U jeku je kampanja medijskih krugova naklonjenih SDP-u s ciljem stvaranja dojma da je ova stranka nezaobilazan faktor u formiranju vlasti. Stranka Nermina Nikšića navodno ima takvu poziciju zahvaljujući kontroli u Klubu Srba u federalnom Domu naroda.
Koju igru igra SDP?
Da je SDP formalno-pravno neizostavan, tvrde čak i oni, koji načelno nisu za ostanak ove stranke u vlasti. Tako je, recimo, Enver Kazaz u sinoćnoj emisiji na Federalnoj TV kazao da će “SDP vjerovato kontrolisati srpsku klubu u Domu naroda”.
Istina, Kazaz je – i tu mu treba odati priznanje – ostao dosljedan svom uvjerenju da SDP ne treba ići u vlast sa SDA, te je pozvao SDP da svoj utjecaj u Klubu Srba ne koristi za blokiranje izbora vlasti.
To onda znači da bi ipak mogli uslovljavati formiranje federalne vlasti svojim učešćem u njoj.
Nermin Nikšić je sinoć, u intervjuu za Klix, poručio da je njegova partija “spremna preuzeti svoj dio odgovornosti u fomiranju vlasti”. U prevodu: SDP se nudi SDA i HDZ-u.
Čini se i da u rukovodstvu SDP-a smatraju da je još prerano da otvoreno kažu kako hoće u vlast sa SDA. Zato se zasad napori SDP-a svode na to da spriječe SDA, SBiH i DF da preuzmu vlast u Kantonu Sarajevu, kroz mehanizme u klubovima konstitutivnih naroda.
Uzdajući se u svoj utjecaj u Klubu Srba, Nikšić nastoji spriječiti SDA da sa Strankom za BiH i DF-om formira i Vladu Federacije. To je, u njegovoj zamisli, prvi korak. A tek nakon što se pokaže da se ne može bez Kluba Srba, odnosno bez SDP-a, Nikšić će kazati otvoreno ono što sada poručuje između redova – da je “koalicija SDA i SDP neminovnost”, da bi on “radije volio da nije tako”, ali da “izborni rezultati i ustavni sistem kažu tako”…
Jedini problem u svemu je što SDP nema kontrolni paket u Klubu Srba, kakav SDA ima u Klubu Bošnjaka, a HDZ u Klubu Hrvata.
Nikšić ima želju i volju, ali nema snagu
Po trenutnom stanju stvari, SDP ima 6 sigurnih srpskih delegata:
Mladen Lonić iz Unsko-sanskog kantona;
Slađan Ilić (ili Radojka Stojak) iz Tuzlanskog;
Draženka Subašić (ili Danijel Pašić) iz Zeničko-dobojskog;
Zorana Kunovac iz Srednjobosanskog;
Jelena Pekić i Svjetlana Šošić iz Kantona Sarajevo;
Vesna Saradžić iz Hercegovačko-neretvanskog.
To je to, što se tiče sigurnih.
Čak ni ovaj delegat iz HNK nije siguran, jer u tom kantonu izabrano je troje Srba i SDP će sigurno delegirati jednog, samo ako dobije podršku HDZ-a. A ko kaže da će dobiti podršku HDZ-a?
Ali eto, pretpostavimo da će HDZ dati glas SDP-u, to je, opet, samo šest sigurnih delegata.
Pretpostavimo zatim da će SDP, zahvaljujući dobroj kombinatorici i sreći u žrijebu, dobiti ne po jednog, već čak po dva srpska delegata iz TK i ZDK. To bi bila luda sreća.
Ali čak i to je ukupno samo osam delegata.
Čak i da SDP ima još više sreće, pa svi srpski zastupnici, koje stranka Nermina Nikšića ima u svih deset kantonalnih skupština, budu delegirani u Dom naroda, to je ukupno samo 9 delegata.
A Ustav Federacije kaže da je SDP-u potrebno 14 delegata da bude neizostavan. Dakle, SDP nije ni blizu potrebne brojke.
Recimo da SDP računa i na podršku Duške Jurišić iz Naše stranke (iako nije jasno zašto bi se ta podrška podrazumijevala, s obzirom da SDP i NS nisu više u koaliciji, te da bi SDP išao u vlast sa SDA, bez NS-a).
Ali, hajde, recimo da i Duška Jurišić stane uz SDP, to je, opet, tek 10 Srba u federalnom Domu naroda.
A da bi SDP bio nezaobilazan, treba mu 14.
Zašto 14?
Sa 11 srpskih delegata, SDP može nominovati srpskog potpredsjednika, što ne znači da će isti biti izabran. Ali čak i ako bude izabran, tom srpskom potpredsjedniku Federacije (npr. Igoru Stojanoviću) treba podrška 14 delegata u Klubu Srba da bi njegov glas pri izboru Vlade bio nezaobilazan.
Naknadno popunjavanje
S obzirom da je, kako sada stvari stoje, u skupštinama USK, KS i ZHK izabrano manje Srba od broja, koji bi po Ustavu FBiH, ti kantoni trebali delegati u Dom naroda, Klub Srba će se popunjavati iz drugih kantona. Npr. sigurno iz TK.
Ali pošto smo pretpostavili da će oba SDP-ova srpska delegata iz TK već biti izabrana, SDP u TK ne može dobiti više ništa. Kao ni u BPK, gdje također nema nijednog svog Srbina.
Također, SDP ne može dobiti ni iz HNK više nijednog dodatnog, jer smo već pretpostavili da će njihova Vesna Saradžić ući u Dom naroda, u prvom krugu.
Osim toga, SDP se ne može nadati ni da će iz ZDK dobiti, u naknadnom popunjavanju, jer smo već pretpostavili da su njihovi Srbi iz tamošnje skupštine (Draženka Subašić i Danijel Pašić) već ušli.
Jedino čemu se SDP može nadati jeste da, u naknadnom popunjavanju, uz sreću u žrijebu, uđu HDZ-ova Srpkinja iz HNK Darink Klarić-Soldo, pa da HDZ u Klubu Srba ima dvoje delegata.
Onda tome treba pridodati dvoje SNSD-ovih delegata iz Kantona 10.
Do 14 samo uz ludu sreću, te podršku HDZ-a, SNSD-a i NS
Dakle, tek, ako bude imao ludu sreću, da ubaci svih devet svojih (a sada ima samo šest sigurnih), pa na to doda Dušku Jurišić iz Naše stranke, pa još dva SNSD-ova, potrebno je još sreće: da HDZ delegira dvoje Srba, a ne jednog.
Tek to je onda blok od 14 delegata. Dakle, SDP-u je za 14 ruku potrebna luda sreća i podrška SNSD-a, HDZ-a i Naše stranke.
Iz toga proilazi zaključak da sada ne može biti govora da je SDP nezaobilazan, naročito ako uzimamo samo SDP-ove srpske delegate.
Drugim riječima, mediji naklonjeni SDP-u šire iluziju da SDP već sada ima vlastitih 14 delegata, odnosno da ima “kontrolu nad Klubom Srba”, itd.
Poređenja radi, za razliku od SDP-a, koji tek uz ludu sreću, može doći do svojih devet Srba u federalnom Domu naroda, SDA i HDZ-u nije potrebna takva sreća.
SDA uz minimalno koaliranje može računati na svojih 14 Bošnjaka. Isto važi i za HDZ, koji će lako doći do 14 delegata u Klubu Hrvata. U tome je supstancijalna razlika između SDA i HDZ, s jedne, i SDP-a, s druge strane.
