Analize

Sanja i Ramo su tek početak: Šta smo dobili s novom Vladom FBiH?

Od imenovanja nove Vlade FBiH prošlo je 16 dana, a do sada su se dvoje ministara istakli u svojim javnim nastupima. Prednost ćemo dati ministrici Sanji Vlaisavljević (HDZ BiH). Ne zato što je žena, već zato što je svojim javnim istupom relativizirala ratni zločin počinjen u Ahmićima, a ratnog zločinca Darija Kordića proglasila je rehabilitovanim ili da ga treba rehabilitirati, sasvim je svjedno.

Nakon tog istupa Vlaisavljević je zatražila 24-satnu policijsku zaštitu. Njene izjave osudili su brojni glumci, režiseri, ali ne i oni od kojih se to očekivalo. Koalicioni partneri, u prvom redu premijer Nermin Nikšić, izvinio se za izjave Sanje Vlaisavljević ali je dodao da svako ima svoj stav i mišljenje. Ako Nikšić smatra da je negiranje ratnog zločina mišljenje, onda ni Milorad Dodik nije negator genocida već ima mišljenje da se „tabuti prazni ukopavaju“ u Potočarima.

Na necivilizacijske istupe ministrice nije reagirao ni ažurni šef NIP-a Elmedin Konaković. On je zadužen za državni nivo, pa nam tako redovno hvali ministra sigurnosti Nenada Nešića, opravdava njegovo dizanje tri prsta, traži jezik kompromisa sa Miloradom Dodikom, Draganom Čovićem ma s kim god treba. No, on očito nema mišljenje o Sanji Vlaisavljević niti onome što govori.

Kada je potpredsjednik FBiH Igor Stojanović prvobitno odbio potpisati prijedlog nove Vlade FBiH jer je tražio da se promijene tri imena među kojima je bila i Vlaisavljević, pobrao je velike simpatije javnosti. Ali je za samo tri dana Stojanović je ipak stavio potpis na prijedlog jer predsjednici stranaka nisu htjeli promijeniti imena.

I kada je u roku od 24 sata promijenjen prijedlog nekoliko imena zbog promjene koalicionih partnera Stojanović je i taj prijedlog potpisao ekspresno. Zato danas nema pravo „soliti nam pamet“ kako se eto on nešto zgražava nad izjavama Sanje Vlaisavljević ili bilo koga drugog u toj Vladi.

Jedina istina je da ni SDP ni NIP ne smiju ništa tražiti od HDZ-a i Dragana Čovića niti će im on bilo šta dati.

Svjestan da će se ovakvi incidenti nastaviti Nikšić se oglasio na društvenim mrežama i poručio i biračima i građanima da će biti još grešaka, ali da je ovo i jedini put kojim BiH može ići naprijed.

„Pravili smo greške i sigurno ćemo ih i dalje praviti, ali će grešaka biti neuporedivo manje nego uspjeha“, naveo je Nikšić. Neke greške smo već vidjeli, a uspjehe čekamo.

Zna i Nikšić da ovo nije bio jedini put, već je bio jedini nametnuti put u šta su umiješali prste i članovi međunarodne zajednice.

Dok na sva usta govore o pomirenju i gledanju u budućnost, u ušima žrtava samo odzvanjaju riječi Milorada Dodika, Sanje Vlaisavljević, a sigurno je i mnogih drugih koji će proći nekažnjeno.

Drugo ime koje proteklih dana dominira medijskim prostorom je Ramo Isak. Tako je federalni ministar unutrašnjih poslova prvo kazao kako je on prvi čovjek FBiH, da ne postoji državna policija iako imamo tri agencije, a onda je u najnovijem javnom nastupu najavio hapšenja po spisku na kojima su oni koji su se ogriješili o zakon, ali i advokati, notari, iako on nema nikakvu operativnu nadležnost da govori o mogućim akcijama policije i tužilaštava. Još je važnije pitanje ko je kreirao spisak za hapšenje o kojem govori Isak.

Na njegove najave već su reagirali pojedini advokati. Umjesto da se bavi zakonitošću rada Federalne uprave policije koja je bez direktora i zamjenika, Isak najavljuje progon i hapšenja.

No, iza Rame Isaka stoji Elmedin Konaković. Kako je javno kazao 28. aprila na dan kada smo dobili oktroisanu Vladu FBiH za sve što Isak bude radio Konaković će preuzeti odgovornost.

O ispadima federalnih ministara, negiranju ratnih zločina, najavi hapšenja, međunarodna zajednica se ne oglašava. Ni u OHR-u nemaju odgovor na pitanje kada će početi sankcionisanje negatora genocida i ratnih zločina i veličanja ratnih zločinaca.

Međunarodna zajednica svoj cilj je ispunila, dobila je vlast bez SDA, a krajnji rezultat očito ih ne zanima. No, vrijeme će najbolje pokazati koliku štetu će država BiH imati od nametnute vlasti, a koliko građana će napustiti BiH jer se taj trend neće zaustaviti ma kakvu priču nam pričali iz trojke, četvorke, šestorke ili n-torke…

(NAP)

Turska ide u drugi krug predsjedničkih izbora: Erdogan pred novom pobjedom, Kılıçdaroğlua bi mogla koštati podrška prokurdskog HDP-a

Sva predizborna istraživanja su bila pogrešna. I to mnogo više od statističke greške. Recep Tayyip Erdoğan je, suprotno svim istraživanjima, u prvom krugu osvojio više glasova od svog protukandidata Kemala Kılıçdaroğlua. Ali to mu, ipak, nije bilo dovoljno da proglasi pobjedu u prvom krugu predsjedničkih izbora u Turskoj. Aktualni turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan u prvom je krugu osvojio 49,34 posto. To je, otprilike, procenat oko kojeg se slažu i opozicioni Sozcu i provladina Anadolu Agency. Kemal Kılıçdaroğlu je na 45 procenata i u drugom krugu će mu trebati čudo da postane turski predsjednik.

rezultati predsjedničkih izbora, izvor: Anadolu Agency

Istovremeno, kada su u pitanju izbori za turski parlament, koalicija okupljena oko Erdoganove AK partije osvojila je 49,3 posto. I to znači da će, kada se preračunaju mandati i izbace sve one stranke koje nisu prešle cenzus, Erdoganova koalicija imati većinu u Parlamentu.

Rezultati parlamentarnih izbora: izvor Anadolu Agency

No, vratimo se sada predsjedničkim izborima. Osim u dijelovima Turske gdje žive Kurdi, kandidat ljevice Kemal Kılıçdaroğlu nije uspio napraviti značajniju razliku u odnosu na Erdogana. Treći kandidat, Sinan Ogan iz krajnje desnice, osvojio je 5,22 posto i njegovi će birači odigrati ključnu ulogu u drugom krugu. No, s obzirom na to da je njegovo biračko tijelo desno orjentirano i da su u pitanju ultra nacionalisti, veća je vjerovatnoća da će Oganovi birači podržati Erdogana, jer je Kemala Kılıçdaroğlua podržala koalicija šest stranka među kojima je u prokurdski HDP. 

Recep Tayyip Erdoğan je na lokaldim izborima izgubio najveće gradove u Turskoj. Međutim,  Kemal Kılıçdaroğlu, po ocjenama analitičara, najslabiji mogući kandidat opozicije, nije uspio pridobiti natpolovičnu većinu ni u najvećim gradovima. 

Istanbul

U najvećem turskom gradu izgaznost je bila 90 posto. Oko 10,2 miliona ljudi je iskoristilo svoje biračko pravo. Gledajući ukupan broj glasova, Kemal Kılıçdaroğlu je osvojio 4,92 miliona, dok je Erdogan brojao do 4,73 miliona. To znači da je Kılıçdaroğlu u Istanbulu napravio zanemarivu razliku od samo 200 hiljada glasova. Treći kandidat, ultranacionalista Sinan Ogan je u Istanbulu osvojio 457 hiljada glasova, što znači da su desno orjentirane partije u gradu kojim vlada sekularna ljevica, osvojile više glasova. Ukoliko se u drugom krugu Oganovi birači priklone Erdoganu kojem su ideološki bliži, aktualni turski predsjednik bi mogao biti pobjednik čak i u Istanbulu.

Ankara

Oko 3,9 miliona ljudi glasalo je u glavnom turskom gradu Ankari, gdje je na lokalnim izborima Erdoganova AK partija bila poražena. Izlaznost u Ankari je bila čak 91 posto. Kemal Kılıçdaroğlu je u ovom gradu osvojio svega 40 hiljada više glasova od Erdogana, dok je treći kandidat Sinan Ogan osvojio 246 hiljada glasova.I ovdje, dakle, kandidat ljevice nije uspio napraviti značajniju prednost u odnosu na Recepa Tayyipa Erdoğana.

Izmir

Nešto značajniju razliku, Kemal Kılıçdaroğlu je uspio napraviti u Izmiru. On je u tom gradu osvojio skoro milion glasova više od Erdogana. Izlaznost u Izmiru je bila 90 posto, što znači da u drugom krugu Erdogan ne može mnogo napredovati kada je u pitanju ovo uporište sekularne ljevice.

Bursa 

U četvrtom gradu po broju stanovnika u Turskoj, pobjednik u prvom krugu je Recep Tayyip Erdoğan. On je osvojio oko 210 hiljada glasova više od protukandidata Kemala Kılıçdaroğlua, čime je, faktički, “poništio” njegovu prednost iz Istanbula. U Bursi je izlaznost bila 90,2 posto, a treći kandidat Sinan Ogan je osvojio 7 posto glasova. 

Adana

Adana je peti grad po broju stanovnika u Turskoj i tu je, ako gledamo postotak izlaznosti, najmanja izlaznost od svih velikih gradova u Turskoj. Pobjedu u prvom krugu u Adani je odnio Kemal Kılıçdaroğlu, a njegova prednost je bila oko 100 hiljada glasova. Čak i da svi glasači Sina na Ogana podrže Erdogana u Adani, on neće moći pobijediti u drugom krugu u tom gradu.

Trabzon

Zaostatak iz Adane, Erdogan je poništio u Trabzonu. U ovom gradu je glasalo 534 hiljade birača. Erdogan je osvojio 349 hiljada, a Kılıçdaroğlu 151 hiljadu. Dakle, razlika iz Adane istopila se u Trabzonu.

Prema rezultatima koje je objavila Anadolu Agency, Erdogan je pobijedio u 51 gradu. Kemal Kılıçdaroğlu je pobijedio u 30 turskih gradova. Važećih glasova je bilo 52.969.895. Erdoganu je pripalo 26.086.466, a Kemal Kılıçdaroğlu je osvojio 23.869.115. Sinan Ogan je osvojio 2.796.176. Dakle, za pobjedu u drugom krugu Kemalu Kılıçdaroğluu bi bili potrebni skoro svi glasovi Sinana Ogana, što je u ovom trenutku teško očekivati, Oganovi su Oganovi birači ideološki bliži Erdoganu, a od Kemala Kılıçdaroğlua ih udaljava i prokurdski HDP koji je podržao kandidata ujedinjene opozicije. Prema pisanju turskih medija, Sinan Ogan je izjavio da će podržati Kemala Kılıçdaroğlua ukoliko se on odrekne podrške prokurdskog HDP-a. No, odricanjem HDP-a, Kemalu Kılıçdaroğluu ništa ne bi značili ni glasovi Sinana Ogana. Sve ovo dodatno povećava šanse Recepa Tayyipa Erdoğana u drugom krugu predsjedničkih izbora.

Dijaspora

Ako pogledamo glasove u dijaspori, vidimo da je Erdogan tijeskom razlikom pobijedio u Bosni i Hercegovini. Tako je, recimo, Erdogan u BiH osvojio 665 glasova, a Kemal Kılıçdaroğlu 632 glasa. Sinanu Oganu je u BiH osvojio 116 glasova.

Kada su u pitanju glasovi izvan Turske, najviše registriranih birača je u Njemačkoj. Do sada je prebrojano 50 posto listića i Erdogan ubjedljivo vodi sa oko 65 posto osvojenih glasova.

Šta je u pozadini priče o južnoj i istočnoj interkonekciji: Ruski plin za Republiku Srpsku i HDZ-ova kontrola plinovoda kojim bi se snabdijevalo Sarajevo!

U četvrtak, u 11 sati Vijeće ministara BiH bi trebalo bi odlučivati o pokretanju procedure za sklapanje međunarodnih ugovora koji se odnose  na izgradnju  istočne interkonekcije  kojom bi se na teritoriju BiH (preko Srbije) dopremao plin iz Rusije i  južne interkonekciju kojom bi se, preko jadransko-jonskog plinovoda, u BiH dopremao gas iz Azerbejdžana. U pitanju su dva strateška projekta od kojih može ovisiti i energetska i politička stabilnost Bosne i Hercegovine. No, prođu li ova dva projekta u formi koju zagovaraju Milorad Dodik i Dragan Čović, dio Bosne i Hercegovine u kojem većinski žive Bošnjaci mogle bi dugoročno pogoditi nesagledive posljedice. Čitajte pažljivo nastavak. Detalji u ovoj priči su vrlo bitni. Ranije smo ih Istrazi objavljivali, ali sada, kada je čaln Predsjedništva BiH Željko Komšić saopćio da neće potržati ove projekte bez usvajanja zakona o gasu na nivou BiH, podsjetit ćemo na ključne činjenice.

Šta je južna interkonekcija?

Južna interkonekcija je dio Jadransko-jonskog plinovoda kojim bi se iz Azerbejdžana dopremao plin za balkanske države. Izgradnjom ovog plinovoda bila bi smanjena ovisnost o ruskom plinu.

Prema zvaničnim dokumentima institucija EU, cilj ovog plinovoda, koji bi prolazio kroz Hrvatsku, Crnu Goru, BiH i Albaniju je obezbjeđivanje novog transportnog pravca snabdijevanja prirodnim gasom iz Azerbejdžana. BH krak bi išao preko Posušja, Mostara do novog Travnika. Plinovod Zagvozd-Novi Travnik, inače, nalazi se na listi prioriteta Evropske energetske zajednice, a nosilac ovog projekta je BH Gas. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) odobrila je 101 milion eura za realizaciju ovog projekta, dok je USAID također odobrio 500 hiljada dolara za izradu projektne dokumentacije.

Šta je istočna interkonekcija?

Nova istočna interkonekcija je zajednički projekat Srbije i Republike Srpske koji je pokrenut bez saglasnosti institucija Bosne i Hercegovine. Sporazum o izgradnji ovog plinovoda u martu su prošle godine potpisali zvaničnici Republike Srpske i Republike Srbije. Magistralni gasovod iz Srbije ka Republici Srpskoj, saopćeno je tada, trasom Inđija – Mačvanski Prnjavor – Bijeljina – Doboj – Banjaluka – Prijedor – Novi Grad trebalo bi da bude završen u narednih pet godina. Bila bi to druga gasna interkonekcija između Srbije i Republike srpske, odnosno, BiH. S obzirom na to da se radi o međudržavnom projektu, potrebna je saglasnost institucija BiH.

SBiH: NOVA ISTOČNA GASNA INTERKONEKCIJA-ENERGETSKI UDAR NA BIH - Stranka za Bosnu i Hercegovinu

Ovim trasom bi bio dopreman plin iz Rusije koji je Balkan dolazi Turskim tokom. Planirano je da dužina gasovoda na teritoriji Republike Srbije bude 90 kilometara, a na teritoriji Republike Srpske oko 320 kilometara. Nosilac poslova je – preduzeće iz Reublike Srpske – Gas Res.

Međudržavni sporazumi

Nijedan od ova dva gasovoda nije dobio saglasnost institucija Bosne i Hercegovine koje su jedine ovlaštene za potpisivanje i davanje saglasnosti za međudržavne sporazume. U početku su projekat južna interkonekcija opstruirali zvaničnici iz Republike Srpske, a kasnije se u opstruiranje uključila i Hrvatska demokratska zajednica. O razlozima ćemo nešto kasnije. Sada ćemo, ukratko, objasniti šta je sve potrebno da bi Predsjedništvo BiH dalo saglasnost za potpisivanje međunarodnog ugovora sa Srbijom koji se odnosi na izgradnju nove istočne interkonekcije kojom u u BiH bio dopreman ruski plin.

Kako se potpisuju međudržavni sporazumi?

Zakonom o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora propisana je je procedura zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora i druge radnje u vezi s međunarodnim ugovorima koje zaključuje Bosna i Hercegovina.

“Inicijativu za pokretanje postupka za zaključivanje međunarodnih ugovora mogu dati institucije Bosne i Hercegovine, entiteti, kantoni i druge regionalne i lokalne zajednice, te preduzeća, ustanove, nevladine organizacije i druga pravna lica iz područja svoga djelovanja. Inicijativa iz stava 1. ovog člana dostavlja se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine preko ministarstva Bosne i Hercegovine u čiji djelokrug rada spadaju pitanja koja se uređuju međunarodnim ugovorom. Kada nadležno ministarstvo Bosne i Hercegovine ocijeni da je inicijativa iz stava 1. ovog člana opravdana, dostavlja je Vijeću ministara Bosne i Hercegovine sa nacrtom prijedloga za pokretanje postupka i osnovom za vođenje pregovora radi zaključivanja međunarodnog ugovora. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine utvrđuje prijedlog za pokretanje postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja međunarodnog ugovora čiji je sastavni dio osnova iz stava 3. ovog člana”, navedeno je u ovom Zakonu.

U konkretnom slučaju (nova istočna interkonekcija), Vlada Republike Srpske bi inicijativu za zaključivanje sporazuma sa Srbijom trebala prvo dostaviti Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Ako MVTEO ocijeni da je projekat opravdan, materijali se dostavljaju Vijeću ministara koje usvaja prijedlog za pokretanje postupka za vođenje pregovora. Odluku o pokretanju postupka za vođenje pregovora, u skladu sa članom 6 ovog Zakona, donosi Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. U pregovorima za zaključivanje međunarodnog ugovora Bosnu i Hercegovinu zastupa delegacija koju je odredilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, odnosno, po njegovom ovlaštenju, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Nakon završenih pregovora delegacija za pregovore Bosne i Hercegovine dostavlja Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine izvještaj o pregovorima, a Ministarstvu inostranih poslova Bosne i Hercegovine i tekst međunarodnog ugovora. Predsjedništvo BiH, potom,donosi odluku o potpisvanju sporazuma sa usaglašenim tekstom. Nakon toga ide ratifikacija sporazuma. Sporazum ratifikuju oba doma Parlamentarne skupštine BiH. Na kraju sve, opet, ide u Predsjedništvo BiH koje odlučuje o ratifikaciji međunarodnog ugovora.

 

Južna interkonekcija: HDZ želi izbaciti BH-gas

Više od godinu dana čelnici HDZ-a BiH u federalnom Domu naroda blokirali su usvajanje Zakona o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Hrvatska”. Kliknete li ovdje, moći ćete pročitati nacrt ovog blokiranog zakona  čije povlačenje je zatražila novoformirana Vlada FBiH sa Nerminom Nikšićem na čelu.

“Ovim zakonom se ureduju pitanja od značaja za realizaciju projekta izgradnje gasovoda “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska” na pravcu Zagvozd (Republika Hrvatska) — Posušje (Bosna i Hercegovina) — Tomislavgrad — Šuica — Kupres — Bugojno — Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar (u daljnjem tekstu: Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska) na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uključujući infrastrukturu projekta, tačku interkonekcije, investitora, način finansiranja, javni interes i provedbu eksproprijacije nekretnina, korištenje zemljišta, upravne postupke izdavanja dozvola i uključenost vlada kantona, nadležnih ministarstava i drugih organa uprave, institucija i privrednih društava i druga pitanja od značaja za realizaciju projekta”, navedeno je u članu 1 predloženog Zakona.

U članu 4 ovog zakona piše da se “za nositelja investicije projekta gasovoda Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska odreduje se Privredno društvo za proizvodnju i transport gasa BH-Gas d.o.o. Sarajevo. 

nosilac posla – BH-gas

Kadrovi HDZ-a BiH u institucijama BiH i Federacije BiH ne žele podržati ovaj projekat, ukoliko kontrolu nad transportom gasa iz južne interkonekcije bude kontrolisalo federalno javno preduzeće BH-gas. Stoga oni traže da se ova kompanija, kao jedina federalna kompanija zadužena za transport gasa, izbaci iz zakona.    HDZ-ovi delegati su, stoga, predložili osnivanje novog preduzeća koje bi osnovali Zapadnohercegovački,  Kanton 10 i Srednjobosanski kanton. U junu prošle godine, delegati HDZ-a u Domu naroda FBiH dostavili su amandmane na Zakon o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Hrvatska”.

amandmani HDZ-a BiH

Oni precizno navode da se BH-gas mora izbaciti iz zakona, te da kantoni osnuju kompaniju koja bi bila zadužena za transport gasa južnom interkonekcijom. HDZ BiH predlaže Federacija bude garant za podizanje kredita u iznosu od 200 miliona KM, a da plinovodom upravljaju preduzeća kojima upravljaju kantoni u kojima vlada HDZ BiH.

Nakon što je Vlada FBiH odbila prijedlog da se iz južne interkonekcije izbaci BH-gas, HDZ je odlučio da Vlada Zapadnohercegovačkog kantona osnuje kompaniju koja bi se bavila distribucijom gasa.

“Vlada Zapadnohercegovačkog kantona utvrdila je na sjednici u utorak tekst Prijedloga Odluke o osnivanju Javnog poduzeća “Plinovod Južna interkonekcija” d. o. o. koji je upućen u skupštinsku proceduru. S obzirom na to da plinovod Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska većim dijelom prolazi kroz teritorij Županije Zapadnohercegovačke pokreće se procedura osnivanja Javnog poduzeća “Plinovod Južna interkonekcija” d. o. o. koje će obavljati djelatnost od javnog društvenog interesa Županije Zapadnohercegovačke iz područja energetike, stvaranja pretpostavki i uvjeta za realizaciju projekata plinofikacije izgradnje distributivne mreže plinovoda i priključenja na plinsku mrežu u Županiji Zapadnohercegovačkoj”, saopćeno je 30. avgusta 2022. godine iz Vlade ZHK.

Na ovaj način, HDZ BiH pokušava preuzeti kontrolu nad transportom gasa iz Azerbejdžana. Tako bi Sarajevo, faktički, unatoč “alternativnom načinu snabdijevanja”, postalo zarobljenik Širokog Brijega i Banja Luke koji bi kontrolisali plinovode prema glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Vlasti u Sarajevu bi, faktički, samo bile garant prilikom zaduživanja. O svemu ostalom bi odlučivale vlade ZHK i Vlada RS.

Od Beograda i Banja Luke ne stiže u Sarajevo: Konakovićev dogovor s Dodikom (ni)je na štetu države

Beograd, pa Banja Luka. Gdje će poslije ne znamo. Ali nije bio tamo gdje je trebao. Na Danu sjećanja na 1.601 ubijeno dijete opkoljenog Sarajeva. Nije bio ni on, niti bilo koji državni ministar. Dvojica su presjednici političkih stranaka. Glasačko tijelo većinom im je u Sarajevu. Elmedin Konaković i Edin Forto danas su trebali biti na Trgu djece Sarajeva. Ali nisu. Glasali su da se na nivou države proglasi Dan žalosti zbog žrtava u Beogradu, ali iako su njihove stranke vlast u KS nisu ranije inicirali da danas bude Dan žalosti u Kantonu Sarajevo zbog 5. maja i 1.601 ubijenog djeteta.

Konaković je u četvrtak otišao u Beograd u društvu potpredsjednika FBiH Igora Stojanovića. Da li su poslije bili na košarkaškoj utakmici nije ni važno. Važno je ono što se danas desilo. Počast nisu odali ni on ni Stojanović, ali ni strani ambasadori koji su učinili sve da nametnu Vladu FBiH kako bi mogli nastaviti sa planovima obračuna sa neposlušnim probosanskim strankama i kadrovima.

MVP je u trenutku kada se u Sarajevu izvodio performans koji je svim prisutnim probudio emocije i traume simuliranjem zvukova granata, snajpera, eksplozija, vriske, svratio u Banja Luku i s Miloradom Dodikom dogovorio tačke dnevnog reda Vijeća ministara BiH. Ministar koji nije član Kolegija i predsjednik bh. entiteta Rs dogovaraju šta će i kada raditi Vijeće ministara BiH.

Čini se da je Konakovića sve manje tamo gdje treba biti, a sve više tamo gdje se kuju planovi o jačanju entiteta, slabljenju države i njenih institucija iako se bezuspješno poziva na iste te institucije, a Dodik na zajedničke komisije.

Iako vrlo često poručuje da je lažno optužen za navodnu izdaju državnih interesa, pa nam elaborira u kasnovečernjim statusima na društvenim mrežama, drži pridike novinarima na press konferencijama, Konakovića bi mogla koštati vlastita brzopletost i nepromišljenost. Svaka druga riječ mu je kompromis. A svaka treća bi mu trebala biti crvena linija. No, tih linija jednostavno nema. Lakše je, kako to reče Dodik, neke stvari oko kojih se ne mogu dogovoriti ostaviti za druga vremena. Nije precizirao na šta je mislio, ali još nam odjekuje govor iz Donje Gradine kada je po ko zna koji put negirao genocid u Srebrenici. Zato ni ovog 11. jula neće biti Dana žalosti u BiH. Tu neće biti kompromisa sa Dodikom.

Dodik je i danas Konakoviću ponovio listu zahtjeva – Buk Bijela, Istočna interkonekcija, aerodrom Trebinje. Konaković nije iznio listu niti crvene linije probosanske strane u Vijeću ministara BiH. Umjesto Konakovića o crvenim linijama govore Denis Zvizdić, Kemal Ademović, Aljoša Čampara. Ali oni nisu u Banja Luci i ne razgovaraju s Dodikom.

U borbi sa političkim liscima Dodikom i Draganom Čovićem Konaković ostaje usamljen. Partnerstvo sklopljeno prije više od deceniju neće prekinuti ni jedan ni drugi zbog harizmatičnog i pričljivog šefa NIP-a. Ne treba se ni Konaković ni ostatak trojke i onih koji čine federalnu vlast zanositi da će bilo šta uspjeti dobiti od ovog dvojca. Ako im se i učini da su nešto „dobili“ sve je to dobro osmišljen plan dok HDZ i SNSD mudro biraju i dobijaju od trojke ono što žele.

Kooperativnog i poslušnog partnera bez previše zahtjeva nisu mogli boljeg ni zamisliti. A i ono što traže, prolazi kroz rešetku Dodika i Čovića. Najavio je Konaković još sastanaka sa Dodikom. I bit će ih i u Banja Luci i u Mostaru sa Čovićem. Tek slijedi bitka za državnu imovinu i izborni zakon.

Istočnu interkonekciju šef NIP-a je već obećao, a ako tako bude i sa drugim zahtjevima pitanje je šta će od države BiH ostati. Nadamo se samo da riječi visokog predstavnika Christiana Schmidta o “zajedničkoj državnosti” nisu vodilja novoj vlasti jer bilo čudno ili ne, na to nijedna politička stranka iz vlasti nije reagirala.

Schmidtov novi “gaf”: “BiH ima zajedničku državnost”

“Bosna i Hercegovina ima zajedničku državnost. A ona ide u Evropu i ona mora odlučiti šta je važno i za Federaciju i za Republiku Srpsku i rekao bih i za Brčko jer to je osnova Bosne i Hercegovine”, rekao je u četvrtak, tokom gostovanja na BHRT-u visoki predstavnik Christian Schmidt.

Šta je mislio pod sintagmom “zajednička državnost” nismo uspjeli saznati.

Politicki.ba obratio se Uredu visokog predstavnika s molbom za tumačenje ove kovanice.Odgovoreno nam je da oni to ne rade. Ne interpretiraju visokog predstavnika.

Za razliku od “genocide style situation” u Srebrenici, kako se na engleskom u Budimpešti izrazio Schmidt, visoki predstavnik je danas na BHRT-u govorio na njemačkom jeziku.

Kontaktirali smo i nekoliko stručnjaka ustavnog prava. Svi su bili iznenađeni sintagmom “zajednička državnost” i nisu je mogli rastumačiti. Jednostavno, prvi put su je čuli! A Schmidt je po obrazovanju pravnik.

I on voli istaći svoju pravnu naobrazbu. Šta mu,onda, znači ova sintagma?

Posebno je to upitno u kontekstu nastavka njegovog govora.

U tom dijelu on govori o pristupanju EU, BiH koja odlučuje “šta je važno” kako za oba njena entiteta, tako i distrikt Brčko.

Takav kontekst nameće odgovor da se “zajednička državnost”, dakle, “crpi” iz entiteta i distrikta.

Ustavni stručnjaci s kojima smo razgovarali uglas ističu da to nije tačno.

Kažu da ni entiteti, a pogotovo Brčko, nisu države. Niti mogu biti.

Da li je u pitanju “gaf”, čemu Schmidt jeste sklon, ili namjerno plasiranje nove kovanice, poput one Carla Bildta o “zajedničkim institucijama” zbog čega je čak morao intervenirati i Ustavni sud Bosne i Hercegovine i poništiti tu sintagmu, vidjet ćemo.

Schmidt je danas imao dva veća medijska istupa.

U drugom, u razgovoru za Oslobođenje, rekao je i ovo:

“Zbog toga i preporučujem da se ne pogubimo u pitanju koja je partija izvukla neku korist, nego da vidimo da li se može legitimno raditi i da li se mogu demokratskim putem donositi zakoni”.

Tek je ova izjava, data u kontekstu proglašenja Vlade entiteta F BiH, daje osnova za nove i nove kontraverze i žučne rasprave…

Nema Vijeća ministara, nema sjednica Parlamenta: Hoće li Schmidt riješiti i blokadu državne vlasti?

Verbalni rat Milorada Dodika i Elmedina Konakovića rezultirao je blokadom Vijeća ministara BiH. Prva sjednica je otkazana 27. aprila, a neće je biti ni ove sedmice. Prepiska preko društvenih medija Dodika i Konakovića o interkonekcijama i energetskim projektima zaustavila je i donošenje zakona koji su obaveza iz Mišljenja Evropske komisije i 14 prioriteta.

Džaba je Konaković na zalasku 2. maja pozvao Dodika „da usvajamo zakone, da gradimo sve moguće interkonekcije, energetske projekte, da privlačimo investicije u BiH, oba njena entiteta i Brčko distrikt BiH, poštujući ustavne nadležnosti i zakone Bosne i Hercegovine.“ Dodik neće pa neće. I tako dobismo prvu blokadu „najbržeg Vijeća ministara BiH“, a ne prođe ni 100 dana od imenovanja i silnih obećanja o radu, kompromisima, novom Dodiku…

I danas je Dodik imao poruku za Konakovića te ga je pozvao da pojasni kako im je visoki predstavnik Christian Schmidt pomogao da formiraju Vladu FBiH. A činjenice kažu da je Schmidt 27. aprila donio odluku kojom je zaobišao Ustav FBiH, suspendovao ga na 24 sata, naredio održavanje sjednice Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, a uz pomoć nekoliko „prijateljskih“ ambasadora osigurao većinu za potvrđivanje Vlade FBiH.

Ovo je već druga intervencija Schmidta nakon Općih izbora kojom je obećao deblokadu procesa u FBiH. No, šta ćemo s blokadama Vijeća ministara BiH. Da li će Schmidt i tu reagirati ili mu je područje rada od Mostara do Sarajeva sa skokovima do Beograda i Zagreba?

Schmidt ovih dana završava i šestomjesečni izvještaj o napretku BiH. To mu neće biti teško sročiti, dovoljno je samo da pobroji svoje intervencije u Izborni zakon i Ustav. Može navesti da je prvo pod krinkom deblokade on lično blokirao uspostavu vlasti u FBiH, a onda novom intervencijom u Ustav FBiH omogućio HDZ-u neprikosnovenu moć za koju su mu posebno zahvalni iz Zagreba.

Može dodati i da su pod njegovim prozorima apelanti pred Evropskim sudom za ljudska prava tražili da se konačno implementiraju presude tog suda, a koji bi omogućili svim građanima pravo kandidiranja na izborima za određene pozicije, a ne samo konstitutivnim narodima.

Može također navesti i da su se pod njegovim prozorima okupili građani koji su siti daljnih etničkih podjela na štetu Bošnjaka, i koji se protive jačanju pozicije samo jedne političke stranke u odnosu na sve druge.

Također, može navesti i da se građani BiH pribojavaju nezavršenih paklenih planova 90-ih koji i danas imaju svoje sljedbenike i u Beogradu i u Zagrebu i sve su glasniji.

Schmidt na blokade državne vlasti šuti. Ne vidi ih iako nema ni zakazanih sjednica Parlamenta BiH jer nemaju šta ni usvajati. Na prošloj sjednici parlamentarci iz Rs-a napustili su sjednicu Predstavničkog doma zbog zajedničke izjave o državnoj imovini političkih lidera probosanskih stranaka.

Iako ovog trenutka može smijeniti one koji blokiraju i vuku ovu zemlju unazad on jednostavno ne reaguje. A onda se buni i teško mu pada kada ga zovu visokim predstavnikom za Bošnjake. Ako nije tako, dokažite da griješimo!

Janusz Bugajski’s Washington View: Russia’s Axis of Balkan Disruption

Even while facing a major military defeat in Ukraine, Moscow continues to disrupt and destabilize vulnerable European regions, particularly the Western Balkans. It works through allies and partners who either have territorial pretensions to neighboring states, are deeply corrupted by Russian money and resources, or uphold old comrade networks with Russia’s officials.

Most European states have nationalist, ultra-leftist, and populist groupings who receive Russian cash or view Moscow as a valuable anti-democratic, anti-liberal, and anti-American bastion. However, only a few countries are governed by such parties or presidents. In the broader Balkan region, three states now have openly pro-Russian leaders – Serbia, Hungary, and half of Bosnia-Herzegovina – while two others – Montenegro and Bulgaria – are pressured by Moscow to follow suit.

Serbia remains the fulcrum of Russian penetration in the Balkans and is a constant headache for European institutions. Moscow views President Aleksandr Vučić as Russia’s disrupter-in-chief against the West. The pursuit of the “Serbian world” agenda helps to undermine the independence of Balkan states that seek closer ties with the US and Western institutions. Serbia is deeply penetrated by Russian services and Vučić knows that he would be quickly abandoned and even ousted by the Kremlin if he were to recognize Kosova, disown Serbian separatist objectives in Bosnia-Herzegovina, fully recognize Montenegro’s statehood, and petition for Serbia’s NATO membership. In effect, Vučić’s fear of Putin ensures Belgrade’s subordination to Kremlin strategy. Claims of Serbia’s “balancing” between West and East are primarily designed to extract concessions from Washington and Brussels in order to weaken Bosnia-Herzegovina, Kosova, and Montenegro.

Russia’s state interests are served in Bosnia-Herzegovina through ethno-nationalist divisions generated by the Republika Srpskaand Croatian nationalist leaders. Although Moscow seeks to corrupt a wide array of politicians and businessmen in the region regardless of ethnicity, Milorad Dodik has proved to be their primary success story. His ambitions and dependence on Russia for political support, diplomatic posturing, and corrupt funding ensures that he can be manipulated. The secession of the RS from Bosnia will likely be triggered when Putin needs a major regional crisis or even another Balkan war that can also embroil his allies in Belgrade and Budapest and divide the Western response. Ultimately, Dodik is useful to the Kremlin as a provocateur and saboteur.

The Hungarian government adds an additional lever for Moscow in promoting the pan-Serbian agenda and is also a valuable source of friction within the EU. Prime Minister Viktor Orbán faithfully served Putin by blocking Sweden’s NATO accession, delaying Finland’s NATO entry, and obstructing Ukraine’s participation in high-level NATO meetings. Budapest also recently signed energy deals with Gazprom and is contracted with Russia to build a nuclear power station. Orbán has also backed Dodik’s moves toward secession and openly favored Vučić’s regional program by signing agreements to boost military and defense industry cooperation with Serbia.

Hungary receives sizeable EU funds even while it undermines Western interests vis-à-vis an aggressive Russia and is ranked by Transparency International as the most corrupt state in the EU. The US has recently sanctioned officials of the Russian-controlled International Investment Bank in Budapest, viewing it as a platform for economic intelligence gathering. If a mechanism existed to expel Hungary from both NATO and the EU, it would be broadly supported throughout Europe.

Montenegro continues to be viewed in the Kremlin as a ripe target for anti-Westernism through the election of proxy governments under Belgrade’s influence. The recent presidential elections and the June parliamentary ballot provide opportunities to overturn Montenegro’s Western course and allow significant scope for Serbianization. Any foreign policy reversals in Montenegro will be especially welcomed in Moscow, as revenge against Podgorica for thwarting a coup attempt in October 2016 and as a demonstration that even NATO members are vulnerable to Russia’s subversion.

Bulgaria’s instability is also promoted by Moscow to keep the government in Sofia off balance, generate disputes with North Macedonia, and diminish NATO’s effectiveness in the Black Sea region. The primary Russian asset is President Rumen Radev, whose close personal connections with Moscow ensure his resistance to providing military assistance to Ukraine. He has also persistently called for lifting sanctions against Russia for its invasion of Ukraine, opposes a more effective NATO presence in the Black Sea to deter Moscow’s expansionism, and courts nationalist politicians who seek to undermine the statehood of North Macedonia.

A series of inconclusive elections in Bulgaria in recent years guarantee that no administration can function with a clear pro-Western line. Moscow has traditionally viewed Bulgaria as its loyal Balkan proxy but has been resisted by pro-Western parties and politicians. Over the centuries, Russia has posed as Bulgaria’s protector against Turkish imperialism while appropriating Bulgaria’s religious heritage and alphabet as its own. For Russian elites both Serbs and Bulgarians are inferior siblings who should loyally follow Moscow’s lead.

 Russia’s increasingly blatant anti-Westernism, evident in its most recent foreign policy doctrine, provides justification for promoting Balkan conflicts to undermine Europe’s cohesion. The Balkans will remain a battleground even as Russia loses its grip over Ukraine and the unwieldy federation starts to fracture. Indeed, the peninsula may become the last outpost of Russophilia even as Moscow loses allies and influence in the South Caucasus and Central Asia.

Washington and Brussels need a tougher approach if they want the Balkans to be incorporated in a secure trans-Atlantic world. The current governments in Serbia and Hungary that follow Moscow’s lead cannot be converted into model democrats and anti-imperialists. Western appeasement simply fuels their ambitions and determination to remain in power. An effective policy must focus above all on strengthening the integrity and sovereignty of Bosnia-Herzegovina, Montenegro, and Kosova, while curtailing Belgrade’s nefarious regional influences. Otherwise, the US and EU will simply continue playing Moscow’s dangerous games and will wonder why the crisis has again blown up in their faces.

 Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His next book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player.

Pravna analiza OHR-ovih izmjena krivičnih zakona: Schmidt kriminalizirao i i obećanje da će neko biti na stranačkoj izbornoj listi

Visoki predstavnik je 27.04.2023.godine donio 3 odluke, kojima je nametnuo izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (novi član 219b), Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (novi član 382b) i Krivičnog zakonika Republike Srpske (novi član 321a). Sve izmjene su u principu iste i kriminaliziraju lobiranje, ali i potencijalno, na nivou spekulacije, slobodu uvjerenja.
Visoki predstavnik je, smještajući ove odredbe u krivične zakone u BIH, iste tematski vezao za dijelove krivičnih zakona koji se odnose na davanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem (na nivou BIH i FBIH), odnosno trgovinu uticajem (na nivou RS).
Kada se čita sam tekst odredbe koja je nametnuta, teško se možete oteti dojmu da je nemoguće da bilo koji predsjednik stranke ili član organa stranke ne odgovara svakodnevno shodno ovoj odredbi. Naime, predsjednici stranaka svojim članovima koji su članovi npr zakonodavnih tijela obećavaju mjesta na izbornim listama npr. (koji za većinu članova zakonodavnih tijela u BIH znače osiguranje egzistencije) ili mjesta u izvršnoj vlasti, a za koje obećanje bi član zakonodavnog organa bio dužan glasati kako ga “pobuđuje” njegov predsjednik.
Suštinski, navodni cilj nametanja ovih odredaba krivičnih zakona u BIH je dodatno sprečavanje korupcije. Međutim, način na koji su iste formulisane upućuje suštinski na zabranu bilo kakve forme lobiranja (što je naravno u drugim zemljama uređeno zakonima), ali i na potencijalne brojne mogućnosti zloupotreba predmetnih odredaba. Jer, čini se da je za krivičnu odgovornost dovoljno da osoba u upravnom organu uradi nešto što bi i inače morala uraditi, a da joj je neko ponudio poticaj ili nekom bliskom toj osobi. Naime, uraditi nešto što je i inače dužan uraditi ili ne uraditi ono što neko ne bi smio uraditi je upravo samo vršiti svoju dužnost u zakonodavnom, izvršnom ili pravosudnom organu vlasti ili upravnom ili drugom organu. Postojanje krivične odgovornosti u situacijama kada upravo za to neko posredno nekome ponudi neku prednost za neku drugu osobu obesmišljava krivičnu odgovornost kako ista postoji u BIH pravnoj tradiciji-znanje, umišljaj, odgovornost za sopstvene radnje i u granicama svog umišljaja.
Naravno, ključno pitanje koje se nužno postavlja je ono da uradi nešto što ne bi smjela ili da ne uradi ono što bi morala, odnosno, ono što bi svejedno morala ili da propusti ono što ne bi smjela uraditi-šta je konkretno to, u slučaju npr. člana zakonodavnog tijela, što bi isti morao ili ne bi smio uraditi?! Suštinski, svodi se na glasanje. Svaki član zakonodavnog tijela naravno glasa prema svojoj savjesti, želji, volji. Propisivanje kako bi “morao” glasati ili “ne bi smio” glasati se dovodi u pitanje svrha postojanja zakonodavnih organa u BIH.
No, da prevedemo: stavom 1. novih odredbi je inkriminisano traženje ili uzimanje novca (ili bilo čega drugog, uključujući obećanje), za sebe ili za drugog, da se učini nešto što se ne smije učiniti ili ne učini nešto što se mora učiniti, uključujući posredovanje kod tog traženja ili uzimanja novca (ili obećanja). Stavom 2. je u principu propisano isto, samo za nešto što se svejedno mora učiniti ili da se propusti nešto što ionako ne bi smio učiniti, dok su stavovi 3. i 4. suštinski isti, samo se odnose na aktivno podmićivanje.
Stav 5. je zanimljiv sa više aspekata, jer se u istom navodi:”Ko u vršenju službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava na nivou Federacije, učini nešto što inače ne bi smio učiniti ili propusti da učini nešto što bi inače bio dužan učiniti, kad ne bi bilo novca ili finansijskog instrumenta ili druge vrijednosti ili druge materijalne ili nematerijalne koristi ili prednosti ili usluge ili bilo kakve vrste poticaja za sebe ili za drugoga, uključujući i pravnu osobu, bez obzira kada je takav neprikladan poticaj zaprimljen ili obećan, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina i novčanom kaznom.”. Dakle, neko ko propusti nešto što mora da uradi ili učini nešto što ne smije, a postojala je određena korist, prema odredbama nametnutih izmjena će biti kažnjen. Međutim, ono što je zanimljivo su riječi:”bez obzira kada je takav neprikladan poticaj zaprimljen ili obećan”. Suštinski, ovo se može, mada ne bi smjelo, shodno zabrani retroaktivnosti, odnositi i na situacije u kojima je novac ili neka druga korist obećana ili zaprimljena i prije stupanja na snagu ovog zakona. Ono što bi bilo bitno je da osoba učini nešto što ne bi smjela odnosno propusti da učini nešto što bi morala. Međutim, jasno je da bi ovakvo postupanje bilo zabranjeno. S druge strane, BIH već ima iskustva u situacijama u kojima OHR nametne izmjene krivičnih zakona, BIH ih primjenjuje i onda BIH bude ona koja od strane ESLJP bude proglašena zemljom koja krši ljudska prava. Ovdje se naravno aludira na izmjene KZ BIH koje se odnose na vremensko važenje KZ BIH, koje je nametnuo OHR, BIH primjenjivala kako je OHR “rekao”, pa onda ESLJP zaključio da BIH krši ljudska prava, odnosno, zabranu retroaktivnosti (odluka ESLJP u predmetu Damjanović-Maktouf). Same odredbe izmjena su toliko široko postavljene da pokrivaju sve oblike (i dozvoljenog) lobiranja, uključujući čak i propisano kažnjavanje za nepodoban pokušaj. U stavu 6. je suštinski propisano da krivična djela postoje čak i ako osoba koju je učinilac nastojao pobuditi nije ispunjavala uslove da djeluje, iz razloga što nije preuzela dužnost ili nije nadležna ili iz bilo kog drugog razloga. Ovo suštinski, prevedeno na običan jezik, znači propisano kažnjavanje za pokušaj ubistva pištoljem na vodu. Svi, uključujući osobu koja “puca” znamo da ne može doći do ubistva iz više razloga, ali nema veze, to je kažnjavanje za nepodoban pokušaj.
Stavom 10. nametnutih izmjena su propisane pravne posljedice osude, koje uključuju i “zabranu sticanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava na nivou XX, u trajanju od pet godina od dana izdržane, oproštene ili zastarjele kazne.” Suštinski, ova odredba znači da se zabranjuje kandidovanje na izborima, između ostalog. Ovdje se radi o novoj formi sigurnosnih mjera, koje donekle liče na one propisane u krivičnim zakonima u BIH koji se odnose na zabranu vršenja poziva, aktivnosti ili funkcija. Međutim, zabrana kandidovanja na izborima, oduzimanje odlikovanja, više podsjeća na tzv.gubitak građanskih prava, koji je barem do sada viđen kao sankcija koja ugrožava ljudska prava. U Republici Hrvatskoj je Zakonom o lokalnim izborima zabranjeno kada je izrečena kazna zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci, za bilo koje krivično djelo. U BIH, sada, je zabrana kandidovanja na izborima nametnuta za bilo koga osuđenog za ovo krivično djelo, čak i kada bi bio osuđen na novčanu ili uslovnu kaznu zatvora (što je moguće, imajući u vidu predviđene sankcije), pa čak i kad bi bio oglašen krivim i oslobođen od kazne (što je također moguće u pravnom sistemu BIH i što se dešavalo u sudskoj praksi). Ovdje će se naravno postaviti pitanje usklađenosti ove odredbe sa članom 3. Protokola broj 1. uz EKLJP.
Vrijedi napomenuti, a to je vjerovatno i bio cilj veoma strogih propisanih kazni u nametnutim odredbama, da je za ova krivična djela dozvoljeno sprovođenje posebnih istražnih radnji.
Zemlje regiona naravno nemaju ovako propisanu zabranu lobiranja, nego zabranjuju, inkriminišu stvarna krivična djela koja izabrani zvaničnici mogu počiniti. Tako je članom 339. Kaznenog zakona Republike Hrvatske propisana kazna za osobe koje kao zastupnici u Hrvatskom saboru, Europskom parlamentu ili u svojstvu vijećnika u predstavničkom tijelu jedinice lokalne ili regionalne samouprave zahtjeva ili primi mito ili prihvati ponudu ili obećanje mita kako bi u predstavničkom tijelu glasao na određeni način (kao i osoba koja zastupniku u predstavničkom tijelu ponudi mito kako bi glasao na određeni način). Republika Srbija je propisala u svom Krivičnom zakoniku krivično djelo trgovine uticajem, ali isključivo to. Crna Gora također propisuje trgovinu uticajem.
Kao što je spomenuto na početku, svi krivični zakoni u BIH su imali (i dalje imaju) propisano krivično djelo trgovine uticajem, ali i druga krivična djela koja se tiču izbora, ali i sprečavanja korupcije. Nametnute odredbe su specifične i po tome što sadrže i iscrpljujući spisak mogućih vidova učešća u izvršenju krivičnih djela.

“U cilju poboljšanja integriteta izbora izmijenio sam krivični zakon kako bih uključio novo krivično djelo podmićivanje izbora. Na osnovu ovoga omogućava se svako sankcionisanje podmićivanja zvaničnika. To treba poslužiti kao upozorenje svima onima koji namjeravaju pribjeći podmićivanju i zastrašivanju kako bi dobili izbore, a istovremeno da ohrabri one koji žele fer igru i sigurnost da njihovi glasovi neće biti zloupotrebljeni”, kazao je Christian Schmidt prilikom nametanja odredaba krivičnih zakona.

Poenta izbora, barem izbornog sistema kakav je postojao u BIH prije intervencija Visokog predstavnika, je između ostalog i mogućnost glasanja za pojedinca, a ne za stranku jer neka osoba ima na taj način sigurnost da njen glas neće biti zloupotrebljen na način da član zakonodavnog tijela kao dresirani pas glasa isključivo kako cijela stranka glasa, a ne kako mu uvjerenja nalažu.
Čini se da bi puno logičniji korak, kao i korisniji za BIH, ako je u pitanju već interes BIH, da se uredi oblast lobiranja. Zakonom se može predvidjeti obavezan registar lobista kako bi javnosti bile dostupne informacije o identitetu osoba koje s mjerodavnim javnim dužnosnicima ili osobama na visokim položajima komuniciraju o određenim pitanjima politika ili zakonodavnim pitanjima ili o budućim odlukama. Njime se također može predvidjeti okvir uspostave odgovornosti osoba koje se bave lobiranjem i način na koji izvršavaju tu aktivnost. Naravno, zakonom o lobiranju se propisuju i ograničenja i uslovi koji se na određeno vrijeme primjenjuju na imenovane dužnosnike i osobe na određenim položajima u slučaju pojave mogućeg sukoba interesa.
Za kraj, zanimljivo je naglasiti stupanje na snagu odredbi koje je nametnuo Visoki predstavnik-odredbe na nivou FBIH stupaju na snagu prvog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BIH” odnosno osmog dana od objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”, dok je na nivou BIH Visoki predstavnik pomalo neodlučan, pa navodi :”Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave na službenoj stranici Ureda visokog predstavnika ili dan nakon objave u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, štogod nastupi ranije.” S druge strane, u samoj odluci navodi:”2. Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje na službenoj internetskoj stranici Ureda visokog predstavnika i u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” (ovaj stav se navodi i u odlukama koje se odnose na FBIH i RS).”

Dakle, danas još niti jedna od odredbi koje je nametnuo Visoki predstavnik nije na snazi. Ili možda jeste. Milorad Dodik je jasno izjavio da nametnute izmjene neće biti objavljene u Službenom glasniku Republike Srpske, niti će biti primjenjivane u RS.

(Ovu analizu sačinio je pravni saradnik Istrage sa dugogodišnjim  iskustvom u krivičnom pravu)

Šta bi značilo OHR-ovo nametanje: Lidija Bradara bi zadržala pravo veta, Lendin glas bi bio nebitan, a HDZ za četiri godine opet nezaobilazan!

Predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara (HDZ) jedina će imati pravo veta prilikom formiranja Vlade Federacije u ovom mandatu. Za naredne izborne cikluse bit će primjenjivano još uvijek važeće ustavno pravilo da su za imenovanje Vlade FBiH potrebni potpisi predsjednika i oba potpredsjednika Federacije BiH koji u odgovarajućim klubovima Domovima naroda FBiH , u varijanti broj 1. imaju podršku 2/3, ili, u varijanti broj 2., imaju podršku 3/5 delegata.

To je, ukratko, suština odluka koje bi OHR trebao nametnuti, a koje je jutros najavila Istraga.ba.

Dakle, visoki predstavnik Christian Schmidt namjerava nametnuti jednu privremenu odluku koja bi važila samo sada i nikada više, i jednu trajnu kojom bi bila dopunjena važeća odredba Ustava Federacije BiH koja se odnosi na imenovanje Vlade Federacije.

Podsjećamo, još u februaru smo najavili sličnu odluku OHR-a kojom bi se, faktički, samo ojačala uloga HDZ-a BiH.

Dakle, Christian Schmidt bi trebao donijetu odluku kojom bi, u ovom trenutku, za imenovanje Vlade FBiH bio potreban potpis predsjednice Federacije BiH Lidije Bradare i jednog potpredsjednika. Na taj način bi bio zaobiđen Refik Lendo,  potpredsjednik Federacije iz reda Bošnjaka. Ovakav način izbora Vlade Federacije bi važio samo sada i nikada više

Druga odluka se odnosi na trajno rješenje. Schmidt namjerava izmijeniti Ustav Federacije BiH, odnosno odredbu koja se odnosi na buduće Vlade. No, tu još OHR nije jasno definirao odluku. Razmatraju se dvije opcije. Prva- (pot)predsjednik Federacije koji ne želi staviti svoj potpis na odluku o imenovanju Vlade FBiH mora u klubu konstitutivnog naroda kojem pripada imati podršku 14 delegata (3/5). Onaj (pot)predsjednik koji nema podršku 14 delegata u određenom klubu Doma naroda FBiH može biti zaobiđen prilikom imenovanja Vlade FBiH. I druga, pot)predsjednik Federacije koji ne želi staviti svoj potpis na odluku o imenovanju Vlade FBiH mora u klubu konstitutivnog naroda kojem pripada imati podršku 16 delegata (2/3). Onaj (pot)predsjednik koji nema podršku 16 delegata u određenom klubu Doma naroda FBiH može biti zaobiđen prilikom imenovanja Vlade FBiH. Prva opcija ide u prilog HDZ-u BiH, jer to znači da stranke protivnice Dragana Čovića moraju skupiti deset delegata u Klubu Hrvata da bi izbjegli HDZ BiH u Vladi FBiH. U drugoj opciji bi trebale skupiti 8 delegata.

Kako god, u oba slučaja o Vladi bi se morao izjasniti Predstavnički dom Parlamenta Federacije. Za imenovanje je potrebno 50 glasova. U ovom trenutku HDZ, SDP, Naša stranka, NiP i PDA nemaju potrebnu većinu. Ovih pet stranaka ukupno ima 44 zastupnika. Nedostaje im šest ruku.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović u srijedu se susreo sa predsjednicima HDZ-a 1990 Ilijom Cvitanovićem i HNP-a Ivanom Vukadinom. Kako saznajemo, nije postignut nikakav dogovor jer Čović nije prihvatio sve uslove koje su postavili Cvitanović i Vukadin.

“Ali ako ne prihvatate, recite to javno da bih ja ostao čist kod Amerikanaca”, rekao je Čović Vukadinu i Cvitanoviću.

Čak i ako se HDZ 1900 i HNP pridruže Čoviću i strankama Trojke, ne postoji dovoljno ruku za imenovanje Vlade FBiH. Devedesetka i POMAK imaju 4 ruke (upitno je da li mogu računati na sve). U zbiru sa 44 Trojke i HDZ-a, došli bi do 48 ruku. Dakle, potrebne su im još dvije ruke da bi potvrdili Vladu FBiH, a u igri su POMAK iz Bihaća i HRS iz Mostara koji imaju po jednu zastupnicu, odnosno zastupnika.

Helezovi glineni golubovi i Konakovićev paintball: Dodikovo normaliziranje rušenja ustavnog poretka BiH!

Predsjednik Republike srpske Milorad Dodik jednostavno je, nesmetano djelujući godinama, bukvalno normalizirao rušenje ustavnog poretka BiH!

Posljednjih dana divljanje lidera SNSD-a najave ujedinjenja sa Srbijom, otimanje državne imovine, napuštanje institucija Bosne i Hercegovine i niz drugih aktivnosti za Tužilaštvo BiH je sasvim uobičajena pojava, a kakva će drugačija biti kada je prvi čovjek ove institucije BiH Milanko Kajganić.

No, to što pojedinci misle da se Dodik ‘šali’, da skreće temu s finansijske krize manjeg bh. entiteta ne umanjuje opasnosti po državu Bih, njenu stabilnost i ekonomski prosperitet!

Još kada Dodikovi partneri poput Elmedina Konakovića i Zukana Heleza krenu s odgovorima na secesionističku politiku Milorada, ostane nam samo da kažemo – ne branite nas više molimo vas!

Jer u ozbiljnim zemljama svijeta ovakva situacija je nezabilježena. Helez kao ministar odbrane, kontra svih pravila odbrane jedne zemlje otkriva odbrambenu moć zemlje!?

“Ako se dogodi da Dodik izvede policiju, to bi bili „glineni golubovi“ i RS bi nestala!!, riječi su Heleza. Djeluje više da je u predizbornoj kampanji nego da obnaša funkciju ministra odbrane BiH! Jer od kako svijet postoji odbrana društva – države je najviši stepen tajnosti, a Helez tako govori i o granici koja ne postoji. To bi valjda trebao znati. Nema entitetske granice!

A, u relativiziranju onog što Dodik radi pridružio se i Elmedin Konaković koji, pak, poziva na paintball duel!?

I dok Helez i Konaković obeshrabruju sve oko sebe Dodik, ali i Aleksandar Vučić imaju novu inspiraciju za nastavak agresije na BiH, što smo imali priliku vidjeti jučer kada je izvršena smotra vojske Srbije. Ne znam je li Helez i njih računao u glinene golubove!?

Poziv Denisa Bećirovića na reakciju i prestanak šutnje je zasigurno dobronamjerno, ali da ga makar nisu čuli Helez i Konaković.

Neshvatljiv odnos onih koji obnašaju najviše državne funkcije na kojim još realno, osim medijskih preuveličavanja, nisu pokazali ništa, predstavlja ogroman teret za bh. društvo.

Uz bizarno kalkuliranje s izmjenama Ustava i Izbornog zakona dok vlast u drugom entitetu ruši ustavni poredak, alarm je da institucije BiH ipak ne rade kako bi trebale. Prvenstveno Tužilaštvo BiH, kojem u indolentnosti pomažu i ‘trojkaši’ koji ismijavaju Dodikove poteze, dok mu po vertikali i horizontali daju sigurnosne institucije u državi.

Dodik ima sve zaokruženo, i to nakon dugo vremena, jer se uspio dohvatiti i OSA-e, ali i Agencije za strance BiH. U SIPA-i već odavno vodi glavnu riječ, zajedno s kadrovima HDZ-a, a sada je dobio i kontakt tačku EUROPOL-a.

I zato je priča šestorke o kompromisima potpuno pogrešna, jer probosanska opcija u Vijeću ministara u tim kompromisima nije dobila ništa.

I zato bez pritiska i zahtjeve prema Tužilaštvu BiH da konačno reagira i zaustavi udar na institucije, i dok svi probosanski predstavnici u institucijama ne uspiju institucionalno odgovoriti na separatističke aktivnosti, i ostat će nam samo paintball!

Da nije tragično bilo bi smiješno!

(NAP)

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...