Zakon o odbrani, Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću i Upravi za indirektno oporezivanje. Gospođa Majkić može posvjedočiti da je upravo ona u Parlamentu BiH dirigirala SNSD-ovim klubom prilikom glasanja o ovim zakonima, što zapravo u startu eliminira svaku priču o “saglasnostima”. No, bio je to neki drugi Milorad.
Isprazna priča
Obrazlažući najavljene poteze, Drugi Dodik je kazao da je RS već formirao nekoliko ekspertnih ekipa koje će se baviti “pitanjima odbrane, prava, novim Ustavom RS-a i ključnim pitanjem – bespravnom odlukom Valentina Inzka”, te obećao kako će “sve dovesti u pitanje”. Uvertira ovom nastupu organizirana je u Beogradu, gdje je održana tribina “Sloboda i samostalnost Republike Srpske” na kojoj je član najvišeg državnog vrha ove zemlje svojim srbijanskim obožavateljima, listom desničarima i ratnim nostalgičarima, objašnjavao zašto Bosna i Hercegovina ne smije postojati za pet, a naročito za deset godina, te im obećao formiranje vojske RS-a u narednih mjesec dana. Ne postoji autoritet koji ga može zaustaviti, samodopadno je izjavio, strateški tumačeći kako već ima isplanirane načine da se odupre pritiscima “prije svega Amerike”, jer: “Došao je trenutak kada mi moramo promovisati ovu stvar i ja sam ovdje najviše zbog toga da pridobijem razumijevanje javnosti”. Za bosanskohercegovačku javnost zadužio je svog pravnog savjetnika Milana Tegeltiju koji je “ljudima u Federaciji” poručio da ne žive u zabludi. “Ama, narod u RS-u u ogromnoj, predominantnoj većini misli i želi ono što Dodik naglas govori”, napisao je nekadašnji predsjednik VSTV-a, valjda najplastičnije argumentirajući vlastitu smjenu s najmoćnije pravosudne funkcije u BiH.
Dodikova opozicija u RS-u požurila je da odgovori: predsjednik SDS-a Mirko Šarović kazao je da je Dodikov atak na OSBiH, UIO i VSTV “jedna u nizu neozbiljnih najava i inicijativa”, ne krijući bojazan da bi – u tom slučaju – “Republika Srpska mogla postati problem, i unutrašnji, ali i međunarodni”. Šarović je uvjeren da je i ovo “isprazna priča za dnevnopolitičku manipulaciju i skretanje pažnje”, a slično zbori i predsjednik PDP-a Branislav Borenović, čak siguran da bi “bilo kakva vrsta izolacije, posebno ekonomske, mogla biti pogubna za RS”. Borenović poziva na razum (ma kako to tragikomično zvučalo u ovdašnjim političkim uvjetima!) i upozorava na to da “korupcija sve više cvjeta, a dugovi postaju veći”. Dragan Mektić, bivši SDS-ov državni ministar sigurnosti, kao i obično je bio najdirektniji – ne krije razočarenje opozicijom koju Dodik redovito manipulira, ali i javno tvrdi da je zapravo Dodik najveća prijetnja budućnosti RS-a. Iz Federacije pak najdosljednije reagira Željko Komšić, Dodikov kolega iz Predsjedništva i lider DF-a, i inače najveći borac za OSBiH i njegovu suradnju s NATO-savezom, dok se iz SDA busaju u državna prsa, a predsjednik Naroda i pravde ukupan Dodikov angažman proglašava ludilom koje može proizvesti i njegove još drastičnije poteze. HDZBiH je zainteresiran jedino i isključivo za svoj oblik izbornih reformi i tu sve počinje i završava.
Da je živ, Zoran Radmilović bi u svojoj neponovljivoj ulozi Radovana III, na pitanje šta će biti s Bosnom, vjerovatno odgovorio: Zamračilo se nebo od Beograda k’o da će govna da padaju! U njegovom svijetu Miloradu bi vjerovatno pripala uloga Rumenke i ona čuvena molba da obrati pažnju na ponašanje i to fundamentalno da obrati pažnju na ponašanje, ma kako bio – čim mu slika izađe u novinama i na TV-u – automatski popularan. Osim u (političkim) čituljama. Jasno je, naime, da ova naša domaća Rumenka iz državnog Predsjedništva ne krije ambiciju da bude Radovan II, ma koliko je nekada bio protivnik Radovana I. On koji se busao u prsa svojim opozicionim stavovima i bojkotom fronta u prošlom ratu, sada bez imalo dvojbe daje gas na tom svom (i našem) pogibeljnom putu u sljedeće sukobe, nimalo zainteresiran za žrtve i uvjeren da iza njega stoji Aleksandar Vučić barem onom snagom kojom je Milošević stajao iza Karadžića. Po njegovoj računici – Hrvatska je danas ono što je Slovenija bila devedesetih, dovoljno nezainteresirana za predziđe Evrope da se neće miješati. I još više zainteresirana za vlastitu državu da specijalcima koje šalje da vraćaju migrante u BiH prethodno naredi da skinu baš svaku identifikacijsku oznaku. Da Evropu već smatra neutraliziranom, odaju ga vlastite rečenice: o Evropskoj uniji, u koju ne vjeruje, govori kao o Zapadu, jednako koristeći priliku da natukne kako su to, zapravo, stavovi SAD-a, te tako potakne francusku samodopadnost ne bi li isprovocirao kontrastav.
Blamaža sa ukradenom ikonom
O majčici Rusiji brine toliko da mu je rođendan Vladimira Putina porodični praznik, samo ne spominje hoće li mu po Sergeju Lavrovu poslati poklon, možda i zbog toga što je onomad izblamirao i Lavrova i Rusiju darivanjem ukradene ikone. Kako god, i Rusija očito ima svoje planove jer je Lavrov progutao žabu i opet se sinoć družio s Rumenkom.
Na Samitu nesvrstanih u Beogradu Dodik će bez sumnje tražiti podršku za svoje ratne ambicije i među 117 zemalja učesnica. Ko će u Beogradu zastupati Bosnu i Hercegovinu? Ko će biti naša upadljiva persona? I još važnije: ako nema ko da govori u ime BiH, otkud nam pravo da očekujemo da će nas neko čuti? Nedavno je Enes Karić ispisao sjajan esej na stranicama ove novine, prisjećajući se posjete američkog diplomate uoči ratova devedesetih, kome su domaćini objašnjavali kako ljudi neće da ratuju, pa taman su počeli da dobro žive, a on im dobronamjerno predložio da najumnije Bosance i Hercegovce pošalju u svijet, da govore o vrijednostima BiH. Bilo je to nekako u vrijeme kada je Radovan I prijetio u Skupštini BiH. Radovan II sad već uveliko prijeti, a ne samo da najumnije ljude nismo angažirali u službi BiH već ne razumijemo ni onu čuvenu Radovana III: Ili će ti život biti cvijeće ili tebe biti neće.
Zamjenik ministra odbrane BiH Mijo Krešić zagovarao je odlazak snaga EUFOR-a iz Bosne i Hercegovine. Svoje stavove Krešić je saopćio 30. septembra na sastanku sa parlamentarnim državnim sekretarom Saveznog ministarstva odbrane SR Njemačke Thomasom Silberhornom koji je nedavno boravio u BiH.
“Nakon iskazane dobrodošlice zamjenik je tijekom svog obraćanja upoznao gospodina Siberhorna i sa političkom situacijom u BiH i to da je trenutno kriza vlasti vezana za neusvajanje Izbornog zakona, da je osnovni problem političko Sarajevo koje nema potrebe za razumijevanje Bihaća,Mostara, Tuzle, Trebinja itd i da bi bilo najbolje da multinacionalne snage EUFOR-a, odnosno ALTHEA više nisu prisutne u BiH, jer bi to pokazalo da BiH može samostalno da ide ka euroatlanskim integracijama”, navedeno je u zabilješci sačinjenoj nakon sastanka.
Istraga je u petak zatražila dodatni komentar od zamjenika ministra odbrane BiH Mije Krešića. On potvrđuje da je razgovarao o odlasku EUFOR-a, ali stvari sada stavlja u drugi kontekst.
“Tijekom susreta i razgovora s parlamentarnim državnim tajnikom Saveznog ministarstva obrane Savezne Republike Njemačke Thomasom Silberhornom i njegovim suradnicima razgovarali smo o više tema. Svakako između ostalog spomenuta je i tema EUFOR-a i produljenja mandata operacije ALTHEA. Tom prigodom u kontekstu političko-sigurnosnih prilika u BiH iznio sam svoj stav kako bih bio sretan da nema potrebe za produljenjem mandata operacije ALTHEA jer bi to značilo da je BiH uradila neophodne strukturalne reforme, da smo usuglasili političke stavove unutar BiH, da je na snazi puna primjena konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda i da su političke i sigurnosne prilike u našoj domovini takve da smo spremni za članstvo u EU i NATO.Danas smo još uvijek, nažalost, daleko od takvih procesa i zbog toga je nastavak operacija misije EUFOR važna jer imamo istinskog partnera u postizanju kolektivne sigurnosti koja je važna na našem prostoru, ali i u procesu unapređenja našeg obrambenog sustava i izgradnje kapaciteta Oružanih snaga BiH”, kazao je Mijo Krešić za Istragu.
Na web stranici Ministarstva obrane BiH piše da se zamjenik ministra odbrane BiH Mijo Krešić 30. septembra susreo sa parlamentarnim državnim sekretarom Saveznog ministarstva odbrane SR Njemačke Thomasom Silberhornom.
“Gosti su upoznati i o trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini i procesu evropskih i euroatlantskih integracija, kao i o unutrašnjim političkim refleksijama vezanim za navedene teme unutar naše zemlje. Sagovornici su razmijenili mišljenja i o prisutnim sigurnosnim, ekonomskim i drugim izazovima sa kojima se susreće ne samo Bosna i Hercegovina, već i ostale zemlje regiona, a tiču se ilegalnih migracija, tradicionalnih oblika kriminala, kao i povratka državljana regiona sa stranih ratišta”, navedeno je u saopćenju Ministarstva odbrane BiH.
Odlazak međunarodnih vojnih snaga stav je i zvaničnika Republike Srpske okupljenih oko člana Predsjedništva BiH i lidera SNSD-a Milorada Dodika. U martu ove godine Narodna skupština RS-a je zatražila odlazak pripadnika EUFOR-a iz BiH.
“Narodna skupština RS-a konstatira da nakon 25 godina od uspostavljanja mira u BiH nije bilo sukoba niti su oni mogući, prestaje potreba i za vojnim dijelom misije po Aneksu 1 A Daytonskog sporazuma. To potvrđuje i činjenica da je od prvobitnih 60 tisuća vojnika misije IFOR, koje je mijenjala ime u SFOR, već godinama u BiH samo ograničeni kontingent europske misije EUFOR sa 600 vojnika”, navedeno je u zaključcima Narodne skupštine Republike Srpske.
Inače, proteklog ljeta su se pojavile informacije da postoji mogućnost da Ruska Federacija blokira produženje mandata EUFOR-a u BiH koji ističe u novembru. Za njegovo produženje potrebna je rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a u kojem Moskva može iskoristiti veto da blokira ovu odluku. U okviru EUFOR-ove Althea mirovne misije u BiH trenutno se nalazi 600 vojnika iz 19 država.
“Može se očekivati da će Moskva raditi sve što može da izazove konfuziju i nestabilnost na Balkanu, uključujući i to da blokira produženje mandata EUFOR-a. Pretpostavljam da će Evropljani i Amerikanci pronaći način da to zaobiđu”, rekao je u avgustu za Al Jazeera Balkans Daniel Serwer, profesor na Johns Hopkins Univerzitetu i jedan od pregovarača Dejtonskog sporazuma.
Još u junu Ambasada Ruske Federacije u Sarajevu je saopćila da će produženje mandata EUFOT-u ovisiti o tome da li će imenovanje visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta biti razmatrano pred Vijećem sigurnosti UN-a.
“Pažljivo pratimo razvoj situacije i analiziramo je. Ovisno o rezultatima ove analize, razradit će se i naš stav u vezi s produženjem operacije Althea u BiH. Pozivamo partnere da se suzdrže od konfrontacionih pristupa i vrate se konstruktivnoj saradnji”, naveli su iz tada iz Ambadsade Ruske Federacije u Sarajevu u izjavi za portal klix.
Nekoliko puta smo objavljivali na Istraga.ba da čelnici HDZ-a zagovaraju stavove Ruske Federacije. Dragan Čović, lider HDZ-a BiH i stranački šef zamjenika ministra odbrane Mije Krešića, kazao je ruskim medijima da je na njegovu žalost uticaj Ruske Federacije u BiH mali.
Podsjetimo, zamjenik ministra odbrane BiH Mijo Krešić prošle je sedmice negodovao i zbog “odgađanja” vježbe Oružanih snaga BiH i Srbije.
Vježba Oružanih snaga BiH i Vojske Srbije se nije trebala odgoditi, kazao je za @MultimedijaBHRT zamjenik državnog ministra odbrane Mijo Krešić (HDZ BiH) pic.twitter.com/TFo41vDAgS
Podsjetimo, Ministarstvo odbrane BiH prošle je sedmice odložilo održavanje vježbe koja je trebala biti na Manjači. Ministar odbrane BiH Sifet Podžić je kazao da je vježba odgođena zbog loše epidemiološke situacije. No, Istraga je objavila da su stvarni ralozi to što je Srbija u BiH namjerava poslati pripadnike dvije specijalne brigade, 63. padrobranske iz Niša i 72. brigade za specijalne operacije. Da je Srbija namjeravala poslati vojnike iz tih jedinica potvrdio je i ministar Podžić u emisiji Pressing na N1 televiziji.
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu presudio je četvrtak u korist 33 bh. državljanina koji su podnijeli tužbu protiv Azerbejdžana, navodeći da su žrtve trgovine ljudima i da ova država nije poduzela ništa da istraži krivična djela koja su prema njima počinjena.
U pitanju su radnici koji su, preko firme bh. firme “SerbAz”, od 2006. do 2009. godine radili u Azerbejdžanu na velikim građevinskim projektima. Ovi radnici su, zapravo, imali status robova. Jedan od njih je Seudin Zoletić, radnik iz Živinica koji je i podnosilac ove tužbe Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
“Bili smo u jako teškoj situaciji. Bez novca. Bez hrane, Bez ičega“, govorio je Zoletić u svojoj ispovijesti novinarima.
Mnogi radnici, kako je Zoletić ispričao novinarima u dokumentarnom filmu “Izgradnja Bakua: Ropstvo u srcu Azerbejdžana”, živjeli su u lošim uslovima, radeći po 12 sati dnevno. Neki su i pretučeni, a jedan je radnik preminuo na njegovim rukama.
Na ovim projektima je bilo angažovano oko 700 radnika iz BiH, Srbije i Makedonije. Bh. državljani, njih 33 sa Zoletićem na čelu, tužili su Azerbejdžan. Sud u Strazburu je u četvrtak presudio u njihovu korist i naložio da im da se isplati po 5000 eura nematerijalne štete, dok je odštetni zahtjev za materijalnu štetu – odbijen.
“Sud je uzeo u obzir opći opis radnih i životnih uvjeta navedenih u parničnom zahtjevu podnositelja zahtjeva, kao i dodatni materijal na koji su se oslanjali pred domaćim sudovima i Sudom. Tačnije, pozvali su se na izvještaj (“ASTRA” izvješće) od 27. studenog 2009. koji su pripremile tri nevladine organizacije iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske u suradnji s Azerbajdžanskim migracijskim centrom (“AMC”). Ovaj izvještaj pruža detaljniji prikaz navoda koji se odnose na postupanje prema radnicima od strane Serbaza i sadrži dodatne informacije o potencijalnoj situaciji prisilnog ili obveznog rada i trgovine ljudima”, navedeno je u odluci Evropskog suda za ljudska prava.
Nadalje, navodi Sud, bila su prisutna i tri sastavna elementa trgovine ljudima.
“Činjenica da su podnositelji zahtjeva bili regrutirani u Bosni i Hercegovini, da ih je grupa dovela u Azerbajdžan od strane privatne tvrtke i da su se zajedno nastanili u za to predviđenom smještaju, koji navodno nisu mogli napustiti bez dopuštenja poslodavca”, navedeno je u presudi.
Tužilaštvo BiH je, podsjećamo, u julu 2014. godine podiglo optužnicu protiv bh- državljanina Bože Vučenovića, vlasnika firme “SerbAz”, i njegovih saradnika.
“Sud Bosne i Hercegovine je dana, 07. jula 2014. potvrdio optužnicu kojom se optuženi Božo Vučenović tereti za krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom trgovina ljudima i krivičnim djelom pranje novca, a optuženi: Rade Ljubičić, Saša Lipovac, Safet Turanović, Rasim Turanović, Nenad Tatić, Slaviša Kojić, Zoran Dmitrović, Zoran Kalajdžić, Novak Ćirić, Nedeljko Vučenović i Miroslav Vučenović za krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom trgovina ljudima, a optuženi Milan Vučenović za krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom pranje novca”, navedeno je na stranici Suda BiH.
Proglašen je krivim što je od septembra 2008. do maja 2013. na svoje račune, otvorene u nekoliko banaka u Republici Srpskoj, primio novac u iznosima od oko 730.000 američkih dolara i 512.000 eura, pribavljen izvršenjem krivičnog djela.
Novac mu je, prema presudi, uplaćivan od off-shore kompanija s Novog Zelanda, Paname i Velike Britanije, njegove braće Bože i Milana Vučenovića, kao i njima poznatih osoba iz Azerbejdžana. Srpko Vučenović je po nalogu brata Bože kupovao nekretnine i opremu u BiH iako je mogao znati da novac potiče od krivičnog djela, navodi se u obrazloženju presude.
Za razliku od bh. vlasti koje su uradile kakvu-takvu istragu u ovom slučaju, pravosuđe u Azerbejdžanu nije poduzelo ništa. Upravo to je bio razlog da Evropski sud za ljudska prava presudi u korist 33 bh. državljanina koji su, preko Vučenovićevih kompanija, bili angažirani u Azerbejdžanu.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
