Visoki zvaničnik Ministarstva vanjskih poslova SAD Mark Fleming boravio je u posjeti Sarajevu, gdje se sastao sa nizom delegacija. Znakovito je s kime se sastao i gdje, ali je još znakovitije s kime se nije sastao.
Kako su primijetile kolege s portala Politički znakovito je da je Fleming zaobišao Predsjedništvo BiH; preciznije, zaobišao je Denisa Bećirovića, s obzirom da je Željko Komšić u Londonu. Željka Cvijanović je ranije imala priliku da nasamo razgovara više puta čak i sa Flemingovim šefom Christopherom Landauom.
Bećirović zaobilazan, Dodik kontaminiran
S obzirom da je Bećirović bio u Sarajevu, te da, za razliku od Cvijanović, nije imao priliku da razgovara nasamo s Landauom, činjenica da ga je zaobišao i Fleming ukazuje da Trumpova administracija ne smatra bošnjačkog člana Predsjedništva političkim faktorom.
Fleming je tokom svoje posjete Bosni i Hercegovini zaobišao i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika. Za razliku od Bećirovića, za Dodika se ne može reći da se smatra nebitnim. Ali odabravši Trišić-Babić kao prvu sagovornicu, tokom Flemingove turneje, Amerikanci su evidentno htjeli poslati poruku da Dodikovo povlačenje s funkcije predsjednika RS-a ne smatraju pukom formalnošću, već bitnim političkim događajem.
Činjenica da ga je Fleming zaobišao znači da se, uprkos Dodikovim očekivanjima, Trumpova administracija neće postaviti kao da se ništa nije desilo. Iako je skinut sa crne liste, Dodik je još uvijek kontaminiran krizom čiji je bio glavni akter u proteklim godinama. Od njega se očekuje da u narednom periodu da demonstrira da je zaista kooperativan, pa neće biti zaobilazan kao sada. Dotad Amerikanci preferiraju sastanke sa umjerenijom strujom unutar SNSD-a, koju predvode Cvijanović, Trišić-Babić i Amidžić.
Šansa za SDS
Pažnje je vrijedna činjenica da se Fleming sastao sa opozicijom iz Republike Srpske, čime je poslao signal da ne smatra SNSD jedinim partnerom. Delegacija SDS-a na čelu s Jovicom Radulovićem iskoristila je priliku da zatraži od američke vlade da skine ovu stranku sa crne liste, što joj već decenijama stvara probleme i smanjuje joj konkurentnost na političkom tržištu u RS-u.
Iako su, tokom nedavnog saslušanja u Američkom kongresu, mnogi primijetili da nije jasno šta je motivisalo Trumpovu administraciju da skine Dodika sa crne liste, neočekivan ishod prijevremenih izbora za predsjednika RS-a je otkrio bitnu stvar u vezi s time. Skinuvši SNSD-ovce sa crne liste, Trumpova administracija im je ujedno oduzela auru velikomučenika. Sličan efekat je imala pasivizacija visokog predstavnika, kojeg i bošnjački političari trebaju pustiti neko vrijeme na miru.
Nagodbom sa Washingtonom, koja je izazvala niz negativnih komentara u Beogradu, Dodik se pokazao odveć pragmatičnim za politički ukus značajnih dijelova glasačkog tijela u RS-u.
Pravo pitanje za SNSD, nakon ovakvih rezultata prijevremenih izbora, šta da rade ususret općim izborima 2026, odnosno kako da pobijede, ako prema dogovoru sa Trumpovom administracijom ne smiju da uvedu državu u tešku ustavnu krizu, kako su navikli raditi proteklih godina. Dodik je odavno priznao da njegova publika zijeva, kada govori o ekonomiji, te da živne samo kada je ponudi državnim udarima. Ali kako sada donijeti neustavne zakone o zabrani SIPA-e, državnog pravosuđa ili makar Agencije za lijekove BiH, kada se decidno obavezao da to neće raditi!?
Otišao na noge Izetbegoviću, ali najbolje prošao Čović
Osim sa opozicijom u RS-u, Fleming je iskoristio priliku da se sastane i sa delegacijom vodeće opozicione stranke u Federaciji. Ovo je već treći-četvrti sastanak predsjednika SDA Bakira Izetbegovića sa predstavnicima Trumpove administracije, nakon što je bivši američki ambasador Michael Murphy godinama držao SDA izoliranu, otvoreno podržavajući okupljanje anti-SDA koalicije pod etiketom Trojke.
Ono što govori više od riječi u saopćenjima SDA i Američke ambasade jeste činjenica da je sastanak održan u Mehmeda Spahe 14. Dok sa Sabinom Ćudić sastao u prostorijama Vlade Federacije, a sa SDS-om i Stanivukovićem u Američkoj ambasadi, Fleming je Izetbegoviću, što se kaže, otišao na noge. Time su Amerikanci jasno dali do znanja da uvažavaju snagu SDA i da su, za razliku od prošle administracije, zainteresirani za saradnju.
Osim što se sastao sa predsjedavajućom Vijeća ministara Borjanom Krišto, znakovito je da Fleming to podebljao našavši se i sa čelnikom HDZ-a Draganom Čovićem. Dakle, za razliku od Dodika, Čović nije kontaminiran, a u koliko povoljnijoj je poziciji pokazuje i to što se Fleming jedino s “njegovom” opozicijom nije sastao.
Naime, dok su SNSD i Trojka morali gledati kako Amerikanci sjede i sa SDS-om, PDP-om i SDA, Čović nije doživio da Fleming okupi stranke tzv. Petorke (HDZ 1990, HRS, HDS, HSS i HNP), kao što je bivši specijalni izaslanik SAD Gabriel Escobar svojedobno okupljao stranke Trojke, prijeteći time SDA da će biti zamijenjena ako ne bude kooperativna.
Povećani angažman Trumpove administracije
Tokom prvih nekoliko mjeseci, nakon inauguracije izgledalo kao da Trumpovu administraciju ni najmanje ne zanima stanje u Bosni i Hercegovini. Mnogi su, ne bez pretjerivanja, govorili da smo kao Afganistan 2021, te da još samo fale slike novinara bliskih Murphyju, kako trče i pokušavaju se uhvatiti za točkove njegovog aviona.
Istina je da Bosna i Hercegovina nikada nije ni najmanje ličila na Afganista, Irak, itd. Američke trupe su prije 21 godinu napustile našu zemlju, a mir nije doveden u pitanje.
U sjajnom izlaganju koje je predstavio Američkom kongresu, saradnik Hudson Instituta Luke Coffey je kazao da je Dejtonski sporazum “jedno od najvećih diplomatskih dostignuća Sjedinjenih Država u post-hladnoratovskoj eri”.
Da bi ilustrirao kako Bosna i Hercegovina, uprkos tvrdnjama Dodika i njegovih lobista, nema ništa sa intervencionističkim promašajima na Bliskom Istoku, Coffey je kazao da su SAD od 1995. potrošile 2 milijarde dolara pomoći. Kako je dalje naveo, iznos koji su u Bosni potrošile tokom 30 godina, Sjedinjene Države su u Afganistanu trošile svakih šest dana svog prisustva, a provele su tamo 11.286.
”Sa relativnom malom vojnom intervencijom”, kazao je, “SAD su 90-ih zaustavile da se okonča genocid i etničko čišćenje, čime su otvorile put da se dio zemalja regije uvede u euroatlantsku zajednicu, a i druge ih sljede u tome”. Riječju, SAD su malo užile, a mnogo dobile na Balkanu.
Coffey je dalje, objašnjavajući strateški značaj američkog prisustva u Evropi, kazao da bi sa stanovišta američkih nacionalnih interesa bio potpuni promašaj distancirati se od Balkana, koji je od prvorazrednog značaja za ukupnu evropsku sigurnosnu arhitekturu.
Flemingova posjeta, kao i niz ranijih aktivnosti nove administracije, pokazuje da je Washington i dalje posvećen stanju u BiH. Pravi test će za novu američku ekipu ipak biti, ako SNSD i HDZ, zabrinuti zbog opozicionih blokova koji im pušu za vatrom, krenu u predizbornu radikalizaciju i, recimo, neku novu ustavnu krizu.
Odgovor.ba
