7 dana popularni

    Analize

    Sve je u rukama Devedesetke, HRS-a i livanjskog Pomaka: Bez Čovićevog HDZ-a se može formirati i Vlada Federacije BiH!

    Piše:
    Redakcija
    -

    HDZ BiH nije nezaobilazna stranka ni prilikom formiranja Vlade Federacije. Stranke koje nisu bile u koaliciji sa HDZ-om BiH imat će, ukoliko žele, najmanje šest delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. U zbiru sa hrvatskim delegatima koji dolaze iz pet kantona sa bošnjačkom većinom, to je ukupno jedanaest delegata u Klubu Hrvata koji nisu pod kontrolom stranke Dragana Čovića. To je dovoljno ruku da se u prvom krugu predloži kandidat za (pot)predsjednika Federacije BiH iz reda hrvatskog naroda. Sve ovo je moguće ukoliko budu koordinirale političke partije HDZ 1990, Hrvatska republikanska stranka, POMAK iz Livna i  Demokratska fronta (DF). Evo detalja.

    HNK Mostar (3 HDZ delegata, 1 HRS i 1 HDZ 1990)

    Skupština Hercegovačko-neretvansko kantona broji 30 zastupnika. Iz tog kantona u Dom naroda FBiH delegira se pet hrvatskih delegata. HDZ BiH ima jedanaest zastupnika, od čega je deset Hrvata jer se Zora Dujmović izjašnjava kao Srpkinja. HDZ 1990 ima tri zastupnika i svi su Hrvati, dok HRS ima dva hrvatska zastupnika. Demokratska fronta u Skupštini HNK ima jednog Hrvata. Dakle, u Skupštini HNK je 16 zastupnika koji se izjašnjavaju kao Hrvati. Oni međusobno biraju pet hrvatskih delegata. HDZ BiH ima sigurna tri mjesta (tri liste po tri zastupnika), HDZ 1990 ima zagarantirano jedno mjesto, dok bi HRS mogao biti ugrožen žrijebom. Naime, HDZ BiH bi mogao napraviti dvije liste sa po tri zastupnika i dvije liste sa po dva zastupnika. HRS bi mogao napraviti jednu listu sa dva zastupnika. U tom slučaju, između dvije HDZ-ove i jedna HRS-ova bi išle na “lutriju” i jedna lista bi ispala. No, ako bi DF-ov zastupnik podržao HRS-ovu listu, ona bi imala tri zastupnika i sigurno bi dobila delegata u Domu naroda FBiH. To bi značilo da od pet hrvatskih delegata Čovićevom HDZ-u pripadaju tri, a HRS i HDZ 1990 bi dobili po jednog delegata.

    ZHK – Široki Brijeg (3 HDZ BiH, 1 HRS/HDZ 1990)

    U Skupštini Zapadnohercegovačkog kantona sjede 23 zastupnika. Ovaj kanton će davati četiri delegata iz reda hrvatskog naroda. Od 23 zastupnika, 22 se izjašnjavaju kao Hrvati. Miroslav Mitrović iz HDZ-a BiH se izjašnjava kao Srbin. HDZ BiH je u ZHK osvojio 14 mantata. Izuzmemo li Mitrovića, dolazimo to toga za HDZ BiH u ovoj Skupštini ima 13 zastupnika. HDZ 1990 ima četiri zastupnika (svi Hrvati), HRS 2, te tri različita HSP-a po jedan mandat. HDZ BiH može napraviti jednu listu sa pet zastupnika, te dvije sa po četiri zastupnika. HDZ 1990 ima jednu listu sa četiri zastupnika. HRS i tri HSP-a mogu napraviti listu sa pet zastupnika. U tom bi slučaju HDZ BiH imao sigurna dva delegata u Domu naroda FBiH, dok bi HRS ili HDZ 1990 imali sigurno jednog. U najboljem slučaju po stranku Dragana Čovića, HDZ BiH može imati tri delegata, ostale stranke koje nisu u koaliciji sa HDZ-om jednog hrvatskog delegata.

    K10 Livno (1 HNP Pomak, 1 HDZ, 1 HDZ 1990)

    Bivši HDZ-ovci okupljeni oko HNP – Pomaka u Skupštini Kantona 10 imaju pet od ukupno 25 zastupnika. HDZ BiH također ima pet zastupnika. HDZ 1990 ima četiri zastupnika, Hrvatska nezavisna lista dva, a HRS jednog zastupnika. Ovaj kanton delegira tri hrvatska delegata. S obzirom na omjer snaga, izvjesno je da će POMAK, HDZ BiH i HDZ 1990 imati po jednog delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH.

    SBK Travnik (3 HDZ BiH, 1 HDZ 1990)

    U Skupštini Srednjobosanskog kantona sjedi 30 zastupnika. HDZ BiH ima devet zastupnika (svi Hrvati), HDZ 1990 dva izabrana zastupnika (oba Hrvati). Od dva DF-ova zastupnika jedna je Hrvatica. SBK u Dom naroda FBiH delegira četvero Hrvata. HDZ BiH može napraviti tri liste sa po dva zastupnika i jednu sa tri zastupnika. HDZ 1990 bi sam mogao napraviti jednu listu sa dva zastupnika i u tom bi slučaju žrijebom bilo odlučeno koje tri liste od tri HDZ-ove i jedne Devedesetke dobijaju mandate u Domu naroda FBiH. No, ukoliko DF-ova Hrvatica podrži listu HDZ-a 1990. ova bi stranka dobila jedno sigurno mjesto u Domu naroda FBiH. u tom bi slučaju omjer bio 3 HDZ BiH – 1 HDZ 1990.

    Dakle, od 16 hrvatskih delegata iz SBK, Livanjskog, HNK i Zapadnohercegovačkog kantona, šet ih nije pod kontrolom HDZ-a BiH, odnosno Dragana Čovića. Od tih šest delegata pripada četiri bi pripala HDZ-u 1990, a HRS-u i HNP Pomaku po jedan.

    Već sada se, na osnovu preliminarnih rezultata, može zaključiti da  će iz Tuzlanskog kantona biti izabran hrvatski delegat iz DF-a, te po jedan H delegat iz USK-a (NES ili SDA), ZDK (Fuad Kasumović/DF/SDP), KS (NiP/DF/SDP/ZnG) i BPK  (BNS). To znači da dodatnih pet hrvatskih delegata koji nisu pod kontrolom HDZ-a BiH. U zbiru sa gore navedenih šest hrvatskih delegata iz HRS-a, HDZ 1990 i HNP Pomaka, dolazimo do broja 11. Upravo je toliko potpisa dovoljno za predlaganje (pot)predsjednika FBiH iz reda hrvatskog naroda. Ovih jedanaest delegata bi moglo izabrati i dva delegata u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Dakle, stranka Dragana Čovića nije nezaobilazan partner u vlasti ni na nivou Federacije BiH, ukoliko bi se HDZ-ova opozicija udružila poput opozicije u Sarajevu.

    Nema novog Dodika: Hoće li lider SNSD-a biti grobar osmorke?

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Milorad Dodik potrudio se da brzo obesmisli najave režimskih “analitičara” da se promijenio, da više nije “onaj stari”, da postaje kooperativan…

    U proceduru je pustio “novi” zakon o državnoj imovini entiteta Rs, Narodna skupština ga je glat prihvatila, a on se onda – tokom press konferencije – bez zadrške obrušio na sve – pogotovo “muslimane iz Sarajeva”.

