Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Analize

    Borba protiv korupcije: U Federaciji podignuto pet puta više optužnica za korupciju nego u RS-u, u pet HDZ-ovih kantona šest puta manje optužnica nego u samom Kantonu Sarajevo

    Piše:
    Redakcija
    -

    U Livnu, Širokom Brijegu, Mostaru i Orašju, zvanično, nema korupcije. Jer, prema podacima koje je prikupio Transparency International u BiH, kantonalna tužilaštva koja djeluju u pet kantona gdje je dominantan HDZ BiH u prošloj su godini podigla svega 17 optužnica za korupciju. Što je šest puta manje nego u samom Kantonu Sarajevo. A kad već poredimo, moramo navesti da je kompletan tužilački sistem Republike Srpske tokom 2021. godine podigao ukupno 35 optužnica za korupciju. U istom periodu u Federaciji je podignuto 185 optužnica. Treba, međutim, imati na umu da u Federaciji, zbog kantona, postoji više institucija, pa je znatno veći broj optužnica za korupciju logičan ishod. No, vratimo se sada na kantone.

    U Zapadnohercegovačkom kantonu (Široki Brijeg) egzistiraju dvije općinske administracije, dvije gradske i Vlada Kantona sa pratećim javnim upravama, ustanovama i preduzećima. Tokom 2021. godine u ovom su kantonu podignute svega dvije optužnice za korupciju. Nijedna od tih optužnica ne odnosi se na “visoku korupciju”. Tokom iste, 2021. godine izrečeno je šest pravosnažnih presuda za korupciji po optužnicama podignutih ranijih godina. Od tih šest presuda, tri su oslobađajuće, dok su u tri slučaja izrečene uslovne osude. To, ukratko, znači, da niko nije završio u zatvoru zbog “niske korupcije”, a za “visoku korupciju” niko nije ni optužen.

    Na području Kantona 10 (Livno) nalazi se pet općinskih administracija i jedna gradska. Tu je i Vlada Kantona 10. Prema podacima Transparency Internationala u BiH, Tužilaštvo tog kantona je tokom 2021. godine podiglo tri optužnice za korupciju. Nijedna od te tri optužnice ne obuhvata takozvanu “visoku korupciju”. U istom periodu pravosudne institucije Kantona 10 nisu izrekle nijednu pravosnažnu presudu za korupciju, što navodi na zaključak da se u tom Kantonu, zapravo, i ne krade.

    Hercegovačko-neretvanskom kantonu (Mostar) pripada osam općina i gradova. U tom je kantonu smješteno i nekoliko institucija Federacije BiH. Pa, ipak, za 12 mjeseci 2021. godine Tužilaštvo HNK sa sjedištem u Mostaru podiglo je svega devet optužnica za korupciju. Nijedna se ne odnosi na visoku korupciju. U istoj godini, 2021., pred sudovima u HNK je objavljeno pet pravosnažnih presuda za korupciju. U svih pet slučajeva je izrečena – uslovna kazna. I u tom kantonu niko neće u zatvor zbog korupcije.

    Dvanaest općina i gradova se nalazi u Srednjobosanskom kantonu (Travnik). Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u tom kantonu živi 254 hiljade stanovnika. Sudeći na osnovu zvaničnih podataka koje je prikupio Transparency International u BiH, korupcija u tom kantonu je – iskorijenjena. Tokom 2021. godine je podignuta samo jedna optužnica zbog korupcije. U istom periodu je objavljena i jedna pravosnažna presuda po optužnici za korupciju iz prethodnih godina. Presuda je bila – oslobađajuća.

    U Unsko-sanskom kantonu (Bihać) živi 274 hiljade stanovnika, odnosno 20 hiljada više nego u SBK. Ovom kantonu pripada osam općina i gradova. Pa, opet, Tužilaštvo USK je tokom 2021. godine podiglo 14 optužnica za korupciju, što je jedna manje u odnosu na gore navedena četiri kantona gdje je dominantan HDZ BiH. Pravosudne institucije USK-a su prošle godine donijele ukupno 15 pravosnažnih presuda za korupciju. Samo jedna je bila oslobađajuća.  Zatvorske kazne su izrečene u dva slučaja, od kojih je jedan bio slučaj “visoke korupcije”. Uslovnih osuda je bilo u 12 predmeta, od kojih je jedan predmet visoke korupcije.

    Posavskom kantonu pripadaju samo tri općine. No, i tu, kao i u svakom kantonu, egzistira kantonalna Vlada. Za godinu dana (2021.) Tužilaštvo Posavskog kantona Orašje podiglo je dvije optužnice zbog korupcije. U istom periodu izrečeno je pet pravosnažnoh presudama po ranijim optužnicama za korupciju. Od tih pet, tri su oslobađajuće presude, dok su dvije osuđujuće – jedna je zatvorska, a druga uslovna.

    Trinaest općina i gradova čini Tuzlanski kanton. Prema zvaničnim podacima Transparency Internationala u BiH, Kantonalno tužilaštvo Tuzla je tokom 2021. godine podiglo 30 optužnica za korupciju, od čega se jedna optužnica odnosi na visoku korupciju. Sudovi u TK izrekli su prošle godine 40 pravosnažnih presuda po optužnicama za korupciju. Ukupno je  35 osuđujućih presuda, dok je u pet slučajeva izrečena oslobađajuća presuda. Ukupno je izrečeno 11 zatvorskih kazni, dok su u 22 slučaja uslovne osude. Dva puta je izrečena novčana kazna.

    U Zeničko-dobojskom kantonu nalazi se 12 općina i gradova. Svi oni imaju administraciju. Tome treba dodati i kantonalne institucije u Ze-Do. Tokom 2021. godine Tužilaštvo Ze-Do je podiglo 22 optužnice za korupciju, od čega se tri odnose na visoku korupciju. Za 12 mjeseci 2021. godine sudovi u tom kantonu su izrekli 19 pravosnažnih presuda po optužnicama za korupciju. Jedna je bila oslobađajuća, dok je 18 osuđujućih. U sedam slučajeva korupcije su izrečene zatvorske kazne, dok je u 11 slučajeva uslovna osuda.

    Tužilaštvo Kantona Sarajevo podiglo je rekordan broj optužnica za korupciju. Čak i ako su predmeti “cjepkani” zbog poboljšanja statistike, ovaj broj je daleko veći nego u svim kantonima, a naročito u kantonima gdje je HDZ BiH dominantna vladajuća partija. Od stotinu optužnica za korupciju u Kantonu Sarajevo, podignutih prošle godine, nijedna se ne odnosi na visoku korupciju. U istom periodu (2021. godina) sudovi u Kantonu Sarajevo su izrekli 40 presuda za korupciju. U tri slučaja je bla bila oslobađajuća presuda, dok je u 8 slučajeva izrečena zatvorska kazna. Devetnaeast predmeta korupcije rezultiralo je uslovnim osudama.

    Bosansko-podrinjski kanton (Goražde) se sastoji od grada  i još dvije općine.  U ovom kantonu, prema popisu stanovništva iz 2013. godine, ukupno živi 23 hiljade stanovnika ili deset puta manje nego u SBK (Travnik). Pa, opet, Tužilaštvo BPK je podiglo duplo više optužnica nego Tužilaštvo SBK. Naime, Tužilaštvo u Goraždu je tokom 2021. godine podiglo dvije optužnice za korupciju. U tom su kantonu izrečene i dvije osuđujuće presude za korupciju. U oba predmeta su izrečene uslovne osude.

    Greške u koracima međunarodne zajednice: Uvlačenje Schmidta i OHR-a u živo blato

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Umjesto pomirenja Bošnjaka i Hrvata, OHR-ovo (ne)nametanje izmjena Izbornog zakona produbilo je jaz između ova dva naroda. Christian Schmidt je izgubio kredibilitet, a stepen povjerenja prema SAD-u i Velikoj Britaniji nikada nije bio na nižem novou unutar bošnjačke populacije.

    Kada je u februaru započela agresija na Ukrajinu, barem dvije trećine Bošnjaka Rusiju je vidjelo kao ozbiljnu i potencijalnu opasnost za opstanak Bosne i Hercegovine. Ali kada je 18. jula ove godine objavljeno da će OHR nametnuti izmjene Ustava BiH i Izbornog zakona i da to nametanje podržavaju Amerika i Britanija, Bošnjacima su Rusi prestali biti neprijatelji broj 1. To mjesto je zauzela Hrvatska, članica NATO-a i EU. Istovremeno, OHR koji je garant stabilnosti Bosne i Hercegovine izgubio je svaki kredibilidet. Jer kada krenete da zakoračite, a ne spustite nogu, sigurno ćete pasti.

