Komisija za vrijednosne papire Federacije BiH obratila se Tužilaštvu! Dugo, zaista dugo očekivana vijest – u pitanju je ona institucija čiji je bivši predsjednik njome i iz zatvora upravljao – ima i nastavak. Nije, naime, ova najvažnija finansijska entitetska instanca konačno donijela odluku da pospremi vlastite redove s ciljem (barem) vraćanja povjerenja privrede i javnosti, već traži zaštitu od medija. Tačnije – Oslobođenja.
Ne, istina, nismo optuženi (još), mada – sudeći po saopćenju – nije isključeno, no zapanjujuće je, neko bi rekao, bahato očitovanje KVP-a o onome čega se plaši i zbog čega traži zaštitu.
Slučaj Živković
Pa, da ih ne prepričavamo. Famozno saopćenje KVP-a ima naslov: “Povodom medijskih pritisaka, Komisija se obratila nadležnom Tužilaštvu”. A evo i teksta (u cijelosti): “Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine se nakon napada na zamjenika predsjednika dr. Mateja Živkovića našla izložena pritiscima iz medija. U namjeri da osigura zaštitu svog integriteta, digniteta institucije, kao i profesionalne i lične sigurnosti svojih članova i uposlenika, Komisija se obratila nadležnom Tužilaštvu kako bi joj bio omogućen neometan rad na brojnim predmetima koje trenutno razmatra i kojima će se baviti ubuduće, sve u cilju poticanja razvoja tržišta kapitala i zaštite interesa postojećih i budućih investitora.”
Podsjećanja radi: na dr. Mateja Živkovića, univerzitetskog profesora i člana KVP-a još iz prethodnog mandata (što nije nimalo nevažno), izvršen je atentat u dva navrata. Prvi put 15. februara, kada su napadači promašili, drugi put 16. marta, na istom mjestu – nadomak stana – kada je teško ranjen. Do danas počinitelj atentata nije pronađen, no dosta je toga isplivalo, pa i podatak da Živkovića niko nije štitio nakon prvog pokušaja smaknuća.
Naravno, medijima su bili najvažniji motivi napada, pa smo združenim snagama listom podsjetili da je ugledni profesor važan svjedok Tužiteljstva Kantona Sarajevo u više slučajeva koji se dovode u vezu s mafijaškim hobotnicama čija je ključna karika (nikako najslabija) bio i skoro pa vječni predsjednik KVP-a Hasan Ćelam i njegov nerazdvojni drug u dobru i u zatvoru Zijad Blekić, navodno doživotni esdepeovac (karijeru je započeo kao SDP-ov vijećnik) i (su)vlasnik brojnih marifetluka.
Komisija je – pod političkim pritiscima SDP-a – godinama radila bez mandata, pa krpljena autentičnim tumačenjem, potom bila blokirana, a njezin novi sastav s mukom i uz nesebičnu pomoć međunarodne zajednice izabran je 9. septembra prošle godine. U međuvremenu su formirani i predmeti u kojima je Živkovićeva stručna i iskustvena pomoć bila neophodna.
Kome je toliko smetao da je dva puta posegao za neophodnom mjerom njegove eliminacije? Zapanjujuće, ali ne samo da (još) nema odgovora, već su zabilježene samo dvije reakcije na teško ranjavanje profesora Živkovića – predsjednika Federacije Marinka Čavare i Vlade FBiH.
Doduše, njegove su kolege iz KVP-a samo dan prije drugog pokušaja atentata tako zdušno, unisono i burno reagirali na njegove zahtjeve da se KVP pogleda i u vlastito ogledalo, da je šutnja manji grijeh.
Slučaj Bosnalijek
Nije tajna i nije, naravno, Oslobođenje jedino o tome pisalo: osim u slučaju Profit, koji Tužiteljstvo KS-a vodi protiv 19 osoba, među kojima su najveće zvjerke upravo Blekić i Ćelam, Živković je važan svjedok u istragama slučajeva vezanih za Bosnalijek čiji je direktor Nedim Uzunović donedavno bio u zatvoru, a sad je pod mjerama koje uključuju i zabranu prilaska firmi na 100 metara.
Ovaj istražni proces vodi Tužiteljstvo BiH koje je početkom decembra prošle godine ravno sat i po nabrajalo razloge zbog kojih je tražen pritvor za Uzunovića. Ima tu svega – od kupovine savjeta na Sejšelskim otocima do raznih angažmana po Malti, Češkoj, Švicarskoj, na Bermudama, Kipru i (očekivano) po Rusiji. Također nije nikakva tajna da je Uzunović imao izdašnu pomoć Blekića i Ćelama, kao ni da su se njegovi politički zaštitnici (opet SDP!) svim snagama rasporedili ne bi li ga sačuvali.
Da ni slučaj Bosnalijek ne bi postojao bez angažmana bivšeg KVP-a jasno je i vrapcima na grani, ali i ovaj se novi KVP prilično trudi da izađe ususret Uzunoviću, čiji je Nadzorni odbor nedavno legaliziran, a ignorirana volja (nove) Skupštine dioničara.
Grijeh Oslobođenja je što nije pristao zaboraviti na atentat na Živkovića, pa naši novinari redovito propituju i pišu kako napreduje istraga, a još je veći grijeh što KVP podsjećamo da to što je izabran u novom sastavu ne znači da ima pravo hitno posušivati grijehe prethodnika.
To je minimum poštovanja prema angažmanu profesora Živkovića, ali i onih ranije napadanih članova KVP-a. To što novi sastav KVP-a vjeruje Ćelamovim ostacima nije problem medija. Zapravo je najveći problem ovog društva što između kriminalaca i novinara redovito bira kriminalce. Svoje.
