Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović je 26. decembra prošle godine upriličio prijem za pjevača Edina Dervišhalidovića, poznatijeg kao Dino Merlin, i dodijelio mu „priznanje za izuzetan umjetnički doprinos i afirmaciju Bosne i Hercegovine“, saopćeno je tada iz Predsjedništva.
Prijem za Merlina održan je u prostorijama Predsjedništva BiH u Sarajevu.
Sve je mogla biti jedna lijepa državničko-predizborna priča – ali posrijedi je kršenje propisa, zloupotreba institucije i uvlačenje regionalne zvijezde u sitne političke smicalice.
Formulacija o „dodjeli priznanja“ znači da je riječ o nekoj vrsti državnog odličja, jer države, kao i drugi nivoi vlasti, mogu dodjeljivati priznanja.
Ali država Bosna i Hercegovina ne može dodjeljivati priznanja niti postoji priznanje „dodijeljeno“ Merlinu.
Šta kaže zakon?
Zakon o odlikovanjima Bosne i Hercegovine jasno definiše vrste državnih odlikovanja, uslove i postupak njihove dodjele. Ali prateći pravilnici o izgledu i načinu dodjele nikada nisu usvojeni.
„Priznanje za izuzetan umjetnički doprinos i afirmaciju BiH“ ne postoji ni u jednom važećem zakonskom aktu.
Predsjedništvo BiH, kao kolektivni organ, nikada nikome nije dodijelilo orden. A pojedinačno član Predsjedništva, samostalno, nema ovlaštenje da uvodi nova priznanja niti da ih dodjeljuje.
Kako je za !Odgovor nezvanično izvor upućen u protokolarni rad Predsjedništva, te ustavne nadležnosti podzakonske akte našeg kolektivnog šefa države, Bećirović naprosto nije smio, prema zakonima i propisima, učiniti nešto ovako.
„Bećirović je izašao iz ustavnih nadležnosti člana Predsjedništva BiH. Predsjedništvo je kolektivni organ koji odluke donosi zajednički, ovim je napravio presedan“, kazao je naš sagovornik.
Predsjedništvo BiH nije u proteklih devet dana odgovorilo na upit portala !Odgovor.
Prijem – da, priznanje – ne
Organizacija svečanog prijema za Dinu Merlina sama po sebi nije sporna. Naprotiv, riječ je o legitimnom i pohvalnom gestu prema umjetniku koji je decenijama afirmisao Bosnu i Hercegovinu.
Problem nastaje u trenutku kada se takav prijem iskoristi i formalno predstavi kao dodjela priznanja koje ne postoji u pravnom sistemu naše države.
Dosadašnja praksa članova Predsjedništva BiH bila je jasna. Bećirović je ranije primjerice, organizovao svečane prijeme za paraplivače Ismaila Barlova i Ismaila Zulfića nakon njihovih uspjeha na Svjetskom prvenstvu u Singapuru, za košarkašku reprezentaciju BiH pred odlazak na Eurobasket 2025, kao i za Merjem Džafić, državnu prvakinju u šahu, kojoj je tada osigurana konkretna finansijska podrška za nastup na Svjetskom prvenstvu u Egiptu.
Slično su postupali i ostali članovi Predsjedništva. Željko Komšić je ugostio Ednu Šunjić, dvostruku zlatnu olimpijku sa Specijalnih zimskih olimpijskih igara, dok je Željka Cvijanović organizovala prijem za predsjednika Nogometnog saveza BiH Vicu Zeljkovića i predsjednika UEFA-e Aleksandra Čeferina.
U svim tim slučajevima riječ je isključivo o prijemima, nikome od njih nisu uručena „priznanja“.
Šta je zapravo uručeno i koje su implikacije?
Prema Rječniku bosanskog jezika, pojam „priznanje“ može značiti i formalnu potvrdu društvenog uvažavanja u obliku dokumenta ili posebnog predmeta.
Na fotografijama objavljenim na zvaničnoj stranici Bećirovića na Facebooku vidi se da je Dini Merlinu u svečanoj kutiji uručen predmet s motivom karte Bosne i Hercegovine i dekorativnim elementima.
Time je, svjesno ili ne, javnost dovedena u zabludu, jer je čin dodjele u prostorijama Predsjedništva BiH dobio karakter nepostojećeg državnog priznanja.
Bećirović i njegov kabinet su ovim (ne)svjesnim kršenjem propisa i manipuliranjem javnošću ali i samim Merlinom, uveli presedan, koji će budućim članovima Predsjedništva otvoriti mogućnost da dodijele „priznanje“ bilo kome u prostorijama Predsjedništva. Od harmonikaša do presuđenih zločinaca, jer ovim ulaskom u „pravni vakuum“ otvoren je prostor za niz zlonamjernih poteza.
Tako ovaj naizgled benigni potez samopromocije, par dana prije početka izborne godine, predstavlja izlazak iz ustavnih nadležnosti člana Predsjedništva BiH i to preko leđa afirmisanog umjetnika, koji se u cijeloj priči našao kao kolateral jedne političke ambicije.
(Adem Dedić, odgovor.ba)
