Dok Tužiteljstvo HNŽ 10 mjeseci nakon tragedije još uvijek radi na slučaju, portal Hercegovina.info rekonstruira dvadeset godina dugačak slijed odluka, propusta i nečinjenja, od prvih iskapanja kamena do potpunog uništenja dijela sela. Ovo je priča o kamenolomu “Šupljika”, firmi bez dozvole, poticajima iz dva proračuna, zatrpanim ljudima i zatrpanoj istini.
Početak priče: 2002. godina – bijeli kamen za nadgrobne spomenike
Kamenolom na lokalitetu Šupljika, među mještanima poznatom i kao Suhi potok iznad Donje Jablanice počeo se koristiti početkom 2000-ih, u poratnom periodu, kada lokalne vlasti nisu imale formirane inspekcijske organe, a zakonski okvir je bio fragmentiran.
Prema izjavama mještana, otac sadašnjeg titularnog vlasnika tvrtke SANI d.o.o., Mujo Hondžo, navodno je imao neformalni papir ratne uprave kojim mu je dopušteno koristiti kamen za potrebe lokalne zajednice. Kamen koji se tu eksploatirao je bijeli arhitektonski kamen, koji se najviše koristio za izradu nišana i drugih vrsta nadgrobnih spomenika.
Taj dokument može eventualno biti u posjedu obitelji Hondžo, no naša redakcija do njega nije uspjela doći, niti je poznato je li u posjedu tužitelja Tužiteljstva HNŽ.
Bilo kako bilo, neautorizirani dokument nikada nije postao pravovaljan akt, ali je postavio temelj za ono što će kasnije biti legalizirano.
2006. – Općinsko vijeće Jablanica legalizira lokalitet
Ključna godina u povijesti ovoga kamenoloma je 2006. kada Općinsko vijeće Jablanice donosi zaključak o proglašenju lokaliteta Šupljika javnim interesom, čime se praktički otvara put ka koncesiji.
U dokumentu o proglašenju javnog interesa tako stoji:
Utvrđuje se postojanje interesa za davanje koncesije za eksploataciju mermeriziranog dolomitnog krečnjaka (arhitektonskog građevinskog kamena) na lokalitetu Šupljika, općina Jablanica.
Davanje koncesije iz točke 1. ovog Zaključka vršit će se u skladu sa Zakonom o koncesijama i drugim važećim propisima, a temeljem prethodno pribavljenih mišljenja i suglasnosti nadležnih institucija.
Eksploatacija se može vršiti isključivo uz poštivanje: uvjeta zaštite okoliša, zaštite kulturno-povijesnog naslijeđa i prirodnih vrijednosti, vodne, šumske i rudarske inspekcije, mišljenja lokalne zajednice i mjesne zajednice Donja Jablanica.
Ovaj Zaključak stupio je na snagu danom donošenja i objavljen je tada na oglasnoj ploči Općine Jablanica. Datum donošenja je bio 27.12.2006. godine, a potpisao ga je tadašnji predsjednik Općinskog vijeća- Mate Mijić.
Međutim, nakon donošenja ove odluke, nastaje petogodišnja pauza, a koncesija nikada nije potpisana. Firma SANI d.o.o. u vlasništvu obitelji Hondžo, registrirana 2001. godine za obradu kamena, pokušavala je dobiti pravo eksploatacije, ali osnivač Mujo Hondžo umire 2012. godine – a dokumentacija ostaje nedovršena.
2011. – Izdaje se urbanistička saglasnost, ali samo za istraživanja
Nakon utvrđivanja interesa, prvi dokument koji se pojavljuje je Urbanistička suglasnost.Datum je 21.10.2011. godine, a izdana urbanistička suglasnost daje se za geološka istraživanja, ali ne i za eksploataciju.
