Najpopularniji

    Analize

    Ruske evropske operacije: Novičok, plin i špijuni za destabilizaciju političkih oponenata

    Piše:
    Redakcija
    -

    Ukrajina, Crna Gora, Makedonija, Bjelorusija. Zbivanja u ovim evropskim državama  dokazuju da se Ruska Federacija ne libi upotrijebiti silu kako bi ostvarila svoje ciljeve. Posljednja u nizu je Bjelorusija, država gdje probuđena opozicija, u do sada nezabilježenom broju, mirno protestvuje protiv vlasti Aleksandra Lukašenka i njegovih namještenih izbora. Lukašenko već odavno vlada Putinovim stilom. Obojica zloupotrebljavaju sigurnosne službe, proganjaju opozicionare, ograničavaju slobodu govora, manje-više loše upravljaju svojim ekonomijama i, na koncu, na sve načine sprječavaju prvedbu slobodnih i fer izbora, uz  očiglednu želju da doživotno ostanu na vlasti.

    Nakon reakcije zapadnih zemalja koje su pozvale Lukašenkov režim zbog gušenja ljudskih prava, te razmotrile uvođenje sankcija, ruski predsjednik Vladimir Putin uvratio je upozorenjem da se druge države ne smiju miješati u unutrašnja bjeloruska pitanja.  Pojedini ruski mediji već su plasirali priču I o mogućoj ruskoj intervenciji u Bjelorusiji, ukoliko padne režim Aleksadra Lukašenka. A ta intervencija bi se ogledala u slanju navodnih paravojnih grupacija  – po uzoru na Ukrajinu.

    Ruski propagandisti su već stigli u Minsk i direktno utiču na uređivanje glavnih medija u toj državi. Bjeloruski predsjednik Lukašenko je naveo da ih je on pozvao, te da ih plaća prijateljska Rusije. Pojedini ruski proputinovi analitičari već javno predlažu da nakon medijskih eksperata u Bjelorusiju otputuju i privatni plaćenici, poput onih iz “Wagner grupe“ koja je u vlasništvu Yevgenya Prigozhina.

    Uporedo sa gušenjem opozicije u Bjelorusiji, Vladimir Putin je gušio i svoju opoziciju. Aleksey Navalny je je otrovan poznatim modernim ruskim oružjem – novičokom. Tek ponedjeljak se u Njemačkoj probudio iz kome u koju je pao još 20. Avgusta, Upravio je Navalny u podržavao bjelorusku opoziciju. Za razliku od Putina, Lukašenko je, zasada, malo blaži u odnosu prema opozicionarima.  On koristi sve svoje kapacitete  mogućnosti da kriminalizira opoziciju.

    Dakle, Putin i njegovi saveznici koriste sve metode, od  propaganda do trovanja kako bi ušutkali opoziciju. Akcije protiv navodnih “državnih neprijatelja” Putin sve više provodi i u inostranstvu,

    Crna Gora je jedna od država u kojoj je u organizaciji ruskih špijuna pokušan državni udar, na dan izbora 2016. godine. U Makedoniji su proruski političari izazvali nerede u tamošnjem parlamentu kako bi spriječili dolazak na vlast prozapadnog lidera Zorana Zaeva. Balkanske države su u posljednje vrijeme pod sve većim pritiskom Ruske Federacije. Sigurnosne službe Belgije, Slovačke, Austrije, Češke, Norveške, Bugarske i Albanije posljednjih su godina protjerali ili proglasili nepoželjnim više ruskih diplomata koji su, zapravo, bili obavještajci. Iz BiG, za sada, niko nije protjeran, ali je ruskom obavještajcu Vladislavu Filippovu zabranjen ulazak u BiH, gdje je trebao biti vojni ataše u Ambasadi Ruske Federacije.

    No, ruski obavještajci nisu jedini problem. Ruska Federacija svoj uticaj posljednjih godina širi preko Gazproma i energetske politike. Hrvatska je potpisala decenijske ugovore sa ruskim Gapromom koji bi tu državu trebao snabdijevati plinom. Slična situacija je i BiH, a vlasi Republike Srpske nastoje na sve načine spriječiti gradnju Jadransko-jonskog plinovoda koji bi smanjio uticaj Rusije na energetsku politiku BiH. Zbog samo jednog izvora snabdijevanja plinom, Ruska Federacija koristi mehanizam ucjene u državama Zapadnog Balkana.

    Analiza uz pomoć eksperta za gas Almira Bečarevića: Gasno tržište Evrope i “ovisnost” o prirodnom plinu iz Rusije

    Piše:
    Redakcija
    -

    S obzirom na to da se posljednju deceniju na teritoriji Evrope vode velilke političke (u Ukrajini čak i oružane) bitke zbog transporta plinom, Istraga.ba je odlučila, u saradnji sa ekspertom za gas Almirom Bečarevićem, prirediti analizu plinskog tržišta u najbitnijim državama. Ko su snabdjevači, kolika je potrošnja, kolike su zalihe i kako države povećavaju ili smanjuju svoju ovisnost o ruskom plinu? To su pitanja na na koja ćemo pokušati odgovoriti u nastavku ovog teksta. Svi navodi su temeljeni na osnovu podataka koju je Istrazi ustupio Almir Bečarević, inače bivši direktor BH Gasa.

    Almir Bečarević

    Na početku odmah da razjasnimo – Ruska Federacije je Evropi nezamjenjiv izvor opskrbe naftom i plinom. Naročito ovim drugim energentom. Ovaj nezamjenjivi izvor plina isporučio je Evropi tokom 2019. godine oko 199 milijardi Sm3 (kubika) i to je uz 2018. godinu bila najuspješnija godina otkako Gazprom Export izvozi plin ka evropskim potrošačima.
    Sve je počelo davne 1973. godine kada je Rusija izvezla prve količine plina. Tada se radilo o svega 6,8 milijardi kubika. Danas je ta količina – 200 milijardi Sm3. Na osnovu ovih podataka da se zaključiti da je ovisnost Evrope o ruskom gasu između 30% do 40%. Evropa godišnje potroši do cca 470 milijardi Sm3 prirodnog plina.
    Gladajući po godinama, gotovo svaka naredna bila je uspješnija od prethodne. No, 2020. godina će ući u historiju kao godina kada ce biti zabilježen pad izvoza i to na razinu između 170-175 milijardi Sm3, a zbog pada cijena gasa na svjetskom tržištu prihodi ruskog Gazprom Exporta će biti srezani za cca 40 posto. Tržište nafte dijelom se i oporavilo, ali to će na cijene plina imati utjecaja tek polovinom 2021. godine zbog poznate cjenovne formule i otklona od 9 mjeseci u odnosu na dešavanja na naftnom tržištu.
    Uzimajući u obzir ukupne količine, najveći uvoznici plina iz Rusije su Njemačka, Turska, Italija i Velika Britanija. No, može se konstatirati da je Njemačka apsolutni ovisnik o plinu iz Rusije. Njemačka godišnje iz Rusije uveze oko 58,5 milijardi kubika plina. To je gotovo 30%  ukupno izvezenih količina plina koje Rusija izveze u Evropu. Njemačka godišnja potrošnja plina iznosi nešto preko 90 milijardi Sm3 i plin iz Rusije čini gotovo 60% ukupne količine koju ta država potroši. Ujedno, Njemačka nema nijedan LNG termina,  ali koristi terminale iz susjednih zemalja i uvozi plin iz Norveške (preko 10 milijardi Sm3). Ukupan udio plina u energetskom miksu Njemacke iznosi između 30% i 35%. Prva naredna zemlja po količinama gasa koji uvozi iz Rusije je Italija sa cca 20 milijardi Sm3. Sve ostale zemlje su ispod ili drastično ispod količine koju uvozi Italija.

    Evropska skladišta plina dovoljna za tri države

    U svim plinskim skladištima Evrope ukuopno se može smjetiti 100 milijardi Sm3. Ukupna godišnja potrošnja plina iznosi oko 470 milijardi Sm3. Uvoz iz Rusije je oko 200 milijardi Sm3. U slučaju potpune obustave isporuke gasa iz Rusije, skladišta u Evropi mogu zadovoljiti potrebe svega tri države.

    Proteklih godina, Rusija je znatne količine plina izvozila u Tursku, gdje je godišnje plasirano oko  29 milijardi kubika. Turska je prije nekoliko godina krenula u diversifikaciju svojih izvora uvoz plina iz Rusije sa 29 milijardi kubika smanjila na oko 15 milijardi Sm3. Ukupna godišnja potrošnja plina u Turskoj iznosi oko 50 milijardi Sm3 i uvoz plina iz Rusije je nekad činio 50% od ukupne potrosnje. Danas je to oko 30 posto.

    Crnomorska TUNA-1

    TUNA-1 je nalazište plina u Crnom moru i ove godine ga je otkrila Turska. Kapacitet tog nalazišta je 405 milijardi Sm3 i to je dovoljno da Turska ne mora kupovati ničiji gas u periodu čak osam godina. Turski predsjednik da je rok svojim kompanijama da eksploatacija sa tog nalazišta mora započeti 2023. godine i Turska sa plinovodima TANAP, TAP I TURSKI TOK (gas iz Rusije) dolazi u fazu apsolutne diversifikacije svojih izvora i sigurnosti snabdjevanja. To znači da će imati svoj, gotovo besplatni, plin. Istraživanja se nastavljaju i na Mediteranu i Turska polako postaje plinska sila.

    Njemačka 

    O Njemačkoj je već dosta toga rečeno u uvodu, ali ono sto treba ovdje posebno naglasiti je to da je nakon izgradnje Sjevernog toka 1 započeta izgradnja Sjevernog toka 2. Ovaj nastavak nosi sa sobom sve kontroverze jer i taj plinovod znači nastavak ovisnosti o Rusiji. SAD je najveći protivnik izgradnje Sjevernog toka 2 jer će on, po izjavama dužnosnika SAD-a, podići razinu ovisnosti Njemaćke o ruskom plinu na preko 70%. Ta ovisnost neće se odnositi samo na Njemačku već i na druge države Evrope.  Izgradnjom Sjevernog toka 2 će se smanjiti transportni put plina preko Ukrajine, a Zapad će se plinom snabdijevati preko Baltika. Kapacitet oba Sjeverna toka je oko 110 milijardi Sm3 kubika. SAD  su uvele sankcije za sve učesnike u izgradnji Sjevernog toka 2 kao i Turskog/Balkanskog toka. No, izgradnje plinovoda nisu zaustavljene. U narednom periodu se očekuju nove sankcije zbog rusko-njemačkog Sjevernog toka 2.

    Ukrajina

    Kako je  i da li je Evropa uopće pomogla Ukrajini? Ova država nekad je bila najveća zemlja za transport plina prema Evropi i transportovala je 2/3 ukupno izvezenih količina plina iz Rusije.
    Nekada je plinovodima dugim desetinama hiljada kilometara transportovano preko 120 milijardi Sm3 godišnje.  Od 2021. godine Gazprom Export ima obavezu transporta preko Ukrajine na razini do 40 milijardi Sm3 kubika, a i i te obaveze prestaju 2024. godine. Stoga, idemo dalje! Ukrajina je nekad bila značajan i direktan kupac plina od Gazprom Exporta i ta kupovina se mjerila u desetinama milijardi Sm3. Nakon rata za Krim i dolaskom i ulaskom Ukrajine u Energetsku zajednicu ova država formalno “prestaje” biti kupac ruskog plina. No, to  je samo privid jer Ukrajina i dalje dobiva ruski plin, ali sada preko posrednika iz Evrope. Dakle, Ukrajina je nekada kupovala plin direktno, a sada mora preko posrednika. Ti posrednici su tokom 2019. godine Ukrajini isporučili oko 30 milijardi Sm3 ruskog plina i da su samo po kubiku zaradilki samo jedan dolar, njihovi profiti bi se mjerili u milijardama.

    Sjeverni tok

    Ako bude izgrađen Sjeverni tok 2 i ako bude nastavljena izgradnja Turskog toka preko Mađarske, Ukrajina će transportovati maksimalno do 20 milijardi Sm3 godišnje, tako da će, u suštini, ostati i bez transporta i bez Krima. Plus će morati gas kupovati od Rusije preko zapadnoevropskih kompanija. Istina, Ukrajina grozničavo traži kompanije za istraživanje plina i, ukoliko ga pronaže, donekle će isključiti ruski gas i posrednike.

    Bugarska

    Vjerovatno se pitate zašto je za ovu priču bitna Bugarska? E, preko Bugarske je izgrađen nastavak Turskog toka poznat kao Balkanski tok. Ova država interesantna je iz jednog razloga, a to je diverzifikacija izvora gasa. Bugarska je ušla u investiciju sa Grčkom i zajedno grade LNG Terminal iz koga ce kupovati 300-500 miliona Sm3, a iz TAP-a želi kupovati milijardu Sm3. Ovom realizacijom postavlja se pitanje nastavka izgradje Turskog toka preko Bugarske i Srbije jer kapacitet tog plinovoda je oko 15 milijardi Sm3, a iskorištenost neće biti veća od 20-30% u odnosu na ukupne kapacitete. Mađarska kao najozbiljniji plinski igrač u nasem regionu još nije započela realizaciju Turskog/Balkanskog toka preko svoje teritorije i ovaj plinovod moze doživjeti svoj finansijski kolaps. Istovremeno, mnogi dužnosnici Evrope javno govore da je za Evropu nepotreban i Sjeverni tok 2 jer razvijaju se nove tehnologije (POVER2GAS) i Evropa ide ka obnovljivim izvorima energije do 2050. Ovo nisu dobre naznake za plin iz Rusije, a posebno što se ulažu desetine milijardi dolara u plinovode koji možda u narednih 20-30 godina neće ni trebati u tom kapacitetu. Plin je neizbježan energent. Dramatična su stanja budžeta svih proizvođaca nafte i plina jer svi budžeti ovih zemalja funkcionišu na razinama nafte u rasponu od 40-80 USD/barel, a plina na razinama 100-200 USD/1000 Sm3. Cijene nafte su na razini cca 50 USD, a plina cca 130-160 USD/1000 Sm3. Energija i energetika su pokretači svih privrednih dešavanja na svijetu i ovaj tekst bi to barem malo mogao pojasniti.
    Na kraju, LNG Terminal na Krku pocinje sa radom 01.01.2020. godine i kapaciteta je 2,7 milijardi Sm3 i rasprodan je za naredne tri godine.

    Navodne promjene retorike: Niti je Dodik postao dobar niti je ublažio retoriku već osmorka ne reaguje

    Piše:
    Amra Vrabac
    -

    Nijedna od osam stranaka osmorke (SDP BiH, NIP, Naša stranka, NES, Stranka za BiH, PDA, BHI Fuad Kasumović, Za nove generacije) nije se oglasila niti reagirala na najavu da će parada povodom neustavnog 9. januara i dana RS biti održana u Istočnom Sarajevu, kao ni na izjave Milorada Dodika, čelnika SNSD-a s kojim je potpisan koalicioni sporazum, u subotu u Beogradu da su Srbi okupljeni oko Srbije kao matične države i Republike Srpske kao države srpskog naroda na prostoru BiH.

    Muk, šutnja, ignorisanje od onih koji bi sa Dodikom da prave vlast. S druge strane tvrde da su patriote i da im to niko ne može osporiti, ali na Dodikovo ponižavanje i njih i države nemaju šta reći.

    Tezu o „pomirljivom Dodiku“ prvi je u javni prostor ubacio predsjednik SDP-a Nermin Nikšić koji je kazao da ga je Dodik u nedavnom razgovoru podsjetio na starog Dodika od prije 10-15 godina.

    I Nikšić je naprasno ostao bez teksta na najnovije Dodikove istupe.

    Komentar nema ni Elmedin Konaković koji svoj odlazak u Aleksandrovac na košarkašku utakmicu zajedno s Dodikom pokušava predstaviti kao normalnu stvar. I nije problem otići na utakmicu, problem je što se politika i sudbina države dogovara na parketu, a ne u državnim institucijama.

    Ni iz Naše stranke ni glasa o Dodikovom negiranju države. Iako su tvrdili kako s SNSD-om „neće ni u snu“ pa makar i ostali bez vlasti, čini se da je pozicija u Vijeću ministara BiH ipak važnija od principa.

    S obzirom na otvoren poziv vlasti Istočnog Sarajeva da im se na paradi 9. januara pridruže komšije iz Sarajeva, ne treba biti iznenađen ako zaista i vidimo neke od koalicionih partnera iza Dodikovih leđa. Ovog januara to su bili osuđeni ratni zločinci, a naredne ko zna.

    Dodikov negativni stav prema kandidatskom statusu koji je BiH odobren 15. decembra kada je i potpisan sporazum o formiranju državne vlasti, također nikome nije sporan.

    Predsjednik SNSD-a tvrdi kako Evropa želi ovladati suverenitetom BIH i da će to značiti odricanje od „svog identiteta“.

    A to što identitet Bošnjaka upravo on negira, svodi ih na vjersku skupinu i naziva muslimanima, čini sve da oslabi državu BiH, a jača entitet kojim upravlja, i to je za koalicione partnere uredu.

    I pored svega Nikšić, Konaković i saradnici-analitičari tvrde da je Dodik promijenio retoriku i da se vidi pozitivna promjena!

    Jedina promjena koja se na Dodiku vidi je zadovoljstvo jer je dobio sve što je tražio. Pitanja državne imovine, Ustavnog suda BiH, NATO-a stavljena su sa strane, a dobio je sagovornike za zajedničke energetske projekte, kadroviranje po želji počevši od OSA-e, smjenu CIK-a…

    Ono što je osmorka stavila sa strane za Dodika je i dalje aktuelno pa tako poručuje da će se NATO put BiH usklađivati sa Srbijom, insistira da se iz Ustavnog suda BiH uklone stranci kao i da se reformišu Sud BiH i Tužilaštvo BiH, zatvori OHR…

    Brzo je u zaborav pao Dodikov prijenos nadležnosti, prijetnje kasarnama Oružanih snaga da će im isključiti vodu i struju, osnivanje entitetske agencije za lijekove, entitetskog VSTV-a…

    Sve je to izgleda poravnao susret u Aleksandrovcu i Istočnom Sarajevu.

    (NAP)

    Republika Srpska između dva predsjednika: Dodikove izjave usaglašene sa Karadžićevim devetojanuarskim govorom iz ’92.

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Bosnu i Hercegovinu su razbili gospodo, razbili su svim ovim postupanjima. Razbili su izmišljanjem novog imena za naciju; Bošnjačka, pribavljajući samo sebi to, izmišljajući bosanski jezik”.

    Ovo je 9. januara 1992. godine kazao Radovan Karadžić, obraćajući se na Skupštini srpskog naroda, održanoj u sarajevskom hotelu Holiday Inn. Datum održavanja ove sjednice, 9. januar, slavi se kao dan Republike Srpske. Kompletan stenogram sa sjednice možete pročitati na ovom linku, a u nastavku izdvajamo najznačajnije detalje i zaključke koji su, praktično, bili uvod u rat u BiH i stvaranje etnički čiste teritorije u okviru Bosne i Hercegovine koja je nazvana Republika Srpska. Izjave ratnog predsjednika Republike Srpospke Radovana Karadžića od 9. januara 1992. godine uporedit ćemo sa izjavama aktualnog predsjednika Republike Srpske – Milorada Dodika. Karadžić je, kako vidimo, 9. januara 1992. godine kazao da je su Bošnjaci i bosanski jezik “izmišljeni”.

    “Bosanski jezik ne postoji i bošnjački narod ne može nametati taj jezik svima u BiH, jer je to majorizacija koja se neće dozvoliti“, kazao je 20. decembra 2016. godine Milorad Dodik.

    “Bošnjaci kao narod ne postoje”, ponovio je Milorad Dodik u avgustu 2021. godine u Beogradu.

    Idemo dalje. Ratni predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić je 9. januara 1992. godine govorio i o priznavanju Vlade Bosne i Hercegovine.

    “Jedinstvene vlade Bosne i Hercegovine nema. Postoji zajednička vlada u kojoj učestvujemo i mi. Učestvujemo ali nećemo priznati ni jednu značajnu, krucijalnu odluku te vlade do koje se dođe putem preglasavanje srpskog naroda i predstavnika srpske nacionalne zajednice“, rekao je 9. januara 1992. godine Radovan Karadžić.

    Milorad Dodik, 29 godina kasnije.

    “Ostajemo čvrsto pri stavu da ne učestvujemo o odlučivanju u Predsjedništvu BiH, Savjetu ministara i Parlamentu BiH, osim što predsjedavajući Savjeta ministara BiH Zoran Tegeltija mora da zakaže neke sednice te institucije. Ministri SNSD-a neće učestvovati u odlučivanju u Savjetu ministara BiH, osim što su danas učestvovali u donošenju odluke o privremenom finansiranju institucija BiH. Takva odluka je u interesu RS i ljudi iz RS, jer će njom biti omogućena isplata plata za oko sedam hiljada ljudi iz Republike Srpske“, rekao je 28. septembra 2021. godine Milorad Dodik.

    Radovan Karadžić,u svom obraćanju 9. januara 1992. navodi da jedinstvena BiH više nije moguća.

    “Povratka nema i mislim da niti ima mogućnosti na povratak na jedinstvenu Jugoslaviju, jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu niti ga konačno treba da bude. Ovo je proces, ovo je razvoj. Bosna i Hercegovina se diferencira”, otkrio je 9. januara 1992. godine Radovan Karadžić konačni plan.

    Milorad Dodik, trideset godina kasnije.

    “BiH neće moći opstati zbog istog razloga zbog kojeg nije opstala Jugoslavija. U BiH postoje tri naroda. Dva od njih, Hrvati i Srbi, jako su nezadovoljni. Muslimani žele stvoriti unitarnu državu u kojoj bi oni bili dominantan narod”, izjavio je Milorad Dodik 23. januara 2022. godine u intervjuu za španski list El Mundo.

    U svom govoru održanom 9. januara 1992. godine, Radovan Karadžić je govorio i o “mirnom razlazu”.

    “Mi se slažemo da sva rješenja donesemo mirnim putem i dogovorom. Ali nema više nikakve mogućnosti da neko govori u ime Bosne i Hercegovine a da to što on govori u ime Bosne i Hercegovine bude protivno bazičnim interesima opstanka srpskog naroda”, rekao je 9. januara 19912. godine Radovan Karadžić

    Milorad Dodik, tri decenije kasnije.

    “Došlo je vrijeme da pokušamo još jednom aktivirati mehanizam mirnog razlaza u BiH”, kazao je Dodik 24. maja 2022. godine.

    Radovan Karadžić je 9. januara 1992. godine posebno bio nezadovoljan izvještavanjem Televizije Sarajevo (iz koje je nastao BHRT.

    “Zar jedinstvena Bosna i Hercegovina ima šansu kada je pridjev –srpski-atribut-srpsko na TVSA i „Oslobođenju“ poprimilo pežorativan karakter. Je li to naša jedinstvena Bosna i Hercegovina, je li to naša jedinstvena televizija koju je najmanje u jednoj sredini izgradio i finansirao srpski narod”, rekaoje Karadžić u svom govoru.

    Aktualni predsjednik Republike Srpske o javnom servisu BiH.

    “BHRT nije objektivna televizija niti zajednički servis, već je, kad god može, protiv Srba”, izjavio je u aprilu 2022. godine Milorad Dodik.

    Ratni zločinac Radovan Karadžić je 9. jaunira 1992. godine govorio i o tendencijama da se u biH napravi “muslimanska država”.

    “Oni hoće da ostvare svoje nacionalne države. Slovencima je to uspjelo, Hrvati to pokušavaju da naprave na teritoriji koja zaista njima ne pripada, vjerovatno će na toj teritoriji i uspjeti. Muslimanima je po svoj prilici draža mala muslimanska Bosna i Hercegovina nego cijela Jugoslavija koja bi u isto vrijeme bila i muslimanska”, rekao je Karadžić 9. januara.

    Milorad Dodik, intervju za beogradsku Politku.

    “Muslimani u BiH manipulišu rezultatima popisa iz 2013. godine jer im je stalo da prikažu da ih je više od 50 odsto da bi stvorili islamsku državu u Evropi“, kazao je Dodik 3. jula 2016. godine.

    Radovan Karadžić o ministru vanjskih poslova BiH 1992. godine.

    “Zar jedinstvena Bosna ima šanse dok jedinstveni ministar inostranih poslova krstari Istokom i Zapadom i traži za Bosnu i Hercegovinu nešto što mi ne damo, od prijema u Zajednicu islamskih zemalja do drugih zahtjeva od kojih se kosa diže na glavi. Je li to naš ministar inostranih poslova? Nije. Jedinstvenog ministra vanjskih poslova više nema. To je njihov ministar vanjskih poslova”, kazao je Radovan Karadžić 9. januara 1992. godine

    Milorad Dodik, tri decenije kasnije o ministrici vanjskih poslova BiH.

    “Bisera Turković ni juče pred Savjetom bezbjednosti UN nije bila ministar inostranih poslova u Savjetu ministara, već izaslanik bošnjačke politike koju u Predsjedništvu zastupaju čak dva člana. Gospođa Turković je, moljakajući za nastavak protektorata u zemlji u kojoj je ministar, prevazišla Biseru koja je iz svijeta donosila urme dok su građani BiH iz Srbije dobijali vakcine i spasavali gole živote”, izjavio je Milorad Dodik 30 juna 2021. godine.

    O slučaju Dobrovoljačka: “Ne pucaj” i bit ćeš optužen

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    O samom događaju 3. maja 1992. godine neću pisati. Nisam direktni svjedok, a nisam ni, novinarski gledajući, suvremenik tih događaja. Kao jedanaestogodišnjem dječaku tada mi se u sjećanje urezalo tek nekoliko sekvenci koje sam gledao u centralnim dnevnicima – generala Kukanjca, Alijino zarobljavanje, slučajnog prolaznika Zlatka Lagumdžiju i ona scena kada Jovan Divjak, sa bijelog UN-ovog transportera, u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, iz sveg glasa viče – “Ne pucaj”.

    Pritužbe porodica stradalih

    Neko je, ipak, pucao. Pripadnici JNA, koji su se tog dana povlačili iz svoje komande, ubijeni su i to su nesporne činjenice. Odmah po prestanku agresije na Bosnu i Hercegovinu, MUP Republike Srpske će 29. maja 1996. godine podnijeti Osnovnom javnom tužilaštvu Sarajevo krivičnu prijavu protiv većeg broja osoba zbog sumnje da su, tokom napada na konvoj JNA u Sarajevu u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992, počinile krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i ratni zločin protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja.

    Dopuna prijave je stigla 27. aprila 2005. godine, a petnaestak dana kasnije Tužilaštvo Bosne i Hercegovine preuzima predmet od pravosuđa Republike Srpske. Godinu i po kasnije, u oktobru 2006, tokom mandata Marinka Jurčevića, Tužilaštvo BiH donosi naredbu o provođenju istrage protiv 14 osoba. Na čelu je Ejup Ganić, a onda slijede Zaim Backović, Hasan Efendić, Jovan Divjak, Jusuf Pušina, Fikret Muslimović, Dževad Topić, Dragan Vikić, Jovica Berović, Rešad Jusupović, Emin Švrakić, Damir Došan, Jusuf Kecman i Ibrahim Hodžić. Među osumnjičenima nije bilo Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića. Šest godina je međunarodni tužilac u Tužilaštvu BiH Jude Romano istraživao slučaj, da bi 18. januara 2012. donio naredbu o obustavi istrage protiv svih 14 osumnjičenih zbog nedostatka dokaza.

    Jedna rečenica iz njegove naredbe posebno je bitna – “kolona JNA bila je legitiman vojni cilj”. Ali u drugom dijelu naredbe tužilac Romano je utvrdio da neke radnje, ipak, predstavljaju krivično djelo. U pitanju su ubistva pukovnika dr. Budimira Radulovića, pukovnika Mire Sokića, vojnika Miodraga Đukića, potpukovnika Boška Jovanića, pukovnika Boška Mihajlovića, pukovnika Gradimira Petrovića, kao i ranjavanje pukovnika Miće Pantelića, kapetana Dragana Stankovića, kapetana Lasla Pravde, vojnika Slobodana Bojanića, vojnika Zvezdana Arsića, kapetana Ratka Kataline, vojnika Zorana Adžića, pukovnika Ljubinka Lukića, vojnika Milenka Perića, vojnika Dragana Pantića, razvodnika Ivice Simića i Slavka Petrovića, zbog toga što je, citiram odluku, “na žrtve otvorena vatra kada su one bile onesposobljene za borbu”. Tužilac Romano kao ratni zločin navodi i ubistvo Normele Šuko, te ranjavanja vojnika Dragana Kovačevića i pukovnika Dušana Kovačevića, koji su bili u sanitetskom vozilu na koje je otvorena vatra. U naredbi o obustavi istrage se još, kao ratni zločin, definira i fizičko maltretiranje zastavnika Gojka Vukšića, pukovnika Slavoljuba Beloševića, kapetana Milana Legena, Miroslava Ćabe, Nenada Erića i Danila Beribake, koji su, prethodno, bili zarobljeni u Dobrovoljačkoj ulici.

    U pogledu drugih pogibija i ranjavanja Tužilaštvo BiH će utvrditi da su ona nastala “kao rezultat zakonitih radnji zbog toga što su žrtve u momentu kada je na njih otvorena vatra predstavljale zakonite mete”. Nakon ove naredbe tužioca Romana uslijedile su pritužbe porodica stradalih. Bivša vršiteljica glavne državne tužiteljice, pokojna Jadranka Lokmić-Misirača, odmah će donijeti odluku o formiranju Komisije koja bi trebala preispitati pristigle pritužbe. Njen nasljednik Goran Salihović će, nakon stupanja na dužnost 2013. godine, u nekoliko navrata mijenjati sastave Komisije. Od marta 2015. pa sve do maja 2017. godine ovaj šestočlani tim se sastao 18 puta. No, odluka nije donesena. U međuvremenu je članica Komisije Gordana Tadić, tada šefica Odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH, postala vršiteljica dužnosti glavne državne tužiteljice. U januaru 2018. godine, odlučujući po apelaciji Bogdane Tomović i Gordane Gvozdenović, članova porodica stradalih pripadnika JNA, Ustavni sud BiH donosi odluku kojom “utvrđuje povredu prava na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku iz člana II/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda” i nalaže Tužilaštvu BiH da bez daljnjih odgađanja preduzme mjere s ciljem odlučivanja o pritužbama apelantica.

    Ustavni sud BiH, dakle, nije rekao da se njihova pritužba mora prihvatiti, već da se o njoj mora odlučiti. I Gordana Tadić je samostalno odlučila. Krajem novembra 2018. Tužilaštvo BiH saopćava da je “stavilo van snage” odluku o obustavi istrage u slučaju Dobrovoljačka, te donosi naredbu o provođenju istrage protiv pet osoba. Gordana Tadić će tim predmetom kasnije zadužiti Milanka Kajganića, koji će, potom, naslijediti Gordanu Tadić, a predmet će prebaciti u nadležnost tužioca Mladena Vukojičića. Ove sedmice je podiguta optužnica. Broj osumnjičenih se uduplao. Na optužnici su su našli Bakir Alispahić, Ismet Dahić i Enes Bezdrob, koji proteklih godina nisu ni bili pod istragom. No, Tužilaštvo BiH je odlučilo da optuži kompletan tadašnji državni vrh koji je danas živ. Nema dileme da bi među optuženima, da je živ, bio i Jovan Divjak, čovjek čije riječi i danas odjekuju bivšom Dobrovoljačkom – Ne pucaj.

    (oslobodjenje)

    Usaglašenost Johanna Sattlera i Grlića Radmana: Šef Delegacije EU u BiH je podržao hrvatski “non paper”, a hrvatski ministar šefa Delegacije EU

    Piše:
    Redakcija
    -

    Šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler promijenio je mišljenje. Ove sedmice ne misli da se “idući izbori ne mogu održati po postojećem Izbornom zakonu”.

    To je, podsjećamo, kazao tokom prošlosedmičnog sastanka sa hrvatskim članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem. Nakon što je priča dospjela u javnost, ambasador Sattler se – predomislio.

    “Medijski izvještaji da je ambasador Johann Sattler iznio mišljenje da se Opći izbori 2022. ne mogu održati prema postojećem Izbornom zakonu, netačno predstavljaju njegov stav o izbornoj i ustavnoj reformi u Bosni i Hercegovini”, rečeno je Faktoru iz Delegacije Evropske unije u BiH.

    Pa da malo vidimo Sattlerovu dosljednost u izjavama.

    “Šef delegacije EU u BiH pozdravio je hrvatski non-paper koji u SDA smatraju ‘oktroiranim‘”, glasio je naslov u zagrebačkom Jutarnjem listu objavljen 27. marta ove godine.

    tekst u Jutarnjem listi

    U tekstu je navedeno da je šef Delegacije Europske unije u Bosni i Hercegovini Johann Sattler “pozdravio je non-paper koji je Hrvatska podnijela tijelima EU kao osnovu za novu raspravu o stanju u BiH opisavši taj dokument kao dodatni poticaj za provedbu nužnih reformi”

    “Pozitivna je stvar inicijativa Hrvatske, ali i pojačan angažman ostalih zemalja EU”, kazao je Sattler u intervjuu za sarajevsko “Oslobođenje”, a prenio je je Jutarnji list.

    Dvadesetak dana kasnije, šef Delegacije EU u Sarajevu se, zajedno sa američkim ambasadorom Ericom Nelsonom, susreo sa hrvatskim ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom.

    Na svom Twitter nalogu je objavio kako mu je “bilo zadovoljstvo razgovarati s ministrom Grlićem Radmanom o naporima EU i SAD-a da podrže transparentan i uključiv proces izborne/ustavne reforme, provodeći presude Evropskog suda za ljudska prava”.

    “Uz Mišljenje EU, kao putokaz, BiH ima priliku krenuti naprijed i održati slobodnije i poštenije izbore 2022. godine”, napisao je Sattler.

    U “non paperu” kojeg je Grlić-Radman prezentirao, a Sattler javno podržao, pored ostalog piše: “Odmah krenuti u reformu Izbornog zakona kako bi se izbjegle moguće buduće manipulacije u izbornom procesu”.

    Vjerujući u podršku šefa Delegacije EU u BiH, hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova je postajao sve konkretniji. Tako, pored ostalog, u pismu od 25. maja ove godine upućenom čelnicima Evropske unije, Grlić-Radman u kontekstu izmjena Izbornog zakona BiH piše: “Zabrinut sam da će, ako se ta prilika propusti, doći do velike političke krize 2022. godine, koja će paralizirati političke institucije u zemlji i zaustaviti cjelokupni proces reformi“.

    Pismo hrvatskog ministra: Legitimno predstavljanje

    U istom pismu Grlić-Radman upozorava na pritiske šefa Delegacije EU Johanna Sattlera,

    “Nedavno je veleposlanik Sattler bio pod velikim pritiskom onih koji žele opstruirati izbornu reformu i ne bježe od klevetničkog jezika. To je neprihvatljivo i trebali bismo poslati snažnu i jedinstvenu poruku svoje podrške veleposlaniku Sattleru”, naveo je hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova.

    Nakon ovog pisma šef Delegacije EU je posjetio Predsjedništvo BIH gdje je hrvatskog člana Predsjedništva BIH upozorio da se “idući izbori ne mogu održati po postojećem Izbornom zakonu”. Četiri dana kasnije, Sattler se predomislio.

    “Na horizontu nema neizbježne političke paralize i očekujemo da će svi politički akteri sarađivati ​​u dobroj namjeri kako bi osigurali dobro funkcioniranje javnih institucija. Također, pozivamo političke aktere da ne propuste priliku koju 2021. godina predstavlja za provođenje prijeko potrebnih reformi“, pojasnili su Faktoru iz Delegacije EU-a u BiH.

    Sada ćemo se vratiti na pismo hrvatskog ministra Grlića-Radmana koji je kazao da je nužno da Izborni zakon bude promijenjen tokom 2021. godine.

    “Zabrinut sam da će, ako se ta prilika propusti, doći do velike političke krize 2022. godine, koja će paralizirati političke institucije u zemlji i zaustaviti cjelokupni proces reformi“, naveo je Grlić Radman, čiji je “non paper” o izmjenama Izbornog zakona u BiH podržao šef Delegacije EU – Johann Sattler.

     

    Kolumna Andreja Nikolaidisa za Slobodnu Bosnu: “Ne pojesti g.vno – to se čini kao razumna odluka…”

    Piše:
    Andrej Nikolaidis
    -

    Dritan Abazović je veliki reformator velikosrpskog nacionalizma. To je i Aca Vučić – no o tome ćemo drugi put.

    Dritan je sve ciljeve velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori ostvario koristeći „progresivnu“ retoriku. Dakle: ništa gusle, zbogom epika. On je Crnu Goru ukopao u “srpski svet” sve govoreći o zelenoj energiji, biciklima, regionalnoj saradnji i slobodnom tržištu. Jedna od omiljenih riječi bila mu je „inkluzivno“.

    Mene to podsjetilo na Franka Furedija. On je tvrdio da komplikovana, isprazna retorika koju su usvojile političke elite ne skriva neku tajnu, veliku ideju koju ta elita slijedi. Naprotiv: jedina “velika ideja je u tome da nema velike ideje”. Osim toga, ta retorika se koristi da prikrije “ne samo da elita nema veliku ideju, nego im nedostaje čak i onih malih”. Furedi navodi primjer Tessae Jowell, državnog sekretara za kulturu u britanskoj vladi, koja je 2004. izjavila kako na sastancima “apsurdni jezik koji koristimo bilježi u svoju malu svesku koja je prepuna takvih budalaština”. Pored besmrtne “održivi razvoj”, mjesto u njenoj svesci našle su i sljedeće fraze: “održivi obroci u školama”, “povratni izvještaj o podacima u regionalnoj kulturi”, “strateški ciljevi evaluacije”, razne vrste raznolikosti, transparentnosti, uključivanja, najbolje prakse, društvene kohezije…

    U slučaju Dritana Abazovića, prazna retorika evropskih elita koju je iskopirao nije krila odsustvo ideje, nego krvavu, devetnaestovjekovnu ideju čiji je on vojnik.

    Al’ kad pomenuh inkluzivnost…

    Sve je nama danas „inkluzivno“ – osim viceva. U njima, privilegiju da ispadnu glupi, prevareni i donji uvijek, ama baš uvijek, imaju ljudi sa muslimanskim imenima. Stoga se, u ime inkluzivnosti, dakle, junaci našega vica, umjesto Mujo i Haso, zovu Zoran i Goran.

    Ide ovako…

    Avion se sruši u pustaru. Pad prežive Zoran i Goran. Svuda oko njih, dokle pogled seže, samo spržena, glinovita zemlja.

    Nakon dana lutanja, izgladnjeli, žedni,  iscrpljeni, dva prijatelja zaključe da je smrt blizu. Tada Zoran ugleda balegu. Pomisli: „Prije nego što umremo, mogao bih se još jednom našaliti sa prijateljem. U džepu imam sto eura – ali šta će mi novac kada ću uskoro biti mrtav“. Zato je rekao: „Buraz, ako pojedeš ovu balegu, daću ti 100 eura“.

    Goran je, pak, bio optimista. Razmišljao je ovako: „Ako je tu balega, u blizini je stoka; a gdje je stoke, tu je i pastira. Spas bi mogao biti blizu. Preživimo li, tih 100 eura moglo bi mi valjati“. Pa prihvati ponudu.

    Prođu još dva dana. Nigdje žive duše. Pustinja kao da je svakim korakom sve veća,  a njihova izmučena tijela sve manja. Tada naiđu na još jednu balegu. Goran je bio bijesan na sebe jer je dozvolio da poklekne pod pohlepom i ponizi se. Odlučan da se osveti prijatelju, ponudi mu: „Zorane, ako pojedeš ovu balegu, vratiću ti onih 100 eura“.

    Zoran je ovako mislio: “Da, uživao sam u tome što sam ga naveo da pojede balegu za novac koji mu zapravo i ne treba, ali bilo je to skupo zadovoljstvo. Balege na koje nailazimo možda znače da idemo putem kojim seljaci tjeraju stoku, a tada ni selo ne može biti daleko. Možda ipak preživimo. Bude li tako, trebaće mi novac”. Stoga pojede ponuđeno.

    Tek što je vratio pare u džep, udari se u čelo i vikne: kakvi smo mi idioti! Ti si pojeo govno, ja sam pojeo govno, a da pritom niko ništa nije zaradio.

    Prijatelj mu tada sa spokojem dostojnim kung fu učitelja objasni: “Nisi u pravu. Ne vidiš veliku sliku, ne razumiješ bit poretka. Najvažnije je da kapital cirkuliše, da se para vrti”.

    Isto važi i za demokratiju: glasam za ovoga i pojedem ono što se ne jede. Potom, da bih smijenio onoga koga sam doveo na vlast, glasam za onoga, pa opet pojedem ono što se ne jede. Jedini način da smijenim vlast koju sam birao da bih smijenio prethodnu je da opet pojedem govno: da glasam za drugu, treću, četvrtu skupinu podkapacitiranih lažova, podlaca, izdajnika, lopova… skupinu koja se eufemistički naziva političkom strankom. Ali to nipošto ne znači da sam glup, još manje da sistem ne valja. Važno je da je princip smjenjivosti vlasti ostvaren, važno je da demokratija funkcioniše.

    Doduše, ako bismo tjerali mak na konac, i nedemokratske vlasti su smjenjive. Istorija je puna revolucija, atentata, vojnih udara koji su uklonili neku vlast. No šta poslije? Izađeš na ulicu i oslobodiš se jednog gada, samo da bi ti na glavu sjeo drugi.

    Objektivno, u tome je velika prednost demokratije: jer omogućava rotaciju uhljupa na vlasti bez prolijevanja krvi. Ali i to treba uzeti sa zrnom soli. Jer, s vremena na vrijeme, ono što izgleda kao rutinska promjena zapravo vodi u uništenje države i društva.

    Zeleni Abazović je, tako, na vlast doveo četničkog vojvodu Andriju Mandića. Državu je dao u ruke čovjeka koji je (prije nego će njegovi poslanici počupati nekoliko mikrofona u sali Skupštine, flašom u glavu pogoditi poslanika Ranka Krivokapića, pokušati aktivirati limenku suzavca, pritom biti nedovoljno inteligentni da limenku otvore) posredstvom društvenih mreža svoje naoružane pristalice pozvao u sveti rat: iskopajte oružje, „budite Hristovi vojnici i budite spremni“, citiram.

    Da je, u bilo kom evropskom parlamentu, bilo koji poslanik, koji je slučajno i musliman, naglasivši, kao što je učinio Mandić, da se obraća svojoj braći po oružju, poručio: „Budite Allahovi vojnici i budite spremni“, evropska bi se politička elita utrkivala u osudi poziva na džihad. Ovako, aplaudirali su novoj, demokratskoj, nekorumpiranoj vlasti u Crnoj Gori, kojom vedri i oblači baš Mandić, „Hristov vojnik“. No to je druga priča, o kojoj ćemo drugi put…

    Nakon gotovo tri godine od Mandićevog poziva na hrišćanski sveti rat, Gabrijel je Eskobar saopštio da vojvoda i njegova stranka nisu „poželjan partner SAD“. U međuvremenu su Mandić i Abazović sahranili Crnu Goru: njihovi su ljudi preuzimali instituciju po instituciju i stavili ih pod punu kontrolu Srbije, dakle Moskve.

    Sad treba da imamo izbore. Ali čemu? Vučić kontroliše sve. Ti će izbori biti festival demokratije u logoru. A kako je neko lucidno primijetio: na izborima u logoru uprava je siguran pobjednik.

    Što nas dovodi do poente ovog teksta. Mi živimo – jer tako kaže dominantna ideologija ovog vremena – u uvjerenju da je pred nama beskrajna mogućnost izbora. Prisustvo ideje nužnosti je znak primitivizma. Sve se može izabrati.Uvjereni smo, još, da gotovo svaka posljedica pogrešnog izbora može biti ispravljena – uvjereni smo, dakle, da naš izbor nije doista bitan, u svakom slučaju ne sudbonosan. Na koncu, doduše, umremo, ali stava smo da ni to nije bilo nužno – da smo odabrali da živimo zdravije, još bismo bili živi.

    Elem. Bili naši izbori bitni ili ne… Ne pojesti govno – to se čini kao razumna odluka.

    (Slobodna Bosna)

    Analiza stranačkih rezultata u USK: SDA prva, NiP i SDP u porastu, SBB, DF i Naša stranka u padu

    Piše:
    Redakcija
    -

    U narednim satima, Istraga.ba će analizirati rezultate svih stranaka u Federaciji BiH. Krenut ćemo od Unsko-sanskog kantona.

    SDA

    Na području USK SDA je osvojila najviše glasova. Prema do sada izbrojanim rezultatima, ova stranka je, u utrci za općinska i gradska vijeća, osvojila oko 23 hiljade glasova. U odnosu na izbore 2018. godine, SDA je, za sada, izgubila oko 3000 birača. No, svi glasovi  još nisu prebrojani, kao ni glasovi onih koji su glasali putem pošte. Za očekivati je, dakle,  da ta razlika bude manja. SDA je najbolji rezultat ostvarila u Bihaću, Cazinu, Sanskom Mostu i Velikoj Kladuši.

    A-SDA

    Druga stranka u USK je A-SDA. Oni su, prema još uvijek nepotpunom rezultatima, osvojili oko 17.000 glasova. Tome treba još dodati i glasove iz dijaspore, ali i preostali, manji dio, glasova koji nisu prebrojani. U odnosu na 2018. godinu, A-SDA je “pala” za oko 4000 glasova, s tim da su oni te godine zajedno nastupili u koaliciji sa POMAK-om koji je imao drobre rezultate u Bihaću. Njihova glavna baza je Cazin gdje su osvojili oko 10 hiljada glasova.

    SDP

    SDP BiH je porastao u odnosu na 2018. godinu u USK. Na Općim izborima su na području USK osvojili 9880 glasova. Prema još uvijek nepotpunim rezultatima, SDP će osvojiti između 10 i 11 hiljada glasova. Najviše glasova ova stranka je osvojila u Bihaću gdje će osvojiti oko 2500 glasova. Slijede, potom Cazin, Sanski Most, Krupa i Velika Kladuša. gdje će osvojiti između 1400 i 1800 glasova.

    Laburisti

    Četvrta stranka u USK su Laburitisti Fikreta Abdića. Oni su osvojili oko 7000 glasova, a njihova glavna baza je u Velikoj Kladuši. Na izborima 2018. godine oni su osvojili isto toliko i dobili su ti mandata u Skupštini USK.

    NiP

    Narod i Pravda Elmedina Konakovića na lokalnim je izborima za šest općinskih i dva gradska vijeća u USK osvojila oko pet hiljada glasova. U odnosu na Opće izbore 2018. godine, NiP je u USK porastao za oko četiri hiljade glasova. Najveću podršku dobili su u Bihaću gdje su osvojili blizu 2000 glasova.

    POMAK

    Pokret za modernu i aktivnu krajinu – POMAK osvojio je oko 4000 glasova. No, u pitanju je lokalna stranka koja djeluje u Bihaću i koju predvodi bivši i budući gradonačelnik Šuhret Fazlić.

    DF

    Demokratska fronta je sedma stranka u USK i njihovi su glasovi prepolovljeni. U odnosu na 2018. godinu, DF je pao za oko tri hiljade glasova. Te 2018. godine osvojili su 6600. Ove godine su, iako još nisu prebrojani svi glasovi, osvojili oko 3400 glasova. Politički su preživjeli u Bihaću, Cazinu, Krupi i Sanskom Mostu gdje će učestvovati u radu gradskih i općinskih vijeća.

    Nezavisni blok

    Nezavisni blok Senada Šepića u nedjelju je osvojio oko 2500 glasova u USK. U odnosu na 2018. godinu, kada su osvojili 4100 glasova, NB je izgubio oko 1500 glasača. Taj broj će se vjerovatno smanjiti, jer svi glasovi nisu prebrojani, tako da će, u konačnici, NB biti “kraći” za oko hiljadu glasova. Ono što je interesantno, NB nije prešao cenzus u rodnom gradu predsjednika te stranke Senada Šepića.

    Naša stranka

    I podrška Našoj stranci je u padu. Na Općim izborima 2018. godine, NS je u USK osvojio 3500 glasova. Na proteklim lokalnim izborima, NS je izgubila 1000 glasova, odnosno osvojili su oko 2400 glasova. Cenzus su prešli u Velikoj Kladuši, Bihaću i Sanskom Mostu i tu će, po svemu sudeći imati vijećnike.

    SBB

    SBB Fahrudina Radončića je sa 6900 glasova 2018. godine pao na oko 2000 glasova. Cenzus su, za sada, prešli u Bihaću, Sanskom Mostu, Ključu i Bosanskom Petrovcu.

     

     

     

     

    “Građanska” i “liberalna” demokratija SDP-a i NS-a: Dva kongresa sa istim jednoumljem

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Dva kongresa u jednom danu. Dva lidera. I jednoumlje.

    Niti Socijaldemokratska partija, a ni Naša stranka nisu imali kuveta da makar svom članstvu prirede demokratski festival – da imaju dva ili više kandidata za predsjednika stranke.

    SDP je otišao “korak dalje” pa je aktuelnom predsjedniku produžio mandat za još pola novog mandata.

    Kažu da ta odluka nije u skladu sa Statutom. Ali, koga briga.

    Naša stranka je u sjeni verbalne paljbe između Nermina Nikšića i Irfana Čengića ponovo izabrala Edina Fortu za svog predsjednika. Ni on, naravno, nije imao protivkandidata.

    Ako SDA baštini takvu politiku, ako se niko ne smije usuditi ni pomisliti da izađe na megdan Miloradu Dodiku, ako Dragan Čović podmlađuje sve u HDZ-u osim sebe, kakve nam to poruke šalju SDP i NS?

    U najmanju ruku da su isti kao stranke koje su proteklih godina tako žestoko kritizirali. Sve dok s HDZ i SNSD nisu ušli u koaliciju.

    To što je javnost pomno pratila šta se dešava s SDP-om odraz je činjenice da je to i dalje jaka stranka. Istina, snaga im se topi kako u svakom od izbornih ciklusa osvajaju manje glasova, ali su i dalje među prvih pet partija na državnom nivou.

    NS je, pak, u sjeni.

    I oni su dobro pali po broju osvojenih glasova, ali su i dalje u državnom, federalnom (ne i skupštini Rs!), te u nekoliko kantona zastupljeni sa poslanicima.

    “Liberalizam” te partije vidi se u odnosu na druge. Izdašno im se dijele lekcije i “uči demokratiji”. U vlastitom dvorištu toga nema – mora se slušati predsjednik. A on je neupitan.

    To što ni u jednoj od dvije “građanske” i “liberalne” partije nije bilo više kandidata za čelnu stranačku poziciju pokazatelj je stanja ne samo demokratije, već – mnogo važnije – kadrovske ekipiranosti.

    A zašto je to tako, dobro se zna.

    I SDP i NS trebaju biti inkluzivne stranke. Njihovi lideri svojim primjerom to trebaju dokazivati. Rezultat takve politike bila bi “gužva” u utrci za poziciju prvog čovjeka partije.

    To što nisu pokušali ni odglumiti demokratiju, zorno svjedoči ne samo o realnosti sadašnjeg stranačkog stanja, već i perspektivama.

    Kako tih partija, tako i društva u cjelini.

    (politicki.ba)

    Komentar Seada Numanovića: Bauk građanske BiH kruži Zapadom

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Čak i kada bi, ne dao Bog, Srbiju i Hrvatsku neka vojna sila brutalno izbombardirala, ne bi nestali apetiti za komadanjem Bosne i Hercegovine.

    Podjela BiH i prisvajanje njenih dijelova Hrtskoj i Srbiji jedna je od rijetkih, ako ne i jedina stavka na kojoj Beograd i Zagreb mogu pokazati bliskost. I čini se da i danas, usprkos cijeloj seriji neuspjeha i krvavih žrtava, rado o tome pričaju, pokušavaju nešto (skupa) poduzimati i ne prestaju sanjati, piše politicki.ba.

    Najnoviji motiv za nova Karađorđeva pronađen je u konceptu građanske Bosne i Hercegovine.

    “Problem” je – da iskoristimo američku terminologiju – “nepametno” otvorio najistureniji zvaničnik administracije predsjednika Sjedinjenih Američkih Država za zapadni Balkan Gabriel Escobar.

    Preko Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA) Sarajevu je poručio da BiH može postati građanska tek nakon što uđe u Evropsku uniju.

    Identičnu poruku jučer je uputio i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, tokom postrojavanja Hrvatskog vijeća odbrane, ugašene vojne tvorevine osuđene za ratne zločine, u Mostaru.

    U sjeni bajraka Kažnjeničke bojne, također za ratne zločine osuđenog njenog komandanta Mladena Naletilića Tute, koja se vihorila iznad Milanovićeve glave, ostale poruke da samo Bosna i Hercegovina, suverena i cjelovita, od Save do Neuma i od Une do Drine, može ući u EU, te da on neće prihvatiti kandidatski status Ukrajine, ako se isti ne dodijeli i Bosni i Hercegovini.

    Priča o građanskoj BiH dobila je na dodatnom zamahu nakon što je propao još jedan pokušaj međunarodnih posrednika da se provedu izborne reforme i nametnu rješenja koja bi samo produbila diskriminaciju i učinila BiH nefunkcionalnijom.

    Kruži li bauk građanske BiH zapadnim političkim krugovima?

    Ako je suditi po Escobaru i Milanoviću – kruži.

    Niko, ali niko od relevatnih političara iz bošnjačkog i probosanskog korpusa nije iznio zahtjev da se BiH preuredi, da se njeno uređenje promijeni iz temelja i da se ona definira kao i sve ostale moderne evropske države.

    Ako je iko to i implicite tražio, to su relevantne sudske instance u Evropi. A to zahtijeva i Evropska komisija.

    Evropski sud za ljudska prava donio je cijeli niz odluka u kojima upozorava na diskriminirajuće dejtonsko uređenje Bosne i Hercegovine.

    Evropska komisija pred našu je državu postavila 14 prioriteta koji se moraju ispuniti, kako bi se BiH dao kandidatski status.

    Kičmu tih zahtjeva čine zahtjevi za reformama u oblasti vladavine zakona.

    Traži se da pravosudne funkcije budu nezavisne i profesionalne i da kao takve funkcioniraju u punom kapacitetu.

    I zahtijeva se ukidanje diskriminacije u političkom sistemu BiH.

    Njemačka, za koju se sve glasnije tvrdi da je od Bidena dobila “tapiju” da provodi politiku Zapada ne samo u BiH, već i na cijelom zapadnom Balkanu, stava je da je samo sistem jedan čovjek jedan glas, održiv politički sistem u BiH.

    I sada se zvaničnom Sarajevu spočitava da hoće nešto što niko odavde ni izgovorio nije.

    Namjera je jasna.

    Srba i BiH teško da ima više od 800.000. Najmanje 500.000 Hrvata otišlo je iz BiH od Dejtona naovamo. U BiH živi između 1,5 i 1,8 miliona Bošnjaka. I svoj dom u BiH ima barem 200.000 onih koji se ne osjećaju propadnikom ni jedne od ove tri nacionalne kategorije.

    Kada bi se sada proveo pošten popis, procenti bi izazvali paniku s primjesama političkih samoubistava u nizu evropskih država.

    A ipak, većinski, narod Bosne i Hercegovine jeste za neki smisleni kompromis koji bi osigurao funkcioniranje njenih institucija, doveo do efikasne države i osigurao mirnu budućnost generacijama pred nama.

    Bosanci i Hercegovci, kako god da se izjašnjavali ili uopće ne izjašnjavali, ne žele svoju djecu odgajati da bi im s punoljetstvom vidjeli leđa. Ne žele da im starost bude zagrantirana u samoći staračkog doma i iščekivanju telefonskog poziva iz Njemačke, Amerike, Australije…

    Demografska većina ne može i neće dopustiti da je se sistemski svodi na političku manjinu. Ne zato da bi ona dominirala, već zato što su takvi sistemi neodrživi a države koje ga imaju osuđene na neuspjeh i vrlo mogući nestanak.

    1...404142...55Stranica 41 of 55

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj