Očekivana i sasvim logična odluka Rusije da prizna “Donjecku narodnu republiku” (“DNR”) i “Luganjsku narodnu republiku” (“LNR”) kao nezavisne države dovela je i još će dovesti do krupnih političkih turbulencija na svjetskoj političkoj sceni. Zašto je odluka – “očekivana” i “sasvim logična”?
Kremlj je već priznao kao države tvorevine koje je sam stvorio u nizu država svog susjedsta – od Abhazije do Južne Osetije. No, ovog puta tvorevine su “u dubini” evropskog tla i imaju potencijal dalje destabilizacije.
Na primjer, šta ako Rusija prizna nezavisnost entiteta RS?
Ili “Herceg Bosne”?A to uopće nije nerealno. Odlukom da podari “međunarodni politički subjektivitet” “LNR-u” i “DNR-u”, Putin je dodatno razbuktao političke strasti.
Ukoliko ga Kina i formalno podrži u tome, što skoro pa nemoguće – zbog Tajvana, svijet bi se suočio s velikom polarizacijom i obnovom Hladnog rata u najgorem obliku.
No, to je visoka politika na koju mi, cijeli region zapadnog Balkana, nema nikakvog utjecaja. Šta su implikacije Putinove odluke na Evropu i – posebno – naš region?
Ako je suditi po prvim reakcijama, ovdašnji političari su uplašeni i kao da se dozivaju pameti. Najbolje se to vidi iz sinoćnjeg dramatičnog istupa Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije.
Kao malo kome, Putinova odluka došla mu je u krajnje nezgodnom momentu. Slijede mu 3. aprila predsjednički izbori.
Koncept na kome se temeljila njegova kampanja – faktičko negiranje svega što dolazi sa Zapada i proglašenjem izdajnicima svakog ko tako makar misli – sada je više nego kontraproduktivno. Ne treba sumnjati u Vučićevu domišljatost. Naći će on modus da i iz toga proba izvući najbolje za sebe. No, političke postavke njegovog bitisanja nalaze se pred (dubokom) redefinicijom. Naruku mu ide i to što je Srbija ipak najmnogoljudnija država zapadnog Balkana i uticaj koji to samo po sebi donosi u regionu.
Andrej Plenković i Milo Đukanović (a sada i ministar vanjskih poslova Crne Gore) osudili su Putinov potez.
Osudio ga je i Janez Janša. Andrej Plenković je hitro kritizirao akt Kremlja. Prije njih oglasio se Recep Tayyip Erdogan sa oštrom osudom…
Šuti Viktor Orban. Ali i Zoran Milanović. Šuti i Dragan Čović. Milorad Dodik će se morati izjasniti.
Ovaj dvojac sebe je davno pozicionirao kao bliži Putinu čak i od samog Vučića. Sada se traži koliko toliko častan izlaz. Barem to Čović radi.Stvari su se, dakle, u Ukrajini poprilično iskristalizirale. Rusija je izvršila novu agresiju na tu zemlju. “Crvena linija” je pređena. Zapad kreće sa sankcijama.
Jučer smo napisali da su novi pojedinci i pravni subjekti (“entiteti”) Rusije stavljeni na “crnu listu” EU.
Objavili smo i da je na Vijeću za vanjske poslove (FAC) Evropske unije raspravljano i o sankcioniranju Dodika i njegovih sljedbenika – kako pojedinaca, tako i “entiteta”.
Putinovi potpisi na dva papira sada ubrzavaju i dešavanja oko BiH.
Liz Truss, ministrica vanjskih poslova Velike Britanije i političarka koja se sve glasnije pominje kao nova premijerka te zemlje, u nedjeljnom intervjuu reče i da Putin želi anektirati zapadni Balkan – posebno Srbiju i Albaniju, kako prenese The Guardian.
Ta poruka sigurno je stigla i u EU, ali i u Vašington. Balkan jeste jedna od tačaka sa koje Rusija destabilizira Zapad.
Putin ovdje nema šta izgubiti. Nikada nije ni imao. On će sigurno pojačati djelovanje u našem regionu. I to smo već vidjeli kroz pojačane aktivnosti i retoriku Ambasade Rusije u Sarajevu.
Šta bi naš odgovor trebao biti?
Vremena su krhka. Sada se svaki potez prati kroz puno više dioptrija i iz više uglova. Zvanično Sarajevo je imalo iznuđenu neutralnu ulogu, zbog Dodika. A i Čovića. BiH se nije pridružila EU i SAD u sankcioniranju Rusije zbog okupacije Krima 2014. godine. I Zapad je to razumio. Sada toga više nema.
Pogoršanje stanja u Ukrajini znači da će Zapad morati čistiti ruske džepove u drugim dijelovima Evrope. To stavlja “na basamak” i Dodika i Čovića i Milanovića… I bit će sada jako zanimljivo pratiti kako će se ovaj posljednji ponašati. Bezglavi populizam, pljuvanje na sve i svakoga počinje mu se obijati o glavu.
Dodik, naravno, nema kud i stajat će uz Rusiju i Putina. Ne treba se iznenaditi ako pokuša napraviti salto mortale. No, davno je već otišao predaleko. Sada je izglednije da bude predsjednik (istina, realnije je da nađe utočište tamo) “DNR-a”, nego neki faktor ovdje. Čović sa čuvenom izjavom da ne vidi maligni ruski uticaj u BiH sam se gurnuo u offsajd. Je li mu to, međutim, otvorilo boravišnu vizu u “LNR”?
Sada se, dakle, otvara pitanje vodstva nad dva, od tri konstitutivna naroda u BiH. Ono će se prelamati i kroz finiš pregovora o izbornoj reformi. Najavljuje se dolazak zapadnih izaslanika za to pitanje u BiH. Najavljuje se i da će oni na sto staviti prijedlog koji se ne sviđa vodećim strankama u entitetu F BiH. Kao, pošto oni imaju puno zamjerki – to je najmanje loš prijedlog. Nekako mi ta teza izgleda baš neuvjerljivom. Ali, neuvjerljivo je bilo i da se od nas traži prihvatanje entiteta RS, jer se radi(lo) o planetarnoj nepravdi, pa se desilo.
Bošnjaci i probosanske političke snage nisu ni u primisli otišle na stranu podrške Rusiji i Putinu. Naprotiv!
Stoga je tu situacija prilično relaksirana i sada se ne treba pokvariti nekim nepromišljenim potezom ili potezima. Mada takva opasnost realno postoji jer su politički lideri tog bloka podijeljeni, presujetni i sve manje komuniciraju. Potezi i odluke koje se budu donosile u narednim danima imat će utjecaj ne toliko na sarajevske stranke, koliko sudbinu Dodika i Čovića. Sarajevo je tu redovno pravilo sistemske greške. Sada je situacija jasnija i dramatičnija.
Greške mogu biti kobne.
(politicki.ba)