    Histerija protiv OHR-a najveću će štetu napraviti Bošnjacima, koji, da se ne lažemo, uz mali procenat Srba, Hrvata i ostalih, nemaju alternativnu državu. A upravo je OHR čuvar te države. Bošnjacima je OHR potrebniji nego Christianu Schmidtu ili američkom ambasadoru Michaelu Murphyu. Međutim, zapadnim silama u BiH su, isto tako, potrebni Bošnjaci. I to oni i onakvi Bošnjaci koji u Sarajevu za načelnikla Općine Centar izaberu Srđana Mandića, a za državni parlament Predraga Kojovića i Sašu Magazinovića. No, da bismo imali to – moramo imati građansku državu. Ili barem iskrenu namjeru da želimo građansku državu. Problem je nastao onog trenutka kada su međunarodni zvaničnici počeli podrazumijevati Bošnjake.

    Izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH koje je Schmidt namjerava(o) nametnuti Bosnu i Hercegovinu odmiču od ideje građanske države. I prave veće podjele. To je, vidjeli smo proetklih dana, put koji vodi ka radikalizaciji Bošnjaka. A to ne treba ni Americi ni Evropskoj uniji.

    Međunarodna zajednica je napravila nekoliko grešaka u koracima. Te greške bi u budućnosti mogle skupo koštati i međunarodne zvaničnike, ali i BiH. Slabljenje OHR-a znači slabljenje BiH. A slabljenje građanske politike, pa makar bila i fikcija, radikalizira Bošnjake. Međutim, ako neko u Ustav želi da ugradi da će se za dvadeset, trideset godina 100 hiljada ljudi pitati isto onoliko koliko će se pitati dva miliona Bošnjaka, onda taj ne razumije ni Bosnu.

    Od četiri zastupnika u Parlamentu Bosne i Hercegovine izabrana u Sarajevu – dvojica su Srbi. Načelnik Općine Centar Srđan Mandić, Srbin, potukao je Nedžada Ajnadžića, zlatnog ljiljana Armije RBiH.  I svi su izabrani dominantno glasovima Bošnjaka. Onih kojima nije bitna nečija vjera, već činjenica da li volite ili ne volite Bosnu i Hercegovinu. E, tu BiH ubija Schmidtov prijedlog čije je nametanje prolongirano za jesen, pod uslovom da ga uopće bude.

    Samo najavljivanje izmjena, produbilo je krizu. I umjesto relaksacije bošnkačko-hrvatskih odnosa, dobili smo nove tenzije. A puno ozbiljnijim posljedicama nego što se to sada može vidjeti. Prilikom pokušaja nametanja izmjena Izbornog zakona napravljeno je nekoliko grešaka u koracima koje su visokog predstavnika Christiana Schmidta uvukle u živo blato iz kojeg se
    teško može izvući neokrznut. Evo pravnih aragumenata koji dokazuju tezu da je međunarodna zajednica nepromišljeno ušla u ovu priču. Objavljeni su u današnjem Oslobođenju.

    Ako upitate međunarodne zvaničnike u Bosni i Hercegovini zbog čega OHR ne koristi bonske ovlasti kako bi riješio slučajeve Sejdić i Finci, Zornić, Pudarić, Pilav i Šlaku, reći će vam da visoki predstavnik ne može mijenjati Ustav BiH koji je sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma. To, međutim, obilato koriste Milorad Dodik i zvaničnici Republike Srpske koji tvrde da državno pravosuđe i Oružane snage BiH nisu sastavni dio dejtonskog Ustava. A upravo je Zakon o Sudu BiH nametnuo OHR. Obrazlažući svoje stavove, međunarodni zvaničnici će reći da OHR može intervenisati kada su u pitanju entitetski ustavi.

    Izbor predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske i Federacije BiH vrši se na neustavan način, presudio je Ustavni sud BiH 26. marta 2015. godine odlučujući po apelaciji Željka Komšića. No, odredbe na osnovu kojih se vrši diskriminatorski izbor entitetskih rukovodstava nikada nisu izbrisane. I to je jedina presuda za koju Ustavni sud BiH nije naredio brisanje spornih članova Izbornog zakona BiH i entitetskih ustava.

    Ova presuda nikada nije provedena. Ustavni sud BiH je, kako se može vidjeti, osporio Ustav Federacije BiH i Ustav Republike Srpske. Ali bez obzira na to što OHR može intervenirati u slučaju entitetskih ustava, visoki predstavnik nije namjeravao svojom odlukom nametnuti rješenja koja bi riješila i presudu Komšić. Upravo je to jedan od argumenata koji idu u prilog brojnim što utemeljenim, što neutemeljenim optužbama da OHR-ov model ide u korist HDZ-a BiH.

    Visoki predstavnik Christian Schmidt namjerava provesti presudu Ustavnog suda BiH donesenu po apelaciji Bože Ljubića. Mandati se više neće dijeliti po principu koji je 2002. godine nametnuo bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch. Ustav FBiH, naime, propisuje da svaki kanton daje po jednog delegata u Dom naroda FBiH iz reda svih konstitutivnih naroda pod uslovom da je takav prethodno izabran u kantonalnu skupštinu. Christian Schmidt namjerava djelimično poništiti odluku svog prethodnika uvođenjem cenzusa. Tako bi se uveo cenzus za izbor delegata u Dom naroda FBiH, prema kojem narod kojeg u jednom kantonu ima manje od tri posto u odnosu na ukupan broj tog naroda na nivu Federacije BiH ne bi dobio mjesto u Domu naroda iz tog kantona. Ovaj princip, dakako, ide u korist HDZ-a BiH koji će sada imati apsolutnu kontrolu u Federaciji BiH, bez ikakve opasnosti da sve druge partije zajedno dosegnu broj 8 u Klubu Hrvata koliko bi, nakon izmjena, bilo potrebno za izbor (pot)predsjednika Federacije iz reda hrvatskog naroda. U nacrtu OHR-ove odluke piše da će se za izračun kvota za izbor delegata u Dom naroda FBiH uzimati posljednji popis.

    No, i tu OHR postaje nedosljedan. Posljednji popis, odnosno onaj iz 2013. godine će se koristiti prilikom raspodjele mandata u Domu naroda FBiH. Na osnovu toga hercegovački Hrvati postaju zastupljeniji u Domu naroda FBiH što, rekosmo, direktno ide u korist HDZ-a BiH i Hrvata iz tri kantona pod kontrolom HDZ-a i još dva sa posebnim režimom. Istovremeno, popis iz 1991. godine ostaje prilikom obračuna raspodjele ministarskih pozicija u Vladi Federacije BiH.

    ”Minimalna zastupljenost u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine u prijelaznom periodu do potpune provedbe Aneksa 7. (1) Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (premijer/predsjednik Vlade i šesnaest ministara) sastoji se od osam ministara iz reda bošnjačkog, pet ministara iz reda hrvatskog i tri ministra iz reda srpskog naroda. Jednog ministra iz reda ostalih može imenovati premijer/predsjednik Vlade iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda. Vlada ima i premijera/predsjednika Vlade koji ima dva zamjenika, iz različitih konstitutivnih naroda, koji se biraju iz reda ministara. (2) Nakon potpune provedbe Aneksa 7. najmanje 15% članova Vlade mora biti iz jednog konstitutivnog naroda. Najmanje 35% članova Vlade mora biti iz dva konstitutivna naroda. Jedan član Vlade mora biti iz reda ostalih”, navedeno je u poglavlju 2, član 4 Ustava FBiH.

    Popis stanovništva

    Dakle, primjenjujući popis iz 1991. godine, u Vladi FBiH su trenutno tri mjesta rezervisana za Srbe, pet za Hrvate i osam za Bošnjake, s tim da se Bošnjacima može oduzeti jedno mjesto kako bi se dodijelilo ostalima.

    Ukoliko bi bio primijenjen popis iz 2013. godine, Bošnjaci bi dobili 10 ministarskih pozicija, Hrvati bi “pali” na četiri, dok bi Srbi imali samo dvije ministarske pozicije. Tako bi primjena popisa iz 2013. godine za pozicije u izvršnoj vlasti bila direktno usmjerena protiv Hrvata i Srba u Federaciji. Kao što primjena popisa iz 2013. godine prilikom raspodjele mandata u Domu naroda hercegovačke Hrvate stavlja u nadređeni položaj u odnosu na sve druge narode u Federaciji.

    O nedosljednostima OHR-ovog prijedloga mogao bih pisati unedogled. Ali pravo je jedno, a stvarnost drugo. Amerikanci su pragmatici. Evropljani birokrate. BiH, nažalost, nikad neće postati 51. članica SAD-a. A ako ćemo realno, teško da će sa ovakvim ustavom postati i članica EU. I kojim putem sada krenuti?

    Analiza Seada Numanovića: Schmidtov put u pakao

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Christian Schmidt danas je nastavio konsultacije o namjeri da iskoristi Bonske ovlasti i nametne izmjene Izbornog zakona i Ustava entiteta F BiH.

    Odluku o tome šta će učiniti donijet će ubrzo.

