Da su svi zločini isti, svaki ratni zločinac bi bio osuđen na identičnu kaznu zatvora. I ne bi se tužioci trudili da dokazuju udružene zločinačke poduhvate, genocide, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine protiv ratnih zarobljenika, ratne zločine protiv civilnog stanovništva ….
Da su svi ratni zločini isti, Haški sud bi identične kazne zatvora izrekao komandantu Armije RBiH Rasimu Deliću i komandantu Vojske RS Ratku Mladiću. A nije izrekao. Delić je u neokončanom, ali pravosnažno priznatom postupku, dobio tri godine zatvora, a Ratko Mladić je dobio doživotnu robiju.
Komandant Armije RBiH je proglašen je krivim “jer nije poduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi i kazni počinioce krivičnih djela okrutnog postupanja iz odreda “El Mudžahid”. I dobio je tri godine zatvora.
Komandant Vojske Republike Srpske je osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja. On je osuđen na kaznu doživotnog zatvora.
Kada aktivisti Naše stranke kažu da su svi ratni zločini isti, pa podjednako osude zločin u Trusini i Ahmićima, to pokazuje da nisu pročitali nijednu presudu. Kao što je poistovjećivanje presude Sakibu Mahmuljinu, koji je osuđen zbog toga što nije sankcionirao ubice, sa presudom Dariu Kordiću – samo plod populizma pomiješanog sa nepoznavanjem ni prava, niti prava i običaja ratovanja.
Nije isto narediti ubistvo što i propustiti sankcionirati ubicu. Stvar je, dakle, namjere, koja je bitnija od razmjere.
Iz perspektive žrtve, svaki zločin je isti. Ali iz perspektive sudski utvrđenih činjenica – nije. Da je lako dokazati genocid, ne bi on bio presuđen samo u slučaju Srebrenice. Bili bi tu i Višegrad, i Zvornik, i Foča, i Prijedor, i Bratunac, i Vlasenica ….
Da je lako dokazati udruženi zločinački poduhvat ne bi samo ratni čelnici Republike Srpske sa službenim Beogradom, i Herceg Bosne sa službenim Zagrebom, bili osuđeni za udruženi zločinački poduhvat. Jer da biste dokazali UZP, morate dokazati dijeljenje iste zločinačke namjere. A nijednom visokom oficiru Armije RBiH nije dokazana zločinačka namjera. I zato samo Armija RBiH ni u Haagu niti u Sudu BiH nije proglašena “udruženim zločinačkim poduhvatom”.
Dakle, nisu svi zločini isti. I svaka priča o tome da jesu zapravo je relativizacija sudski utvrđenih činjenica. Ne možete govoriti o pravosuđu i pravu, ne možete se zalagati za pravnu državu,a istovremeno tvrditi da “zločin je zločin”. I tačka.