Kao što je vidljivo iz dokumenta, uz zahtjev su priloženi katastarski i situacijski plan, kao i projekt iz 1998. godine, a zahtjev je ocijenjen kao osnovan. Tijekom postupka pribavljene su suglasnosti brojnih institucija, uključujući Urbanistički zavod BiH, BH Telekom, JKP Jablanica, Zavod za zaštitu kulturno-povijesne baštine, Ministarstvo obrane BiH i druge nadležne službe. Agencija za vodno područje i Ministarstvo okoliša su utvrdili da se potreba za okolišnu dozvolu razmatra unutar postupka izdavanja urbanističke suglasnosti. Na temelju prostornog plana općine, mišljenja Urbanističkog zavoda i općinskog zaključka o javnom interesu, utvrđeno je da su ispunjeni svi uvjeti za izdavanje suglasnosti. Urbanistička suglasnost je izdana uz jasno određene tehničke i zakonske uvjete, s rokom važenja od godinu dana. Nakon isteka godine dana važenja, nikada nije obnovljena.
Prema podacima iz registra djelatnosti, firma SANI d.o.o. smije se baviti obradom, ali ne i eksploatacijom kamena.
Je li održana javna rasprava?
Urbanistička suglasnost za detaljna geološka istraživanja, osobito na lokacijama od šireg javnog interesa poput kamenoloma, ne smije biti izdana bez prethodno provedene javne rasprave, jer je to zakonska obveza propisana Zakonom o prostornom uređenju.
Javna rasprava omogućava uključivanje lokalne zajednice, zaštitu okoliša i transparentnost procesa. U ovom slučaju, pouzdani izvori tvrde da je javna rasprava za kamenolom “Šupljika” provedena, no Općina Jablanica nije nam na naš upit dostavila zapisnik o toj raspravi. Time je onemogućena provjera zakonitosti postupka i uvida u moguće primjedbe građana. Skrivanje tog zapisnika ili njegovo izostavljanje iz spisa baca sumnju na regularnost cijelog postupka izdavanja urbanističke suglasnosti. Naš izvor pak tvrdi da je javna rasprava održana i da se u zapisniku nalaze imena osoba koje će 13 godina kasnije i same stradati u odronima.
2012–2024. – Firma neaktivna, inspekcija zabranjuje rad
Nakon smrti Muje Hondže, firma praktički prestaje s radom na kamenolomu.
Iako smo dobili informacije kako je inspekcija dva puta izdavala rješenja o zabrani rada, uz prekršajne naloge, nismo mogli doći do potvrde, budući da se Ministarstvo gospodarstva HNŽ pozvalo na to da su informacije koje se odnose na lokalitet Šupljika, Donja Jablanica, izuzete od priopćenja javnosti temeljem članka 6. stavak (1) točka 2 Zakona o slobodi pristupa informacijama, jer bi njihovo objavljivanje moglo izazvati značajnu štetu u sprječavanju i otkrivanju kriminala.
Ministarstvo tvrdi da je dokumentacija koja se odnosi na taj lokalitet izuzeta iz njihovih evidencija jer je preuzeta od strane drugog nadležnog organa, Tužiteljstva HNŽ i da nije vraćena. Stoga bi, prema njihovom stavu, odobravanje pristupa informacijama ometalo rad tog organa.
Zbog svega navedenog, Ministarstvo je odbilo zahtjev novinara Hercegovina.info za pristup traženim informacijama.
No, bilo kako bilo, više mještana potvrdilo nam je da su strojevi na kamenolomu bili zapečaćeni, i godinama se nisu koristili niti pomjerali s lokacije. Uvidom na samo mjesto događaja, vidljivo je kako su strojevi zahrđali, te im nedostaju osnovni dijelovi za rad poput gusjenica i motora.
Otkud na lokalitetu otpad od druge vrste minerala?
Na lokalitetu je, što je također jako zanimljivo zatečen kameni otpad od gabra. Zanimljivo je u svjetlu činjenice da se u ovom kamenolomu nije eksploatirao gabar nego bijeli kamen. Tko je i zašto izbacivao ovaj otpad na to mjesto, do danas nije utvrđeno.
Preliminarno izvješće Federalnog zavoda za geologiju, koje je dostavljeno nadležnim institucijama, sadrži detaljan inženjersko-geološki prikaz odrona i njegove dinamike, uključujući zonu kamenoloma u Donjoj Jablanici. Prema toj analizi, ukupna zapremina mobiliziranog materijala uslijed odrona iznosila je 171.261,81 kubični metar, od čega se 18.697,16 kubika – odnosno 10,92 posto – odnosi upravo na područje kamenoloma, što ukazuje na mogući doprinos ljudskog djelovanja destabilizaciji padine.
U toj zoni su, kako je navedeno, pronađeni brojni tehnički obrađeni blokovi dolomita s vidljivim tragovima rezanja i bušenja, ali i gabra – stijene koja prirodno nije prisutna na tom lokalitetu, što upućuje na to da je dopremljena radi obrade. To dodatno pojačava sumnju da je kamenolom korišten mimo propisa, no pitanje je tko ga je koristio. Analiza terena temeljena je na topografskom modelu iz 2012. godine, što znači da model ne bilježi rudarske zahvate i promjene reljefa nastale u razdoblju od posljednjih 12 godina.
Konačno, nalaz obdukcije pokazuje da je većina žrtava preminula uslijed gušenja zemljom i sličnim materijalima, kao i zbog mehaničkih ozljeda izazvanih silinom odrona.
Još jedan od elemenata koji su izravno utjecali na tragediju je veliki požar iz 2021. godine. Šuma iznad lokaliteta gotovo je u potpunosti izgorjela. To je omogućilo da oborine od 300 litara po kvadratu u listopadu 2024. godine pokrenu nestabilnu padinu, a bez šume i korijena nije bilo prirodne prepreke koja bi istu zaustavila.
Lokalitet gdje se srušio odron mještani nazivaju “Suhi potok” – jer voda njime teče jednom do dvaput godišnje, upravo u vrijeme velikih kiša.
Kuće sagrađene u toj zoni, kao što je vidljivo na fotografijama potpuno su uništene. Stariji objekti i željeznička stanica, smješteni van korita, ostali su netaknuti.
Tko je izdao dozvole za gradnju u aktivnom vodotoku, odnosno vododerini pitanje je koje do danas nije otvoreno.
Bez koncesije, bez dozvole – ali s poticajima
Firma SANI d.o.o. nikada nije dobila koncesiju, niti okolišnu dozvolu za ovaj kamenolom, ali je 2023. godine primila 14.000 KM poticaja od Vlade HNŽ-a za tehnološki razvoj. Tri godine ranije, 2020. primila je još 7.000 KM od Vlade FBiH u okviru COVID mjera. Na web stranici firme, koja je uklonjena nakon nesreće, nije bilo ni riječi o kamenolomu.
Zbog čega je i pod kojim uvjetima firma koja je bila skoro pa neaktivna dobila ove poticaje pitanje je za ministre koji su ih dodijelili, kao i za istražne organe.
Istraga: 3D skeniranje, vještaci i pitanje odgovornosti
Tužiteljstvo HNŽ vodi istragu već devet mjeseci. Više puta su napominjali kako je istraga veoma opsežna, sadrži orgomne količine dokumentacije i zahtijeva rad cijelog tima.
Koliko je poznato, dosad su obavljeni: Očevid, obdukcije, svjedočenja, izuzeta je dokumentacija iz Ministarstva gospodarstva i firme SANI, naređeno 3D skeniranje LIDAR-om iz zraka, a još se očekuje nalaz geološkog vještaka. Iz Tužiteljstva HNŽ rekli su za Hercegovina.info da se čekao i dopunjeni nalaz rudarskog vještačenja koji je nedavno dostavljen.
Optužnica još nije podignuta. A prema Tužiteljstvu, sve ovisi upravo o vještačenju – koje će pokazati je li ljudski faktor na kraju uopće doprinio odronu.
Od 2002. do 2024. – sve se znalo. Znalo se da je kamenolom bez dozvole. Znalo se da nema koncesije. Znalo se da se dozvole izdaju u vododerini. Znalo se da je šuma izgorjela. Znalo se da će jednog dana kiša pasti.
Jedino se ne zna, tko će i hoće li itko uopće odgovarati.
N. Bačić/Hercegovina.info