    Najkasnije do četvrtka sve bi bilo poznato i visoki predstavnik će otputovati. Ima i jednu privatnu obavezu koju ne može ni odgoditi ni otkazati. Jučer su neki bosanskohercegovački političari najavili da do nametanja odluke neće doći. Kažu da im je Schmidt to rekao.

    Teško da će baš to biti scenarij.

    Visoki predstavnik proživljava teške dane. On je svakodnevno u telefonskim razgovorima s sve brojnijim zvaničnicima. Većina, uključujući i njegove dugogodišnje lične prijatelje iz Njemačke, sugeriraju mu da (sada) ne nameće planirane promjene, piše politicki.ba.

    Jednom od njih je odgovorio da praktično nema izbora i da ga pritišću Amerikanci.

    Amerikanci, pak, uzvraćaju da pritisaka nema i da su Bonske ovlasti suvereno pravo i instrument koji može koristiti samo visoki predstavnik. Kako god i šta god, Schmidt je taj koji dolučuje.

    U Uredu visokog predstavnika, kao i na Vijeću za provođenje mira (PIC) nema Rusa.Turska je do sada bespogovorno podržavala svakog visokog predstavnika. Na ovom slučaju, decidnog stava nema, mada neki u Sarajevu tvrde da su protiv.

    Evropska unija protiv je nametanja. No, EU je i inače i protiv Bonskih ovlasti i OHR-a, ali je tu i izdašno pomaže i podržava rad ove institucije. Vrhunac protesta Brisela (bio) je da se ne oglasi o nekom potezu visokog predstavnika.

    Sjedinjene Američke Države sve snažnije podržavaju OHR. One se pozicioniraju kao njegovo motor.

    U stopu ih prati Velika Britanija.

    Ove dvije države prednjače u angažmanu u Bosni i Hercegovini. U stopu ih prati Njemačka. SAD i Velika Britanija nameću sankcije. Njemačka šalje svoje vojnike. Zvanični Berlin, nadalje, uradio je – kada su sankcije u pitanju – sve što je mogao. Stavljanje na “crnu listu” pojedinaca nadležnost je samo EU, a za to nema konsenzusa.

    I sada je Schmidt pred teškim izazovom.

    Berlin nije za ovakvu vrstu intervencije sada. Visokom se predstavniku sugerira da sve ostavi za poslije izbora. Ili da ništa ne radi. Ili da, ako mora nesto uraditi, nametne tehnicke promjene u izbornom procesu (to vam je ono – birački odbori, način glasanja, MOŽDA neki skener za glasačke listiće…).

    Odgovor na to je da – ili će se sada nametnuti sve što se može, ili slijedi paklena jesen.

    Ukoliko bi se po ovim pravilima proveli izbori, boanskohercegovačke i bošnjačke stranke bi u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta entiteta F BiH mogle imati možda čak i više od šest delegata. To je sasvim dovoljno za blokiranje HDZ-ovih bilo kakvih antidržavnih postupaka.

    Po istim ovim, aktuelnim propisima, Željko Komšić dobija još jedan – četvrti mandat u Predsjedništvu BiH.

    To i nije tako velika “žaba za gutanje” kod bosanskohercegovačkoh Hrvata.

    Ali, kap koja bi prelila čašu jeste gubitak kontrolnog mehanizma u federalnom i posljedično državnom domu naroda. Ako bi se to desilo, Dragan Čović “ne bi imao izbora” nego proglasiti treći entitet.

    Amerikanci, koji čvrsto stoje iza Schmidta i sada (mada on kaže da ga čak i guraju), taj čin bi doživjeli kao potpuni poraz svoje politike u Bosni i Hercegovini.

    Ljudi ne razumiju ili su zaboravili, osovina američke politike u BiH zadnjih tri decenije jeste Vašingtonski sporazum.

    On je temelj svega – mira u BiH, Dejtona, postojanja BiH. Ako bi se on srušio, sve ostalo bi otišlo  u vraga!

    Strateški interes i nove administracije SAD je obnova dobrih odnosa između Bošnjaka i Hrvata u entitetu F BiH. S tog temelja onda se ide u revitalizaciju BiH i nadogradnju Dejtona. Cilj je da se u dogledno vrijeme uradi i ona čuvena tranzicija “od Dejtona ka Briselu”.

    Kako bi se to postiglo, urađena je prilično sveobuhvatna operacija. Napravljen je paket koji je oduzeo sve mehanizme blokade koje je Čović izdašno koristio u zadnjih niz godina. Reduciraju se i ovlasti Doma naroda u značajnoj mjeri. Uklanja se i sasvim izvjesna blokada Ustavnog suda entiteta F BiH.

    S druge strane, uvodi se prag od 3 posto za delegiranje predstavnika u klubove naroda Federalnog doma naroda. I uvodi se odredba da više u Ustavu BiH za konstituiranje Doma naroda ne važi popis iz 1991. godine, već onaj iz 2013.

    I upravo je ovo tempirna bomba u nacrtu odluke visokog predstavnika. Jer, bilo kakav prag je diskriminirajući. I on bi odmah pao na Evropskom sudu za ljudska prava.

    Ko ne vjeruje, neka pogleda slučaj Pilav protiv BiH, Pudarić protiv BiH i Sejdić-Finci protiv BiH.

    Politicki.ba dobio je i sugestije da bi Sud u Strazburu mogao brzopotezno djelovati blokirajući ovaj dio odluke, čim se ona donese.

    Drugi dio problema odnosi se na godinu popisa koja se određuje kao osnova za vlast. Ako bi se ona u cjelosti poštivala, promijenila bi se distribucija ministarskih mjesta u Vladi entiteta F BiH. No, nacrtom odluke taj segment je zaobiđen.

    Pravna logika, onda, kaže da se Vlada formira kao i sada i time se Bošnjaci zakidaju.

    Ima još jedan element koji se tiče 3 posto.

    Iako je on protumačen kao najdirektnija pomoć HDZ BiH da se “zacementira” u Domu naroda, to je samo dio činjenice.

    Drugi dio činjenice kaže da se ovom pragom jača uloga opozicionih stranaka u većem bh. entitetu.

    Kako?

    Oni kantoni, koji po novim pravilima koje nameće Schmidt, više ne delegiraju Bošnjake, jer ima manje od 3 posto u tom kantonu, davat će veći broj Hrvata i/ili Srba.

    Kantoni s bošnjačkom većinom, stoga, dobijaju dodatna mjesta za delegiranje. Tuzlanski i Sarajevski kanton su najmnogoljudniji. A tu je opozicija jaka i ona će makar u teoriji imati priliku da pošalje više svojih deputata. Posljedično, SDA bi mogla izgubiti dodatna mjesta u Klubu Bošnjaka i u entitetskom, ali i državnom parlamentu.

    Time dolazimo do spoznaje da su “crtanje” odluke visokog predstavnika bitno diktirali politički, a manje pravni argumenti.

    U historiji OHR-a nije se desilo da Sud u Strazburu obori njegovu odluku. Sada je to sasvim moguće.

    Schmidt, da se vratimo njemu, čak i da nije pravnik, a jeste, ovoga je svjestan.

    Već smo napisali ko stoji iza njega, ko ga prati, ali nije sretan, a ko ga ruši.

    SAD i Velika Britanija, i to je poznato, jesu za to da se ovakva odluka donese.

    Schmidt danas neće nametniti odluku.

    Ali nema nekog izbora.

    On može potpisati i ovako “faličnu” odluku i sačuvati Amerikance i Britance uz sebe. Evropljani će se svakako prešutno pridružiti i uz 14 prioriteta pridodati još jednu stavku-podstavku – ispravljanje diskriminatorskih odredbi iz Schmidtovog nametanja. I reći nam da to mi – opet – moramo popravljati. Ako nećemo ili ne možemo – naš evropski put je na čekanju. Tačka!

    Schmidt može i odbiti Amerikance i Britance i reći da ne može potpisati nešto u šta ni sam ne vjeruje.

    Nakon toga može biti fikus u BiH ili spakovati kofere i otići.

    Schmidt je u BiH došao u iskrenoj namjeri da “popravi situaciju”. Njegova ambicija da uspjeh u BiH iskoristi za svoj povratak na političku scenu Njemačke je sasvim legitimna.

    Izbor između toga da bude fikus ili da nametne odluku zbog koje će mu zamjeriti dio Bošnjaka, a Sud u Strazburu ga “obilježiti” i nije neki izbor. Odluka će se nametnuti.

    Kada?

    Sutra ili najkasnije četvrtak.

    Ukoliko nametne odluku, a mi mislimo da hoće, Schmidt će je “prodavati” kao doprinos tabilizaciji BiH.

    Bošnjačko gunđanje će vremenom utihnuti, procjena je.

    U kakafoniji bošnjačkih rekacija (a tu spadaju i burne reakcije dijela opozicionih stranaka) puno je jakih, teških, neistinitih, zlonamjernih i pogotovo kontraproduktivnih i neodmjerenih riječi.

    Ali, ima jedan narativ koji prerasta u činjenicu.

    Bošnjaka u Bosni i Hercegovini ima već više od 60 posto. I taj trend raste.

    Paralelno s njim, raste i trend odlaska svih koji mogu. Bosna i Hercegovina suočena je s dalekosežnom targedijom. Postajemo previše staračko društvo i sve veća pustara. Tu će demograsku rupu neko popuniti. I niko iskreno ne razmišlja o tome.

    A ima i drugi dio poruke koji je ubitačno opasan.

    Demografska većina mora ostati politička manjina.

    Bošnjaci mogu biti i 90 posto BiH. I trendovi kažu da će za par decenija tako i biti.

    Ali nikada neće vladati Bosnom i Hercegovinom.

    Građanska država dopuštena je svima u Evropi. Bošnjacima nije!

    Taj i takav, žestoko argumentiran narativ, postaje “game changer”.

    On Bošnjake dovodi u situaciji da temeljito promišljaju o potrebi potpune promijene svog odnosa prema BiH i međunarodnoj zajednici. Već sada, rastući ih se broj osjeća “taocem BiH”.

    Ako se taj trend nastavi, a nacrt Schmidtove odluke mogao bi ga bitno ubrzati, svjedočit ćemo i drastično drugačijim rezultatima izbora nego li su sva dosadašnja istraživanja javnog mnjenja pokazivala, ali i isto tako drastično drugačijem političkom modusu operandi ne samo bošnjačkih, nego i nekih bosanskohercegovačkih stranaka…

    Kolumna Vildane Selimbegović: Sarajevske ovlasti

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Christian Schmidt, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, boravi u Njemačkoj i vjerovatno se čudi kako je uspio ujediniti političare, ali i šire narodne mase – Bošnjake, Srbe, Hrvate i Ostale – koje mu združenim snagama poručuju da se ne vraća. No, najviše uvreda trpi iz Sarajeva, pravu orkestriranu hajku zbog najave mogućnosti nametanja izmjena Izbornog zakona BiH i odredbi Ustava Federacije koje bi zaustavile buduće blokade formiranja vlasti i izbor i imenovanje ustavnih sudija. Počelo je sa crtanjem Hitlerovih brčića, nastavilo se uvredama spram kojih i oni Dodikovi epiteti o nevažećem i lažljivom dođu kao mačiji kašalj, a preraslo – što je uistinu najtragičnije – u takav odijum progona i mržnje spram Hrvata da čak i Zoran Milanović, ta definicija uvredljivosti i ponižavanja Bošnjaka – zadovoljno trlja ruke. Dragan Čović je, bez sumnje, presretan, no i on i njegove kolege zamjeraju Schmidtu što najsporniji od svih elemenata u mogućim izmjenama ne iznosi pet, umjesto spominjanih tri posto cenzusa za izbor delegata u Dom naroda FBiH.

    S obzirom na to da o paketu izmjena niti jedna stranka – a gotovo sve su se izredale u OHR-u na konsultacijama – ne govori sa argumentima, čak ih po dobrom starom političkom običaju u našoj zemlji tretiraju kao švedski sto, novinari su se snalazili kako je ko znao i umio, pa se – s priličnom sigurnošću – ispostavilo da zamišljeni paket sadrži dvije odluke: jednu o amandmanima na Ustav Federacije i drugu o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH. Ustav Federacije bi se mijenjao u dijelu odredbi o Domu naroda i to uvođenjem posljednjeg popisa, onog iz 2013. godine, i praga od 3% u svrhu dodjele mjesta u Domu naroda FBiH. Mijenjao bi se i katalog vitalnog nacionalnog interesa ukidanjem odredbe o “bilo kojem drugom pitanju” koje se tretira kao vitalni nacionalni interes ako to tvrdi 2/3 bilo kog poslaničkog kluba, te bi bila izmijenjena odredba o pozivanju na vitalni nacionalni interes, s tim da bi o zahtjevima odluku donosilo Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda FBiH. Zanimljivo, odluka uključuje i donošenje rokova za imenovanje Vlade FBiH i predsjednika/potpredsjednika FBiH, različite zahtjeve za većinu u svakom klubu, kao i prateći mehanizam ako se potrebna većina ne postigne u određenom roku, no ovo je stavka koja nije toliko zanimljiva, kao da nismo proveli cijeli mandat upravo bez ovih imenovanja. Odluka tretira i zakonodavnu efikasnost između dva federalna doma i uvođenje roka za uvrštavanje zakona kao tačke dnevnog reda u oba doma. Posebna stavka odluke je Ustavni sud FBiH za koji se definira da bira Vijeće VNI između svojih sudija, uvode se rokovi i mehanizmi postupka imenovanja sudija Ustavnog suda FBiH, a u slučaju propusta predsjednika/potpredsjednika da pristupe imenovanju ovlašćuje se Dom naroda da imenuje sudije sa rang-liste VSTV-a. Ovo je, recimo, razlog zbog kojeg se Marinko Čavara, aktuelni predsjednik FBiH, našao na crnoj listi SAD-a. Uvode se, potom, i odredbe koje pojašnjavaju podjelu ključnih funkcija između konstitutivnih naroda i Ostalih, a u dijelu koji tretira izmjene Izbornog zakona – u najkraćem, s obzirom na to da ni tu nije bilo nekih osvrta i reakcija – uvodi se čitav niz mjera koje bi doprinijele izbornom integritetu, definirale korištenje medija u svrhe kampanje, onemogućile zloupotrebe javnih sredstava u svrhe kampanje te stale ukraj trgovini u biračkim odborima, odnosno povećale bi se i kazne za političke subjekte i izbornu administraciju.

    Lavina mržnje koja se sručila na Schmidta i Hrvate u BiH potaknuta je onim procentom od tri posto za dodjelu mjesta u federalnom Domu naroda. Političke stranke iz Sarajeva, skoro bez izuzetka, smatraju da bi ovaj cenzus značio diskriminaciju Bošnjaka, optužuju visokog predstavnika za ustupke HDZ-u, ponavljaju po više puta na dan kako se Bosna i Hercegovina na ovaj način dijeli i doživotno određuje kao etnička država…, a ne manjkaju ni vrlo ružne prozivke s društvenih mreža i optužbe da je mrzitelj muslimana, spominju se aparthejd, segregacija, poziva na građanski otpor. Danas i u srijedu su najavljeni i protesti pred OHR-om. Srijeda je simbolična i po Danu ustanka naroda i narodnosti BiH protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu, a poruka organizatora – nekoliko nevladinih udruženja i organizacija – je “Stop podjelama u torove”, pojačana uvjerenjem da je vrijeme za građansku Bosnu i Hercegovinu. Voljela bih da je tako, no bojim se da od građanske BiH nikada nismo bili dalje, što uostalom i pokazuju procenti birača koji se na izborima izjašnjavaju za građanske i lijeve partije. Naravno, nije nimalo nevažan podatak da je upravo njih – dakle, građanskih i lijevih partija – u ovoj zemlji sve manje, a i one koje bi da budu takve u svojim stavovima i naročito djelima sve su dalje od vlastitih programa.

    Vratimo se stoga Schmidtovim mjerama u kojima, po mom skromnom novinarskom sudu, nedostaje malo više tretmana za Ostale, onog koji bi – recimo – obećavao, za početak makar u Federaciji, neophodne korake za provedbu i drugih presuda Suda u Strasbourgu, od Sejdić-Finci do one u slučaju Pudarić. Doima se, naime, da je OHR prvenstvo dao presudi Ljubić, a zapravo se da iščitati ambicija Ureda visokog predstavnika da natjera vodeće nacionalne stranke u Federaciji da ponovo počnu razgovarati. Neke kolege iz svijeta idu i korak dalje, tvrde zapravo kako Schmidt pokušava spašavati BiH od potpune blokade koja nas nesumnjivo čeka nakon oktobarskih izbora. Uopće nemaju dileme da će HDZ ostati stranka za koju će se izjasniti najveći broj Hrvata u BiH, a s obzirom na to da su baš svi pregovori o izmjenama Izbornog zakona propali upravo zbog prevelikih apetita HDZ-a i apsolutne nezainteresiranosti SDA, sredinu vide u cenzusu koji bi s jedne strane Dom naroda vratio u okvire odluka koje bi se uistinu ticale vitalnog nacionalnog interesa, a s druge omogućio Hrvatima da zaista dobiju delegate koji se ne izjašnjavaju kao Hrvati iz pukih političkih potreba. U te svrhe se najčešće koristi primjer Bosanskopodrinjskog kantona, u kome po popisu iz 2013. godine Hrvata ukupno ima 24. BPK dakle više ne bi delegirao Hrvate, vjerovatno ni USK, pa politički matematičari upozoravaju da bi HDZ zapravo uvijek imao većinu u Klubu Hrvata federalnog Doma naroda. Sabina Ćudić iz Naše stranke tvrdi da bi kontrolne pakete u domovima naroda dobili i SNSD i SDA, a ima i analitičara koji smatraju da će Schmidtove mjere, ako do njih dođe, najviše pogoditi Srbe u Federaciji.

    Kako god, ova je sedmica ključna, jer se zapravo svi slažu da jedino ovih dana i ima smisla da Schmidt posegne za bonskim ovlastima. Ukoliko se visoki predstavnik povuče i ostavi priliku političarima da se sami dogovore, ako ćemo suditi po zapjenušanim stavovima, iza izbora su šanse još i manje, a malo ko je spreman da uopće otvori najbolnije pitanje: šta će biti s BiH ako se blokade nastave? No, zato se već u kuloarima pominju neki (novi) bečki kongresi, Milanović i dalje prijeti, a Dodik će – da ne zaboravimo – svakako kod Putina u septembru. Sarajevski političari, umjesto da spuste loptu i okrenu se sili argumenata, sve su glasniji u posezanju za argumentima sile, zaboravljajući da su tri postdejtonske decenije potrošili na svađe umjesto na razgovore o povratku, Aneksu 7 i građanskoj BiH. Ako im je zaista stalo do BiH, vrijeme je da iskoriste sarajevske ovlasti i zaustave najezdu mržnje i jezik podjela. Zbog BiH i za BiH.

    Direktor Memorijalnog centra Srebrenica o izmjenama Izbornog zakona: Ovo je prvi legalni geto na evropskom tlu!

    Piše:
    Emir Suljagić
    -

    Srebrenica za nas nije samo događaj iz prošlosti, nego i latentna budućnost. Srebrenica je, naime, rezultat između ostalog i uništenja države. Ništa slično se nije dogodilo nigdje drugdje jer je, usprkos svemu, država – uprava, državni aparat – sačuvana u svim drugim enklavama, i u Sarajevu, i u Zenici, i u Tuzli, i u Bihaću i u Mostaru. U istočnoj Bosni, pak, pod silinom kombinovanog JNA-četničkog udara prvo je uništena država. Usprkos svim naporima nije mogla biti obnovljena u uslovima borbe za fizički opstanak.

    To iskustvo je relevantnije nego ikad u trenutku kada se Ured visokog predstavnika sprema nametnuti izmjene Izbornog zakona. Na temelju onoga što o njima znamo – zaboravimo na trenutak i uzroke i razloge i posvetimo se posljedicama – nema sumnje da će one najkasnije u srednjem roku u toj mjeri podriti državu i sposobnost države da projicira moć na svojoj suverenoj teritoriji da možemo govoriti o prvom legalnom getu na evropskom tlu nakon 1939. Legalno je u ovom slučaju operativni termin, jer ne treba izgubiti iz vida da su sve nekršćanske manjine u Evropi uništene u skladu sa tada važećim zakonskim propisima. Izborni zakon onako kako ga planira nametnuti Christian Schmitt je u najmanju ruku eho nirnberških rasnih zakona, koji su bili temelj uništenja Jevreja, prvo u Njemačkoj, a potom i u ostatku Evrope u četrdesetim godinama prošlog vijeka.
    U tom smislu najavljene izmjene Izbornog zakona – ponovo, u obliku u kojem su se pojavile u javnost i nikad nisu demantovane – promijeniće zauvijek političku geografiju Bosne i Hercegovine. Ukratko – ono što je HVO “etnički očistio” će zauvijek biti hrvatsko; tamo gdje je tzv. VRS počinila genocid, zauvijek će ostati srpsko; ono što je odbranila ARBiH, dijelićemo na troje sa HVO i tzv. VRS.
    To se zove kolonizacija. Ne postoji nijedna odluka, baš nijedna, koju ćemo biti u stanju na donesemo, tamo gdje smo i demografska i politička većina. Doslovno za sve ćemo morati imati dozvolu Zagreba, odnosno Beograda. Pretpostavka da će ekstremni hrvatski nacionalizam najednom izgubiti aspiracije i ambicije da i de jure okupira “svoj” dio BiH je u najboljem slučaju glupa i pogrešno informisana, u najgorem uvrjedljiva i podla.
    I da se vratim na početak. Schmitt će svojom odlukom isporučiti našu državu u ruke ideologija i aktera koji iza sebe imaju – da ne idemo dalje u prošlost – više od četvrt vijeka sistematskih nastojanja da je unište. Kada unište državu i njenu sposobnost da ispuni bazični dio društvenog ugovora – da, naime, fizički zaštiti vlastito stanovništvo – sljedeći korak će biti logično – genocid.

    Politička biografija Christiana Schmidta: Od odobravanja upotrebe nedozvoljenih pesticida do pokušaja rehabilitacije nacističkih pilota

    Piše:
    Redakcija
    -

    Iako je evidentno da iza zavjese postoje pritisci na samog visokog predstavnika Christiana Schmidta da nametne izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona, sasvim je jasno da bi, u slučaju nametanja,najveću odgovornost snosio lično on.

    Već smo objavljivali i da su i na bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka iz međunarodne zajednice vršeni pritisci da ne nameće zakon kojim je kriminalizirano negiranje genocida, ali je, na kraju, odluka bila njegova.

    Više od deceniju, u međunarodnoj zajednici su snažni glasovi za gašenje OHR-a, a njihov ključni argument bi bio da su „sada i Bošnjaci protiv OHR-a“, čime bi se otvorio put za kraj ove institucije.

    Nametanje izbornog zakona bio bi vjerovatno posljednji Schmidtov potez u BiH, koji bi obilježio njegov mandat, jednako kao što je Inzkov mandat obilježilo nametanje kojim je zabranjeno negiranje genocida.

    Imajući u vidu da se Schmidtove izmjene Izbornog zakona temelje na udovoljavanju zahtjevima HDZ-a, njegovo naslijeđe u Bosni i Hercegovini bi bilo zapamćeno kao cementiranje etničkih podjela.

    Schmidtova politička karijera bila je u znaku skandala. Njegovi protivnici su podsjećali da je ostao bez pozicije ministra poljoprivrede zbog skandala sa odobrenjem korištenja pesticida, ali ipak najveći skandal, koji je kasnije zataškan, bio je  2007. godine, kada je kao državni sekretar za odbranu pokušao da rehabilitira nacističkog pilota Wernera Möldersa.

    Kako je pisao njemački magazin Kontraste, njemački ministar odbrane Peter Struck (SPD) 2005 je, nakon kritika u javnosti, zabranio da se jedna vazduhoplovna jedinica zove po Möldersu.

    Dvije godine nakon toga, Christian Schmidt je pokrenuo inicijativu za rehabilitaciju ovog pilota Luftwaffe.

    Mölders je, kako piše njemački magazin Kontraste, bio jedna od poznatih figura Trećeg Rajha, između ostalog zahvaljujući jako bliskim vezama sa Hermannom Göringom, šefom nacističkog vazduhoplovstva i jednim od prvih Hitlerovih saradnika.

    Mölders se, navodi Kontraste, borio na strani nacista u Drugom svjetskom ratu, kao i ranije u Španskom građanskom ratu kao dobrovoljac. Bio je pripadnik zloglasne legije Kondor, tokom čijih bombardovanja su ubijene hiljade civila. Sam Hitler ga je nagradio najvišim odlikovanjima, a nakon pogibije proglašen je „herojem nacional-socijalizma“.

    Uprkos tome, pisao je njemački magazin, Schmidt je branio Möldersa, govoreći na televiziji da ovaj nacistički pilot „nema smeđih mrlji na svom prsluku“.

    Njemačka javnost je tada žestoko reagirala, podsjećujući da je Legija Kondor, kojoj je Mölders pripadao, učestvovala u zločinima.

    Strajući u odbranu Möldersa, Schmidt je, kako je pisao magazin Kontraste, prekršio rezoluciju Bundestaga u kojoj je rečeno da se neće dodjeljivati odlikovanja pripadnicima Kondor legije.

    Među ostalim, reagirao je historičar Detlef Bald koji je naglasio da je Mölders gradio karijeru kao vjerna karika u nacional-socijalističkom lancu, te da je kao pilot učestvovao u nacističkom bombardovanju Londona i Dunkirka.

    Schmidt je tvrdio da Mölders nije imao nikakve veze sa nacističkom ideologijom, što je demantirao historičar Bald, kazavši da su Schmidtove tvrdnje netačne i vrlo opasne, jer je Mölders bio aktivni propagator nacional-socijalizma, te da se nikada nije distancirao od projekta istrebljenja Jevreja.

    Magazin Kontraste je tada podsjetio na Möldersovo ushićenje povodom prizora zapaljenog Dunkirka, kao i njegove stavove da je „divan osjećaj za Nijemce boriti se u [ovom] ratu“.

    Ovaj njemački medij je tada ocijenio da je vrlo opasno što Schmidt, uime Ministarstva odbrane, pokušava rehabilitirati nacističkog pilota i ikonu desničarskih esktremista u Bundeswehru.

    Petnaest godina kasnije, Schmidt nije našao za shodno da se uključi u borbu protiv diskriminacije nad Jevrejima i Romima u političkom sistemu Bosne i Hercegovine.

    Umjesto toga on je odlučio da bonske ovlasti koristi za produbljivanje etničke segregacije i cementiranje pozicije u vlasti HDZ-a, stranke koja njeguje tekovine herceg-bosanskih moldersa.

    Ako dođe do nametanja Izbornog zakona, bosanskohercegovačka i međunarodna javnost će pamtiti Christiana Schmidta po tome, što je nakon pokušaja rehabilitacije nacističkog heroja Wernera Möldersa, omogućio HDZ-u da njeguje tekovine Darija Kordića i drugih ratnih zločinaca koje ova stranka uzima kao svoje političke uzore.

    Šta, zapravo, znače Schmidtovi prijedlozi: Bez HDZ-a više neće biti moguće formirati Vladu FBiH, a Dom naroda FBiH će i dalje razmatrati sve odluke i zakone

    Piše:
    Redakcija
    -

    Nametne li Christian Shcmidt izmjene izmjene Izbornog zakona o kojima smo proteklih dana pisali, HDZ BiH će postati nezaobilazan faktor prilikom formiranja Vlade Federacije BiH. Stranka Dragana Čovića će, faktički, biti uknjižena u Ustav Federacije BiH.

    Dvije stvari su ključne – uvođenje cenzusa prilikom izbora delegata u Dom naroda FBiH i način izbora predsjednika Federacije BiH. Sve druge najavljene izmjene su, zapravo, šminka koja bi trebala prikriti suštinu eventualne OHR-ove odluke.

    Pozivajući se na svoje izvore, sarajevska N1 televizija je objavila dokument koji priprema OHR, a koji je, u suštini, potvrda svega onoga što smo i najavljivali proteklih dana. Mada se eventualna odluka OHR-a predstavlja kao rješavanje mehanizama blokade u Federaciji, to je, zapravo, samo kozmetika koja prikriva suštinu – a to je predaje Federacije BiH u ruke HDZ-u Bosne i Hercegovine.

    “Definicija vitalnih nacionalnih interesa će biti pojednostavljena. Na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa više se ne može pozivati po svim pitanjima, već samo po pitanjima koja su navedena u Ustavu. Vijeće za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa pri Ustavnom sudu će razmotriti sva ova pitanja”, navodi N1 prvi segment eventualne Schmidtove odluke.

    Odje se, dakle, suštinski ništa ne mijenja. Dom naroda FBiH će, kao i do sada, odlučivati o svim pitanjima. Svi zakoni će, kao i do sada, morati biti razmatrani i na Domu naroda FBiH. Osim toga, ako vitalni nacionalni interes ostane na nivou odredaba Ustava FBiH, to će značiti istu situaciju kao i do sada.

    “Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su definirani na slijedeći način:- ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti;- identitet jednog konstitutivnog naroda;- ustavni amandmani;- organizacija organa javne vlasti;- jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka;- obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljeđe;- teritorijalna organizacija;- sistem javnog informisanja i druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda”, piše u Ustavu Federacije BiH.

    Ključni je posljednji stav koji glasi: i druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda.

    To znači da će i pitanje vitalnog nacionalnog interesa ostati kao i do sada. A čak i da se ova odredba ukine, suština se ne mijenja, jer vitalni nacionalni interes do sada nije bio uzrok blokada.

    Idemo dalje, prema konstituiranju Doma naroda FBiH. Ovaj Dom ima 58 delegata koji se biraju iz kantonalnih skupština.

    “Delegate Doma naroda biraju kantonalne skupštine iz reda svojih delegata proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva.Broj delegata za Dom naroda koji se biraju u svakom kantonu srazmjeran je broju stanovnika kantona, s tim što se broj, struktura i način izbora delegata utvrđuju zakonom. U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu.”, piše u Ustavu FBiH.

    Ovdje je ključna odredba koja naglašava da svaki kanton daje po jednog delegata iz reda svih konstitutivnih naroda.

    Evo šta predalaže OHR.

    “Raspodjela mandata u Domu naroda Federacije BiH će biti reprezentativnija u raspodjeli konstitutivnim narodima iz svakog kantona. Sadašnji propis je doveo do ponekad neuravnotežene zastupljenosti konstitutivnih naroda Federacije BiH u Domu naroda. Jedino kantoni gdje jedan konstitutivni narod čini preko 3% ukupne populacije tog konstitutivnog naroda u cijeloj Federaciji BiH će birati delegate tog konstitutivnog naroda u Dom naroda FBiH. Međutim, u Izbornom zakonu će biti uključen zaštitni mehanizam kako bi se osiguralo da svi kantoni budu zastupljeni u Domu naroda. Ovo pravilo podjednako štiti Bošnjake, Srbe i Hrvate koji žive u kantonima u kojima su brojčano manjina”, navedeno je u dokumentu koji je objavio N1.

    Već smo na Istraga.ba objavili ovu namjeru OHR-a koja bi, u konačnici, rezultirala da BPK (Goražde) i USK-a (Bihać) nemaju delegate iz reda hrvatskog naroda. To bi, dalje, značilo, da kantoni u kojima je dominantan HDZ daju više od dvije trećine delegata u Klubu Hrvata. Po automatizmu, HDZ ili stranke okupljne oko HNS-a će dobiti i sigurna četiri delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, uz mogućnost da izaberu svih pet delegata.

    I sada dolazimo do ključnog dijela. Izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH.

    “(1) U izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda mogu kandidovati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine. (2) Izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine zahtijeva prihvatanje zajedničke liste tri kandidata za predsjednika i potpredsjednike Federacije, većinom glasova u Zastupničkom domu, a zatim i većinom glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda.(3) Ukoliko ni jedna lista kandidata ne dobije potrebnu većinu u oba Doma, postupak kandidovanja se ponavlja.(4) Ukoliko i u ponovljenom postupku jedan od Domova odbije zajedničku listu, smatraće se da su kandidovane osobe izabrane prihvatanjem liste u samo jednom Domu”, navedeno je u Ustavu Federacije BiH.

    OHR sada predlaže drugačiji mehanizam.

    “Za imenovanje kandidata potrebni su glasovi najmanje 8 delegata u svakom klubu Doma naroda FBiH. Ako jedan klub ne uspije nominirati kandidata u roku od 30 dana, broj delegata koji je potreban da to učini smanjit će se na 5. Ako ni to ne dovede do nominacije, nominacija će biti moguća od bilo koje grupe od 2 delegata nakon dodatnih 30 dana”, navedeno je u prijedlogu.

    S obzirom na to da će HDZ BiH uvijek imati najmanje 14 delegata u Klubu Hrvata,  oni će uvijek u prvom krugu moći predložiti predsjednika ili potpredsjednike Federacije. Drugi klubovi, u kojima postoji opozicija, nadmetat će se ko će u prvom krugu doći o osam delegata. I samo za njih će važiti drugi krug. Toi znači da će HDZ uvijek imati predsjednioka ili potpredsjednika FBIH čiji je potpis nužan za predlaganje i imenovanje premijera FBiH i ministara u Vladi FBiH.

    Ovdje imamo još jednan problem. Zbog cenzusa od tri posto, najviše delegata iz reda srpskog naroda dat će Livanjski kanton. U tom je kantonu dominantan SNSD Milorada Dodika. Na taj način HDZ i SNSD postaju ključni za formiranje Vlade Federacije.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Ko će pisati Trojki?

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Zanimljivo je bilo pratiti finalizaciju mostarskog iskoraka iz ustaške prošlosti. Sjednica Gradskog vijeća u četvrtak, na kojoj je konačno odzvonilo Mili Budaku, Vokiću i Lorkoviću, Đuri Spuževiću, Rafaelu Bobanu, Juri Francetiću i Ivi Zeleniki, s razlogom je nazvana povijesnom, no malo ko se htio ozbiljnije pozabaviti suzdržanošću opozicije.

    Prvi korak obračuna

    Neću reći da su odbijeni amandmani nevažni, slažem se potpuno sa primjedbom Irme Baralije iz Naše stranke da i žene moraju dobiti zaslužena mjesta na uličnim tablama, ali bih voljela naglasiti dvije stvari: potpisujem baš svako slovo kolumniste Oslobođenja Dragana Markovine koje je u petak ispisao u tekstu “Ustaše s ulica odoše” ističući značaj ovog događaja za Mostar, ali baš zato i otvaram ovo pitanje, tim prije što je proteklih 27 godina – koliko smo čekali na promjenu imena mostarskih ulica – upravo opozicija od izbora do izbora skupljala profitne poene i na sramotnim imenima (mostarskih) ulica. Hoću reći da sam duboko uvjerena da niko nema pravo na suzdržanost u ovako važnom času za Bosnu i Hercegovinu, naročito zato što je Komisija Gradskog vijeća Mostara u više navrata istakla da nova imena možda nisu najbolja – ali je važno otvoriti procese, koji se u mostarskom slučaju naprosto moraju definirati kao prvi korak obračuna sa veličanjem NDH i ustaša.

    Stoga mislim da je jako važno odati priznanje Gradskom vijeću i samom gradonačelniku Mariju Kordiću, koji su – istina – potaknuti pismom pet ambasadora i visokog predstavnika u BiH, smogli snage da pokrenu ovaj proces i prilično efikasno za naše uvjete protjeraju zloglasne fašiste s uličnih tabli. I, naravno, otvore pitanje svih pitanja – kada će primjer Mostara slijediti i ostali gradovi, Sarajevo i Banja Luka prije svih? Gradonačelnik Kordić nije nikog prozvao, ali je – žaleći što ovako važna odluka nije bila jednoglasna – kazao i ovo: “Ako Mostar, kao možda jedan od najkompliciranijih gradova, može donijeti ovakve odluke, možda i drugi pokažu malo hrabrosti i krenu naprijed”. To kretanje naprijed, priznajem, uzaludno sam godinama očekivala od Sarajeva, i to najviše od suzdržanih u Mostaru – Naše stranke i SDP-a. Ovaj su mandat čak i zajedno u vlasti u Kantonu Sarajevo, SDP ima i gradonačelnicu u glavnom gradu BiH, pa opet iz redova partije koja kao baštini ideje antifašizma slušali smo se i naslušali primjedbi i za Mostar i za Banju Luku, odnosno za tamošnja veličanja ustaških i četničkih ideologa i zločinaca, no nikada i dočekali da pokrenu procese koji će makar u Sarajevu poslužiti kao primjer ostalima. A razloga da baš Sarajevo bude primjer ima bezbroj i od srca se nadam da nije neophodno crtati ih, makar onim partijama koje BiH doživljavaju kao cjelovitu državu, a Sarajevo kao njezin glavni grad.

    Naša stranka, mora se priznati, nije bila nijema, no unutar Trojke pokazala se kao najslabija karika, potpuno potisnuta od Naroda i pravde i SDP-a BiH. Ovih dana svjedočimo možda i posljednjoj fazi NiP-ovog obračuna s Našom strankom: uz lidera NiP-a bez sumnje najkarizmatičniji lik u ovoj partiji i vjerovatno traser ideologije Kemal Ademović pomeo je načelnika Općine Centar Srđana Mandića. I ne, do sukoba nije došlo zbog Mandićeve inicijative da u Centru – općini koja vrijedi 10 drugih, što bi rekao Bakir Izetbegović, lider SDA, koja je i ustoličila sporna imena po sarajevskim tablama – pomete onih 500 koraka slijepe Ulice Mustafe Busuladžića, prononsiranog antisemite i zaljubljenika u NDH. Ademović je u intervjuu koji niko ne potpisuje, pa se može čitati kao programski istup samog NiP-a na čijoj je stranici i objavljen, Mandiću zamjerio samovolju u nametanju temeljnih akata koji su – da zlo bude kompletno – u nadležnosti Općinskog vijeća, a ne samog načelnika. I još se čudom iščudio što je Mandić, tvrdi Ademović, opstruirao jednaku zastupljenost svih konstitutivnih naroda i Ostalih u rukovodstvu Vijeća. Iako uopće nema sumnje da Ademović tako pravda izbor Marijane Arapović Podrug za dopredsjedavajuću Općinskog vijeća, koju je NiP iz svojih redova izglasao uz pomoć SDA, Naša stranka i sam Mandić šute, zadržavajući se na nepravednosti s obzirom na to da NiP ima i poziciju predsjedavajućeg OV-a?! Kao i obično, lider NiP-a problem gura u tuđe dvorište, “onima koji se raduju raspadu Trojke”, što bi valjda trebalo čitati kao SDA, ali ne elaborira otkud NiP sa SDA.

    Čuvanje leđa

    SDP je – samo u ovom slučaju – na strani Naše stranke. Inače je dokazano čuvao leđa NiP-u, pravdajući se – kao u slučaju povlačenja Zakona o javnom okupljanju – pomoćnicima ministra iz redova ove stranke. Ideologija NiP-a je svima znana i daleko bliža miljeu iz koga je stranka potekla, dakle SDA-ovom, nego liberalnom, građanskom i lijevom što karakterizira Našu stranku, a nekada je važilo i za SDP. No, već odavno se SDP odmiče i od proklamiranog antifašizma i okreće golim interesnim sferama svoga vođstva, i to je možda i najočitije upravo u Sarajevu gdje je SDP i u Gradskom vijeću i sa svojom gradonačelnicom pokazao da mu je mnogo važnije o(p)stati u SDA-ovim i NiP-ovim gabaritima odnosa prema Kazanima, naprimjer, nego napraviti iskorak u korist odavanja zaslužene počasti našim sugrađanima brutalno ubijenim po naredbi odmetnutog komandanta 10. bbr. ARBiH Mušana Topalovića Cace. U te je svrhe sarajevska gradonačelnica ne samo poništila javni konkurs za izradu spomenika već i podvukla crtu pod broj ubijenih iako spisak nije konačan. Naša stranka je i u slučaju Kazani bila izopćena iz Trojke, preglasana i potisnuta, a SDP i gradonačelnica s gnušanjem su odbili čak i ideju da se na Vijećnici – u kojoj stoluje – promijeni tekst koji čitav (srpski) narod optužuje za paljenje zgrade i knjiga i imenuje (presuđeni) krivac. Drugim riječima, SDP nema uopće problem da na pleća svih Srba distribuira krivnju za pretvaranje Vijećnice u lomaču, ali ima problem da prizna da su sarajevski Srbi, Hrvati i pokoji Bošnjak – među kojima i jedan iz tadašnjeg rukovodstva SDP-a – ubijeni Cacinom (produženom) rukom. Otuda je i podrška koju SDP daje Mandiću u slučaju Centra automatski pod znakom pitanja, jer se doima više kao borba za (zamjensku) fotelju, nego kao ideološko opredjeljenje za ravnopravnost o kojoj – na kraju – govori Ademović.

    Zato je mnogo važnije od Konakovićevog zaklinjanja u Trojku, kakva god ona bila, pitanje ima li ko da napiše pismo sarajevskim vlastima i zatraži od njih da – mostarskom brzinom – porade na sarajevskim ulicama. Pa da vidimo i kakvo to Sarajevo žele oni koji se za njega otimaju, sve uvjeravajući nas da je glavni grad BiH meka multietničnosti. Uvjerena sam da bi Naša stranka odmah pristala. A bila bi to i prilika da otvorimo takmičenje ko će bolje, umjesto dosadašnjeg ko je gori. Pa možda i obnova Partizanskog groblja dođe na red.

    Kolumna Senada Avdića o zabrani ulaska srbijanskom predsjedniku u Hrvatsku: Dalje nećeš moći!

    Piše:
    Senad Avdić
    -

    Tačno prije godinu dana, u prvoj polovini jula prošle godine predsjednik Hrvatske Zoran Milanović zaputio se na još jednu u nizu svojih posjeta Bosni i Hercegovini, preciznije, onim njenim dijelovima u kojima većinski žive Hrvati. Bila je to svjervrsna Moilaovićeva tradicoinalna turneja „četiri skakaonice“, tokom koje je posjetio Vitez, Livno, Tomislavgrad i, naravno, Mostar.

    Ni po čemu se ovaj njegov ljetni izlet nije ostao upamćen, osim po prkosnoj, svađalačkoj poruci da nema namjeru posjećivati Sarajevo, “dok se neke stvari ne riješe“. Neke stvari su izmjene Izbornog zakona BiH.

    Evo zore, evo Zorana

    Bio je to povod da komentator hrvatskog portala „Index“ Vladimir Matijanić napiše sljedeće: „Ne postoji analogija sa drugim hrvatskim diplomatskim iskustvom, niti bi se hrvatsko državno vodstvo usudilo ni jednoj državi bilo šta uvjetovati, a teško da bi se bez zaglušujuće političko-medijske dreke podnijelo da šef neke druge države obilazi samo one krajeve u Hrvatskoj gdje je njegov narod većinski.“

    Matijanić navješćuje, da bi se u slučaju da se takav neki nezvan gost, državnik- (zlo)namjernik, ukaže u Hrvatskoj „digla kuka i motika… Plenković, Milanović. HRT i Večernji, danima bismo slušali o separatizmu, maksimalističkim pretenzijama i tome
    slično…“ I još: „Kada Milanović ide u posjetu Herceg-Bosni, šuti se o velikohrvatskim opsesijama njegovog političkog uzora Franje Tuđmana Bosnom i Hercegovinom.“

    Godinu dana kasnije, 17. jula 2022, današnjeg dakle dana, zaista se desilo ono što kolumnista „Indexa“ naziva
    nemogućom, ili hipotetičkom „analogijom“: predsjednik Srbije Aleksandar Vučić namjerio je skoknuti do Hrvatske i pri tom „obići samo one krajeve gdje je njegov narod većinski“. Reakcije su bile upravo onakve kakve je anticipirao novinar Matijanić: „digla se kuka i motika… Plenković, Milanović, HRT, Večernji..“ …orkestrirano trube o „separatizmu, maksimalističkim pretenzijama i tome slično“.

    Posjete Zorana Milanovića Bosni i Hercegovini, još od onog davnog februara 2014. godine kada je u funkciji predsjednika Vlade Hrvatske poput furije dofurao u Mostar da spriječi nerede uzrokovane građanskim nemirima pomiješanim sa vandalizmom, su bez ijednog izuzetka bile privatne, unilateralne. O njima je i tom prigodom, kao i svim drugim koje su uslijedile nakon što je izabran za predsjednika Hrvatske Milanovićev protokol isključivo i jedino informirao državnu Direkciju za koordiniranje polIcijskih tijela zaduženu za njegovu sigurnost .

    Diplomatski poučak Vučiću vrijedi i za Milanovića

    „Podsjećamo da prigodom svakog posjeta stranih dužnosnika vrijeme, prigoda i dan posjeta trebaju biti dio dogovora dviju strana. Hrvatska nije informirana, to je za Hrvatsku neprihvatljivo i smtramo to nedobronamjernim“, kazao je hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman na današnjoj konferenciji za tisak objašnjavajući formalne razloge za odbijanje gostoprimstva Aleksandru Vučiću od strane hrvatskih vlasti.

    „Gospodine“, poručio je Grlić Radman predsjedniku Srbije, „ovo nije odlazak na more. Predsjednik države je štićena
    osoba, takav dolazak zahtijeva angažman hrvatskih vlasti. Mi uvijek najavljujemo dolazak, to je ovdje izostalo. Ne može se tek tako prelaziti granica.“

    Novinari su propustili pitati hrvatskog ministra vanjskih poslova kome u Bosni i Hercegovini svoj dolazak najavljuje Zoran Milanović i njegov protokol?

    Možda je razlog taj što su unaprijed znali odgovor kojeg bi dobili: „Draganu Čoviću, lideru HDZ-a BiH.“ A ko je i šta
    je Dragan Čović? Isto ono, ni manje ni više, što je u u Hrvatskoj Milorad Pupovac, čovjek kojem je dolazak najavio Aleksandar Vučić: i jedan i drugi su zastupnici u državnom parlementu i lideri stranaka koje su dio parlamentarne većine i čiji ministri
    sudjeluju u Vladi Bosne i Hercegovine i Vladi Hrvatske.

    Hrvatska je vlast, dakle, imala puno formalno pravo da zabrani ulazak srbijanskog predsjednika na svoju teritoriju, jer nisu ispoštovane sve procedure predviđene za to. To, na diskretan način priznaju i nadležne institucije u Srbiji kada kažu da komunikacija između dvije države nije bila adekvatna i pravovremena.

    Sve što važi za posjetu Vučića Hrvatskoj, važi i za brojne privatno- prijateljske izlete Zorana Milanovića u Bosnu i Hercegovinu. O tome trebaju povesti računa odgovarajuće državne institucije (Predsjedništvo BiH, Ministarstvo vanjkih poslova“) jer, pozivajući se na ministra Gordana Grlića Radmana, uoči svakog sljedećeg njegovog posjeta Bosni i Hercegovini predsjednika Hrvatske treba podsjetiti: „Gospodine Milanoviću, ovo nije odlazak na Panonska jezera u Tuzli. Predsjednik države je štićena osoba, takav dolazak zahtijeva angažman bosanskohercegovačkih vlasti.“

    (Slobodna Bosna)

    Putinovi politički vojnici: Vučić i Dodik od sebe prave žrtve dok sistemski proizvode sukob na Balkanu!

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Kako dani, ali i situacije prolaze evidentno je da su Aleksandar Vučić i Milorad Dodik ljudi od konflikta, te da nisu kao takvi slučajno izabrani od strane Vladimira Putina kao osobe od povjerenja da proizvedu sukob na prostoru Balkana.

    Niz je dokaza o tome, jutros onaj najsvježiji predsjednik Srbije kako je saznao “Jutarnji list” planirao je danas privatno posjetiti Jasenovac i Pakrac, no nijedna hrvatska vlast neće mu dopustiti ulazak u zemlju.

    Vučić je, prema izvorima “Jutarnjeg lista”, kontaktirao predsjednika SDSS-a  Milorada Pupovca i rekao mu kako planira privatnu posjetu Jasenovcu, mjestu na kojem se za vrijeme NDH nalazio ustaški koncentracijski logor u kojem su stradali brojni Srbi u Drugom svjetskom ratu.

    Bez službene obavijesti hrvatskim vlastima, bez koordinacije sa ambasadom, Vučić je htio prijeći granicu iz Bosne i Hercegovine, odnosno njenog entiteta Republike Srpske i doći oko 11 sati u Jasenovac, a potom oko 14 sati i u Pakrac. Ovdje je očito, smatraju u Vladi, bila namjera da se isprovocira hrvatsku stranu uoči godišnjice Oluje, a da onda srbijanski predsjednik može u svojoj zemlji glumiti žrtvu jer mu Hrvati nisu dopustili ulazak u zemlju.

    Reklo bi se potpuno ispravan potez Hrvatske, još da su njeni predstavnici principijelni, pa isto se odnose u slučaju BiH. I tako Vučić ne može u privatnu posjetu Jasenovcu, no Zoran Milanović i Andrej Plenković mogu u privatno/službene posjete Livnu, Mostaru…

    Niko se baš mnogo ne sekira kada Vučić, Ana Brnabić, Aleksandar Vulin dođu u neslužbene posjete recimo Mostarskom sajmu ili Banja Luci, a da pri tome svi zaobiđu institucije Bosne i Hercegovine!

    U odbranu Vučića brzo je stao Dodik koji je istakao da se regionalna saradnja i dobrosusjedski odnosi ne grade se zabranama već pruženom rukom i stoga je odluka hrvatskih vlasti iznenađujuća i neshvatljiva. Analogno izjavi, pustite nas da radimo šta želimo i imat ćemo mir!

    Prosto je iščitati svakog dana da je srpski nacionalizam jedinstven u Evropi.

    Više stoljeća u kontinuitetu intelektualne elite potpomognute Srpskom pravoslavnom crkvom rade na ostvarivanju ideoloških prava da Srbi budu u jednoj državi kao dominantna etnička skupina.
    Instaliranje Dritana Abazovića u Vladu Crne Gore je dio tog projekta. Tako će danas SPC služiti parastos Draži Mihailoviću i u Budvi!?

    Crnogorcima je sve jasno, pa je aktivista za ljudska prava i jedan od čelnika Građanske inicijative 21. maj Aleksandar Saša Zeković pozvao policiju da ograniči služenje parastosa vođi četničkog pokreta Draži Mihailoviću, koji danas u Budvi organizuje Srpska pravoslavna crkva (SPC).

    Ruska priča na Balkanu postaje sve opasnija. Zvanična srpska politika daje punu podršku veličanja četničke ideologije čime samo potvrđuju svoju fašističko-četničku politiku na prostoru Balkana, a što predstavlja uvod u nove incidente. Čini se da su ratne opcije njihov krajnji cilj. Iako narativom govore drugačije, naoružavanje ratnom opremom Rusije, kao i militarizacija policije u Srbiji i RS su dokaz tvrdnji da mir nije njihova opcija. Ili jeste, ali da Crnogorci kao i Bosanci kao nacija nestanu!

    Sastanak Vučića, Dodika i Srpske pravoslavne crkve u Beogradu je operacionalizacija aktivnosti na terenu. Samo što sada gledamo reprizu. Ponavlja se matrica iz 90-tih godina. SPC je pripremao uvod u rat tog doba. To su činili i u Crnoj Gori nedavno i sada čine, ali su okolnosti drugačije. Crna Gora je članica NATO-a. BiH nije, ali je okružena NATO zemljama i vrijedan je partner NATO-a.

    No, sve to ne smije uspavati snage/vlasti ove dvije zemlje da trezveno promatraju opasnosti koje se serviraju građanima Crne Gore i Bosne i Hercegovine!

    (NAP)

    1...272829...56Stranica 28 of 56

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj