Bošnjačke koalicije na zapadnom Balkanu: Zašto je sporno koaliranje Bošnjka sa četnikom Mandićem, a nije zagrebačko koaliranje sa proustašama iz Domovinskog pokreta, sa Vučićem u Beogradu, sa negatorom genocida Miloradom Dodikom i sa Draganom Čovićem koji je Bošnjake slao na prinudni rad?

Postoji li razlika, u odnosu prema Bosni i Bošnjacima, između Aleksandra Vučića i Andrije Mandića? Postoji. Mandić je Vučićev pijun. Pa, opet, Bošnjaci iz Srbije koji su ušli u koaliciju sa Vučićem nisu se nikad našli na udaru kritika kao Bošnjaci iz Crne Gore kada su ušli u koaliciju sa Mandićem.

Postoji li razlika između Milorada Dodika i Andrije Mandića? Postoji. Dodik je ozbiljniji ruski igrač. Pa, opet, koaliranje sa Miloradom Dodikom “prihvatljivije” je intelektualcu opće prakse Dini Mustafiću nego bošnjačko koaliranje sa proruskim četničkim ogrankom u Crnoj Gori.

Postoji li razlika između bh. četnika i onih u Crnoj Gori? Ne postoji. Ali zagrebačkom lobisti Josipu Juratoviću nije prihvatljiv ulazak Bošnjačke stranke u koaliciju sa Andrijom Mandićem, ali mu je prihvatljivo da Christian Schmidt suspenduje bošnjački glas u Sarajevu kako bi iz koalicije izbacio najveću bošnjačku stranku SDA, a u koaliciju ugurao najotvorenijeg proruskog igrača na Balkanu Milorada Dodika.

Naravno, uređenje Bosne i Hercegovine nije isto kao uređenje Crne Gore koja je, po Ustavu, građanska država. I tamo je, za razliku od Bosne i Hercegovine, većina 50 posto plus jedan glas. U Bosni i Hercegovini je većina ono što Christian Schmidt i Michael Murphy kažu. Pa, tako, HDZ Dragana Čovića ne može biti izbačen iz vlasti jer “kontroliše Klub Hrvata u Domu naroda FBIH”, a SDA može biti izbačena, jer je korištenje mehanizama blokade u Klubu Bošnjaka – suprotno “demokratskim principima”. I onda je suspenzija Kluba Bošnjaka prihvatljiva, a blokada Kluba Hrvata još prihvatljivija.

Teško je, dakako, porediti Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Crnu Goru ugrožava samo Beograd, a Bosnu i Hercegovinu istovremeno ugrožavaju i Beograd i Zagreb.

Nijednog negativnog komentara iz Bosne i Hercegovine nije bilo kada je Armin Hodžić, jedini Bošnjak u Saboru Republike Hrvatske, podržao imenovanje Vlade Andreja Plenkovića. Zašto? Koja je to razlika između politike službenog Zagreba prema Bosni i Hercegovini i politike službenog Beograda prema Bosni i Hercegovini? Zagreb želi zasebnu izbornu jedinicu za Hrvate u Hercegovini. Zagreb ne priznaje po Ustavu BiH izabranog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Zagreb i Andrej Plenković štite proruske akcije Dragana Čovića u Bosni i Hercegovini (pogledati pod Južna plinska interkonekcija). Sve to isto, samo iz srpskog ugla, radi Aleksandar Vučić.

Dragan Čović je, za vrijeme UZP-a Herceg-Bosne Bošnjake slao na prinudni rad. Pa, opet, danas je on “poželjan” partner i za Sarajevo, i za “objektivnog” Josipa Juratovića.

Bošnjak Armin Hodžić je glasao za Vladu Republike Hrvatske u kojoj sjedi Domovinski pokret. A evo šta taj pokret misli o zabrani ustaškog pozdrava pozdrava “Za dom spremni”.

“Domovinski pokret, bez obzira na napade koje ćemo i ovoga puta posve sigurno doživjeti, ne pristaje na trgovinu nacionalnim svetinjama – ni pod koju cijenu! Suze majki palih HOS-ovaca obvezuju nas da ne uzmaknemo niti milimetar. Od predsjednika Vrhovnog suda RH očekujemo da ubrza procesuiranje onih koji su pod petokrakom i kokardom činili zlo Hrvatima od Vukovara do Dubrovnika, a ne da nastavlja s kriminalizacijom Domovinskog rata”

Pa, opet, crnogorskom reisu Rifatu Fejziću nije problem da “poljubi ruku” hrvatskom ambasadoru u Crnoj Gori, ali mu je problem što je Bošnjačka stranka ušla u koaliciju sa četnicima koji, pazite sada, “negiraju genocid u Srebrenici”.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, države u kojoj se nalazi Srebrenica u kojoj je počinjen genocid, nije 11. juli proglasilo danom žalosti u BiH. To isto Vijeće ministara je proglasilo dan žalosti nakon masakra u školi u Beogradu. Ali ni tada redatelj Mustafić nije reagirao.

Obračun sa Bošnjacima u regiji vodi se pod štitom genocida u Srebrenici. Dovoljno je da kažete da priznajete genocid u Srebrenici i time stičete pravo da se obračunavate sa “politikom” Bošnjaka.

Bošnjačka stranka u Crnoj Gori ušla je u vlast sa četnicima Andrije Mandića po istom principu kako su u vlast sa Vučićem ušli Bošnjaci u Srbiji i Bošnjaci u Hrvatskoj. Bošnjaci u BiH su sa Dodikom i Čovićem ušli po puno gorem scenariju. Jer Bošnjaci u BiH su imali alternativu da naprave koaliciju sa Dodikovom opozicijom, (koja je ranije glasala da se 11. juli proglasi danom žalosti) ali su koalirali sa Dodikom. Bošnjaci u Crnoj Gori nisu mogli koalirati sa (bivšom) strankom Mile Đukanovića. Da su mogli, a nisu, bili bi nova verzija dritana ili Trojke.

Da li je ulazak u koaliciju sa Andrijom Mandićem legitimisanje četničke politike? Jeste. Da li je crnogorskim suverenistima svejedno da li njihovu državu zastupa kakav-takav Ervin Ibrahimović ili neko treći? Ne bi trebalo biti. Da nije Ervin Ibrahimović ministar vanjskih poslova Crne Gore, na njegovom bi mjestu bio neki pročetnički kadar koji bi sigurno radio za interese Srbije.

Ulazak Bošnjačke stranke može biti poguban po Bošnjake u Crnoj Gori. Jer ako ne iskoriste ulazak u vlast da ojačaju sebe i poziciju crnogorskih cuverenista u Crnoj Gori, onda će ih vrlo brzo Andrej Vučić, koristeći Andriju Mandića kao escajg, pojesti za večeru.

Ulazak Bošnjačke stranke u Vladu imat će smisla samo onda ako Ervin Ibrahimović bude imao dovoljno hrabrosti da, recimo, podrži  borce za ljudska prava sa Cetinja, okupljene oko Fakulteta za crnogorski jezik, koje Mandićeva vlast proganja zbog javne riječi. Imat će smisla ulazak u vlast ako Bošnjačka stranka bude imala hrabrosti da bude na braniku Crne Gore i interesa Crnogoraca. Ali ako budu čuvali svoje funkcije, a ne Crnu Goru, onda će to biti pogubno za njih. I samo sa za njih.