Istaknuto

Istaknute objave

Otkrivamo imena optuženih iz slučaja Dobrovoljačka: Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv deset osoba, među optuženima Ejup Ganić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Ismet Dahić …

Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv deset osoba zbog sumnje da su počinili krivično djelo ratni zločin u Dobrovoljačkoj ulici. Istraga.ba otkriva da je optužnica podignuta protiv Ejupa Ganića, Zaima Backovića, Hamida Bahte, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića, Jusufa Pušine, Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića i Mahira Žiška. Među optuženima nema Kerima Lučarevića koji je bio obuhvaćen istragom, ali je zbog njegovog lošeg zdravstvenog stanja krivični predmet protiv njega razdvojen.

Dokument iznad ovog pasusa je, zapravo, akt Tužilaštva BiH. U njemu vidite da je predmet protiv optuženih formiran 2018.  godine, odnosno šest godina nakon što je, prethodno, 2012. godine Tužilaštvo BiH donijelo naredbu o obustavi istrage protiv  Ejupa Ganića, Jovana Divjaka, Hasana Efendića i još jedanaest osoba u slučaju „Dobrovoljačka“.

Odluku o obustavi istrage protiv bivših visokih i vojnih zvaničnika BiH Ejupa Ganića, Jovana Divjaka, Hasana Efendića, Zaima Backovića, Jusufa Pušine, Emina Švrakića, Dragana Vikića, Fikreta Muslimovića, Dževada Topića, Jovice Berovića, Rešada Jusupovića, Jusufa Kecmana, Damira Dolana i Ibrahima Hodžića Tužilaštvo BiH je donijelo 2012. godine zbog toga što je postupajući (međunarodni) tužilac ocijenio da u Dobrovoljačkoj ulici, 2. i 3. maja 1992. godine, uopće nije počinjen ratni zločin, jer je kolona JNA vozila bila “legitiman vojni cilj”. Međutim, nakon što su porodice oštećenih, odnosno porodice pripadnika JNA koji su stradali u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, uputile apelaciju Ustavnom sudu BiH, Tužilaštvo BiH je formiralo komisiju koja bi trebala razmotriti ponovo otvaranje istrage. U komisiji su bili tužioci Gordana Tadić, pokojni Milorad Barašin, Aleksandar Faladžić, Stanko Blagić, Mirza Hukeljić, Sena Uzunović i još jedna službenica Tužilaštva BiH. Komisija se, prema informacijama Istrage, nikada nije uspjela usaglasiti o ponovnom otvaranju istrage, jer su Sena Uzunović i još jedna službenica Tužilaštva BiH konstatirali da ne postoji zakonski osnov za ponovo pokretanje. Tužilac Mirza Hukeljić je već bio pripremio i odluku kojom je definitivno okončan predmet Dobrovoljačka. Međutim, nekoliko mjeseci poslije, bivša glavna državna tužiteljica je samostalno donijela naredbu o provođenju istrage protiv osoba koje su već ranije “oslobođene” istrage. Bila je to, dakle, 2018. godina. Upravo te godine je Ustavni sud BiH je usvojio apelaciju Bogdane Tomović i Gordane Gvozdenović te naložio Tužilaštvu BiH da “bez daljih odlaganja preduzme mjere s ciljem odlučivanja o pritužbama protiv naredbe o neprovođenju istrage od 17. januara 2012. godine”.Četiri godine kasnije, Gordana Tadić je razriješena, a vršilac dužnosti glavnog tužioca Tužilaštva BiH Milanko Kajganić je parafirao optužnicu protiv Ejupa Ganića i drugih.

Podsjećamo, prilikom povlačenju kolone nekadašnje JNA (Jugoslavenske narodne armije), 3. maja 1992. godine u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, poginulo je sedam, a ranjeno 14 osoba.

Ništa od hitne sjednice Doma naroda BiH: Trojica delegata SDA neće doći na sjednicu, SNSD i HDZ nemaju kvorum za raspravu o izmjenama Izbornog zakona

Sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH danas neće biti održana, saznaje Istraga.ba. Trojica delegata SDA (Bakir Izetbegović, Amir Fazlić i Asim Sarajlić) neće prisustvovati sjednici  Doma naroda, što znači da neće biti kvoruma za održavanje hitne sjednice na kojoj bi se teebalo raspravljati o HDZ-ovom prijedlogu za izmjene Izbornog zakona BiH.

Naime, da bi sjednica Doma naroda Parlamentarna skupština BiH mogla biti održana, nužno je da joj prisustvuje po najmenje tri delegata iz sva tri kluba naroda. Kako SDA u Klubu Bošnjaka ima trojicu od pet delegata, njihovo odsustvo znači da nema kvoruma za održavanja sjednice.

SNSD i HDZ u Domu naroda PS BiH imaju osam delegata, što znači da imaju potrebnu većinu za usvajanje izmjena Izbornog zakona koji je predložio Dragan Čović.

Delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Dušanka Majkić  u ponedjeljak je “izrazila  nadu da će na sjednici Doma naroda Parlamentrane skupštine BiH biti usvojene izmjene i dopune Izbornog zakona koje je u parlamentarnu proceduru uputio HDZ”

“Želim da budem optimista. Da ne propuštamo uvijek zadnju šansu. Optimista sam da će se naći dovoljno mudrosti i razumijevanja da se ovaj prijedlog o izmjenama i dopunama usvoji”, rekla je Majkić.

Osim što Čovićev prijedlog ide u prilog HDZ-u, predložene izmjene Izbornog zakona BiH ojačavaju i SNSD-ovu poziciju. Konkterno, HDZ BiH predlaže da se mijenja i način izbora delegata za Dom naroda BiH iz Narodne skupštine RS.

“Izbor izaslanika iz Republike Srpske u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH provodi se na način da  svaka politička stranka ili svaki zastupnik u Narodnoj skupštin Republike Srpske ima pravo da predloži listu za izbor srpskih izaslanika u Dom naroda Parlamentarne sekupštine BiH”, navedeno je u predloženim izmjenama Izbornog zakona.

 

page5image395247008

Ova odredba znači da bi, gledajući trenutno stanje u NSRS, SNSD i njegovi partneri imali svih pet delegata u Klubu Srba Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Svih pet delegata u Klubu Hrvata Domu naroda PS BiH bi, prema predloženim izmjenama Izbornog zakona, pripao i HDZ-u. To dokazuje i predloženi način izbora delegata u Domu naroda Federacije BiH.

“Broj izaslanika iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih,koji se biraju u Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine iz zakonodavnog tijela svakog kantona proporcionalan broju stanovnika kantona prema posljednjem popisu. Kantoni koji imaju zastupljenost nekog od konstitutivnih naroda manja od 5 posto u odnosu na ukupan broj tog konstitutivnog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine zajednički biraju jednog izaslanika u Dom naroda Parlamenta Faederacije Bosnei Hercegovine”, navedeno je u članu 9 predloženog Zakona.

To znači da bi HDZ imala sigurnih 16 od ukupno 17 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda Federacije BiH. Sa tih šestnaest delegata, HDZ BiH bi neometano mogao izabrati pet delegata u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Kolumna Vildane Selimbegović: Pod zastavom Dragana Vikića

Ne, zaista niko nije bio iznenađen oslobađajućom presudom Draganu Vikiću, ratnom komandantu Specijalne jedinice MUP-a RBiH (prvostepenom presudom, u istom procesu oslobođeni su i tadašnji pomoćnik, kasnije i sam ministar policije Jusuf Pušina, te Nermin Uzunović i Mladen Čovčić). Sud Bosne i Hercegovine i predsjedavajući sudija Zoran Božić bili su posve jasni: ni Vikić ni ostali optuženi nisu krivi za zločin u Velikom parku, legendarni komandant sarajevskih specijalaca nije imao efektivnu kontrolu nad onima koji su nesumnjivo uzeli zakon u svoje ruke i strijeljali osam pripadnika bivše JNA.

A onda je nastala gužva

No, Sud nema dilema – zločin u Velikom parku je nedjelo za koje Tužiteljstvo BiH naprosto nije pronašlo prave krivce. Presuda je pala nekako u vrijeme kada se navršilo ravno 30 godina od egzekucije u srcu glavnog grada Bosne i Hercegovine, a od osam strijeljanih pronađeni su tek ostaci dvojice, pa cijeli proces porodicama žrtava nije nikakva utjeha, kao i naknadni pokušaji – bez optužnice – da se ovo zlodjelo fakturiše famoznim Ševama i(li) Jukinim “rezervnim specijalcima”.

Ovi navodnici nisu slučajni: i sama sam, na vlastitoj koži, osjetila filozofiju ratovanja Jusufa Prazine, negdje krajem maja te iste ‘92. Na Ortopedskoj klinici u Sarajevu, gdje su nakon masakra u današnjoj Ferhadiji primali ranjenike jer više na Traumatologiji ni u hodnicima nije bilo mjesta, suočila sam se sa naređenjem: Privedite je, general je traži! Čula sam već da Juka sebe tako titulira. Nisam ga poznavala, ali sam – koji mjesec uoči rata – pitala tadašnjeg direktora Traume dr. Jovu Vranića je li istina da su hirurzi operirali ranjenog Prazinu uz obezbjeđenje njegovih naoružanih sljedbenika. Dr. Vranić je to potvrdio, ja napisala, a Večernje objavile i tek je tada nastala gužva: svi su htjeli da tekst demantiraju, uključujući i Prazinu, koji je zvao redakciju telefonom ne negirajući ništa, ali tvrdeći kako je “doktore i sestre obilato nagradio”. Zbog zbirke demantija, svi su i odustali, dr. Vranić dobio i obezbjeđenje (za svaki slučaj), pa sam ja tog ratnog dana – shvaćajući ko me i zašto traži – Jukinim pobočnicima drsko preporučila da pucaju i izašla iz (prepunog) hodnika Ortopedije. U Redakciji se tadašnji glavni i odgovorni urednik ponudio da riješi problem, pa je mene i fotoreportera Emila Grebenara poveo do nekadašnjeg dječijeg vrtića prekoputa Velikog parka, u kome je bio Jukin štab. Valjda je intuicija kriva što sam dežurnog Vikićevog specijalca zamolila da o našoj avanturi obavijesti Zorana Čegara, tada jednog od Vikićevih zamjenika, koji je Emila i mene u dva navrata prije toga uspio izvući žive sa linija sarajevskog obruča odakle smo izvještavali. Elem, prvo nam je stražar saopćio da je komandant na zadatku, a onda se pred štabom zaustavila kolona od nekoliko automobila (jedan je bio crveni kabriolet) na čijem je čelu bio Prazina, a u njegovoj pratnji veselo, da ne kažem pijano društvo i nekoliko poluobučenih djevojaka. Sejo Demirović je dao sve od sebe da samozvanom generalu objasni kako sam ja novinar koji samo radi svoj posao, Juka je tražio da me “isporuči”, no najveći šok doživjela sam kada je jedan iz Jukinog društva – predstavljao se kao pravobranilac grada – počeo da nam objašnjava kako “niko nema pravo pisati ružno o generalu”, a ja sam to već poodavno učinila! Da ne dužim, mučnu borbu za slobodu štampe okončao je Čegar, koji je prvo pokušao objasniti kako se branitelji Sarajeva i četnici razlikuju i po odnosu prema novinarima, no kad je vidio da to ne prolazi, stao je pred Juku i rekao – ako hoćeš nju, prvo se moraš obračunati sa mnom!

Zoran nas je potom poveo u Štab specijalaca u kome su bili Vikić i Pušina. Iza zatvorenih vrata začuli su se povišeni tonovi, a epilog je bio poražavajući – Juka se samo predstavlja kao rezervna jedinica Specijalne, Vikić mu nije bio nadređeni. Istoga dana, Juka se – uz izvinjenje – pojavio kod Demirovića, tražeći da “njegove specijalce zovem Jukinim vukovima”. Nisam, a moram priznati da mi taj dan nije i jedino iskustvo ove vrste iz rata. Kako god, Juka je, prije nego je ubijen u Liegeu, terorizirao i Armiju BiH na Igmanu, a nakon otvorenog sukoba preselio se u redove HVO-a i ostao upamćen po postrojavanju uhapšenih vojnika iz Štaba ARBiH u Mostaru, famozne Vranice nakon koje im se gubi svaki trag. Ni taj zločin nikada nije kažnjen, kao uostalom ni ubistvo Nedžada Ugljena, kome se fakturiše uspostava Ševa: atentat na Ugljena izvršen je krajem septembra 1996. godine, u času kada je bio zamjenik direktora AID-a. O njegovoj likvidaciji ostalo je zapisano da je obavljena krajnje profesionalno, na parkiralištu u Sarajevu, nakon što je došao iz Mostara sve tvrdeći – telefonom – svojim kolegama da ga neko prati! No, krivci nisu kažnjeni. Paradoksalno, ali istinito – Jukin ubica je u zatvoru u Belgiji odležao njegovo ubistvo, a ovdje, u Sarajevu, bilo je ambicija da se Jukini posmrtni ostaci prenesu i sahrane na Kovačima.

I opet Juka nije jedini “i heroj i zločinac”, kako su se kolokvijalno pravdali domaći teroristi. Najsvježiji primjer su Kazani i spomen-ploča na kojoj je nepotpuni spisak ubijenih Sarajlija stradalih od zločinačke naredbe (a suborci tvrde nerijetko i ruke) Mušana Topalovića Cace, ratnog komandanta 10. brdske brigade ARBiH. Gradsko vijeće Sarajeva i gradonačelnica Benjamina Karić združenim su snagama (uz otpor jedino Naše stranke) odlučili da – uprkos presudama domaćeg pravosuđa – izostave Cacine zasluge u egzekucijama civila. Uz obrazloženje kako nigdje na spomenicima ne pišu imena počinitelja. Što, naravno, nije tačno, čak i na Vijećnici u koju svakodnevno ulaze stoji spomen-ploča na kojoj su “srpski zločinci” prozvani kao palitelji nekadašnje Univerzitetske biblioteke, danas kuće iz koje stoluje gradonačelnica. Miro Lazović je još u oktobru 2017. godine zatražio da se izmijeni tekst, no izgleda da nijedno Gradsko vijeće nije bilo ni zainteresirano da se pozabavi njegovom inicijativom. Lazović je, kao i pokojni Jovan Divjak, od prvog dana rata branio ovaj grad, skupa sa svim njegovim stanovnicima – kako to uobičajeno kažemo koji su svojim ostankom u gradu pružali otpor agresoru – računajući i one koje su nakon oktobra 1993. godine ekshumirani iz Kazana. Odnos prema žrtvama Kazana, Gaja i Grma maline, odnos je dakle prema braniteljima Sarajeva, nebošnjacima koji su ostali u svome gradu uvjereni da su na strani istine i pravde. Koje smo nerijetko isticali kao primjere borbe protiv agresora.

Ponos

Danas pak imamo posve drugačiju situaciju, čak i pitanja (na društvenim mrežama) da li bi Sarajevo jednakim intenzitetom slavilo oslobađajuću presudu nekom ko se ne zove Dragan već, recimo, Atif? Za razliku od vrlog pitca, znam da ću – dok sam živa – biti ponosna na Specijalnu jedinicu MUP-a, onu koja je nesumnjivo odigrala ključnu ulogu u odbrani grada u onim prvim, najtežim danima, i na sve njezine pripadnike koji i danas s razlogom slave njezino časno ime Bosna i sve svoje poginule drugove. Vikić je još tad ušao u historiju kao komandant odbrane Sarajeva i nije nam trebalo nikakvo suđenje da saznamo da je on to bio samo na linijama odbrane. Oni koji su komandovali gradom i koji su odugovlačenjem i nepostupanjem, u konačnici, štitili i Juku i Cacu, nikada i neće odgovarati. Nisu imali efektivnu kontrolu, što bi se reklo. Zato je od procesa koji će ustanoviti ko nije kriv, mnogo važnije pokazati poštovanje žrtava i njihovih porodica i tako napraviti korak ka pomirenju. Sve drugo je prekrajanje historije i doprinos podjeli zemlje.

(Oslobodjenje.ba)

Sud BiH presudio: Članovi CIK-a izabrani u skladu sa Izbornim zakonom

Aktualni članovi Centralne izborne komisije BiH izabrani su u skladu sa Izbornim zakonom BiH. Sud BiH je 21. aprila ove godine odbio tužbu bivšeg člana CIK-a Branka Petrića koji je osporavao izbor aktualnih članova CIK-a.

“Prema ocjeni ovog vijeća paušalni su prigovori tužitelja da imenovani kandidati za članove CIK-a nisu pravni stručnjaci s iskustvom u provedbi izbora ili izborni stručnjaci”, navedeno je u odluci Suda BiH.

Branko Petrić je osporavao i pravo Predstavničkog doma da, bez prethodno provedene konkursne procedure, imenuje članove Centralne izborne komisije BiH.

“Sud je stanovišta da je Predstavnički dom PS BiH, kada je samostalno imenovao, postupao neposredno i u skladu sa ustavnim ovlaštenjima Parlamentarne skupštine BiH i prema relevantnim propisima Izbornog zakona BIH, na koji način je osigurao da CIK ima sedam članova u skladu sa članom 2.5 Izbornog zakona BiH”, piše u obrazloženju odluke.

Podsjećamo, u martu 2020. godine Predstavnički dom PS BiH je imenovao Vanju Bjelicu Prutinu, Jovana Kalabu, Suada Arnautovića i Ahmeda Šantića za članove Centralne izborne komisije BiH nakon što je, prehodno, istekao mandat Branku Petriću, Novaku Božičkoviću, Suadu Arnautoviću i Ahmedu Šantiću. Parlamentarne komisije su kasnile sa procedurom i kandidatskom listom što je ostavilo mogućnost Predstavničkom domu PS BiH da imenuje navedene članove. Petrić je, potom, podnio tubu Sudu BiH tražeći poništavanje imenovanja. No, Sud BiH ga je odbio. Na ovu odluku se ne može izjaviti redovna žalba, ali se može pokrenuti vanredni pravni lijek u roku od 30 dana.

Osim toga, lideri HDZ-a i SNSD-a Dragan Čović i Milorad Dodik su od 2020. godine tvrdili da je aktualni saziv članova CIK-a izabran suprotno Izbornom zakonu. Međutim, Sud BiH je potvrdio da je proces imenovanja proveden u skladu sa Izbornim zakonom.

 

Objavljene izlazne ankete: Janez Janša doživio debakl, Gibanje Svoboda relativni pobjednik, Robert Golob će biti novi premijer

Slovenska demokratska stranka Janeza Janše doživjela je težak poraz na izborima u Sloveniji, pokazuju izlazne ankete. Relativni pobjednik izbora je stanka Gibanje Svoboda koja je, prema izlasnim anketama, osvojila 35,8 posto, tako da bi stranka Roberta Goloba u slovenačkom parlamentu, od 90 mjesta mogla imati čak 42 zastupnika. Na drugom mjestu je, pokazuju do sada pouzdana istraživanja, Slovenska demokratska stranka aktualnog slovenačkog premijera Janeza Janše. Njima bi, budu li ova istraživanja potvrđena, trebalo pripasti 26 mjesta u Državnom zboru Republike Slovenije (Parlament). Na trećem mjestu je Nova Slovenija – Kršćanski demokrati. Oni su, prema izlaznim anketama, osvojili 6,8 posto i pripada im osam zastupničkih mjesta. Socijalni demokrati su, prema istraživanjima, osvojili 6,6 posto, čemu je ekvivalent sedam zastupničkih mjesta. Levica je osvojila 4,4 posto glasova i pripast će im pet mjesta.

To znači da bi, prema ovim istraživanjima,  novi slovenački premijer trebao Robert Golob, predsjednik Gibanje Svobode koja sa Socijaldemokratama i Levicom ima 57 zastupničkih mjesta, što je daleko iznad potrebne natpolovične većine.

Janšu je dan uoči izbora podržao Milorad Dodik.

Dokumenti iz istrage protiv Miloša Nikolića otkrivaju: Tjelohranitelj ministra Lučića drogu preko granice prebacivao u službenom automobilu

U službenom automobilu Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, a koji je bio sastavni dio “eskorta” državnog ministra za ljudska prava i izbjeglice Miloša Lučića, preko međudržanih je granica krijumčarena droga. To su, ukratko, “operativna saznanja policijskih agencija prikupljena tokom višemjesečne istrage Tužilaštva BiH u okviru koje je, sredinom ove sedmice, uhapšen i pritvoren ministrov tjelohranitelj Miloš Nikolić.

“Tužilaštvo BiH provjerava operativna saznanja da je jedan od članova udruženja, osumnjičeni Miloš Nikolić, kao policijski službenik Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, pored ostalog, vršio transport opojne droge iz susjednih država u Bosnu i Hercegovinu, koristeći se tom prilikom službenim vozilima a koji je neposredno raspoređen da obezbjeđuje Miloša Lučića, ministra u Vijeću ministara BiH s kojim je u kumskim odnosima, te isti poznaje policijske službenike što mu omogućava prelaske državne granice bez kontrola”, navedeno je u prijedlogu za određivanje pritvora Milošu Nikoliću koji je u subotu prezentiran na Sudu Bosne i Hercegovine.

Dokument prezentiran na Sudu BiH

Sud BiH je odredio pritvor Milošu Nikoliću i njegovim pomagačima Jasminu Hodi, Daliboru Lugonji i Ehvadu Kajaniji zbog osnovane sumnje da su se bavili prodajom i krijumčarenjem droge speed. Prilikom jedne takve isporuke, Nikolić je i uhapšen.

Prema dokumentima iz istrage, pratilac ministra Miloša Lučića se 21. aprila ove godine, sa još jednom nepoznatom osobom u Gradišci sreo sa izvjesnim “Akijem” i “Mikijem”.  Miloš Nikolić tada nije znao da su u pitanju policijskih službenici. Sa Akijem i Mikijem je još 9. aprila u Istočnom Sarajevo dogovorio isporuku 10 kilograma speeda za hrvatsko tržište. Obavezao se da će drogu prebaciti do Gradiše. Dvanaest dana kasnije to je i učinio. Našli su se u Tržnom centru Market AS u Gradišci. Nikolić je pozvao “Akija” i “Mikija” da pregledaju robu. U tim trenucima, prikriveni istražitelji su bili ozvučeni i primopredaje je snimljena. Prikriveni istražitelji “Aki” i “Miki” su, potom, Milošu Nikoliću predali 10 hiljada eura i još 7800 KM, jer je dogovorena isporuka koštala – 14 hiljada eura- Prilikom primopredaje, Nikolić je istražiteljima rekao da ima auto sa skrivenim spremnikom i da može isproručiti 20 kilograma droge koja bi bila prebačena do Pule. Nakon primopredaje, Nikolić i prikriveni istražitelji su se razišli. Pet minuta kasnije, Miloš Nikolić je uhapšen. Kod njega je pronađen novac koji je zaradio od prodaje speeda.

Istražiteljima će kasnije reći da ministar Miloš Lučić nema veze s njegovim biznisom. Osim što je ministar nekoliko puta urgirao za njega.

Dva doma Parlamenta BiH u dva dana razmatrat će dva različita prijedloga izmjena Izbornog zakona: HDZ BiH za cementiranje “aparthejda”, stranke iz Sarajeva za “izborni integritet”

Dva doma Državnog parlamenta, u samo dva dana, razmatrat će dva različita prijedloga izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Na dnevnom redu “hitne sjednice” Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine , zakazane za 26. april, bit će “Zahtjev delegata Kluba hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH: Dragana Čovića, Lidije Bradare, Marine Pendeš i Bariše Čolaka za razmatranje Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine po hitnom postupku”. Dan kasnije, na dnevnom redu redovne sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH bit će “Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, predlagači: poslanici Adil Osmanović, Halid Genjac, Alma Čolo, Safet Softić, Šemsudin Dedić, Nermin Mandra, Šemsudin Mehmedović, Edin Mušić, Edita Đapo, Saša Magazinović, Nermin Nikšić, Zukan Helez, Mirjana Marinković-Lepić, Aida Baručija, Damir Arnaut, Predrag Kojović i Denis Zvizdić“.

A sada ćemo, ukratko, razjasniti o čemu se radi. Izmjene Izbornog zakona koji HDZ BiH predlaže odnose se na “politička pitanja”, pored ostalog, i na način izbora članova Predsjedništva BiH. Za razliku zvaničnika HDZ-a, zastupnici političkih partija sa sjedištem u Sarajevu (SDA, SDP, NS i SBB) u parlamentarnu su proceduru uputili Prijedlog izmjena Izbornog zakona koji se odnosi na “integritet” izbornog procesa.

“Prijedlog izmjena Izbornoga zakona kojI smo dostavili u žurnu parlamentarnu proceduru je samo prvo poluvrijeme naše inicijative čiji je cilj ukloniti diskriminaciju kako Hrvata, tako i svih manjina Židova, Roma i drugih građana koji se ne mogu kandidirati na najviše pozicije u državi” izjavio je u subotu za Fenu predsjednik HDZ-a i HNS-a BiH Dragan Čović.

Ali ako se pažljivije pročita HDZ-ov prijedlog, može se vidjeti da diskriminacija uopće nije riješena. Naprotiv. Evo kako se biraju članovi Predsjedništva BiH.

“Članove Predsjedništva, koji se neposredno biraju s teritorija FBiH – jednog Bošnjaka i jednog Hrvata – biraju birači upisani u centralni birački popis za glasanje u FBiH. Birač upisan u centralni birački popis za glasanje u FBiH može glasati ili za Bošnjaka ili za Hrvata, ali ne za oba. Svi kandidati Bošnjaci čine listu bošnjačkih kandidata. Izabran je bošnjački kandidat koji dobije najveći broj glasova među bošnjačkim kandidatima u FBiH. Svi kandidati Hrvati čine listu hrvatskih kandidata sa koje je izabran kandidat ako: Dobije najveći ukupan broj glasova među hrvatskim kandidatima u FBiH uz uslov da je taj kandidat osvojio najveći broj glasova među hrvatskim kandidatima u najmanje tri od pet kantona, i to: Hercegovačko-neretvanskom, Srednjobosanskom, Zapadnohercegovačkom, Kantonu 10 i Posavskom. Ukoliko kandidat koji je osvojio najveći broj glasova u FBiH ne zadovoljava navedeni uslov, uzima se sljedeći kandidat sa liste hrvatskih kandidata po broju glasova i tako do kraja liste dok se ne pronađe kandidat koji zadovoljava navedeni uslov”, navedeno je u HDZ-ovom prijedlog izmjena Izbornog zakona.

Kako se može vidjeti, pitanje ostalih, odnosno građana BiH nije riješeno. ALI Čovićev prijedlog je, svakako, osuđen na propast. Čak i ako ovaj prijedlog bude usvojen u Domu naroda Paslamentarne skupštine BiH glasovima SNSD-a i HDZ-a (ukupno imaju osam), Zakon neće dobiti potrebnu većinu u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Istovremeno, za očekivati je da političke partije sa sjedištem u Sarajevu i opoizicija iz Republike Srpske u Predstavničkom domu izglasaju izmjene Izbornog zakona koje se odnose na “integritet”. Ali te izmjene sigurno neće dobiti podršku u Domu naroda BiH, gdje većinu imaju SNSD i HDZ BiH.

Politika stranke iznad interesa građana: HDZ-ov gradonačelnik zemljotresom pogođenog Stoca odbio sastanak sa članovima Predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem i Željkom Komšićem

Gradonačelnik Stoca Stjepan Bošković (HDZ) odbio je susret sa predsjedavajućim Predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem i članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem, saznaje Istraga.

“Ja sam se već ispričao, neću mogu imati sa njima sastanak u tom dijelu. Ja sam u nekom drugom poslu, na terenu”, rekao je Bošković u razgovoru za Istraga.ba.

Grad Stolac u petak navečer je pogodio snažan zemljotres. Jedna osoba, djevojka Elmira Sefo, smrtno je stradala, dok je neko osoba zadobilo lakše tjelesne povrede. Najveća šteta je pričinjena u na stambenim objektima u naselju Kukavac. Dvojica članova Predsjedništva BiH, Željko Komšić i Šefik Džaferović zaputili su se u Mostar i Stolac kako bi razgovarali o pružanju pomoći ugroženim porodicama. Iz Kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića je zatražen i službeni sastanak sa gradanačelnikom Boškovićem. Međutim, ovaj HDZ-ov kadar je odbio sastanak.

“Neću se sastati s njima”, kazao je Bošković, ističući da će dvojica članova Predsjedništva BiH u Stocu biti “oko podne”.

Nešto ranije, Bošković je u izjavi za Avaz kazao da je razgovarao sa “predsjednikom Draganom Čovićem”, ali i i Miloradom Dodikom.

“Mi smo na kriznom stožeru razmatrali to pitanje i imao sam pozive potpore od mojih kolega gradonačelnika, načelnika, predsjednika Vlade HNK, predsjednika Čovića, pa i Dodika, koji se solidarizirao sa svima nama i nadam se da ćeno iznaći snage da pomognemo svima”, rekao je Bošković u razgovoru za Avaz.

Janšin prijatelj izbjegava suđenje u Mariboru tvrdeći da se liječi u BiH: Rok Snežič već godinu dana nije bio u Bosni i Hercegovini

Slovenački biznismen Rok Snežič tokom 2022. godine u Bosnu i Hercegovini nije ulazio legalnim putemevima, potvrđeno je za Istraga.ba u Graničnoj policiji BiH.

“Njegovog imena nema registriranog u sistemu Granične policije, što znači da legalno nije ulazio u BiH”, kazano nam je u ovoj policijskog agenciji nadležnoj za granice Bosne i Hercegovine.

To znači da je Rok Snežič, biznismen blizak slovenačkom premijeru Janezu Janši, 12. aprila ove godine obmanuo Sud u Mariboru kada je svoj izostanak opravdao tvrdnjom da je “na liječenju u Bosni i Hercegovini”.

Naime, 12. aprila ove godine pred Okružnim sudom u Mariboru treći put nije održao ni pripremno ročište u slučaju Roka Snežiča, kojeg tužilaštvo tereti da je oštetio povjerioce u ličnom stečaju koji je proglašen 2013. godine. Kako sud i dalje nije uručio poziv optuženima, sudija Vanja Verdel Kokol najavila je oštrije mjere.

Sutkinja Verdel Kokol je tada, objavili su slovenački mediji, objasnio da je sud više puta pokušavao Snežiču uručiti poziv preko nadležne policijske stanice. Nijednom, međutim, nije pronađen na adresi. Krajem februara su, ipak, uspjeli da stupe s njim u kontakt, ali im je rekao da je u inostranstvu i da se vraća kući 8. aprila. Policija je već 8. aprila spremno čekala Roka Snežiča, ali on se nije pojavio u Sloveniji. U novom telefonskom razgovoru Snežič je rekao da je “još uvijek u Bosni i Hercegovini, gdje ga čeka operacija nakon povrede kuka, te da će oporavak trajati tri do četiri mjeseca”.

U Graničnoj policiji, međutim, potvrđuju za Istraga.ba da Rok Snežič  tokom 2022. godine uopće nije bio u Bosni i Hercegovini. Jednostavno, Snežiču je, odlikom Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu jer je proglašen osobom opasnom po nacioalnu sigurnost. Zabrana je, kako saznajemo, još uvijek na snazi.

Zvanično, Rok Snežič je posljednji put na teritoriji Bosne i Herceogivne boravio u februaru prošle godine i to dva dana prije nego je protiv njega provedena velika međunareodna policijska akcija na teritorijama BiH, Hrvatske i Slovenije.

Snežič je, naime, na teritoriju BiH ušao ilegalno 28. februara 2021.  godine i nije registriran njegov prelazak preko granice. Međutim, dan kasnije, 1. marta 2021. godine, pojavio se na Graničnom prijelazu Gradiška. To je izazvalo pometnju pripadnika Granične policije BiH, jer je Snežič 31. decembra 2020. godine napustio BiH kada mu je saopćeno da više nema pravo ulaziti na teritoriju naše države. Ipak, na kraju su mu graničari BiH dopustili da napusti BiH i formalni prelazak preko granice registriran je 1.3. 2021. godine, u 21 sat i 30 minuta. Od tada u sistemu GP-a nema registriranih prelazaka osobe po imenu Rok Snežič.

Ovaj slovenački biznismen, objavljivali smo u nekoliko navrata, povezan sa Janezom Janšom, a sam je u medijima tvrdio da je savjetnik aktualnog slovenačkog premijera. Javnosti u BiH je postao poznat 2017. godine kada je obznanjeno da je Prijedorčanka Dijana Đuđić donirala 450 hiljada eura za kampanju Janšinog SDS-a. Kasnije će se ispostaviti da je cjelokupan biznis vodio Rok Snežič, koji je, angažirajući djevojke iz Bosne i Hercegovine, preko fiktivnih firmi oprao oko 47 miliona maraka.

Iako je posjedovalo sve dokaze o pranju 25 miliona eura preko BiH, Tužilaštvo BiH nikad nije podiglo optužnicu protiv tri bh. državljanke povezane sa Rokom Snežičem koji je krajem 2020. godine protjeran iz BiH. Državna agencija za istrage i zaštitu SIPA u maju 2019. godine podnijela je izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Dijane Đuđić, Tanje Subotić Došen, Jelene Sladojević i pravnog lica Govinda d.o.o. Brčko. Međutim, Tužilaštvo BiH kojim je tada rukovodila Gordana Tadić nije našlo “elemente” za podizanje optužnice protiv prijavljenih niti je ikada saslušalo Roka Snežiča, osuđivanog perača novca koji je, zapravo, glavni organizator sumnjivih transakcija uglavnom obavljanih preko OTP banke čiji je suvlasnik ruski oligarh Megtet Rahimkulov.

Prijedorčanka Dijana Đuđić bliska je prijateljica Roka Snežiča koji je posljednjih godina intenzivirao svoje poslove u Banja Luci. Na Snežičev nagovor ona je angažovala svoje prijateljice da u Austriji, Slovačkoj, Mađarskoj i Sloveniji otvore račune preko kojih je transferisano oko 25 miliona eura novca nepoznatog porijekla. Jedan dio tog novca, objavljivali su mediji ranije, završio je na računu Slovenske demokratske stranke Janeza Janše. No, to je bila samo jedna sumnjiva transakcija. Istraga.ba u posjedu je svih dokaza o ovom međunarodnom kriminalu koje Tužilaštvo BiH ne želi procesuirati. Štaviše, tokom mandata Gordane Tadić Tužilaštvo BiH se proglasilo nenadležnim za istraživanje ovog kriminala.

Gordana Tadić je, u međuvremenu, razriješena dužnosti, a od 11. aprila se nalazi na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država na kojoj je završila zbog korupcije.

Kolumna Senada Avdića: Zašto SDA mudro ne zaćuti?

Dragan Vikić, ratni komandant Specijalne jedinice MUP-a RBiH, Jusuf Pušina , ratni ministar MUP-a RBiH, te Nermin Uzunović i Mladen Čivčić, nepravomoćnom presudom Suda Bosne i Hercegovine oslobođeni su odgovornosti za zločin koji je prije 30 godina počinjen nad osam pripadnika JNA u sarajevskom Velikom Parku.

Presuda Sudskog vijeća koju je pročitao predsjedavajući Zoran Božić bila je za svakoga ko je pratio suđenje tokom proteklih šest godina logična, očekivana i jedina moguća. Tužiteljica Tužiteljstva BiH Vesna Ilić nije podastrla niti jedan relevantan dokaz koji bi teretio Dragana Vikića na koga je prvenstveno optužnica bila fokusirana. Niti jedan svjedok Tužiteljstva za sve to vrijeme nije doveo Vikića u neposrednu, pa čak i indirektno-komandnu vezu sa svirepom likvidacijom osam pripadnika rezervnog sastava JNA 22. aprila 1992.godine. Tužiteljstvo je insistiralo na komandnoj odgovornosti Vikića, odnosno Pušine, iz prostog razloga što su svi neposredni akteri i počinitelji tog zločina i njihovi šefovi odavno mrtvi.

SVJEDOCI LIKVIDACIJE MRTVE VOJSKE

Davor Mišo Matić koji je doveo zarobljene vojnike u Dom policije ubijen je u kriminalnom obračunu tokom rata. Likvidiran je tokom rata, u Belgiji, i Jusuf Juka Prazina , komandant Specijalne jedinice Armije BiH, koja je bila smještena u Domu policije. Među živima odavno nije Nedžad Ugljen , jedan od čelnika Službe državne bezbjednosti BiH, koji je ubijen u krvavom obračunu bošnjačkog obavještajnog podzemlja 1996. godine. Nekoliko godina prije početka suđenja umro je Asim Dautbašić, siva eminencija SDA-ovskog policijsko-obavještajnog paralelizma, neposredni „utemeljitelj“ parapolitičke jedinice „Ševe“. Dautbašić je odmah na početku agresije na Sarajevo iz centrale RMUP-a „izmješten“ u Dom policije. Kao čovjek od najvišeg povjerenja vrha Stranke demokratske akcije, a to je značilo Alije Izetbegovića, Hasana Čengića i Omera Behmena imao je pored ostalog zadatak da „drži na oku“ Dragana Vikića u kojem čelništvo SDA nikad nije imalo bezrezervno povjerenje. To potvrđuje i Vikićeva nikada obrazložena smjena polovinom 1994. godine. Veći su ugled i povjerenje među bošnjačkom stranačkom vrhuškom imali oficiri JNA koji su neposredno prije rata pisali optužnicu protiv komandanta Specijalne jedinice. Da, mislim na Fikreta Muslimovića, predratnog regionalnog šefa KOS-a koji je teretio pred vojnim sudom Vikića i tadašnjeg pomoćnika ministra policije Avdu Hebibe zbog zaustavljanja konvoja oružja kojeg je JNA slala srpskim paravojnim grupama u istočnoj Hercegovini.

Sudija Zoran Božić, predsjedavajući Sudskog vijeća, tokom svog 40-minutnog obrazlaganja oslobađajuće presude precizno, nedvosmisleno i pregledno je složio mozaik događaja od 22. aprila 1992. godine, objasnio njihovu pozadinu, utvrdio pojedinačnu ulogu i odgovornost svih optuženih uz zaključak da njihova krivica za zločin nad pripadnicima JNA nije dokazana.

TROSTRUKA LINIJA ZAPOVIJEDANJA

Unutar Doma policije koji je bio poprište tog pokolja, objasnio je sudija Božić, djelovale su tri vojno-policijske formacije. Specijalna jedinica MUP-a RBiH sa komandantom Draganom Vikićem bila je podređena ministarstvu policije, u to vrijeme Aliji Delimustafiću . Specijalna jedinica Armije BiH pod komandom Jusufa Juke Prazine samo je fizički bila smještena u istu zgradu. Sudija Božić je citirao Prazinu koji je u jednom intervjuu objasnio da je njegova jedinica samostalna, da je on član Vrhovne komande Armije BiH i da se „Vikićevim specijalcima“ ponekad zajedno djeluje u oružanim akcijama. Treću oružanu formaciju „Ševe“stacioniranu u Domu policije formirala je Služba državne bezbjednosti BiH, odnosno njen čelnik Asim Dautbašić. Na njenom čelu bio je Nedžad Herenda .

Nedžad Herenda

Predsjedavajući Sudskog vijeća Zoran Božić je rekao da nije bilo na njemu i kolegama sudijama da otkriju počinitelje zločina u Velikom Parku, nego da utvrde odgovornost optužene četvorice, Vikića, Pušine, Uzunovića i Čavčića. No, unatoč tome, dakle što mu to nije bio posao, Božić je na temelju svih dokaza, stotina svjedoka koji su se prodefilovali kroz posljednjih šest godina utvrdio da je zarobljene vojnike likvidirao Nedžad Herenda, komandant „Ševa“. Također je utvrđeno da je jedini efektivnu kontrolu nad tom jedinicom imao Asim Dautbašić, šef SDB-a BiH. Dautbašićeva sekretarica je tokom suđenja posvjedočila da je nakon zločina unezvijereni Vikić utrčao u Dautbašićevu kancelariju da mu kaže da je Herenda pobio zarobljenike, riječima: „Šta mi ovo radite“, ali da to ovoga nije previše dojmilo. Ratni komandant policije Novi Grad Malik Krivićkoji je proslijedio zarobljene vojnike JNA u Dom policije (pod pratnjom Davora Miše Matića) kazao je kako je narednog dana otišao do Jusufe Pušine, pomoćnika ministra RMUP-a, da se raspita za sudbinu zarobljenika. Pušina je u njegovom prisustvu nazvao Dautbašića koji mu je rekao da su „zarobljenici razmijenjeni“ , na šta je Pušina rekao „da mu je drago da je tako“ . Istu formulaciju „da su zarobljenici razmijenjeni“ mjesec dana kasnije će koristiti Jerko Doko , ministar odbrane, i Hasan Efendić, komandant Štaba TO BiH, u informaciji koju su uputili Kriznom štabu Srpske demokratske stranke koja se raspitivala za sudbinu zarobljenih mladića. I Doko i Efendić, koji su i sami bili među optuženima za Veliki park, tvrdili su da su im tu laž podmetnuli njihovi suradnici, a da su oni samo stavili svoje potpise, te da nisu raspolagali nikakvim informacijama o zločinu u Velikom parku. No, kao što smo vidjeli, Ministarstvo odbrane niti komanda Teritorijalne obrane BiH nisu bili komandno odgovorni za parapolicijsku formaciju „Ševe“.

SIJAČ SMRTI, „BRKO SA HEKLEROM“

U brojnim svjedočenjima očevidaca, neposrednih svjedoka pogubljenja ponavljano je da je zarobljenike strijeljao „Brko sa heklerom“ . Ubica je identificiran kao Nedžad Herenda, komandant parapolicijske jedinice „Ševe“. Sudija Božić je u svom obrazloženju presude kazao da je državni tužitelj Oleg Čavka svjedočio da je sa Herendom razgovarao 2015. u Holandiji. Čavka je prioritetno s njim razgovarao vezano za istragu o ubistvu supruge Sefera Halilovićai i njenog brata, a uz odobrenje postupajuće tužiteljice Vesne Ilić ispitao ga je i o zločinu u Velikom parku. „Brko sa heklerom“ priznao je svoju umiješanost u taj zločin. Holandsko tužiteljstvo odbacilo je zahtjev Tužiteljstva BiH za Herendino izručenje, jer bi to, tvrdila je tamošnja tužiteljica, ugrozilo njegov život. Obrazloženje za to našla je u činjenici da je Herenda bio kidnapiran i pokušao njegovo ubojstvo od države, odnosno ovlaštenih ubica iz Agencije za istrage i zaštitu, bošnjačke tajne policije. Herendin status u Holandiji je, tvrde izvori iz nekadašnjeg Tužiteljstva u Hagu, učvršćen njegovim prihvaćanjem da svjedoči na suđenju Aliji Izetbegoviću.

Da zaključimo, Dragan Vikić i Jusuf Pušina su oslobođeni jer nisu imali efektivnu nadležnost nad „Ševama“ i njihovim komandantom-ubicom Herendom, a Nermin Uzunović i Mladen Čovčić, jer su bili pripadnici jedinice Jusufa Prazine, a ne „Ševa“.

Među brojnim reakcijama koje su uslijedile nakon oslobađajuće presude Draganu Vikiću i Jusufu Pušini, svakako treba izdvojiti onu koja je stigla iz Stranke demokratske akcije. Ona pokazuje da se odnos te stranke prema ratnim zločinima počinjenim od pripadnika Oužanih snaga BiH nije mijenjao niti kvalitativno sazrijevao tijekom proteklih trideset godina. Ni kada je riječ o zločinima 10. brdske brigade nad srpskim i drugim civilima, ni prema drugim sličnim nedjelima, poput ubistava familija Ristović, Krajišnik…

„Postupak protiv Vikića i Pušine jedna je u nizu potvrde postojanja očigledne namjere da se masovnim podizanjem optužnice protiv starješina Armije BiH i MUP-a RBiH pokušava izmijeniti karakter rata i relativizirati agresiju izvršena na BiH, dok je presuda još jedan poraz kreatora takvih pokušaja“ , navodi se u saopćenju SDA.

Uz malo više pažnje, lako je uočiti da reakcija SDA nije fokusirana na oslobađajuću presudu i konačnu pravdu za oslobođenje čelnika policije i vojnike Armije BiH. Najveća bošnjačka stranka manje-više eksplicitno pokušava osporiti samo krivično djelo za koje se sudilo, odnosno zločin nad zarobljenim vojnicima masakriranim u Velikom parku.

Tužiteljstvo BiH nije krivo, kako mu to podlo, antidržavnički podmeće Stranke demokratske akcije, za to što je podizanjem optužnice za nesumnjivo počinjeni zločin, „kušao izmijeniti karakter rata i relativizirati agresiju izvršenu na BiH“. Odgovornost državnog Tužiteljstva je u tome što je to učinilo na površan, šeprtljav i tenedenciozan način. Suđenje za ratni zločin kojeg su nad ratnim zarobljenicima počinile parapolitske formacije nije čin pokušaja izmjene karaktera rata, nego je karakter rata i izjednačavanje „zaraćenih strana“ mijenjao, da budemo blagi, neodgovarajući odnos države prema tom zločinu. Zataškavanje zločina, odbijanje da se provere pravovremena, profesionalna istraga i kazne ubice išlo je na ruku agresorima na Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo je tijekom rata imalo sasvim dovoljno policijskih, istražiteljskih i pravosudnih kapaciteta da ovaj zločin sankcionira. Imalo je i javnost spremnu da se ogradi od „naših zločina“ i osudi ih. Što to nije učinjeno, može se samo objasniti činjenicom da su „Ševe“ i njihov komandant Nedžad Herenda, kao i njihov nadređeni Asim Dautbašić, imali zaštitu vrha bošnjačke vlasti, da su bili favorizirani parapolicijski kileri i da je u njihovim zločinima, ma kako bili odvratni, bilo nekog sistema i „višeg“ cilja.

I NEKAŽNJAVANJE ZLOČINA JE ZLOČIN

U ratu se dešavaju zločini, ali država postoji da bi ih sankcionirala, ako ona to ne čini, tada je ono ubistvo zarobljenika u Velikom parku izjednačila sa masakrima koje je Kažnjenička bojna Mladena Naletilića Tute činila nekažnjeno nad zarobljenim Bošnjacima Hercegovine, ili „Crvene beretke“ , Arkanovi „Tigrovi“, Škorpioni… sa nesrpskim stanovništvom na svakom pedlju Republike Srpske.

Da je istragu zločina u Velikom parku spriječila i na sve načine opstruirala tzv „politička volja“, stranačka politika pravilno raspoređena po zarobljenim institucijama, policiji, vojsci, pravosuđu, govori i jedan primjer kojeg je jučer uzgredno pomenuo sudac Željko Božić. Citirao je izjavu sudije Milorada Potparića koji je nedugo nakon masakra u Velikom parku kao istražni sudija na poziv građana otišao na fatalnu Darivu gdje se nalazilo sedam leševa. Potparić nije uspio privesti kraju uviđaj jer se na njega zapucao sa armijsko-policijskih položaja: nekome nije odgovaralo da se proveo istraga, a pogotovo da to radi sudija „četnik“. Inače, taj je „četnik“, čuveni sarajevski sudija Potparić, nekoliko godina ranije presudio prvog „zvaničnog“ četnika u bivšoj državi, Vojislava Šešelja, na osam godina robije.

Na tragu reakcije vrha Stranke demokratske akcije, u čijem se krilu, ponovimo to, stvorila zlikovačku formaciju „Ševe“, glatko su se nadovezali i neki ugledni članovi i simpatizeri te stranke. Tako je Jusuf Nurkić , povremeni NBA košarkaš i međunarodni ekspert za komparativno pravo (šerijatsko, plus anglosaksonsko), safarija po Africi dao svoje viđenje ovog predmeta. „Snagom dokaza i argumenata ovom presudom je uništen pokušaj izjednačavanja krivice“ .

Ništa ovom presudom nije uništeno niti negirano, osim što je maratonsko suđenje značajno urušilo zdravlje nedužno optuženog Dragana Vikića. Sudsko vijeće predvođeno sudijom Zoranom Božićem presudilo je „samo“ da Vikić i Jusuf Pušina nisu učinili niti su mogli spriječiti, kao ni sankcionirati jedan težak zločin. Oni koji su to mogli, a nisu učinili, već trideset godina „izjednačavaju krivicu“, kriminaliziraju državni aparat, svoje privatne zločine i kriminal pokušavaju (i uspijevaju) natovariti na leđa svim borcima i onima koji se nisu žrtvovali za bilo kakvu Bosnu i Hercegovinu: nego za demokratsku, pravnu i slobodnu.

(Slobodna Bosna)

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...