    Njegovi će se trabanti potom potruditi da u javnost plasiraju niz teza koje su dobrano poljuljali tek uspostavljenu koalicionu vlast s Osmorkom (i HDZ BiH).

    Ko je makar i kratko pogledao njegov press u Banjoj Luci, mogao je odmah vidjeti da od “novog Dodika” nema ama baš ništa. Niti je ikada bilo.

    Spinovanja te vrste samo su potvrdila sve što smo već znali – i da su “analitičari” (blago kazano) naivni i bolno neinformirani i da dijelu javnosti u Bosni i Hercegovini treba neka nova iluzija. E, Dodik ju je raspršio kao balon od sapunice!

    Plasirano nam je i da usvojeni zakon nije ništa novo i da su politički lideri Osmorke unaprijed obaviješteni o tome!Rečeno nam je da se time ne “ljulja brod” i da svako nastavlja svoje.

    Nekako uporedo s tim polako nam je signalizirano i da Bošnjaci neće imati nikakvog utjecaja u Vijeću ministara.

    Dodikov ostrašćeni junoša Denis Šulić trebao bi biti “bošnjački” ministar – zajednički kandidat Dodikovog SNSD-a i SDP-a BiH Nermina Nikšića. On je to i sam potvrdio u izjavi za Federalnu TV.

    Iz SDP-a su za Politicki.ba kazali da to nije tačno i da još ništa nije dogovoreno.

    Dodali su i da još nije riješeno pitanje ko će biti ministar prometa i komunikacija BiH. Tu poziciju želi Edin Forto iz Naše stranke. Ali on nije Bošnjak. Za protekle Opće izbore 2. oktobra izjasnio se kao Ostali. I to je Fortina konstanta.

    A konstanta je i da želi biti državni ministar.

    Ako tako ostane i ako se obistini to što sam Šulić tvrdi, u Vijeću ministara bit će 2 Bošnjaka Osmorke i jedan Ostali (Forto). Time će taj blok izgubiti mogućnost da zaustavi bilo kakvu odluku državne vlade koja im ne odgovara. Treći, odlučujući glas Bošnjaka u Vijeću ministara BiH pripada “zajedničkom” kandidatu SNSD-SDP – Denisu Šuliću, junoši koji, uz ostalo, ne priznaje genocid u Srebrenici.

    Način na koji Osmorka “hendla” izazove čvrstog, istinskog koalicijskog bloka SNSD – HDZ BiH do sada je nanio ogromne i političke štete tom bloku.

    Nikšić je pokušao minimizirati značaj novousvojenog starog zakona o državnoj imovini Rs metaforama o “njivama” i “ljudima koji odlaze”.

    Potom se korigirao i napao posebno kritičare iz SDA da su licemjerni jer su neselektivno krčmili državnu imovinu, uništavali javna preduzeća i nepotizmom… Na uzvratno pominjanje brata u JP Autoceste Federacije BiH nije odgovorio.

    Prema dosadašnjem učinku, Osmorka uopće nije u stanju odgovoriti na izazove bloka Dodik – Čović.

    Percepcija u javnosti, a ona je danas sve, kaže da su zarad vlasti spremni uraditi sve!

    Ali baš sve! To nije istina, ali mi na djelu do sada ne vidjesmo ama baš ništa novo.

    Zaprijećeno je Dodiku da će mu se novousvojeni zakon naći na Ustavnom sudu BiH i čuli smo pozive da Christian Schmidt djeluje. I to je to.

    Oni koji su glasali za Osmorku s pravom očekuju da ona bude i druga i drugačija u odnosu na SDA. Za sada, gori su od SDA!

    Osam stranaka jeste raznorodno. Jedino što ih ujedinjuje je mržnja prema SDA. Ali za bolju vlast to i nije neki kriterij.

    Birači su povjerenje Osmorki dali u nadi da će to dovesti do iskoraka. Zasad, vidimo kolut naprijed, deset koluta nazad!

    Osmorka još nije iznjedrila neki novi koncept, ideju, projekat… Njena kadrovska politika, kao kičma bilo kakve politike, stara je i opterećena liderskim sujetama i gomilajućim međusobnim animozitetima. Često su na putu i redovno idu “na noge” onima s kojima vlast žele ili moraju praviti.

    Popularnost Osmorke, nepunih tri mjeseca nakon Općih izbora, pala je!

    Čović i Dodik neprestano drže inicijativu. Osmorka trči za njima.

    Sve ih se češće i glasnije u javnom diskursu portretira kao “izdajnike”. Stigma je to koja se, kada se jednom nametne, jako, jako teško skida.

    Ukoliko se ostvare Dodikove najave, a do sada su se sve ostvarile, Osmorki predstoji izuzetno težak period.

    Oni mogu uzeti vlast.

    A onda počinju pravi problemi. Na primjer, već bi u narednom mjesecu državni parlament trebao ratificirati tri sporazuma Berlinskog procesa, među kojima je i onaj kojim Bosna i Hercegovina ukida rigidni vizni režim s Kosovom.

    Dodik je svojevremeno zaprijetio da će to blokirati.

    Sagovornici Politicki.ba iz međunarodne zajednice kažu da se to neće desiti i očekuku ratifikaciju.

    Ali šta ako Dodik to glasanje uslovi pristupanje Otvorenom Balkanu?

    On već dugo zagovara pristupanje BiH toj opskurnoj inicijativi.

    Poslovna zajednica u našoj državi nije baš nesklona pristupanju Otvorenom Balkanu. Vjeruju da bi time došli lakše do tržišta Srbije, pa i Albanije. No, do sada su sva njihova nastojanja da se probiju na police šoping centara u Beogradu završila više nego mršavim rezultatima.

    Šta Osmorka stvarno misli o Otvorenom Balkanu? Umiju li i hoće li – ako im se to pitanje servira – ulazak usloviti prodorom bh. industrije na tržište Srbije?

    Prvo Kiseljam, Maza, Lymunix… na police prodajnih centara Srbije, pa potpis na Otvoreni Balkan!?

    Daj Bože!

    Treba vjerovati da se o ovom stvarima (grozničavo) razmišlja unutar Osmorke. Isto tako treba vjerovati da oni jako računaju na podršku dijela zapadnih institucija u BiH. Nadati se i da su naučili lekcije iz prošlosti. Jer, bilo je i mnogo krupnijih “riba” koje je nosila međunarodna zajednica u BiH a danas su – nigdje! A nije davno bilo kada su “vedrili i oblačili”.

    Dodik je i tajmingom za donošenje spornog zakona o državnoj imovini pokazao ne samo da je onaj isti, već i da će nastaviti sa svojom agendom.  Osmorka neće preživjeti ako bude radila kao do sada!

    (politicki.ba)

    Kako je Konaković nadmudrio Nikšića: Sa duplo manje glasova, NiP na nivou BiH ima triput više pozicija od SDP-a, u Domu naroda BiH SDP neće imati nijednog delegata!

    Piše:
    Redakcija
    -

    SDP BiH je na nivou Bosne i Hercegovine osvojo više glasova nego NiP i Naša stranka zajedno. Pa, ipak, NiP će u Vijeću ministara BiH imati najbitniju poziciju – poziciju zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. S te pozicije Elmedin Konaković će moći kontrolisati dnevni red, ali i sva imenovanja u državnim agencijama, uključujući i Obavještajno-sigurnosnu agenciju BiH. U Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH SDP ima pet zastupnika. NiP ima tri. Međutim, u rukovodstvo Predstavničkog doma PS BiH izabran je NiP-ov kadar Denis Zvizdić. Istovremeno, SDP BiH neće imati nijednog delegata u Domu naroda PS BiH. Hrvata će, izvjesno je, prepustiti HDZ-u BiH, dok će u ime stranaka Trojke, u Klub Bošnjaka Doma naroda PS BiH biti izabran Kemal Ademović iz Naroda i pravde, koji će, vjerovatno, postati član Kolegija tog Doma. Dakle, sa 79 hiljada glasova na nivou BiH, NiP je na istom nivou dobio tri ključne  bošnjačke pozicije na koje su postavljeni – Elmedin Konaković, predsjednik NiP-a, Kemal Ademović, prvi potpredsjednik NiP-a, i Denis Zvizdić, drugi potpredsjednik NiP-a. Sa 129 hiljada glasova i pet zastupnika na novu BiH, SDP-u će na nivou BiH pripasti samo jedna ministarska pozicija u Vijeću ministara BiH. Baš koliko i Našoj stranci koja je osvojila 49 hiljada glasova i koja ima dvoje državnih zastupnika.

    I na nivou Federacije BiH situacija je slična. SDP BiH je osvojio 131 hiljadu glasova, što je za 17 hiljada više nego što su osvojili NiP i Naša stranka zajedno. SDP u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH ima petnaest zastupnika, dok NiP i Naša stranka imaju zajedno – trinaest. Međutim, u rokovodstvu Zastupničkog doma FBiH SDP nema nikoga. Poziciju predsjedavajuće Zastupničkog doma dobila je Mirjana Lepić-Marinković iz Naše strake (kompenzacijski mandat). Zamjeničke pozicije su pripale Edini Gabeli iz Stranke za BiH i Mladenu Boškoviću iz HDZ-a BiH. Dakle, iako je SDP-ov klub najbrojniji u vladajućoj koaliciji na nivou FBiH, ta stranka nije dobila nijednu poziciju. Kada je u pitanju zakonodavna vlast na nivou FBiH, SDP je dobio potpredsjednika Doma naroda FBiH i reda srpskog naroda. Funkcija predsjedavajućeg je pripala HDZ-u BiH, dok je funkcija potpredsjednika iz reda bošnjačkog naroda pripala Izenu Hajdareviću iz Naroda i pravde. Istina, SDP-u BiH bi trebala pripasti pozicija premijera Federacije BiH, ali s obzirom na procedure, teško je očekivati da će tu funkciju dobiti predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.

    Tuzlanski kanton je najveća baza SDP-a BiH, gdje je ta stranka osvojila 37 hiljada glasova. NiP je u TK osvojio 10 hiljada glasova. SDP BiH u Skupštini TK ima osam zastupnika, NiP ima dvoje. Među zastupnicima u Skupštini TK, SDP ima jednu Hrvaticu. Ipak, ta stranka je odlučila da prilikom izbora hrvatskog delegata iz TK prepusti Narodu i pravdi. Šest zastupnika SDP-a u Skupštini TK se izjasnilo – Bošnjacima. No, prilikom izbora bošnjačkih delegata, SDP BiH je dobio jedno od ukupno pet B mjesta, dok su drugu poziciju prepustili – Narodu i pravdi. Tako je, u konačnici, oboje NiP-ovih zastupnika prošlo u Dom naroda FBiH (Bošnjak – Izen Hajdarević i Hrvatica Silva Banović), dok je SDP BiH sa osam zastupnika dobio dva delegata (jednog Bošnjaka – Dževad Hadžić i jednog Srbina – Slađan Ilić). Dakle, sa četiri puta manje glasova i zastupnika, NiP je iz Tuzlanskog kantona dobio isti broj delegata kao i SDP BiH. Iako je TK, kako rekosmo, baza SDP-a, u ovom kantonu ta stranka će biti u opoziciji.

    U Unsko-sanskom kantonu SDP je treća stranka. Osvojili su devet hiljada glasova, odnosno – duplo više od Naroda i pravde. Međutim, prilikom izbora bošnjačkih delegata iz USK-a, SDP je glasao za kandidata Naroda i pravde. Tako u Domu naroda FBiH Bošnjake iz USK zastupa NiP-ovac Azhar Sejarić. SDP-u je pripao srpski delegat koji bi im, inače, pripao i bez glasanja, jer je Mladen Lonić jedini Srbin izabran u Skupštinu USK.

    U Zeničko-dobojskom kantonu SDP BiH je osvojio 20 hiljada glasova, skoro duplo više od NiP-a koji je osvojio 11 hiljada glasova. Međutim, prilikom izbora bošnjačkog delegata SDP BiH je podržao NiP-ovu kandidatkinju Amru Babić. SDP-u je pripalo mjesto delegata iz reda hrvatskog naroda koji je dobio podršku BHI Fuada Kasumovića, dok je NiP-ov zastupnik podržao listu HDZ-a BiH.

    U Bosansko-podrinjskom kantonu NiP je osvojio 1444 glasa, dok je SDP osvojio 1136 glasova. Prilikom raspodjele pozicija, NiP je dobio bošnjačkog delegata iz tog kantona. U Vladi BPK SDP je dobio samo jednu poziciju (MUP). Prilikom raspodjele javnih preduzeća i ministarstava u BPK – NiP je dobio devet pozicija, Novi početak sedam, SBiH (sa manje osvojenih glasova od SDP-a) šest, koliko je dobila i Nova politička inicijativa (manje glasova od SDP-a). SDP BiH je u raspodjeli dobio – pet pozicija.

    U Kantonu Sarajevu SDP BiH je treća politička partija. I u tom su kantonu, uspjeli dobiti jednog bošnjačkog delegata (Irfan Čengić) i troje Srba (sve S bi pozicije im pripale i bez glasanja). Prema trenutnom rasporedu funkcija, SDP će i u KS ostati bez premijerske pozicije koja bi trebala pripasti Našoj stranci koja je osvojila manje glasova od SDP-a BiH.

    Zahvaljujući ovakvom glasanju u skupštinama kantona, SDP BiH u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH ima samo dva delegata. Iako je u svim kantonima (osim u KS i BPK) Narod i pravda slabiji politički subjekt od SDP-a BiH, ta stranka će u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH imati čak pet delegata, što im garantuje izbor jednog bošnjačkog delegata u Dom naroda BiH (Kemal Ademović). Kada je u pitanju izbor delegata iz reda hrvatskog naroda u Domu naroda FBiH, SDP BiH je uspio dobiti samo jednu poziciju (Marina Mujkanović iz ZDK), baš koliko je dobila stranka Narod i pravda (Silva Banović iz TK). Te dvije ruke im nisu dovoljne za izbor državnog delegata iz reda hrvatskog naroda. Dakle, zahvaljujući tome što stu pružali podršku kadrovima NiP-a, SDP BiH u Domu naroda PS BiH neće imati nijednog delegata. Da podsjetimo, u mandatnom periodu 2018.-2022., SDP je u Domu naroda imao Bošnjaka Denisa Bećirovića. U periodu od 2014. do 2018. godine, SDP, također, nije imao nijednog dlegata u Domu naroda PS BiH. No, to se desilo nakon propasti SDP-a na izborima 2014. godine. U mandatnom periodu 2010.-2014., SDP BiH je u Domu naroda PS BiH imao čak dva Bošnjaka (Hasan Bećirović i Mehmed Bradarić), i jednog Hrvata (Krunoslava Vrdoljaka). Tokom mandata 2006.-2010. SDP je u Domu naroda PS BiH imao jednog Bošnjaka (Adem Ibrahimpašić), dok je u periodu od 2002.-do 2006., SDP imao delegata u Klubu Hrvata (Tomislav Limov).

    Kolumna Vildane Selimbegović: Bakire, pazi, snima se!

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Sutra, na sjednici Zastupničkog doma, Federacija će dobiti predsjednika i potpredsjednike. Refik Lendo, SDA-ov mehanizam za blokade, održao je obećanje i potrošio vrijeme, svjestan da tek nakon raspodjele pozicija na federalnom vrhu počinju teći rokovi za izbor Vlade. SDA će – osim generala, obećao je i generalisimus – istrajati u blokadi.

    “Naser heroj” i “kuhana žaba”

    Džaba je, dakle, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt podsjećao da izabrani dužnosnici predstavljaju Federaciju, na snazi ostaje rješenje Bakira Izetbegovića o Lendi koji 101 posto izdati ne zna, jer on – pazi sad! – u vrhu Federacije predstavlja SDA, a SDA je patriotsko jezgro Bošnjaka tradicionalista posvećenih vlastitom identitetu i svojoj vjeri. Da ne bi bilo zabuna, lider SDA to nam je nadugo i naširoko objasnio u dva intervjua prošle sedmice, jednom na BIR-u, namijenjenom vjerski nastrojenoj publici, i drugom na N1, za širu upotrebu.

    Iz oba je kristalno jasno da Bošnjaci izvan kontrole SDA i dokaza u vidu članske partijske karte ne samo da nisu patriote ni vjernici, oni su vazali Milorada Dodika i Dragana Čovića, lidera SNSD-a i HDZ-a, jer jedini koalicioni sporazum o vlasti koji priznaje SDA jeste onaj SNSD-HDZ-SDA. Upravo zato svi koji su glasali za “odmetnike od SDA” i zaslužuju prijetnje kakve su u izbornoj kampanji čuli od Amora Mašovića i u reinterpretaciji Sebije Izetbegović – da će završiti u masovnim grobnicama. Izetbegović nije htio ili nije smio ograditi se od ovakvih uvreda.

    No, da ni sam nije daleko od sličnih stavova, pokazao je na primjeru Kemala Ademovića. Neću zaista komentirati koji je stepen bahatosti, arogancije i neukusa neophodan da se naš heroj, kako ga u uvodu svoga napada titulira (i) lider SDA, upoređuje s kuhanom žabom, to zapravo sve govori o Izetbegovićevom stavu spram heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata vođenog u našoj zemlji od 1992. do 1995. godine. Ključna optužba protiv jednog od rijetkih nositelja najviših priznanja Armije i MUP-a RBiH je – vjerovali ili ne – što su za njega glasali Srbi i Hrvati. Tako govori zagovornik građanske države, lider cijelog probosanskog bloka, onaj isti Izetbegović koji nije želio u Dom naroda Parlamenta BiH jer su tamo visoke plaće. Zadovoljan je penzijom, vilom na Poljinama i životom skromno bošnjačkim, kako je i stekao sve što ima. No, zato svima ostalima tumači da njegova SDA ima tapiju na dio parcele BiH na kome će odlučiti o nositeljima građevinske dozvole. Ovu prijetnju valja uistinu ozbiljno shvatiti, jer SDA tri decenije ovdje odlučuje o građevinskim dozvolama i hvala Bakiru što nam je to konačno i priznao.

    Da su njegov problem vlastite vizure, jasno je kao dan, jer od njih pobjeći ne može: Demokratsku frontu hvali dok ne prizna da priželjkuje vlast SDA, SDP i HDZ sa “pratećim satelitima”. Željko Komšić je pobijedio na izborima zato što su se Bošnjaci, tradicionalisti i vjernici, bojali Čovića – koji se nije ni kandidirao – u Predsjedništvu BiH, ali nam je otkrio i kako: “Ljudi su govorili – ja ću glasati za Bakira, a hanumi sam rekao da glasa za Željka”. Bošnjaci, dakle, imaju hanume, kojima treba narediti i kako će glasati, samo Bakir ima suprugu koja će nastaviti političku karijeru. One koje nisu ni hanume ni supruga, prolaze kao Mirjana Marinković-Lepić za koju je lider SDA javno pitao ko je ona da saziva vrh Federacije? Pa red je da mu se kaže: predsjednica Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, prva u njegovoj historiji, biće i zato što se SDA nije pitala. Gospođa Marinković-Lepić je pravnica, koja je magistrirala i doktorirala na FPN-u u Sarajevu i o tome postoje svi relevantni dokumenti, a u politici je, kao članica Naše stranke, već bila jedan mandat u državnom Parlamentu i aktivno se zalagala za jednakost svih u BiH, naročito žena koje ne ispunjavaju Izetbegovićeve kriterije da se kvalificiraju za politički angažman.

    Još su dvije teme beskrajno važne lideru SDA, jedna je odnos naše zemlje spram Zapada i(li) Istoka, druga je odnos prema vjeri. I dok na BIR-u koketira s Istokom, na N1 je posvećen Zapadu i euroatlantskom putu BiH. Nije ga niko pitao, valjda zato što nema šta suvislo ni reći o toj temi – koliko je i šta SDA učinila na ispunjavanju već famoznih 14 prioriteta na putu zemlje ka kandidatskom statusu za Evropsku uniju. Šta o tome i može reći lider stranke koja ne priznaje demokratsko pravo formiranja koalicije za vlast? I još prijeti tehničkim mandatom Vlade Fadila Novalića dokle god on to hoće? Dat će, veli, Fadilu vitamina da izdrži, ionako je planinar! To je SDA-ov doprinos euroatlantskom putu BiH: dalje blokade i nastavak cyber divljanja u kreiranju haosa.

    Nagradno pitanje

    S obzirom na to da o zemlji govori fokusirajući se samo na parcelu koju smatra bošnjačkom i svojom, Izetbegović ne štedi riječi kritike spram Zapada koji ipak Bošnjacima treba. No, problem Zapada su – ne krije to – visoki predstavnik Schmidt i SAD, jer on zna da u PIC-u vlada drugačije raspoloženje s obzirom na to da je tamo i Turska. Schmidtu je zaprijetio i povlačenjem, zaboravljajući silne zahtjeve ponajprije bošnjačkih i probosanskih političara da OHR o(p)stane. Kad je o SAD-u riječ, sigurna sam da nisam jedina koju je put Joea Bidena u Ukrajinu vratio u ratne sarajevske godine, kada je kao senator osvanuo u glavnom gradu naše zemlje. Dajući punu podršku našem otporu tada, kao što ju je pružio sada Ukrajini, Biden je i 2009. godine, kao potpredsjednik SAD-a, dolazio u Sarajevo i u svom govoru, uz punu podršku suverenitetu BiH, pomenuo samo jednog političara, Sulejmana Tihića: tadašnjeg lidera SDA današnji američki predsjednik pohvalio je za hrabrost da otvoreno istupi pred Narodnom skupštinom RS-a i ponudi ruku suradnje u ime Bošnjaka. Nagradno pitanje za aktuelnog lidera SDA glasi: ko je promijenio politiku, Biden ili SDA?

    Bakirova SDA danas neprijatelje traži i među Bošnjacima, a posebno cilja one Srbe i Hrvate koji su nesumnjivi zagovornici zajedničkog života. Poput Igora Stojanovića, Lendinog kolege u vrhu FBiH, kadra SDP-a i dokazanog Bosanca, krivog što ne pristaje na Izetbegovićevo mjerenje snage Bosne punim džamijama. Istovremeno se lider SDA hvali kako je on bio nalogodavac reisu-l-ulemi u zatvaranju paradžemata u BiH! No, to je valjda već u domenu odnosa muslimana Bakira sa svojim IZBiH i stranačkog lidera sa zemljom u kojoj pretenduje da bude neprikosnoveni vladar. O toj bi se politici i SDA morala izjasniti. Od mene tek podsjećanje na istup njegova oca Alije u Džedi 1994. godine: islam jeste najveći, ali muslimani nisu. Upravo zbog ovakvih manira.

    Analiza Andreja Nikolaidisa: Zašto eventualna pobjeda Jakova Milatovića nije dobra za demokratiju u Crnoj Gori?

    Piše:
    Andrej Nikolaidis
    -

    Blok koji predvodi Jakov Milatović nije opozicija: iza Milatovića stoji čitava parlamentarna većina, bez jednog jedinog izuzetka. Vrlo je prosto. Milatović je kandidat vlasti. Đukanović je kandidat opozicije.

    Crna Gora je vjerovatno jedina zemlja u svemiru, u sve četiri (ili deset, svejedno) dimezija prostor-vremena, u kojoj se građanima poručuje da bi pobjeda kandidata vlasti donijela neophodne promjene. Šta: vlast se smjenjuje i kontroliše tako što ćete joj dati još vlasti? Milatovićeva pobjeda ne bi značila ni promjene ni osnaženje demokratskih procesa, nego dalju konsolidaciju vlasti i dalje slabljenje opozicije.

    A otkad to jačanje vlasti i osipanje opozicije znači „jačanje demokratskih procesa“?

    Vlast ni ne krije da želi zatrijeti opoziciju. Ne krije da je njihov cilj da alternativa praktično ne postoji. Oni neprekidno govore o „kraju“ opozicije, njenom raspadu. Da se ne lažemo, to svi znamo: da mogu, oni bi rado pohapsili i zabranili čitavu opoziciju, koju ionako neprekidno kriminalizuju i dehumanizuju. Takav tretman opozicije znak je ozbiljnih totalitarnih tendencija. Hoće to kada vlast preuzmete u kontrarevoluciji. Tada se javi potreba da se zatre sve što je kontra-kontrarevolucionarno.

    Crna Gora je vjerovatno jedina zemlja u svemiru, u sve četiri (ili deset, svejedno) dimezija prostor-vremena, u kojoj kontrarevolucionarna garda sebe predstavlja kao progresivnu inteligenciju.

    Ako opozicija više nikada neće osvojiti vlast, to znači samo jedno: da će vlast zauvijek vladati. Sorry: to se ne zove demokratija. Svi znamo pravo ime za za to.

    Milatović je novi lider bloka koji je na vlasti. On je alpha dog. Ostali su pokazali da su mu submisivni. Oni za koje oni misle da su „njihovi“ birači, onda kada u nedjelju izađu na izbore i glasaju za novog vođu, od toga trena Milatovićevo su biračko tijelo. No svejedno, svi su oni tridesetoavgustovci, svi su oni vlast dobili zahvaljujući Amfilohiju i njegovim litijama; svi su oni, napokon, već dvije i po godine vlast. Riječ je tek o prelivanju moći iz jedne u drugu frakciju vladajućih.

    Pobjeda kandidata vladajućih, Milatovića, rekoh, značila bi, logično i očito – dalju konsolidaciju vlasti.

    DPS je vlast izgubio 30. avgusta 2020. Potom je nastavio gubiti – od jednih do drugih lokalnih izbora. Na vlast se, na negdašnji način i u ondašnjem obliku, neće vratiti. Takav povratak ne žele ni ljudi koji glasaju za DPS i glasaće za Đukanovića.

    U trenutku kada je postao opozicija, DPS-u je postao nužan i posve novi ugovor sa građanima. Ugovor po kojem će građani imati punu kontrolu nad tom partijom, koja odustaje od svake ideje kontrole nad njima. Danas, budućnost DPS-a je u rukama građana, a ne obratno, kako je onomad bilo. Tu ujedno leži i odgovor na čijoj strani je CDM: na strani građana i demokratije, kao i uvijek.

    Apsolutna vlast DPS-a, dakle, više nije ni opcija. Ali je na pomolu stvaranje nove superstrukture vlasti, upravo one kojoj je na čelu Milatović. U rukama imaju najveći grad, Podgoricu.

    Recimo da – nije teško zamisliti – osvoje mjesto predsjednika države. I budu najjača partija vlasti na parlamentarnim izborima u junu. Eto vam nove superpartije koju više niko ne kontroliše, dok ona kontroliše sve. Sjaši Kurta da uzjaše Murta: je li tako glasi poslovica?

    Koliko je ovo izgledna opcija, pokazuje rezultat prvog kruga predsjedničkih izbora. Taj rezultat je najava da bi tridesetoavgustovci na predstojećim parlamentarnim izborima mogli osvojiti dvotrećinsku većinu madata. Koja im daje politički ekvivalent supermoći: između ostalog i sposobnost promjene ustava. A tu moć, čak i dok je bio najjači, nije imao ni DPS, nego je glasove za donošenje ustava morao tražiti u opoziciji.

    Ovdje se, dakle, ne radi o tome hoće li DPS opet imati apsolutnu vlast, jer neće, nego o tome da li ćemo jednu apsolutnu vlast zamijeniti drugom. Na pragu smo toga.

    Kohabitacija između predsjednika i parlamenta, iz različitih političkih opcija, znak je zdrave demokratije. Oni koji vas plaše opozicijom uz poruku da vladajućima treba dati još vlasti, a pritom zatrijeti alternativu, nisu prijatelji demokratije. Njihove totalitarne ambicije jedva da su traljavo prikrivene.

    (test je izvorno objavljen na CDM-u)

    Od Beograda i Banja Luke ne stiže u Sarajevo: Konakovićev dogovor s Dodikom (ni)je na štetu države

    Piše:
    Amra Vrabac
    -

    Beograd, pa Banja Luka. Gdje će poslije ne znamo. Ali nije bio tamo gdje je trebao. Na Danu sjećanja na 1.601 ubijeno dijete opkoljenog Sarajeva. Nije bio ni on, niti bilo koji državni ministar. Dvojica su presjednici političkih stranaka. Glasačko tijelo većinom im je u Sarajevu. Elmedin Konaković i Edin Forto danas su trebali biti na Trgu djece Sarajeva. Ali nisu. Glasali su da se na nivou države proglasi Dan žalosti zbog žrtava u Beogradu, ali iako su njihove stranke vlast u KS nisu ranije inicirali da danas bude Dan žalosti u Kantonu Sarajevo zbog 5. maja i 1.601 ubijenog djeteta.

    Konaković je u četvrtak otišao u Beograd u društvu potpredsjednika FBiH Igora Stojanovića. Da li su poslije bili na košarkaškoj utakmici nije ni važno. Važno je ono što se danas desilo. Počast nisu odali ni on ni Stojanović, ali ni strani ambasadori koji su učinili sve da nametnu Vladu FBiH kako bi mogli nastaviti sa planovima obračuna sa neposlušnim probosanskim strankama i kadrovima.

    MVP je u trenutku kada se u Sarajevu izvodio performans koji je svim prisutnim probudio emocije i traume simuliranjem zvukova granata, snajpera, eksplozija, vriske, svratio u Banja Luku i s Miloradom Dodikom dogovorio tačke dnevnog reda Vijeća ministara BiH. Ministar koji nije član Kolegija i predsjednik bh. entiteta Rs dogovaraju šta će i kada raditi Vijeće ministara BiH.

    Čini se da je Konakovića sve manje tamo gdje treba biti, a sve više tamo gdje se kuju planovi o jačanju entiteta, slabljenju države i njenih institucija iako se bezuspješno poziva na iste te institucije, a Dodik na zajedničke komisije.

    Iako vrlo često poručuje da je lažno optužen za navodnu izdaju državnih interesa, pa nam elaborira u kasnovečernjim statusima na društvenim mrežama, drži pridike novinarima na press konferencijama, Konakovića bi mogla koštati vlastita brzopletost i nepromišljenost. Svaka druga riječ mu je kompromis. A svaka treća bi mu trebala biti crvena linija. No, tih linija jednostavno nema. Lakše je, kako to reče Dodik, neke stvari oko kojih se ne mogu dogovoriti ostaviti za druga vremena. Nije precizirao na šta je mislio, ali još nam odjekuje govor iz Donje Gradine kada je po ko zna koji put negirao genocid u Srebrenici. Zato ni ovog 11. jula neće biti Dana žalosti u BiH. Tu neće biti kompromisa sa Dodikom.

    Dodik je i danas Konakoviću ponovio listu zahtjeva – Buk Bijela, Istočna interkonekcija, aerodrom Trebinje. Konaković nije iznio listu niti crvene linije probosanske strane u Vijeću ministara BiH. Umjesto Konakovića o crvenim linijama govore Denis Zvizdić, Kemal Ademović, Aljoša Čampara. Ali oni nisu u Banja Luci i ne razgovaraju s Dodikom.

    U borbi sa političkim liscima Dodikom i Draganom Čovićem Konaković ostaje usamljen. Partnerstvo sklopljeno prije više od deceniju neće prekinuti ni jedan ni drugi zbog harizmatičnog i pričljivog šefa NIP-a. Ne treba se ni Konaković ni ostatak trojke i onih koji čine federalnu vlast zanositi da će bilo šta uspjeti dobiti od ovog dvojca. Ako im se i učini da su nešto „dobili“ sve je to dobro osmišljen plan dok HDZ i SNSD mudro biraju i dobijaju od trojke ono što žele.

    Kooperativnog i poslušnog partnera bez previše zahtjeva nisu mogli boljeg ni zamisliti. A i ono što traže, prolazi kroz rešetku Dodika i Čovića. Najavio je Konaković još sastanaka sa Dodikom. I bit će ih i u Banja Luci i u Mostaru sa Čovićem. Tek slijedi bitka za državnu imovinu i izborni zakon.

    Istočnu interkonekciju šef NIP-a je već obećao, a ako tako bude i sa drugim zahtjevima pitanje je šta će od države BiH ostati. Nadamo se samo da riječi visokog predstavnika Christiana Schmidta o “zajedničkoj državnosti” nisu vodilja novoj vlasti jer bilo čudno ili ne, na to nijedna politička stranka iz vlasti nije reagirala.

    Kolumna Andreja Nikolaidisa za SB: Konakovićevo poimanje Otvorenog Balkana je poput poimanja koncentracionih logora za Ujgure jer je logorašu do sebe lako čestitati Bajram

    Piše:
    Andrej Nikolaidis
    -

    Svaka zajednica je, u izvjesnom smislu, zajednica vrijednosti. Ljudi se okupljaju oko nečega i zbog nečega. Ljubitelji stripa se okupljaju da bi razmjenjivali i kupovali stripove. Ljudi za šankom se okupljaju da bi se napili. Ljudi u noćnim klubovima se okupljaju da bi se drogirali i imali seks. Svinger se okupljaju da bi imali svingerski seks. Bankari se okupljaju da bi zaradili još novca, što nije moguće ako ne unište još ljudskih života. Ljudi koji u Vatikanu stoje u gomili i čekaju da bude izabran novi papa okupljaju se zato što tako liječe strah od smrti. Ljudi na godišnjim skupovima Klingonaca okupljaju se jer identifikacija sa likovima iz Zvjezdanih staza unosi smisao i radost u njihove živote.

    Ali zašto se ljudi okupljaju u Otvoreni Balkan?

    Ako pitate Anu Brnabić i Dritana Abazovića, čine to zato da bi bolje sarađivali, lakše putovali u druge zemlje i radili u njima, zato što će to olakšati protok roba, ljudi i kapitala, potom i zato što to smanjuje tenzije u regionu.

    Ako pitate Aleksandra Vulina – zato što je Otvoreni Balkan realizacija Srpskog sveta koji on sanja i o njemu s vremena na vrijeme progovori.

    Ako pitate Dina Konakovića, zato što će u Otvorenom Balkanu ljudi jedni drugima lakše dolaziti na Bajram (“Preko 5 miliona Bošnjaka muslimana bi bilo u mogućnosti jedni drugima da idu na Bajram…”, rekao je doslovce on) pa će to olakšati protok baklave i Kurbana. Dakle, OB nije skraćenica za Otvoreni Balkan, nego za Otvoreni Bajram.

    Ako pitate mene, .ebe se Ani Brnabić i Dritanu za protok roba, ljudi i kapitala; sve što najavljuje Otvoreni Balkan već postoji u Berlinskom procesu, samo što ljudi poput Vulina u Berlinskom procesu ne mogu vidjeti Veliku Srbiju, a u Otvorenom Balkanu mogu; konačno, Konakovićeva argumentacija primjenjiva je i na kineske logore za Ujgure: u konc-logoru je, naime, mnogo lakše čestitati Bajram zatočeniku do sebe nego ako zbog čestitke moraš ići s kraja na kraj Kine.

    Ispada, eto, da je Otvoreni Balkan Rorschach test: svi gledaju u istu fleku a svako vidi nešto drugo.

    Amerikanci su zapovijedili da se napravi Otvoreni Balkan. Ako ne slušaš Amerikance, ne možeš biti vlast. Stoga je svako slobodan da izmisli vlastite uzvišene razloge zbog kojih sluša Amerikance. Što znači da Otvoreni balkan nije zajednica vrijednosti, nego skup kreativnih isprika. Takozvane “vrijednosti” su, uostalom, danas fluidne – kao i sve ostalo. Pored toga, i precijenjene su. Kao što je govorio Groucho Marx: ovo su moje vrijednosti od kojih ne odstupam; ako vam se ne dopadaju, nije problem – imam ja i druge.

    Kako bilo, rehabilitacija četničkog koljača Nikole Kalabića snažan je podsticaj Otvorenom Balkanu.
    Jer: Otvoreni Balkan zajednica je novog vremena.

    Jer: vrijeme zatvorenih umova je iza nas. Zašto bi neko, osim ako nije zatočenik zatvorena uma, doveo u pitanje namjere i iskrenost onih koji pozivaju u novu zajednicu, samo zato što taj rehabilituje zlikovce i pokret koji je bio posvećen istrebljenju susjednih naroda – gdje god ih se mogao dokopati? Napokon, i četnici su bili za regionalno povezivanje i Balkan bez granica.
    Kako onda, tako i sada.

    Kada Aleksandar Vučić kaže da je za regionalnu saradnju i povezivanje, on govori istinu – u smislu u kojem istinu saopštava i pedofil koji tvrdi da voli djecu. Kad ti Vučić kaže da voli Bosnu, imaš razloga za sreću taman koliko i goveče čiji kupac voli biftek.

    On nesporno jeste za povezivanje – zato onomad i jeste bio na četničkim položajima iznad Sarajeva. Nije on patrolirao Jevrejskim grobljem zato što je htio da se Bosna i Srbija razvežu, nego da se uvežu.

    Ako je Otvoreni Balkan stvarno otvoren i inkluzivan, u njemu mora biti mjesta i za Kalabića.

    Naši su ljudi teški. Malo eksperimentišeš sa pet-šest jarana i za mahalu si odmah “peder”.

    Tako se naši ljudi uhvate onoga što je čovjek radio u ratu i nikad mu zaboraviti. Evo recimo Dario Kordić i Ratko Mladić. Jel’ treba do kraja života da im se nabija na nos ono što su učinili u Ahmićima i Srebrenici?

    To što je Kalabić klao u Drugom svjetskom ratu, ne znači da danas ne bi bio nosilac progresivnih tendencija. Evo Vučić, da se vratimo na njega. Kao što se promijenio on, tako bi i Kalabić.

    Znate, kad su ljudi zlonamjerni, imaju zadnje namjere i taoci su prošlosti, tada sve, pa čak i genocid, može biti prepreka povezivanju i saradnji.

    A sad zajebancija na stranu. Čitav ovaj tekst, naročito drugi njegov dio, ironija i sarkazam su. Evo u čemu je problem. U tome što sam ja zapravo samo ponavljao poruke koje nam šalju ovdašnje političke elite i zapadne ambasade. Kada ja to kažem, to je sarkazam i očekuje se da se gorko nasmijete. Kada oni kažu tu istu stvar, to je političko upustvo i očekuje se da poslušate.

    Kada izolujete i saberete njihove političke poruke, djeluje kao da se zajebavaju. A zvuči kao da nas zajebavaju samo zato što se oni zaista zajebavaju sa nama.

    (Slobodna Bosna)

    “Građanska” i “liberalna” demokratija SDP-a i NS-a: Dva kongresa sa istim jednoumljem

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Dva kongresa u jednom danu. Dva lidera. I jednoumlje.

    Niti Socijaldemokratska partija, a ni Naša stranka nisu imali kuveta da makar svom članstvu prirede demokratski festival – da imaju dva ili više kandidata za predsjednika stranke.

    SDP je otišao “korak dalje” pa je aktuelnom predsjedniku produžio mandat za još pola novog mandata.

    Kažu da ta odluka nije u skladu sa Statutom. Ali, koga briga.

    Naša stranka je u sjeni verbalne paljbe između Nermina Nikšića i Irfana Čengića ponovo izabrala Edina Fortu za svog predsjednika. Ni on, naravno, nije imao protivkandidata.

    Ako SDA baštini takvu politiku, ako se niko ne smije usuditi ni pomisliti da izađe na megdan Miloradu Dodiku, ako Dragan Čović podmlađuje sve u HDZ-u osim sebe, kakve nam to poruke šalju SDP i NS?

    U najmanju ruku da su isti kao stranke koje su proteklih godina tako žestoko kritizirali. Sve dok s HDZ i SNSD nisu ušli u koaliciju.

    To što je javnost pomno pratila šta se dešava s SDP-om odraz je činjenice da je to i dalje jaka stranka. Istina, snaga im se topi kako u svakom od izbornih ciklusa osvajaju manje glasova, ali su i dalje među prvih pet partija na državnom nivou.

    NS je, pak, u sjeni.

    I oni su dobro pali po broju osvojenih glasova, ali su i dalje u državnom, federalnom (ne i skupštini Rs!), te u nekoliko kantona zastupljeni sa poslanicima.

    “Liberalizam” te partije vidi se u odnosu na druge. Izdašno im se dijele lekcije i “uči demokratiji”. U vlastitom dvorištu toga nema – mora se slušati predsjednik. A on je neupitan.

    To što ni u jednoj od dvije “građanske” i “liberalne” partije nije bilo više kandidata za čelnu stranačku poziciju pokazatelj je stanja ne samo demokratije, već – mnogo važnije – kadrovske ekipiranosti.

    A zašto je to tako, dobro se zna.

    I SDP i NS trebaju biti inkluzivne stranke. Njihovi lideri svojim primjerom to trebaju dokazivati. Rezultat takve politike bila bi “gužva” u utrci za poziciju prvog čovjeka partije.

    To što nisu pokušali ni odglumiti demokratiju, zorno svjedoči ne samo o realnosti sadašnjeg stranačkog stanja, već i perspektivama.

    Kako tih partija, tako i društva u cjelini.

    (politicki.ba)

    Janusz Bugajski’s Washington View: US and EU Enable Moscow’s Balkan Subversion

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    Washington and Brussels claim that by courting Serbian President Aleksandar Vučić they are weaning him away from Moscow and creating a common front against the Putin regime. However, the evidence demonstrates the exact opposite. Every concession to Belgrade or lack of accountability for its provocative actions encourages the Kremlin. Russian officials calculate that the West has a soft presence in the Balkans and will continue to concede ground to avoid violence. And perversely, it is the policy of appeasement that is much more likely to lead to armed conflict.

    The Kremlin views the Western Balkans as a strategic asset that expands Russia’s geopolitical reach, fractures Western cohesion, and undermine Euro-Atlantic institutions. Fomenting disputes contributes to unsettling the region and dividing international responses. Unresolved conflicts also enable the Kremlin to claim that despite its expansion NATO has failed to stabilize the peninsula. Moscow also seeks to discredit and weaken the US presence while gaining allies that depend on its diplomatic support and financial corruption. In pursuing these strategic objectives, Moscow helps promote Serbian nationalism and expansionism.

    American and EU diplomats display a lack of understanding of Russia’s goals and strategies. They define Moscow’s involvement simply as “meddling” rather than as subversion with a destructive purpose. As a result, they assist Moscow through their consistently misfiring policies. In the case of Serbia, they avoid publicly criticizing Vucic’s authoritarianism and threats to Kosova’s security and thereby raise his stature in Moscow as the primary regional disruptor.

    Over recent weeks, Belgrade has been allowed to build up its military along Kosova’s border, threaten armed intervention in alleged defense of the Serbian minority, recruit militants and hooligans to attack NATO peacekeepers, Kosova officials and local journalists, and kidnap Kosova’s police officers. The response from Washington and Brussels has been tepid, thus encouraging further provocative acts that can result in casualties.

    Instead of pressing Belgrade by deploying strong diplomatic and economic sanctions, Western envoys seem determined to please Putin by blaming the unrest on the government in Prishtina. They naively fail to realize that attacking Kosova for implementing its own constitution on its entire territory not only weakens the state but also directly helps Moscow by discrediting years of US democracy promotion and state building.

    About 15,000 Serbs in four northern Kosova municipalities, out of a total Serbian population of some 96,000, boycotted the municipal elections in April 2023. As a result, ethnic Albanian and Bosniak candidates were elected with a low local turnout. The US State Department declared the elections as consistent with Kosova’s constitutional and legal requirements but then backtracked when Belgrade incited violence by claiming the results were not a long-term political solution. Washington also accused Prishtina of provoking violence instead of pinpointing the true source of the clashes – gangs hired by Serbia’s security agencies. The net result was to embolden further anti-state actions and remove the spotlight from the only long-term solution – mutual recognition between Serbia and Kosova.

    US ambassador to Pristina, Jeffrey Hovenier, even declared that Washington would apply sanctions against Kosova following the Serbian unrest, including the cancellation of Prishtina’s participation in the US-led “Defender Europe 2023” military exercise. In other words, US policy makers are now excluding Kosova from a security umbrella that Moscow wants dismantled. The ambassador also asserted that the US would cease all efforts to assist Kosova in gaining recognition from the five remaining EU states and halt the process of integration into international organizations. The EU Commission further gifted Moscow by planning to suspend funds, high level visits, and any work on the SAA Agreement with Kosova.

    Pressure by Western diplomats on Prishtina to establish an Association of Serb Municipalities will further erode the authority of the central government and increase Belgrade’s involvement in disrupting Kosova’s institutions. It will give Moscow another inroad in the region similar to the RS entity in Bosnia-Herzegovina. Washington and Brussels are also helping the greater Serbia project by largely ignoring civil and minority rights outside of Kosova. Nearly 100,000 Albanians form large majorities in two municipalities in the Preševo valley but have far fewer rights than Serbs in Kosova and are increasingly subject to government pressures.

    In the case of Bosnia-Herzegovina, permitting unilateral election changes by the High Representative helps ethno-nationalists, deepens grievances, and encourages separatism. It appears that Western envoys are now supporting the strategy of Russian officials who are determined to keep Bosnia weak, divided, and unqualified for NATO or the EU. They are also enticing Milorad Dodik to devise new moves toward secession. For instance, as with the Serb boycott of Kosova’s elections he can withdraw all Serbian officials from state-wide institutions and declare the entity government in Banja Luka as the only legitimate sovereign institution in the RS. A weak response from Washington will then be seen as another green light on the road to secession.

    By centering US policy on Belgrade at the cost of its neighbors, Washington is repeating its mistakes toward Russia. In placating Moscow at Kyiv’s expense and failing to provide either sufficient military deterrence or NATO membership for Ukraine, Washington encouraged Russia’s invasion. A similar scenario is now unfolding in the Western Balkans where Kosova and Bosnia are pressured to surrender their sovereignty.

    Vučić may allow old stocks of ammunition to be sent to Ukraine to placate Washington, but he constantly mocks US/EU diplomats and officials in his Russia connections. He regularly sends his ministers to meet with Russian counterparts, signs energy deals and other economic contracts, and allows Serbia to be used as the center for Russian intelligence gathering and anti-Western information wars. At the same time, Washington ignores Vučić’s corrupt criminal connections and fails to censure him for his close relations with Russia’s ruling war criminals. Such misguided policies will simply embolden the Kremlin to maneuver Vučić into further destabilizing the region.

    Nakon “diskvalifikacije” Mehmedovića: Ko se boji Šemse još?

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Stranka demokratske akcije će na predstojećem kongresu imati samo jednog kandidata za predsjednika. Opet! Šemsudin Mehmedović, prema tvrdnjama Izborne komisije SDA, nije sakupio dovoljan broj organizacija koje su ga predložile.

    U razgovoru za Politicki.ba on je tvrdio suprotno. Ima, kaže, podršku 16 od ukupno 19 općinskih/gradskih organizacija SDA. Ostale tri su “podijeljena” podrška.

    Prema informacijama ovog portala, Gornji Vakuf je poslao čak šest prijedloga za predsjednika. Podržali su Mehmedovića, “dali glas” Izetbegoviću i “nabešali” još četiri imena za koje smatraju da “serbes” mogu biti čelnik ili čelnica najjače bošnjačke stranke.

    A iz Centrale SDA svima je rečeno da mogu predložiti samo jednoga. U instrukciji nižim organima stranke napisano je da se “predlaže koliko se bira”. Ergo, jedno ime za predsjednika, 9 za potpredsjednike…

    Zašto su se iz Gornjeg Vakufa odlučili na “neposluh” prema Sarajevu, samo oni znaju. Valjda znaju. Odluka da se iz utrke eliminira Mehmedović duboko je pogrešna. I mnogo je dokaza u prilog takvoj tvrdnji.

    U srazu Izetbegović – Mehmedović, ovaj prvi je apsolutni favorit. Neka niko ne gaji iluzije da bi prvak SDA iz Tešnja mogao pobijediti Bakira.

    Zašto su u Centrali odustali od “zicer-pobjede”?!

    Procedure predlaganja čelništva SDA u nižim nivoima nisu baš ispoštovane. To čak priznaje i Izborna komisija. U njihovom saopćenju čak piše da je bilo zloupotreba pečata. Neko će reći da na brojku od 116 nižih organa ove stranke, četiri slučaja gdje ima i zloupotrebe pečata. Ipak, u ovom vaktu i obzirom da se radi o staroj, etabliranoj stranci, s iskusnim kadrom (više-manje) informacija da je neko zloupotrijebio pečat stranke je u najmanju ruku intrigirajuća.

    No, to je i presitan detalj da bi smo se više njime bavili. Ako hoće, neka stranački organi to raspetljavaju.

    U tom raspetljavanju, mada do toga neće doći, neka ispitaju i koliko je nižih nivoa SDA organiziralo predlaganje kandidata kako treba – sazivanjem skupština. Politicki.ba ima informacije da je u velikom broju slučajeva sve urađeno zbrda-zdola. Većina sarajevskih odbora, na primjer, uopće nije imala stranačke skupštine. A samo taj organ mogao je predložiti kandidate.

    Da se vratimo Šemsudinu Mehmedoviću.

    On je iskoračio na megdan Izetbegoviću. Bakiru nije do natezanja s bilo kime kada je u pitanju vrh SDA. I to je pogrešno!

    “Izgubila je demokratija”, bila je prva reakcija nekoliko visokih funkcionera SDA.

    Svi oni uglas tvrde da bi Bakir iz ove utakmice izašao kao pobjednik. Ovako je Mehmedović samo žrtva.

    Čemu to?!

    SDA se propisno narugala svojim političkim rivalima jer su listom imali samo jednog kandidata za predsjednika. I s pravom su se sprdali s procedurama u Našoj stranci ili SDP-u.

    A onda su uradili gore! Šta će Šemso uraditi?

    Može “progutati žabu” i ostati u SDA, te oponirati vrhu stranke svojim stavovima i aktivnostima. Ne bi mu bilo prvi put.

    Može i napustiti SDA i možda povesti za sobom još neke zastupnike. Ni to mu ne bi bilo prvi put.

    Šta se može očekivati unutar SDA sada? Bit će zanimljivo pratiti taj dio kongresa. Koliko će delegata pristupiti glasanju, ako ono bude javno. A ako bude tajno, koliko će biti nevažećih listića.

    Bakir je gubitnik. A i SDA. Jer, od Trojke bolji nisu. A kao da sada nastoje biti gori od njih.

    (politicki.ba)

    1...141516...55Stranica 15 of 55

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj