Pripadnici SIPA-e i MUP-a Republike Srpske rano u srijedu započeli su veliku akciju na području oko Banja Luke, Gradiške i Doboja, saznaje Istraga. Akcija se provodi po naredbama Tužilaštva i Suda BiH. Meta su kriminalci sa tog područja koji su trgovali narkoticima. Ovo je, prema informacijama Istrage, nastavak predmeta “Transporter”. Informacije o osumnjičenima prikupljene su na osnovu dešifriranja poruka iz aplikacije Sky.
Provoosumnjičeni u ovom slučaju je Dušan Lovrenović iz Gradiške. U pitanju je sin Milivoja Lovrenovića zvanog Čaruga koji je već odavno u bjekstvu, a koji je blizak saradnik odbjeglog ratnog zločinca Ljubana Ećima. Dušan Lovrenović je vlasnik ugostiteljskih objekata na području Gradiške, a i ranije je dovođen u vezu sa trgovinom drogom.
Ljuban Ećim
Među 25 osumnjičenih je, prema informacijama Istrage, i Veljko Ugrenović iz Gradiške. On je i u septembru ove godine bio na meti policije zbog sumnje da se bavi prodajom droge. Osim toga, bio je svjedok u slučaju ubistva banjalučkog kriminalca Slaviše Ćuluma.
Policija je, prema informacijama Istrage, upala i u objekte koje koristi i Dario Jekić. On je ranije osuđivan zbog ubistva Vanje Panića. Osim toga, banjalučki novinar Slobodan Vasković je tvrdio da je Dario Jekić bio službeni vozač SNSD-ove zastupnice u Parlamentarnoj skupštini BiH Sanje Vulić.
Prema informacijama Istrage, među osumnjičenima je i Filip Munjeran iz Gradiške. On je ranije dovođen u vezu sa nasilničkim ponašanjem.
Na području Gradiške MUP RS i SIPA pretresaju i objekte u vlasništvu Mladena Grbića. Istraga.ba je u septembru prošle godine pisala da je Grbić imao direktne veze sa Ljubanom Ećimom. Naime, u optužnici iz 2008. godine podignute protiv Ljubana Ećima i drugih, navedeno je da ta grupa skrivala kokain u stanu u Ulici Franca Rozmana na broju 18 u Beogradu
Stan je kupio Mladen Grbić iz Gradiške, a ključeve od tog stana imao je Predrag Njegovan koji je živio u kući koju je koristio – Ljuban Ećim. Beogradski tužioci su napisali da je Milivoje Lovrenović Predraga Njegovana predstavljao kao svog rođaka. Inače, Njegovan je rođen u Novoj Gradišci u Hrvatskoj, gdje je rođen i Milivoje Lovrenović koji je u međuvremenu preselio na desnu obalu Save, u Gradišku, na teritoriji BiH.
Meta policijskih inspektora je i Savo Dragišić kojem se ranije, na Sudu BiH, sudilo zbog krijumčarenja droge iz Slovenije u Švedsku.
Tužilaštvo BiH ustupilo je Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu predmet protiv Avaza d.o.o i drugih povezanih kompanija čiji je osnivač bio Fahrudin Radončić. Predmet se odnosi na utaju direktnih poreza u iznosu od oko 11 miliona maraka i formiran je na osnovu nalaza Porezne uprave Federacije BiH.
“Tužilaštvo BiH je 15. novembra 2021. godine dostavilo u rad navedeni predmet Tužilaštvu KS u fazi prijave protiv više osoba. Bit će izvršene određene provjere”, saopćili su za Istragu iz Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu.
Među prijavljenim osobama je nekoliko direktora i odgovornih osoba koje su rukovodile firmama čiji je osnivač Radončić, a najzvučnije ime je Fehim Škaljić, bivši SBB-ov zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Porezna uprava Federacije BiH je 2018. godine izvršila kontrolu poslovanja Avaza d.o.o., zatim preduzeća Avaz-roto press i drugih povezanih firmi, te je utvrđeno da su, sumnjivim knjiženjem, ove kompanije utajile oko osam miliona direktnih poreza, dok se konačan dug, računajući i zatezne kamate, penje na 11 miliona maraka. Nakon nalaza Porezne uprave, ove kompanije su dostavile žalbu Federalnom ministarstvu finansija, ali HDZ-ova ministrica Jelka Milićević, kao drugostepeni organ, do danas nije pravosnažno odlučila u ovom predmetu. U međuvremenu, dokumentacija je dostavljena u rad Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, a predmet je zadužila tužiteljica Merisa Nurkić. No, ni u toj instituciji, kojom je donedavno rukovodila HDZ-u i SBB-u bliska tužiteljica Gordana Tadić, za tri godine nije poduzeta nijedna tužilačka radnja. Tek nakon smjene Gordane Tadić s pozicije glavne tužiteljice, njen nasljednik Milanko Kajganić odlučuje pokrenuti stvari s mrtve tačke. S obzirom na to da su u pitanju direktni porezi, Kajganić je predmet prebacio u nadležnost Tužilaštva Kantona Sarajevo.
Informacije o nalazima Porezne uprave FBiH u Avazu i povezanim kompanijama, prije tri godine objavila je Slobodna Bosna. Utemeljitelj Avaza tada je ustvrdio da je Porezna uprava ovu konotrlu provela “po političkom nalogu”, a na sve je reagirala i pravna zastupnica Avaza Amina Pilav.
“U tekstu u kojem tvrdite da je grupacija ‘Avaz’ utajila 11 miliona KM jedino je tačan navod da je Poreska uprava FBiH više mjeseci vršila kontrolu poslovanja kompanija u grupaciji ‘Avaz’. Vrlo je zanimljivo, a to je i ranije isticano, kontrola je uslijedila nakon što je supruga direktora OSA-e g. Osmana Mehmedagića na svom facebook profilu postavila pitanje zašto Poreska uprava zaobilazi Tešanjsku 24a u Sarajevu, što je adresa Avaza. Još indikativnija je činjenica da su službenici Poreske uprave upućeni u Avaz, nakon što su ministri SBB-a u Vladi FBiH odbili glasati za postavljenje g. Šerifa Isovića na funkciju direktora Poreske uprave FBiH, bez istovremenog imenovanja njegovog zamjenika, kako je to propisano zakonom”, napisala je advokatica Pilav.
Konkretne navode Slobodne Bosne, Amina Pilav nije željela komentarisati, pozivajući se na “Zakon o poreskoj upravi FBiH koji u članu 3. stav 4. propisuje šta se smatra poreskom tajnom”.
Avazove poreske tajne ubrzo je preuzelo Tužilaštvo BiH. Tadašnja glavna tužiteljica Gordana Tadić odmah je dobila prostor u Avazu i drugim Radončićevim “proxy medijima”, gdje su je prozivali “boginjom pravde”. Zauzvrat je “poreska tajna” firme koju je utemeljio Fahrudin Radončić ostala duboko u ladicama Tužilaštva BiH. No, nakon smjene Gordane Tadić predmet je “ugledao svjetlo dana”.
Dragan Čović, predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, danas će se u Bruxellesu sastati sa poslanicima Europskog parlamenta, te o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini razgovarati sa izvjestiteljem Europskog parlamenta za našu zemlju Paulom Rangelom i predsjednikom Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta Davidom McAllisterom. Za lidera HDZ-a BiH aktuelna politička situacija je već godinama kovanica iza koje se kriju njegovi zahtjevi da se izborno zakonodavstvo u našoj zemlji reformira tako da – u najgorem slučaju – Hrvatski narodni sabor bira člana Predsjedništva BiH, naravno samo ako je i dalje pod ingerencijama i patronatom HDZ-a i Čovića osobno. Prije koji dan, iako nam je to Čović prećutao, upravo je lider HDZ-a BiH demonstrativno odbio “elektorski način” izbora članova Predsjedništva BiH: po saznanjima portala istraga.ba, on je, na posljednjem sastanku u ovom krugu sa američkim diplomatom Matthewom Palmerom i zvaničnicom EU Angelinom Eichhorst, insistirao da ostanu nacionalni predznaci za članove Predsjedništva BiH, te da kandidat iz reda hrvatskog naroda, koji bi dobio podršku elektora, bude potvrđivan u Klubu Hrvata Doma naroda Federacije BiH.
Četvrta tema
Čak su i Palmer i Eichhorst, inače prilično otvoreni spram Čovićevih želja, prepoznali megalomansku želju za kontrolom (u Domu naroda FBiH HDZ ima neprikosnovenu većinu), pa su – doima se – teška srca upozorili Čovića na to da se na taj način uopće ne provode presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
A teško je povjerovati da je u toj sobi bio iko toliko naivan da i pomisli kako Čovića zanima provođenje presuda iz Strasbourga: da je drugačije, ne bi ministar pravde BiH Josip Grubeša, još jedna HDZ uzdanica, samo koji dan ranije, svim sudijama Suda u Strasbourgu pisao tražeći od njih da spriječe svog kolegu, inače predstavnika BiH, sudiju Farisa Vehabovića da uopće govori o izmjenama izbornog zakonodavstva u svojoj i našoj zemlji?! Da vidimo, dakle, šta je to čime je sudija Vehabović naljutio ministra Grubešu. Iz prve, dakle, Grubešine ruke: “Medijski navodi suca Vehabovića, citiram: ‘Devedesetih godina se moralo pristati na konstitutivne narode jer je to bilo prijelazno rješenje, BiH mora omogućiti svima da sudjeluju u izbornom procesu bez ikakvih davanja povlastica konstitutivnim narodima. Ne bi trebale postojati etničke odrednice. Nema Srbin, Hrvat, Bošnjak, već građanin’, ne bi smjeli biti predmetom opservacije i služiti na čast sucu jedne takve pravosudne institucije”, napisao je naš vrli ministar pravde. Suština čitavog niza presuda Europskog suda za ljudska prava – od one već famozne Sejdić-Finci do presude u slučaju Pudarić – i svodi se na to da u BiH pravo da budu birani dobiju i nekonstitutivni Ostali, ali i konstitutivni na cijelom prostoru zemlje. Pokojni Svetozar Pudarić u Strasbourgu je posthumno dobio potvrdu da je kao Srbin u Federaciji diskriminiran jer se nije mogao kandidirati za Predsjedništvo BiH. Presuda Sejdić-Finci donesena je 22. decembra 2009. godine i svoju 12. obljetnicu neprovođenja dočekat će, po svemu sudeći, u jeku najnovije sesije koja će baš tih decembarskih dana ponovo biti organizirana uz dvojac Palmer-Eichhorst. S obzirom na to da su dosadašnje pregovore pratila nepopustljiva Čovićeva odbijanja, da su se odvijali uz velikodušne istupe Milorada Dodika kako je spreman pristati na sve što se Federacija dogovori – što je implicitna poruka da mu je od početka jasno kako je Republika Srpska nedodirljiva – da prvo vidimo šta je to što je Čoviću opet malo.
Po saznanjima Istrage, a očito su validna jer ih je indirektno potvrdio sam Čović, u Federaciji bi bilo 10 izbornih jedinica, svaki kanton po jedna. Broj elektora u kantonima bio bi definiran srazmjerno broju stanovnika. Tako bi Bosansko-podrinjski kanton (Goražde) davao samo jednog elektora, a Tuzlanski najviše, ukupno 19. Kanton Sarajevo bi davao 17. Kandidat koji bi pobijedio u kantonu osvojio bi sve elektore – pobjedniku u Kantonu Sarajevo pripalo bi 17 elektorskih glasova. Kako bi pregovaračima demonstrirali ovaj način izbora, međunarodni su eksperti uzeli u obzir posljednja tri izborna ciklusa i svaki put je bio isti rezultat – HDZ-ov kandidat bi bio izabran za člana Predsjedništva BiH, dok je drugi član uvijek bio neko iz druge političke partije. No, lider HDZ-a BiH nije zadovoljan, on bi da kandidata iz reda hrvatskog naroda potvrdi Klub Hrvata u Domu naroda Federacije BiH, koji broji 17 članova i u kojem HDZBiH uvijek ima dvotrećinsku većinu. Pošto je kristalno jasno da je ponuđeni način popriličan ustupak HDZ-u BiH, nije zgoreg pogledati i ostale predložene promjene jer se očito među njima kriju razlozi Čovićeva odbijanja. Međunarodni eksperti su, naime, sa domaćim političarima razgovarali i o funkcionalnosti Federacije BiH, ističući šest tačaka koje bi se trebale riješiti u narednom periodu. Na prvom mjestu je pitanje Doma naroda FBiH, koji bi trebalo urediti u skladu sa presudom Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, na čemu je insistirao HDZBiH tražeći da se ukine odredba Ustava FBiH prema kojoj svaki kanton daje najmanje po jednog delegata iz reda svih konstitutivnih naroda ukoliko su oni prethodno izabrani u kantonalne skupštine. Ovo ne može biti razlog Čovićevog odbijanja, međutim, već druga tačka – pitanje nadležnosti Doma naroda FBiH kada je u pitanju vitalni nacionalni interes – mogla bi biti kamen spoticanja, a naročito treća kojom je otvoreno pitanje rokova za imenovanje predsjednika i potpredsjednika Federacije. Sekretar Doma naroda FBiH Izmir Hadžiavdić je predložio, s ciljem sprečavanja maratonskih pregovora, da se uvede način koji bi nakon prekoračenja zadatog roka, smanjenjem broja predlagača, izbacio druge kandidate i tako zapravo spriječio blokade u režiji HDZ-a BiH kojima svjedočimo od kraja prošlih općih izbora. Četvrta tema je stara priča, koju je svojevremeno obećao u roku odmah implementirati dr. Zlatko Lagumdžija, davne 2010. kada je SDP formirao vlast bez HDZ-a: riječ je o imenovanjima i načinu odlučivanja u Vladi FBiH na istom principu kao i u Vijeću ministara BiH, što bi značilo da niti jedna odluka nije validna ukoliko za nju ne glasaju i predstavnici drugih naroda. Peta tačka se odnosi na deblokadu imenovanja sudija Ustavnog suda FBiH, dok se šestom treba regulirati pitanje “unapređenja zakonodavnih procedura između domova Parlamenta Federacije BiH”.
A gdje su ostali?
Kad se sve skupa analizira, postaje bjelodano da je HDZ-u BiH ponuđena bogata trpeza kakvu samo Čović može odbiti i to – još je jasnije – zbog puke potrebe da blokira sve procese. Sad je već manje važno da li se za blokade opredjeljuje zbog vlastitih ili eventualno Dodikovih ambicija, važnije je da se ovom setu ponuda nema šta prigovoriti iz ugla ravnopravnosti konstitutivnih Hrvata i Bošnjaka. A gdje su Ostali? Ni na jednoj Palmerovoj mapi, zapravo su ugurani u izborne promjene tako da bi presude Evropskog suda za ljudska prava, ona Sejdić-Finci prije svih, bile tek pusto slovo na papiru, brisao bi se prefiks etničkog određenja u Predsjedništvu BiH. No, Ostale – ako ćemo pravo – nije imao ko da predstavlja. Željko Komšić, najglasniji zastupnik ugnjetenih i svih onih koji nisu konstitutivni članovi vodećih nacionalnih partija, kriv je zato što je u Palmerovim očima bio neko zbog koga se ovaj američki diplomata, inače vrsni poznavatelj BiH, i odrekao vlastitih principa. Da je autor “Sarajevskog vuka” zarad neodlučne Evrope navukao jagnjeću kožu, shvatili smo i po onim prijedlozima o trećem entitetu (samo) na dan izbora, no teško je shvatiti nastupe onog dijela građanskih i navodno probosanskih stranaka koje ili neće da se miješaju ili kao SDP-ov Damir Mašić na razgovore o izbornim reformama i dođu da bi plakali što je propala SDP-ova blokada izbora Komisije za vrijednosne papire. Da, to je naša stvarnost: naše, domaće demokrate svoje političke strategije i baziraju na ambicijama da umjesto Dodika, Čovića i Izetbegovića oni budu ti koji će blokirati. No ne neminovno umjesto sve trojice. Dovoljan im je i Kanton Sarajevo.
Pripadnici SIPA-e od ponedjeljka ujutro pretresaju Bosnalijek i privatnu kuću direktora te kompanije Nedima Uzunovića. Tužilaštvo BiH izdalo je nalog za njegovo hapšenje, saznaje Istraga. Akcija se provodi po naredbama Suda BiH i Tužilaštva. Osim pripadnika SIPA-e, u Uzunovićevoj kući u ponedjeljak je bio i njegov branilac Mirsad Crnovršanin, bivši uposlenik Tužilaštva BiH koji je bio stručni saradnik državnog tužioca Dubravka Čampare, a koji je, nakon napuštanja ove pozicije, sa Čamparinom suprugom otvorio advokatsku kancelariju. To je bitno napomenuti iz razloga što je jedan od tužilaca koji je, u određenoj fazi bio povezan sa ovim predmetom, bio upravo tužilac Čampara. Osim toga, Crnovršanin se u petak, nekoliko sati nakon što je donesena odluka u Tužilaštvu BiH da će biti pretreseni objekti Nedima Uzunovića, hitno sastao sa svojim klijentom, što je i potvrdio novinaru Istrage. No, on je kazao da nisu znali da će biti pretres.
“Znali smo da se nešto radi, ali nismo znali za ovo”, rekao nam je Crnovršanin.
advokat Mirsad Crnovršanin ispred kuće Nedima Uzunovića
Nedim Uzunović je, kako saznajemo, osumnjičen za pranje novca u nezakonitoj privatizaciji dionica Bosnalijeka koje su prodate preko ruskih kompanija registriranih u offshore zonama.
“Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) na sedam lokacija u Sarajevu i Konjicu provode akciju kodnog naziva “Trik”, saopćeno je iz SIPA-e.
policija pred kućom Nedima Uzunovića
Osim Nedima Uzunovića, pod istragom su njegov otac Sead Uzunović, zatim sestra Nadija Ćukle, Konjica Anel Vrtić, kao i Alma Turajlić i Natalija Hadžiomerović.
Svi su osumnjičeni za organizirani kriminal i pranje novca. Oni su, sumnja Tužilaštvo BiH, koristeći uglavnom sredstva predstavništva Bosnalijeka u Rusiji, na nezakonit način trgovali dionicama ove sarajevske farmaceutske kompanije. Ključne transakcije dešavele su se preko offshore kompanija iz Češke, Rusije, sa Malte i Bermuda, a sumnjive transakcije vršene su preko ruske Sberbanke.
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) prijavila je 2018. godine Nedima Uzunovića i strane državljane Heinza Karta Rendolfa iz Njemačke, Horsta Michaela Baiera iz Češke, Šaifa Udina Alvia iz Pakistana i Mangilal Kalani iz Indije zbog sumnje da su počinili krivično djelo pranje novca.
izvještaj SIPA-e protiv Nedima Uzunovića
Kriminalne aktivnosti započele su u Češkoj, kada 2016. godine ova grupa u Pragu osniva firmu Close Ville. Odmah nakon toga, direktor Bosnalijeka potpisuje ugovor prema kojem će firma iz Češke vršiti naplatu potraživanja iz Rusije, koja su, inače, redovno plaćana Bosnalijeku. U pitanju su potraživanja u iznosu od 23,8 miliona maraka od kompanija Protek Moskva i Puls Khimki.
“Strane su se”, piše u Ugovoru , “usaglasile da Close Ville zadržava proviziju u iznosu od 10 posto”.
Ovaj ugovor, međutim, uopće nije arhiviran u Bosnalijeku, a firma iz Češke je na početku zadržavala kompletna Bosnalijekova potraživanja iz Rusije.
“Tek nakon što je SIPA započela kontrolu poslovanja Bosnalijeka, firma iz Češke je počela prebacivati dio novca naplaćenog iz Rusije preko Sberbanke”, piše u dokumentima dostavljenim Tužilaštvu BiH.
Firma iz Praga je na taj način zadržala 5,2 miliona maraka, koje je početkom 2017. Godine prebacila na račun kompanije KBC Malta.
“Kako bi prikrili porijeklo novca, prijavljeni su obavili niz transakcija na osnovu ranije sklopljenih ugovora o posudbama”, utvrdila je SIPA.
Tako je novac iz Češke prebačen u Rusiju, potom Švajcarsku, zatim na Bermude, te na kraju na Maltu, na račun koji je otvorila firma KBC EURO CREDIT CAPITAL LIMITED. Tim novcem, KBC Malta kupuje 673 hiljade dionica Bosnalijeka, te postaje vlasnik 24,23 posto ove kompanije.
Upravo je firma KBC Malta bila ključni partner Vlade Federacije BiH i premijera Fadila Novalića kada je krajem 2016. godine, preko Sarajevske berze, prodat državni udio u Bosnalijeku. Vlada tada nije saopćila da su dionice prodate off shore kompaniji, ali je objavom rješenja Komisije za vrijednosne papire objelodanjeno da se radi o off shore kompaniji KBC Malta kojom rukovodi Uzunovićev partner Mangilal Kalani, koji je u suštini samo formalni vlasnik.
Novac koji je uplaćen offshore komanijama kasnije je transferisan u BiH. Tako je, prema dokumentima koji su u posjedu Istrage, iz offshore zone kupljen paket dionica Turist best d.d. Konjic koje su uknjižene na Nadiju Ćukle, sestru Nedima Uzunovića. Prema izvodu iz Registra vrijednostnih papira, Nadija Ćukle je vlasnica 43 posto dionica, dok se 30 posto dionica ove konjičke kompanije vodi na takozvanom skrbničkom računu otvorenom u Sberbanci.
izvod iz Registra vrijednosnih papira FBiH
Veći dio novca obezbijeđen je kroz sumnjivo poslovanje predstavništva Bosnalijeka u Moskvi.
Pripadnici SIPA-e upali su u Bosnalijek i privatnu kuću direktora te kompanije Nedima Uzunovića. Izdat je nalog za njegovo hapšenje, saznaje Istraga. Akcija se provodi po nalogu Tužilaštva BiH. Pripadnici SIPA-e pretresaju njegovu kuću i kancelarije u Bosnalijeku.
On je, kako saznajemo, osumnjičen za pranje novca u nezakonitoj privatizacaiji dionica Bosnalijeka koje su prodate preko ruskih kompanija registriranih u offshore zonama.
Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) na sedam lokacija u Sarajevu i Konjicu provode akciju kodnog naziva “Trik”, saopćeno je iz SIPA-e.
policija pred kućom Nedima Uzunovića
Istraga.ba je u ponedjeljak ujutro uspjela snimiti pripadnike više policijskih agencija pred kućom u kojoj živi direktor Bosnalijeka Nedim Uzunović.
Kada je Rusija 2014 godine okupirala Krim, ruski predsjednik Vladimir Putin imao je vlastito tumačenje međunarodnog prava koje je Rusiji dalo pravo na to poluostrvo. U obrazloženju vojne intervencije, Putin je tada uporedio aneksiju Krima sa NATO bombardovanjem SR Jugoslavije 1999. godine i otcepljenjem Kosova od Srbije. Prema Putinovim riječima, ove intervencije su prekršile međunarodno pravo i stvorile presedan, koji je, onda, jednostavno slijedila Rusija. Putinova izjava je jasno pokazala važnost Balkana i za Rusiju. U ovim momentima Rusija gomila vojsku na ukrajinskoj granici, i americki obavještajni podaci upozaravaju da Kremlj namjerava da izvrši invaziju na tu zemlju, vjerovatno na početku 2022 godine. Oficijelni Kremlj, naravno, negira te optužbe i kaže da je “pravo Rusije” gdje će raspoređivati vojsku unutar svojih granica. Ali interesantno je da se ukrajinska kriza sada dešava paralelno sa drugom balkanskom krizom, i vjerovatno da postoji paralela na koju, za sada niko zvanično, ne ukazuje.
Ukrajina i BiH
Trenutno postoje dvije zemlje u kojima se otvoreno govori o ratu, a to su Bosna i Hercegovina i Ukrajina. U BiH, član bosanskohercegovačkog Predsjedništva i čovjek koji se predstavlja kao vođa bosanskih Srba, Milorad Dodik, svakodnevno daje zapaljive izjave i stvara atmosferu ponovnog razgovora o sukobu u zemlji. Dodik je u jednom trenutku zaprijetio Zapadu i rekao: “Ako NATO interveniše, onda ću pozvati prijatelje”. Iako Dodik nije rekao na koga misli, aluzija na Rusiju je bila jasna, a još je jasnije da je on morao imati dozvolu od nekoga da izrazi takav stav. Kada su 30. novembra članice NATO-a u Rigi razgovarale stanju u BiH, i kada se na stolu pojavila i ideja slanja dodatnih “stabilizacijskih snaga” u zemlji, istoga dana je Milorad Dodik otišao u posjetu Moskvi i sreo se sa Vladimirom Putinom. Dodikova posjeta Moskvi istog dana kada je održan NATO sastanak na kome se razmatrala situacija u BiH bio je jasna poruka Ruske Federacije NATO-u. Ako ponovo intervenišete na Balkanu, mi imamo pravo na intervenciju u Ukrajini, i ta poruka nije nova, jer je već jednom Vladimir Putin slao istu poruku kada je okupirao Krim.
Rusija ne može vojno pomoći Dodiku
Rusija je u prošlosti pokazala da nema mehanizme da vojno pomogne svojim saveznicima na Balkanu, a sada je situacija za Moskvu još gora jer su gotovo sve istočnoevropske zemlje ušle u NATO. Dok Moskva nema načina da fizički pomogne svojim saveznicima na Balkanu, Rusija može uticati preko svojih satelita u Mađarskoj, Srbiji, BiH, i slobodno se može reći da ta ruska strategija za sada daje dobre rezultate i veoma dobro amortizuje zapadni uticaj u jugoistočnoj Evropi. To stanje pokazuje da formalno članstvo u NATO-u nije garancija za demokratizaciju zemlje, zato SAD i EU moraju obratiti pažnju na sprovođenje suštinskih reformi u nekim članicama NATO-a i EU, inače će razni orbanovci i janše i dalje biti trojanski konji u NATO strukturama.
(autor je urednik i reporter makedonske televizije TV 24 Vesti)
Srbijanski i ruski mediji ponovo su namjerno iskrivili događaje koji su se, posljednjih dana novembra, dogodili na Kosovu. Širenje propagande protiv Kosova ima za cilj stvaranje narativa da je „bezjbednosna situacija na Kosovu nestabilna” i da su, navodno, “srpska i druge nealbanske zajednice su u opasnosti”.
Ovakve vijesti imaju za cilj da stvore klimu mržnje prema Albancima i drugim zajednicama od strane Srba. One takođe imaju za cilj da ojačaju narativ „slabosti i nestabilnost kosovske državnosti“ i „povezanosti Kosova sa ekstremizmom i terorizmom“, da bi koristile ove narative protiv Kosova, u procesu njegovog članstva u međunarodnim organizacijama i međunarodnog priznanja.
Nije neuobičajeno da se tragični događaji i ljudski životi koriste u svrhu propagande i dezinformacije. Posljednji slučaj bila je pucnjava 26.11.2021 na putnički autobus u Glođanu, u kada su ubijeni vozač autobusa i dva učenika, a izvršilac ovog napada i njegovi motivi još nisu poznati. Iako kosovska policija ovaj događaj nije okarakterisala kao teroristički akt, ustvrdivši da nema nikakve veze sa tim, srpski i ruski mediji su napad u Glođanu opisali kao teroristički, koristeći ga za politizaciju slučaja i propagandu protiv Kosova.
Srbijanski „Informer” je odmah nakon incidenta tekst naslovio dezinformativnim naslovom u kojem piše da se “provjerava da li je u napadnutom autobusu u Dečanima bilo Srba”. Ovaj naslov predstavlja otvoren trend podsticanja srpskih čitalaca da se zapitaju da li je možda bilo u napadnutom autobusu građana srpske nacionalnosti. Šteta nanesena Kosovu ovom viješću, ne završava ovdje. Veb pretraživači već imaju automatski prevod na različitim jezicima u svijetu, a samim tim takve vijesti stranom čitaocu koji ne poznaje pristup Informera Kosovu mogu dati potpuno pogrešnu percepciju.
Dana 27.11.2021, srpski medij „Kosovo-Online“ poznat po širenju lažnih vest, kao što je to bio slučaj tokom barikada na sjeveru Kosova, objavio je nekoliko dezinformativnih i tendencioznih članaka o incidentu u Glođanu. Članak koji je objavio ovaj medij sa naslovom „Pucnjave u autobus potresli Kosovo: Glođan je bio baza OVK, puno oružja po kućama, policija je bila nemoćna“, predstavlja bezbjednosnu situaciju na Kosovu krhkom i pokušava da poveže ovaj incident sa oružjem koje je OVK koristila tokom rata (1998-1999), jer prema njima, „Ne treba zaboraviti da je veliki broj ilegalnog oružja ostao u rukama civila na području Glođana, jer su se tamo vodile neke od najžešćih borbi u godinama 1998. i 1999. Ova naracija se uklapa u cjelokupni srpski, ali i ruski narativ protiv Kosova, koji ne napada samo OVK, već i NATO, koji je 1999. bombardovanjem zaustavio humanitarnu katastrofu.
Štaviše, „Kosovo-onlajn” koristi tragični slučaj za širenje propagande protiv imidža Kosova i za predstavljanje Srba kao žrtvama nedavnog rata. U članku se navodi da je „u Glođanu bio i štab bivšeg komandanta OVK Ramuša Haradinaja, kao i logor kidnapovanih Srba i drugih nealbanaca. U blizini se nalazi i Radonićko jezero, gde su članovi iz OVK je 1998. godine ubili najmanje 34 Srbina i Albanaca”. U članku nije predstavljen nijedan dokaz „policijske nemoći“, što je dio samog naslova.
Istog dana „Kosovo onlajn“ je objavio još jedan članak-intervju sa osobom koja je poznata po svojim prosrpskim i ruskim stavovima protiv Kosova, sa naslovom „Galijašević: Napad u Glođanu je klasičan preddržavni terorizam”. U ovom članku, tzv. stručnjak za bezbednost Dževad Galijašević incident u Glođanu opisuje kao „terorističkim“, Kosovo kao „izvor terorizma i drugih teških zločina”. Također dezinformiše u vezi sa bezbjednosnom situacijom na Kosovu, navodeći da je „Kosovo otvoren prostor za organizovani kriminal i da Kosovo ne bi postojalo ako ne bi imalo organizovanog kriminala, terorizma i droge”.
Dok otvoreno predstavlja tendenciju narušavanja bezbednosne situacije i „žrtvovanja lokalnih Srba“, Galijašević tvrdi je „Kosovo teroristička baza koja prima velike količine oružja, uglavnom iz Albanije“.
Njegovi lažne konstatacije kao što su: „Ovo je sistematski prilagođeno onome što se dešava na Kosovu svakih 10 ili 15 dana kada je u pitanju nasilje nad srpskom zajednicom“, osim što su netačne, imaju za cilj da potiču mržnju među zajednicama na Kosovu i šire paniku kod određene etničke zajednice.
Još jedan članak „Kosovo-Online” objavljen istog dana pod naslovom: „Trajković: Saučešće porodicama žrtava u Glođanu, nažalost bilo je sličnih stvari kao i napad u Goraždevcu 2003. godine“, kroz povlačenje paralela između ovih slučajeva predstavljajući ih kao „međuetničke incidente” pod pretpostavkom da ih je izvršila „druga strana”. Ovakve vijesti potiču mržnju među zajednicama na Kosovu i nisu zasnovane na činjenicama.
Ruski medij „Sputnjik” je kroz razne naslove iznio slične dezinformacija tvrdeći da je ovo bio „Udar na sistem bezbjednosti, teroristički akt“ i “Reakcije Prištine o ubistvu studenta kod Dečana”. Osim što se naslov ne poklapa sa sadržajem, jer članak predstavlja reakcije institucionalnih i političkih lidera na Kosovu, on pokušava da lažno predstavi reakcije kosovskih institucija i da ovaj čin okarakteriše ih kao terorističke i štaviše koristi ovaj tragični slučaj da predstavi sistem bezbjednosti na Kosovu kao slabog.
Srpski i ruski mediji su bili veoma aktivni 26. i 27. novembra 2021. godine, s namjerom dezinformiranja o bezbednosnoj situaciji na Kosovu. Iskoristili su vijesti objavljene u kosovskim medijima, sa naslovima poput „Opasnost od napada, ambasade na Kosovu upozoravaju zaposlene da izbjegnu gužve“, iskrivljujući ih i upotrebljavajući ih u svrhu propagande.
Ista viest prenesena je u većini srpskih i ruskih medija uz „bombastične” naslove i sa sadržajem koji namjerno širi propagandu i dezinformacije o bezbjednosnoj situaciji na Kosovu, iznoseći lažni narativ o Kosovu.
Ruski medij „Sputnjik” u članku pod naslovom „Upozorenje Amerike sa opasnom inovacijom: „Usamljeni vuk u kosovskoj ekstremističkoj mreži” – upozorenje o mogućem terorističkim napadu na Kosovu smatra „normalnim, s obzirom da u je pokrajini je uspostavljena jaka džihadistička mreža”. Novi momenat u najavi je upozorenje za „Usamljenog vuka“ koji sprema teroristički napad van organizacija. Shodno tome, članak osim što dezinformira predstavlja Kosovo kao „ognjište ekstremizma“, pokušavajući da tako nešto predstavi kao konstataciju američkih vlasti.
Samo u slučajevima kada postoji “terorizma na Kosovu“, „Sputnjik“ se „poziva“ na američke izvore. Inače, u svakom drugom slučaju, SAD, američke institucije i Amerikanci uopće označavani su kao „saradnici sa Kosovom“, dok je Kosovo označeno kao „američko stvorenje“ ili stvorenje NATO-a”.
Srpski i ruski mediji objavljuju ovakve vijesti kako bi dezinformisali javno mnjenje u Srbiji i Rusiji, kao i sa ciljem demonizacije albanskog naroda Kosova i poticanja mržnje ovih naroda prema kosovskim Albancima.
Kroz lažne vijesti ovi mediji pokušavaju da predstave lažni narativ koji kaže da „Bezbjednosna situacija na Kosovu je nestabilna“ i da „kosovske institucije i njihovi međunarodni partneri su propali”.
Objavljivanje propagandnih članaka srpskih i ruskih medija imaju za cilj predstavljanje velikog broja međuetničkih incidenata, odnosno svakog incidenta, kao „napada na Srbe”.
“Hrvatska je za Rusku Federaciju jedan od glavnih partnera u Evropskoj uniji”, kazao je u petak u Zagrebu ruski ministar poljoprivrede Dmitrij Patrušev.
Patrušev je, govoreći na desetoj sjednici Međuvladine hrvatsko-ruske komisije za gospodarsku i znanstveno-tehničku suradnju u Zagrebu, kazao da je ove dvije države “najviše sarađuju u područjima energetike, infrastrukture, zdravstva i obrazovanja, a postoji i visok potencijal saradnje u poljoprivredi”.
“Tokom ove godine robna razmjena između Rusije i Hrvatske porasla je dva puta u odnosu na prethodno razdoblje pa možemo zaključiti da imamo velik potencijal za daljnje unaprjeđenje odnosa”, rekao je ruski ministar Patrušev.
Tomislav Ćorić, hrvatski ministar gospodarstva i održivog razvoja, rekao je kako se na sastanku u Zagrebu razgovaralo o saradnji ove dvije države.
“Razgovaralo se i o suradnji na čitavom nizu drugih područja, prije svega o trgovinskoj suradnji. Upravo u tom smislu, Republika Hrvatska će u 2022. godini, u sklopu obilježavanja 30 godina svoje neovisnosti, organizirati u Ruskoj Federaciji veliki Gospodarski forum gdje ćemo dogovoriti konkretnije korake za trgovinsku razmjenu. Ono što veseli je da smo se danas složili kako postoji dobar potencijal za produbljivanje suradnje između naših dviju država te vjerujem da ćemo u narednom razdoblju to i postići”, izjavio je ministar Ćorić nakon završetka sastanka komisije, a što je objavljeno na službenoj stranici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske.
U području energetike, razgovaralo se o saradnji u području čistih i održivih tehnologija i obnovljivih izvora energije. No, ono što je posebno interesantno za BiH je dio koji se odnosi na rusku Rafineriju Brod.
“Pozdravljena je realizacija projekta plinofikacije Rafinerije nafte Brod te su partneri iskazali spremnost za nastavak suradnje”, saopćeno je nakon sastanka delegacija Hrvatske i Ruske Federacije.
Podsjećamo, krajem marta ove godine, pod okriljem noći hrvatske su kompanije, bez saglasnosti države BiH, ispod Save položile plinovodne cijevi za rusku Rafineriju u Brodu. Položila ih je firma Crodux, temeljem sporazuma Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srpske o “gasifikaciji” Rafinerije nafte u Brodu čiji je većinski vlasnik ruski Zarubrežnjeft. Za gradnju ovog plinovoda državne vlasti Bosne i Hercegovine nikada nisu dale saglasnost.
“Vijeće ministara Bosne i Hercegovine stara se o izvršavanju međunarodnih ugovora preko nadležnih institucija Bosne i Hercegovine i entiteta”, piše u Zakonu o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora.
Po istom Zakonu, sve sporazume i međunarodne ugovore moraju ratificirati Parlament i Predsjedništvo BiH. U ovom konkretnom slučaju ništa od toga nije urađeno. Hrvatska firma je preko granice položila cijevi za plin, Granična policija BiH nije ih spriječila. Cijevi su položene u zoru 25. marta. Istog dana Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske dala je dozvolu “Rafineriji nafte Brod” za obavljanje djelatnosti “trgovine i snabdijevanja prirodnim gasom”. Država BiH iz ovog međudržavnog projekta potpuno je isključena. Protokol o plinofikaciji ruske rafinerije u Brodu su u novembru 2017. godine potpisali tadašnji ministar zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske i ministar industrije energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić.
Protokol ministara Republike Hrvatske i Republike Srpske
“Nosilac projekta s hrvatske strane bit će tvrtka Crodux, a s naše strane rafinerija nafte Brod. Ova investicija vrijedna je oko tri milijuna eura. Ona je značajna za ovu regiju i pokazuje usmjerenost naših vlada na suradnju koja je itekako potrebna regiju”, rekao je tada ministar iz Vlade RS-a Petar Đokić.
Crodux je firma koja je do januara ove godine bila u vlasništvu hrvatskog generala Ivana Čermaka. Većinski vlasnik Rafinerije nafte u Brodu je ruski Zarubrežnjeft.
“Današnjim danom otvoren je prostor za plinofikaciju rafinerije nafte Brod. Iz perspektive Republike Hrvatske otvorena je mogućnost da se konačno riješi pitanje kvalitete zraka na području Slavonskog Broda. Dvije vlade otvorile su vrata suradnje za dvije privatne tvrtke. Ovo je win-win situacija za obje strane”, rekao je u novembru 2017. godine ministar Ćorić.
Ćorić je danas ministar gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske.
Goran Sarić, policijski general MUP-a Republike Srpske, uhapšen je u petak ujutro zbog sumnje da je odgovoran za ubistva 22 člana porodice Sejmenović, Sarajlić i Malagić, saznaje Istraga.ba.
Sarić je uhapšen po nalogu Tužilaštva BiH, a zajedno sa još šest osoba, osumnjičen je da je počinio krivično djelo zločin protiv civilnog stanovništva. Policijski službenici SIPA-e su danas, 3. 12. 2021. godine, na području Bijeljine i Sokoca slobode lišili sedam osoba zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u vezi s krivičnim djelima individualne i komandne odgovornosti i sapočinilaštva. Osobe lišene slobode će nakon kriminalističke obrade u prostorijama SIPA-e biti predate na daljnju nadležnost Tužilaštvu Bosne i Hercegovine”, saopćeno je iz Državne agencije za istrage i zaštitu.
Prema informacijama Istrage, svi uhapšeni su osumnjičeni da su su u zoru 25. septembra 1992. godine učestvovali ubistvu 22 člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić. Među ubijenim civilima bilo je sedmero djece. Još tada je saopćeno da su ovaj zločin počinili pripadnici Specijalne jedinice MUP-a Republike Srpske, poznate pod imenom Pahuljice. Oni su iz kuča u bijeljinskom naselju Bukreš izveli sve civile koji su se tu zatekli, te ig odveli na obalu rijeke Drine u mjestu Balatun, gdje su ih i pobili.
Tijela ubijenih su bačena u Drinu, a deset godina kasnije, u Sremskoj Mitrovici u Srbiji pronađeni su posmrtni ostaci 13 osoba., gdje su ukopani pod oznakom NN.
djeca ubijena u septembru 1992. u Bijeljini
Ubijeni su Sarajlići: Admir i Alma (stari šest i 10 godina), njihova majka Amira (rođ. 1955) i otac Osman (1956), njegov mlađi brat Senad (1967), njihov otac Izo (1931) i majka Rašida (1920), zatim Derviša (1956), Muharem ( 1952), njihova kćerka Selma (1980 – imala je 12 godina) i sin Zekerijah (1976). Ubijena je i Zurijeta Sarajlić (1934) i njena sestra Najla Džafić (1931).
Goran Sarić je tokom rata bio komandant Specijalne brigade policije Republike Srpske. Do sada mu se dva puta sudilo za ratne zločine u BiH. Bio je optužen da je počinio krivično djelo genocid u Srebrenici, ali ga je Sud BiH oslobodio. Osim toga, bio je optužen i za ratne zločine u Sarajevu, ali je i u tom predmetu osklobođen. U petak ujutro je uhapšen zbog trećeg predmeta. Osumnjičen je da je počinio ratni zločin nad civilnim stanovništvom u Bijeljini, odnosno zločin nad 22 člana porodica Sejmenović, Sarajlić i Malagić.
Lider HDZ-a BiH Dragan Čović odbio je “elektorski način” izbora članova Predsjedništva BiH, saznaje Istraga.ba. On je, na sastanku sa američkim diplomatom Matthewom Palmerom i zvaničnicom EU Angelinom Eichhorst održanom u četvrtak, insistirao da ostanu nacionalni predznaci za članove Predsjedništva BiH, te da kandidat iz reda hrvatskog naroda, koji bi dobio podršku elektora, bude potvrđivan u Klubu Hrvata Doma naroda Federacije BiH.
Nakon tog prijedloga, dio međunarodnih pregovarača je upozorio da se na taj način uopće ne provode presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. A evo šta su predlagali međunarodni pregovarači okupljeni oko Matthewa Palmera i Angeline Eichhorst.
Svaki kanton u Federaciji bio bi zasebna izborna jedinica. Dakle, ukupno deset kantona. Broj elektora u određenim kantonima bio bi definiran srazmjerno broju stanovnika. Tako bi Bosansko-podrinjski kanton (Goražde) davao samo jednog elektora. S druge strane, Tuzlanski kanton bi dao najviše elektora, ukupno 19. Kanton Sarajevo bi davao 17 elektora.
Kandidat koji bi pobijedio u određenom kantonu, osvojio bi sve elektore iz tog kantona. Tako, recimo, kandidatu koji bi osvojio najviše glasova u Kantonu Sarajevo, pripalo bi svih 17 elektorskih glasova.
Kako bi pregovaračima pokazali kako bi u praksi funkcionisao ovaj način izbora, međunarodni su eksperti uzeli u obzir posljednja tri izborna ciklusa. Svako put je bio isti rezultat – HDZ-ov kandidat bi bio izabran za člana Predsjedništva BiH, dok je drugi član uvijek bio neko iz druge političke partije.
No, i to nije bilo dovoljno Draganu Čoviću. On je smatrao da postoji formula po kojoj bi kandidat HDZ-a, i u slučaju elektorskog načina izbora, mogao biti eliminisan, pa je insistirao da kandidat iz reda hrvatskog naroda bude potvrđivan u Klubu Hrvata Doma naroda Federacije BiH, koji broji 17 članova, i u kojem HDZ BiH uvijek ima dvotrećinslu većinu.
No, prije nego je formalno započeo sastanak, Čović se obratio Angelini Eichhorst i Matthew Palmeru, kazavši im da kako svi detalji sa sastanaka u Delegaciji EU budu objavljeni na portalu Istraga.ba i da bi trebalo prekinuti takvu praksu. Iako lider HDZ-a BiH negoduje, Istraga.ba nastavlja započetu praksu i donosimo najbitnije detalje sa sastanaka održanih u četvrtak.
Pregovarački dan započeo je sastankom o funkcionalnosti Federacije BiH. Međunarodni eksperti istakli su šest tačaka koje bi se trebale riješiti u narednom periodu.
Na prvom mjestu je pitanje Doma naroda Federacije BiH, koji bi trebalo urediti u skladu sa presudom Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića. Na tom je pitanju insistirao HDZ BiH tražeći da se ukine odredba Ustava FBiH prema kojem svaki kanton daje najmanje po jednog delegata iz reda svih konstitutivnih naroda, ukoliko su oni prethodno izabrani u kantonalne skupštine.
Druga tačka je pitanje nadležnosti Doma naroda FBiH kada je u pitanju vitalni nacionalni interes.
Treća tačka je pitanje imenovanja predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH. Sekretar Doma naroda FBiH Izmir Hadžiavdić je rekao da bi trebalo postaviti određene rokove kada je u pitanju predlaganje kandidata za predsjednika i potpredsjednike Federacije. Naime, ukoliko u zadatom roku određeni klub ne bi predložio svog kandidata, broj delegata koji bi mogli predložiti kandidata smanji bi se za jedan. U praksi bi to izgledalo ovako. Da bi bio izabran predsjednik ili poptredsjednik FBiH iz reda hrvatskog naroda trenutno ga mora predložiti najmanje šest delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Ukoliko u zadatom roku ne bi bilo prijedloga, to bi moglo učiniti pet delegata iz Kluba Hrvata. Predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara samo se glasno nasmijao na ovaj prijedlog, kojim bi se, faktički, spriječile blokade u režiji HDZ-a BiH.
Četvrta tačka se odnosi na imenovanje i način odlučivanja u Vladi Federacije BiH. HDZ insistira da Vlada FBiH odlučuje po istom principu kao Vijeće ministara BiH, odnosno da bude uvedeno etničko glasanje u Vladi FBiH. Tako bi, recimo, dopremijer mogao blokirati donošenje odluke, bez obzira na to što svi drugi ministri glasaju za tu odluku.
Peta tačka se odnosi na imenovanje sudija Ustavnog suda FBiH, dok se šestom tačkom regulira pitanje “unapređenja zakonodavnih procedura između domova Parlamenta Federacije BiH”.
Sve ove zaključke prezentirali su službenici Delegacije EU u BiH. Predstavnik SDP-a BiH Damir Mašić je, od svega ponuđenog, odlučio raspravljati o Komisiji za vrijednosne papire FBiH, tvrdeći da je i sada “nezakonita”.
Nakon ovog sastanka o funkcionalnosti Federacije, uslijedio je sastanak Interresorne grupe za izmjenu izbornog zakonodavstva. Od svega ponuđenog, na tom je sastanku najinteresantnije bilo obraćanje predstavnika Saveza za bolju budućnost Muniba Jusufovića.
“Ja sam dobio zaduženje od predsjednika Fahrudina Radončića da vas obavijestim kako se na njega posljednjih dana vrši stravičan pritisak od strane nekoliko portala koji su pod kontrolom SDA. Predsjednika Radončića nastoje povezati sa Draganom Čovićem. Zbog tih tekstova, predsjedniku prijete radikalne skupine”, kazao je Jusufović na početku sastanka na kojem se, u prisustvu Matthewa Palmera i Angeline Eichhorst, trebalo razgovarati o izmjenama izbornog zakonodavstva.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
